Citati koje bi podijelili s drugima

[Zatamnjena stakla]

"Ja lijepa vakta za onog ko obraza nema." Meša Selimović

[Aleluja]

Nesposobni imaju sposobnost da onesposobe sposobne!

[burekdzijabezmesa]

sve što ne možeš da pojedeš ili da se poigraš, popišaj i nastavi dalje

[nevidljiva_]

''Od svih razornih oružja koje je čovjek bio u stanju da izmisli, najstrašnije i najmoćnije bila je riječ. Bodeži i koplja ostavljali su tragove krvi, strijele su se mogle vidjeti i iz daljine. Otrovi su takođe na kraju otkrivani gubeći tako svoje ubojito dejstvo. Ali riječ je uspijela da uništava bez tragova. "

Paulo Coelho

[amoninan]

Put koji je put nije put.

nemam pojma čija je, nečija jeste

[Čudna sorta]

"Ne volim ljude koji se izvlače iz svega kao kišne gliste. Bez ožiljka i bez ogrebotine. Komedijaši."

"Opasno je naginjati se nad tuđom prazninom, a u pustoj želji da se u njoj, kao na dnu bunara ogleda svoje vlastito lice; jer i to je taština. Taština nad taštinama."

Danilo Kiš

[frameni]

Ako je tuga našla put do tvog srca i narušila tvoju radost, to je znak da priprema put za sreću. Ona smesta očisti sve druge stvari iz kuće, kako bi ushićenje moglo doći do tebe od strane Izvora dobrote.

Patnja protresa žute listove sa grana tvoga srca, kako bi sveži listovi mogli neprestano izrastati. Ona iz korena izvlači staro nezadovoljstvo, kako bi nova ekstaza mogla ušetati iz Njegovog pravca.

Tuga iz srca izvlači uvenule i vijugave korene, kako ni jedan ne bi ostao sakriven.
Putem patnje mogu se mnoge stvari izvaditi iz srca, kako bi Bog dao nešto bolje za uzvrat.

Ljubav je beskrajni okean čija su nebesa samo pahuljice pene. Znaj da su to vali Ljubavi što pokreću točak nebesa jer bez ljubavi svet bi bio beživotan.


Mesnevija V - Mevlana Džalaludin Rumi

[burekdzijabezmesa]

vidi gnjurca voda mu do koljena, kad bude plime bice rime

[frameni]

Život je nepredvidiva igra. Na jednoj strani je neka moćna sila, Bog ili sudbina. Na drugoj su ljudi.
Igra je ponekad surova i nepravedna. Nekad bolna, kao što je plač siročeta. Igra bez duše, bez reči.
Igra gubitnika, završena bez početnog uzdaha.
Nekim ljudima život je naklonjen. Sudbina im se nasmeje i milo ih pogleda.
Oni zaigraju igru dece i anđela, igru moćnika... Prožive život sa slatkastim ukusom pobede u ustima.
Moj život je negde između svega toga. Možda i Vaš? I to se ne može izmeniti.
Jedino mašta ne priznaje pravila. Granice određujete sami. Zato pokušajte da uronite u beskraj.

Marica Popović

[Entropio]

Život je nepredvidiva igra. Na jednoj strani je neka moćna sila, Bog ili sudbina. Na drugoj su ljudi.
Igra je ponekad surova i nepravedna. Nekad bolna, kao što je plač siročeta. Igra bez duše, bez reči.
Igra gubitnika, završena bez početnog uzdaha.
Nekim ljudima život je naklonjen. Sudbina im se nasmeje i milo ih pogleda.
Oni zaigraju igru dece i anđela, igru moćnika... Prožive život sa slatkastim ukusom pobede u ustima.
Moj život je negde između svega toga. Možda i Vaš? I to se ne može izmeniti.
Jedino mašta ne priznaje pravila. Granice određujete sami. Zato pokušajte da uronite u beskraj.

Marica Popović

[Aleluja]

Ničemu ne vjeruj ovdje, sve je istina!

[Converse]

Volio sam te u vremenskom razmaku koji se ne može odrediti u stvarnosti, možda zato što ni danas ne razumijem da li smo se voljeli koji mjesec ili koju godinu, koji tren ili koju vječnost. Možda si oduvijek bila u meni, kao dio mojih najskrivenijih snova i potreba, kao cilj mojih vječitih čežnji, kao sjećanje na staru maštu mog djetinjstva razočaranog djeteta, koje nije uspjevalo da pronadje drugara sa kojim bi podjelilo igračke, zajedno ukralo marmeladu od jagoda iz ostave.
Volio sam te ne samo zbog uzvitlanog bogatstva koje si unijela u moj život, ili zbog onog uzbudjujućeg kupanja u duhovnoj čistoti kao kad sam sa tobom podijelio tvoj unutrašnji život, nego i zbog toga što si mi otkrila onaj dio mene koji sam oduvijek htio da upoznam, a za koji sam znao da je zapetljan u mreži moje stidljivosti.

Neizbježno te voli svako ko te poznaje iznutra. Možda je zbog toga nemoguće izbrojati dane kada smo bili zajedno (da li je moguće da osjećanja imaju veličinu brojeva na kalendaru?) i ako mislim na tebe dok pišem, ne znam da li sam te posljednji put vidio prošle godine, prošlog meseca, ovog jutra ili možda prije samo nekoliko trenutaka.

Nešto od tebe je ostalo unutra, nešto što je neosjetljivo na tok vremena, životne dogadjaje koji se utrkuju u nepotrebnoj žurbi. Nešto što čini tajnim blago unutrašnje ljepote za kojom posežem kada imam potrebu za svjetlom, u danima kada nebo iznad Jerusalima ostaje daleko i kada mi oblaci svakodnevice prekrivaju boje.

Alberto Moravia

[Entropio]

Volio sam te u vremenskom razmaku koji se ne može odrediti u stvarnosti, možda zato što ni danas ne razumijem da li smo se voljeli koji mjesec ili koju godinu, koji tren ili koju vječnost. Možda si oduvijek bila u meni, kao dio mojih najskrivenijih snova i potreba, kao cilj mojih vječitih čežnji, kao sjećanje na staru maštu mog djetinjstva razočaranog djeteta, koje nije uspjevalo da pronadje drugara sa kojim bi podjelilo igračke, zajedno ukralo marmeladu od jagoda iz ostave.
Volio sam te ne samo zbog uzvitlanog bogatstva koje si unijela u moj život, ili zbog onog uzbudjujućeg kupanja u duhovnoj čistoti kao kad sam sa tobom podijelio tvoj unutrašnji život, nego i zbog toga što si mi otkrila onaj dio mene koji sam oduvijek htio da upoznam, a za koji sam znao da je zapetljan u mreži moje stidljivosti.

Neizbježno te voli svako ko te poznaje iznutra. Možda je zbog toga nemoguće izbrojati dane kada smo bili zajedno (da li je moguće da osjećanja imaju veličinu brojeva na kalendaru?) i ako mislim na tebe dok pišem, ne znam da li sam te posljednji put vidio prošle godine, prošlog meseca, ovog jutra ili možda prije samo nekoliko trenutaka.

Nešto od tebe je ostalo unutra, nešto što je neosjetljivo na tok vremena, životne dogadjaje koji se utrkuju u nepotrebnoj žurbi. Nešto što čini tajnim blago unutrašnje ljepote za kojom posežem kada imam potrebu za svjetlom, u danima kada nebo iznad Jerusalima ostaje daleko i kada mi oblaci svakodnevice prekrivaju boje.

Alberto Moravia

[Converse]

U VAŠEM ŽIVOTU

U vašem životu,
kažete,
nije bilo ni suza ni čežnje pod brijestovima.

Nikada u njemu niste napisali nijedno ljubavno pismo
niti ste ikada i pomislili na samoubistvo.

Po čemu onda znate da ste uopšte živjeli?!

Izet Sarajlić

[frameni]

Kad ponovo razmislim, sada, u srcu mi eksplodiraju beskrajne, silovite emocije, kojima ne mogu da odredim značenje, zato što najdublja osećanja imaju pravo da postoje samo u njima samima i nigdje drugo. Još manje postoje u logici i, ponajmanje, u stvarnim dogadjajima. Voleo sam te kao što mi se nikada ranije nije desilo i kako mi se nikada više neće desiti.


Alberto Moravia

[Aleluja]

Ako razumijete-stvari su takve kakve jesu. Ako ne razumijete-stvari su takve kakve jesu!

[nacho_]

“Sure baby, mañana. It was always mañana. For the next few weeks that was all I heard––mañana a lovely word and one that probably means heaven.”

Jack Kerouac - On the Road

[MedenoSrce]

Zastani na nečemu, za milog Boga, odredi se, pronađi oslonac. U svemu si nesiguran.
- Imaš pravo, u mnogo čemu sam nesiguran. Je li to zlo?
- Nije ni dobro.
- Znači, nije dobro, ali nije ni zlo. A biti siguran, to je dobro. A može biti i zlo?
- Ne razumijem.
- Postoji li nešto u što si potpuno siguran?
- Siguran sam da ima Boga.
- A vidiš, i oni koji ne vjeruju u Boga, takođe se sigurni. A bilo
bi možda dobro da nisu tako sigurni.
- Da. I šta onda?
- Ništa.
Ali sam se već pokajao što sam upitao, ne primjetivši zamku podmuklo mudre logike. Kako je to pametna i opasna misao! A naveo me na nju igrajući se.

neponovljivi Selimović

[Entropio]

Zastani na nečemu, za milog Boga, odredi se, pronađi oslonac. U svemu si nesiguran.
- Imaš pravo, u mnogo čemu sam nesiguran. Je li to zlo?
- Nije ni dobro.
- Znači, nije dobro, ali nije ni zlo. A biti siguran, to je dobro. A može biti i zlo?
- Ne razumijem.
- Postoji li nešto u što si potpuno siguran?
- Siguran sam da ima Boga.
- A vidiš, i oni koji ne vjeruju u Boga, takođe se sigurni. A bilo
bi možda dobro da nisu tako sigurni.
- Da. I šta onda?
- Ništa.
Ali sam se već pokajao što sam upitao, ne primjetivši zamku podmuklo mudre logike. Kako je to pametna i opasna misao! A naveo me na nju igrajući se.

neponovljivi Selimović

[frameni]

“Ako se ne radjamo iznova, ako nismo kadri da posmatramo svet sa onom istom bezazlenoscu i odusevljenjem kao u detinjstvu, onda zivot gubi svaki smisao.
Obratimo paznju na ono sto nam govori dete koje smo sacuvali u svom srcu. Nemojmo se stideti zbog njega. Nemojmo dopustiti da to dete oseti strah zato sto je napusteno i zato sto ga gotovo nikada ne slusamo.
Ucinimo sve da to dete ponovo oseti ljubav. Ucinimo mu po volji cak i ako to zahteva od nas da se ponasamo drugacije nego sto smo navikli, cak i ako drugima to bude izgledalo glupo.
Ako budemo slusali dete koje nosimo u dusi, nase oci ce povratiti sjaj. Ako ne izgubimo dodir s tim detetom, necemo izgubiti dodir sa zivotom.”

Paulo Koeljo

[Zatamnjena stakla]

Privlacilo ga sve sto je ona radila ili govorila: sva njena rijec, svaki pokret ili pogled slagali su se u njemu i, na kraju, ispunili ga cijelog nekom uzvisenom i radosnom njeznoscu kakvu nikad nije poznavao ni slutio da postoji...

daj kakav da curi pošaljem

[Zatamnjena stakla]

"Odbijam snove u kojima te nema i želje koje niti možeš niti hoćeš da ispuniš. Neću ništa da učinim čime te ne bih veličao i neću da uzgajam cvet kojim se nećeš zakititi; neću da pozdravljam ptice koje ne znaju put do tvoga prozora, niti ću da pijem s izvora koji nisu okusili tvoj odraz. Neću da posetim zemlje koje nisi pohodila u svojim snovima kao mađioničar pristigao izdaleka, niti ću da živim u kolibama koje nisu štitile tvoj san. Neću ništa da znam o vremenu pre nego što si kročila u moj život, ni o ljudima koji u njemu ostaju. Zato što sam previše srećan da bih bio nezahvalan, u prolazu ću, ako to zaslužuju, ostaviti na njihovom grobu poneku izbledelu uspomenu."

[Entropio]

"Čovjek je kao razlomak čiji je brojnik ono što on jest, a nazivnik ono što misli o sebi. Što je nazivnik veći, razlomak je manji." - Tolstoj

[hanny12]

" Pogledaj me u oči i reci mi šta vidiš.
- Vidim snagu, slobodu, nadu, želju, moć .
Pogledaj me u oči i reci mi šta vidiš.
- Vidim hrabrost okovanu suzom; vidim strah sliven snagom, vidim bol zamaskiran osmehom i vidim sreću pretočenu tugom.
Pogledaj me u oči i reci mi ko sam.
- Ti si vetar i reka, ptica i more, vatra i voda, žal i sreća.
Pogledaj me u oči i reci mi šta želiš.
- Želim da budem kamen toj reci, planina tom vetru, drvo toj ptici, voda vatri, a vatra vodi, i sreća žalosti...
Pogledaj me u oči i reci mi šta hoćeš.
- Hoću da stanem pored tebe, da me štitiš od drugih i da te štitim od tebe.
Pogledaj me u oči i reci mi šta moraš.
- Moram da odustanem od želje. Kamen ne menja tok reke; biva preplavljen i slomljen.
Pogledaj me u oči i ništa ne govori. "

Semir Zukorlic

[Entropio]

"Ti ne znaš ništa o mojoj mapi puteva
Ti ne znaš da put od tebe do mene
Nije isto što i put
Od mene
Do tebe"

Mak Dizdar