Mirza007 wrote:No evo i kompromisa. Obzirom da je u PC sve ok i nista nije sporno, ja predlazem, za pocetak, da se uredjenje iz manjeg entiteta prekopira na veci.
Za drzavni nivo cemo se poslije dogovarati. Haj' vidi sa Covom pa javi valja'l'.
To je taj paradoks dejtonskog uredjenja.
Evropska Unija bježi od uzroka problema i bavi se posljedicom kao da je posljedica uzrok. Kako? Tako što smatra da je ključni problem zemlje Federacija BiH a ne zakovana dvoentitetska struktura države; zato što smatra da u BiH najbolje funkcionira unitarni entitet (isključujući radikalne antidejtonske aktivnosti) a onda ne završava tu logiku očekivanim zaključkom: ako najbolje funkcionira unitarni entitet - da li to znači da cijelu zemlju treba izgraditi kao unitarnu? Budući da sam protiv unitarnog načela u multinacionalnoj zemlji, pozivam one koji favoriziraju postojeći unitarizam u BiH da budu egzekutivni do kraja i otkriju se ili kao politički lažovi ili kao prijatelji unitarizma. Ne možete biti za decentraliziranu zemlju a podržavati unitarizam. Iz te političke laži može se ispiliti samo novih 20 godina agonije. Budimo do kraja jasni: zbog prirode političkog poretka, smisao dejtonske BiH je Republika Srpska. BiH svoj politički smisao iscrpljuje u europeizaciji RSkoja svojom europeizacijom spriječava europeizaciju BiH. To je tako. Šta nam je činiti? Treba demaskirati tu rastuću fikcionalizaciju stvarnosti. Unitarizacija države koja ide iz
Banjaluke je bespredmetna. (primjera radi, istočni dio RS-a, kako u Bosni, tako i u Hercegovini, svijet je tuge, očaja i beznađa, istinski svijet golog života. Deceentralizacija RSa zahtjev je jednako važan kao i transformacija federalnog entiteta.) Pristati na transformaciju Federacije koja je nužna a da to ni na koji način ne tangira drugi dio BiH znači pristati na stav da je RS višak BiH. Promjene u Federaciji imaju smisla samo ako ih prati deunitarizacija RSa. To Vašington i Brisel mogu potaknuti. Ovo su tako očigledne istine da valjda zato što su očigledne ne primjećuju se. Da li je samo
nasilje uvjet da se te očiglednosti primjete? Ili BiH samo proizvodnjom nasilja postaje neka Stvar oko koje vrijedi razmišljati u centrima globalne moći i globalne odgovornosti. Budimo nerealni tražimo moguće. A šta je moguće? Promjena paradigme: nužno je stvoriti konsenzus o izgradnji decentralizirane političke zajednice koja je samoodrživa i koja nudi mogućnost građanske odanosti. To je moguće uraditi tako što ćemo, uz najčvršći zagrljaj Vašingtona iBrisela, napraviti još decentraliziraniju državu, ako treba najdecentraliziraniju državu u svijetu država. Taj veliki dar građanima BiH - izgradnja decentralizirane države je obaveza za one koji se protive promjeni iako njome najviše dobijaju.
Izgradnja decentralizirane države po najradikalnijem shvaćanju načela supsidijarnosti istovremeno znači izgradnju države koja jeste država i u kojoj je decentralizirana struktura izraz pravednosti, učinkovitosti, funkcionalnosti i mogućnosti zajedničke svrhe na državnom nivou. Zahtjev za još decentraliziranijom državom u sebi sadrži zahtjev za izgradnjom države a ne za njenom razgradnjom. Ako, pak, izgradnja organizirane decentralizirane države ponovo nailazi na odbijanje onih koji žele da, mimo svijeta života, zadrže status quo, onda se, kad tad, međunarodna zajednica dovodi u situaciju da djeluje.
DVADESET GODINA OPĆEG OKVIRNOG SPORAZUMA ZA MIR U BOSNI I HERCEGOVINI - UZROCI I POSLJEDICE
Nerzuk Ćurak