Čudnovata su razmišljanja da u svijetu gdje se sve mijenja, teče, doživljava promjene, transformacije itd. da sama teološka i religijska učenja budu kao i prije, odnosno ostanu netaknuta i nepodložna zubu vremena i vječne promjene, posebice kad se uzme u obzir da je baš ono što je osnova same i autentične vjere upravo fokusiranje na 'ovde i sada' i koja živi u 'ovde i sada' i daje odgovore na 'ovde i sada'.
Vjera je poput vode – njenu boju, kvalitet i sve drugo daje okruženje, vrijeme i prostor, individualne okolnosti itd. i shodno tome ta ista vode daje odgovore i refleks.
Odgovor na neko pitanje ne može biti isti tada i sada jer je to nemoguće, pošto ni jedna okolnost nije identična tada i sada tako da i odgovor ne može biti identičan.
Vjera je protok, život i životnost, vječno kretanje, prilagođavanje baš kao što se i voda prilagođava terenu kroz koji prolazi i protiče. Upravo to – prilagođavanje poruke ljudima, vremenu i prostoru.
Zvuči paradoksalno, ali Bog se 'prilagođava' čovjeku, društvu i vremenu u kojem živi.
'Slika' o Bogu ne može biti identična tada i sada – Zeus, Krishna i mnoga druga božanstva nisu Bog, već slike i predstave o Bogu, 'umjetnički' doživljaj, prilagođavanje svijesti ljudi itd.
11:7. I On je Taj koji je stvorio nebesa i Zemlju u šest dana -
a bio je Njegov nad vodom - da bi vas iskušao, koji je od vas bolji djelom.A ako kažeš: “Uistinu, vi ćete biti podignuti poslije smrti!”, sigurno će reći oni koji ne vjeruju: “Ovo je samo sihr očiti.”
Ovdje se govori da je Božije iznad vode. Ne shvatajući to bukvalno, jer Bog nema mjesta niti prostora, može se reći da je Bog, praveći paralelu, sličan vodi, iako On ničemu nije sličan.
Društvo, ljudi, okolina, vrijeme i prostor boje vodu odnosno vjeru, jer sama voda je bez boje i mirisa, okusa itd. Vjera je dakle poput ogledala u kojem se ogleda neka zajednica i pojedinci. Ako bi smo stavili današnje društvo i civilizaciju naspram vode/ogledala to bi bila skroz drugačija slika od slika koje nam daju religije prošlosti.
Oslikano arapsko društvo, kao i jevrejsko-hriščansko, daju sliku koju daju, ali ta slika ni u kojem slučaju ne odgovara ni prostoru, ni vremenu, ni etničnost, običaje i tradiciji skupine za koju se vezuje Objava, koja nikada ne može biti identična, koja nikada ne može biti pretvorena u muzej/religiju, odnosno IZ-u, Vatikan, religijsko vijeće, pošto vodu kao odgovor, jedinstven i poseban ne možeš staviti u bocu a da istovremeno zadržiš svježinu. Poslije određenog vremena se ubuđa, te ponovo ako želimo biti zdravi trebamo vodu koja ima svježinu i protočnost.
Pored toga što više ne odgovara potrebama drugog vremena, ljudi i tradicije, sama objava je dodatno pogrešno tumačena i interpretirana, stvarajući još veći haos.
Narodi i grupe koji su živjeli i žive na drugim prostorima i koji su imali drugačiju tradiciju i običaje svakako ne mogu biti obuhvaćeni svim segmentima pobjave, pošto je ona velikim dijelom fiksirana na arapsko društvo tog vremena.
Sam Kur'an o tome govori:
14:4. I slali smo svakog poslanika samo s jezikom naroda njegovog, da im objasni.....
6:92. A ova Knjiga koju smo objavili, blagoslovljena je, potvrda one prije nje, i da opomeneš Majku gradova i onog ko je oko nje.
42: 7. I tako ti objavljujemo Kur’an na arapskom, da upozoriš Majku gradova i onog ko je oko nje;
43:3. Uistinu, Mi smo ga učinili Kur’anom na arapskom, da biste vi razumjeli.
Onda imamo slučaj, vrlo bitan, bukvalnog i prenesenog tumačenja ajeta. Večina su bukvalno tumačena, mada tko može reći koji su i koji je to broj ajeta koji je alegoričan. Jel to 2%, 5%, 20% ...
Uzmimo primjer ajeta koji govori o odsjecanju šake zbog krađe – Da li se može raditi o presijecanju puta krađi, u smislu ako je to urađeno iz neimaštine da se stvore uslovi za tu osobu da ne krade, ako je urađeno iz navike i bolesti krađe da se nađe adekvatan medicinski tretman za to, ako je urađeno iz pohlepe i gramzivosti – da se ljudi osude i zatvore, jer sve su to načini presijecanja ruke krađe.
Hz. Diwan