Ime: Aleksandar Todorović Grad: Beograd
20.04.2013 01:22
Pre svega želim da pozdradim kompletnu redakciju Slobodnevrope.org, niste idealni, ali ste ubedljivo najobjektivniji sajt na ovim prostorima. Nisam jugonostalgičar (dobro, možda malo), ali dođe mi da plačem kad vidim koliko dobrih ljudi čita ovaj sajt, i koliko ipak ima dobronamernih i iskrenih komentara. Valjda dobre novinare čitaju dobri ljudi. Meni dođe da plačem od sreće, što je postignut sporazum, jer meni on znači da neće biti rata, da će doći do nekog kakvog takvog pomirenje, i da će deca u Srbiji i na Kosovu, bez obzira na veru, imati neku pristojnu budućnost za bar 20 godina, jer ćemo za nekih 10 godina biti u EU (vrlo verovatno i ranije). Meni je omiljeni profesor u gimnaziji bio Albanac, jedan od najbolji drugova u osnovnoj školi je bio Albanac, a danas uhvatim sebe da kaže, da mi Albanci nisu baš "omiljeni narod", i sramota me je što sam to rekao. Ova mržnja koja vlada na Balkanu je jak otrov, koji novinari i političari samo raspiruju. Zato je Slobodnaevropa.org važna, da bi Bošnjaci, muslimani, Albanci shvatili da postoje ipak i Srbiji koji ih ne mrze, i Srbi koji bi rado sarađivali sa ljudima druge vere i nacije. Mene kad neko pita za savet, odgovoram odmah ako mogu, bez obzira da li pitanja stižu iz Sarajeva, Mostora, Podgorice, Skoplja, Tetova ili Beograda. I mogu vam reći, da mi se velika većina čitalaca iz Bih, Crne Gore, Makedinije, zahvali kad im napišem odgovor, i postavim ga na sajt. Možda jednog lepog dana dobijem i pitanje nekog Albanca, sa Kosova, i možda ću i njemu moći da pomognem svojim znanjem, i savetima. Namerno nisam naveo čime se zapravo bavim, ali dovoljno je što znate da sam novinar. Nije ideja ovog komentara moje promocija, već sam samo hteo da pozdravim sve dobre ljude, i da čestiram i Srbima, i Albancima, gde god se oni nalazili na ovom sporazumu, jer to znači da naša deca neće pucati jedni na druge. Ko zna, možda sam ja "izdajnik" jer ne želim da zakoljem albansko dete, i jer nemam snage da više mrzim Albance (mada mislim da ih nikada nisam ni mrzeo). Sramota me što većina Srba u Srbiji misli da je ovo izdaja, a ovaj Dačić kakav je takav je, mislim da je imao velika "muda" što je imao snage da pregovara sa Tačijem, i ovaj čovek je uradio za Srbiju i Srbe nemerljivo mnogo, iako je iz iste partije kao Milošević (SPS). E baš zato, treba ljude ceniti po deilima, a ne po tome da li su iz SPS-a, SNS-a, DS-a, ili su možda Srbi ili Albanci. Mi nismo birali gde ćemo se roditi, i nismo nikoga mrzeli kada smo se rodili, tu mržnju su nam drugi usađivali, učili nas da mrzimo one koji žive pored nas. Ne mislim da su Srbi gori od Albanaca, niti obratno, niti želim da se merimo, upoređujemo. Želim samo da ratni zločinci nikada ne izađu sa robije, da mafija bude pohapšena, a da sirotinja raja počne da živi malo normalniji život na ovom našem krvavom i napaćenom Balkanu. Kažu da svaki narod ima Vladu kakvu zaslužuje, Srbija na žalost, ili na sreću, ima daleko bolju Vladu nego što to narod zaslužuje, jer narod nema prave informacije, narod je zaveden, i narod je ponižen nemaštinom, i porazima. Nije lako izgubiti tri rata i nakon toga naći snagu da podignete veru u narodu. Svet se jako brzo menja, a mi Srbi, dok se okrenemo, i razmislimo malo, a ono se sve promenilo, život ode, prođe pored nas, drugi žive, putuju, zarađuju, decu prave, a kod nas bela kuga, nemaština, kriminal, korupcija, i da mržnja, prema Hrvatima, Albancima, Bošnjacima, pa čak i prema Mađarima, a ja kad odem u Mađarsku, imam utisak da sam u idealno zemlji (iako to realno nije), samo zato što su ljudi normalniji, pristojniji, i što poštuju druge. Možda bi meni bilo lepo i u Sarajevu, Mostoru, a možda ću pred kraj svog života i da odem na to Kosovo, jer nikad nisam bio. Sumnjam da će neko "normalan" da čita sve ovo što sam napisao, ali svima savetujem: prestanite ljudi da mrzite, počnite da volite, jer život je jako kratak, proleti za čas, i dok trepnete vi u staračkom domu (ako možete jelte da ga priuštite).