Zatvaranje stajališta na raspaloj pruzi:
Idiotizam.
PRVO je potrebno obnoviti PRUGU ZAJEDNO SA STAJALIŠTIMA. Ako će početi da izvade stare šine, onda će se naravno pomjeriti cijelo (već skupo izgrađeno) stajalište sa peronom udaljeno par centimetara. To je fizika. Novi peroni i stajališta se sa građevinskog pogleda postavljaju TEK nakon položenja nove pruge kao finalna faza.
"Povećanje prihoda":
I u najuzornijim gradovima zarađuje javni prevoz maks do 2/3 ukupnih tekućih troškova. Npr. u Beču od prodaje karata i reklame zarade oko 50 posto troškova.
OSTALO PLAĆA LOKALNA VLAST U OBLIKU SUBVENCIJA.
Ako nema para za to onda se logično mora skresati obim usluga, dakle ukinuti linije, interval 10 umjesto 5 minuta, otpustiti radnike itd. Ili priznati "narode shebali smo sve para nema zatvaramo sve i nek se desi volja špageti monstruma".
Mene fascinira ona stalna priča koja se ovdje vrti, genij/t/alizam poput teorija Osmana Lindova o poloukopanom tramvaju i nadstrešnicama nad trotoarima po centru grada,
o tome kako će javni prevoz zarađivati!
OPET PO STO OSAMDESET SEDMI PUT PONAVLJAM: GRADSKI PREVOZ NIJE NIKAKO PROFITABILAN I SAMOODRŽLJIV.
Standard jeste da npr. kupovinu vozila, izgradnju pruga plaća direktno lokalna vlast i ne ide to iz budžeta prevoznika.
Isto kao ne donosi NIKAKAV profit stalna izgradnja saobraćajnica i asfaltnih komunikacija u gradovima. Osim rijetkih slučajeva kada uvode putarinu i pare od putarine ULAŽU U JAVNI PREVOZ.
Suština problema:
Stanovnicima gradova je potreban transport.
Transport se može vršiti automobilima - ekstremna potrošnja prostora i površina, zagađenje zraka, promjena grada u jedan ogroman parking
ILI
gradskim prevozom, optimalno električnim - željeznica, tramvaji, trolejbusi, baterijski trolejbusi, plus plinski autobusi: Ekstremno smanjenje prostora potrebnog za prevoz, tako da maksimalan prostor u gradu ostaje STANOVNICIMA A NE AUTOMOBILIMA. Umjesto sveprisutnih parkinga je moguća vegetacija, parkovi, stambene zgrade.
Naravno da to košta svoje. U oba slučajeva mora gradska vlast ulagati - prvi slučaj je postao od kraja II. svjetskog rata tipičan za Ameriku i sada zavide, kada stignu u Evropu, naše vozove, tramvaje, gradski i međugradski prevoz jer oni bez auta ne mogu ni da kupe litar mlijeka.
Konkretno SARAJEVO NEMA zbog terena mogućnost da raste na sve strane i da se bezbrižno ruše zgrade i parkovi radi proširivanja asfaltnih saobraćajnica. Ili hoćemo prekriti Miljacku betonom da se napravi nova 20 metara široka saobraćajnica kroz centar grada? Kako će da to izgleda??? Ili hoćemo srušiti cijelu jednu stranu ulica Telali, Mustafe Mule Bašeskije, Titove, da dobijemo prostor za još tri saobraćajne trake???
DAKLE Sarajevo mora da se koncentriše na razvoj javnog prevoza, koji ne zahtijeva puno mjesta i ne zagađuje zrak.
Problem je u psihologiji ljudi, postoji jedna vrsta koja je o svome automobilu ovisna kao narkoman o heroinu, ako bi digli guzu iz automobila mogla bi vjerovatno odmah promaja da ih ubije. Takvi moraju za volanom i tri stotine metara po luk i hljeb do prodavnice. Ali to je globalno. Nevjerovatno mi je bilo npr. u Barceloni, u vrlo gusto naseljenom gradu na svakom trećem ćošku stanica metroa ili stajalište autobusa - i na ulicama stalno gužva jer je bilo puno budala koje po svakoj cijeni moraju u svome automobilu u sam centar grada. Imam jednog jarana koji je isto tako ovisan o automobilu, kad smo jednom u Pragu morali stvarno metroom (strašne gužve), bilo je vidljivo kako je nervozan i koliko mu je neugodno bez limenog ljubimca posebno u trenutku kad sam mu rekao da prolazimo u tunelu ispod rijeke
I molim vas, ono lupetanje o elektromobilima nije ništa nego ekstremna glupost: Aktuelna ideologija na Zapadu opet pokušava da osporava prirodne zakone i elektromobili te elektrobusevi se šire samo zbog golemih subvencija. Tehnologija sama o sebi isto kao infrastruktura NISU dovoljno zrele. Inaće NEMAMO kapacitet za proizvodnju dovoljno jakih akumulatora, osnovnog dijela elektrovozila, te za njihovu reciklažu, koja je puno veći problem nego što se misli. I punjenje elektromobila preko noći kablovima je glupost, to mora trajati maks kao sipanje dizela / benzina kod današnjih vozila dakle par minuta. Opcija bi bila sistem zamjenskih akumulatora, dakle isti za većinu vozila, vi stižete na elektropumpu i zamijenite vaš prazan akumulator napunjenim, prazan ostaje na pumpi za punjenje i za sljedećeg vozača, uz neki finansijski zalog kao pivske gajbe i boce, i elektropumpa bi naravno pratila fizikalno stanje akumulatora dakle istrošeni bi se automatski izbacivali iz ovog sistema i predavali na reciklažu. Niko neće planirati svoje vožnje prema detailjnoj potrošnji kwh da ne zaglavi na pola puta bez utičnice za višesatno punjenje...