Hvala kolegi Dozeru na teoretsko predavanju koje cu podrzati sa prakticnim primjerom.
U akciji takozvane deblokade moja jedinica je imala zadatak da upadne u kasarnu u Nedjaricima. Trebali su sa nama ici i neki policajci iz Tuzle pa njihov komandir nije htio jer nisu imali iskustva u gradskim borbama. Posteno.
Da se vratimo na temu. Ujutro na pocetak akcije sve je bilo kako treba, ali od realizacije nula posto. Odmakao dan. Oko 12 sati naredjenje mora se pokusati opet. Treba da upadnemo u objekat Kasarne posljednji prema cvjecarniku. Vjerujem da vecina vas iz Sa zna o kojem se objektu radi. Bio je do pola livade prokopan tunel iz Gusica hale. Nas 15-ak je bilo u grupi. Bez ikakve pripreme za razliku od prvog pokusaja ujutro. Pravi iznenadni juris pracen sa 3,4 granate iz RPG. Uskakanje kroz prozor i vidjeli smo 3 cetnika kako bjeze. Unutra smo nasli municije i dosta rucnih bombi. Imali smo mislim 4 ranjena koje je trebalo vratiti do nase linije. Iznimno ludacki poduhvat. Gotovo sigurna smrt jer je pocelo cetnicko granatiranje. Ali, ne tako jako kao sto smo ocekivali.
Anyway... Momci koji su bili na lijevom boku javljaju da cetnici iz susjednog objekta prelaze preko Aleje Branka Bujica. I fakat i ja sam vidio dvojicu koji su utrcali u neku kucu. Sada nas je 11 zdravih, ali neko treba paziti na ranjenike od kojih je jedan nesto teze ranjen, ali nije strasno, a ostali od kuglica od bombi i geleri nekog tromblona.
Trazimo hitno pojacanje. Ljudi i municije jer smo se ispucavali sa cetnicima u medjuvremenu. Prosao je sat i dolazi kljucni trenutak. Iz komande javljaju da stizu ljudi i municija. Mi napravili plan kako da zauzmemo i iducu zgradu. Nas komandir trazi da sa Vojnickog i Dobrinje napadnu Nedjarice. Makar samo da se puca i granatira. Prolazi tako jos jedan sat niti napada, niti ljudi, niti municije. I kriticni trenutak koji smo morali iskoristiti je propao.
Ulazimo u treci sat. pocinju se pojavljivati sljemovi u kucama preko puta u Aleji Branka Bujica. Malo poslije ulaze u objekat koji je bio napusten. Zatim vidimo novo ljudstvo prelazi u cvjecarnik. I onda su krenuli da nam prilaze. Komandir naredjuje povlacenje. Bacamo dimne zavjese na livadu kojom cemo bjezati. U tom trenutku ose, zolje, rb pucaju po objektu u kojem se nalazimo. Mi istrcavamo napolje, neki uskacu u tunel, a neki poput mene kao Huso Bolt pretrcavaju livadu, a onda od ograde i prepreka ne mogu uci u nasu liniju. Srecom nalazim na neke kutije, sta li i sa kolegom preskacem ogradu i upadamo nazad na liniju.
Bilans ukupno 10 ranjenih od nas 15 i 3 sata boravka u zgradi Kasarne.
Armija i MUP tada nisu bili ni kvalitativno, ni materijalno spremni za jednu takvu slozenu operaciju kao sto je bila deblokada Sarajeva I tada sam, a i sada govorio da je bilo bolje oslobadjati enklave u Istocnoj Bosni. Jednostavno nismo imali takav sistem Rukovodjenja i Komandovanja od vrha do dna koji je mogao efikasno rukovoditi svakim nivoom jedinice. Bilo je lazi, preuvelicavanja, samohvaljenja...Nama prvo nisu vjerovali da smo u Kasarni sve dok nas nisu vidjeli kako masemo prema nasoj liniji. Mislili da sjedimo u tunelu i cekamo da vrijeme prodje.
Da su babi damu i da je tad bilo na primjer 30-50 ljudi spremnih za dejstvo plus najmanje 200 da ide iza. Da nam dodju u pomoc. Cijela linija da zapuca ka cetnicima. Da se makar zapuca iz sve snage iz Vojnickog i Dobrinje. U prvom talasu se sigurno mogla ocistiti Kasarna i cijela strana Branka Bujica do do Vojnickog. Nije to bila tako grandiozna odbrana kakvom su nam je predstavljali. Yebote nama su pricali da imaju prvu liniju, pa drugu prije Aleje Branka Bujica, pa trecu iza ceste. Na kraju nista od toga nije bila istina. Niti sam iz Kasarne vidio tu drugu i trecu liniju, a ni poslije rata kada sam prolazio tuda.
Jos kad mi je jedan ceto iz Nedjarica ispricao da je prije deblokade na liniji u cijelim Nedjaricima znaci krug cijeli bilo izmedju 30-50 ljudi, I da su dobili pojacanje da popune svaki rov jer su znali da cemo napasti.
Malo sam pogubio nit, nemojte zamjerit
