Forum Klix.ba

Na Grbavicu i Ilidžu čitav rat ukupno je palo naših 300 granata...MOŽDA nije ni toliko.A VRS je samo za jedan dan ispalila na ŽUč deset puta više...

Sarajmen wrote:Tvrdnja je univerzalna, a ja sam je ispisao iz ugla stanovnika i branioca Sarajeva tokom njegove barbarske opsade od strane VRS-e. S obzirom da je tema prostorno i vremenski smještena na PZT-u Grbavice, Vraca i Kovačića , na kojoj si ti imao peh da budeš ranjen a školski drug ti bude ubijen od granate za koju tvrdiš da je došla sa položaja A RBIH, ti si u pravu. Ne šalim se i žao mi je. Piši i svjedoči o tome, to bi valjda i trebao da bude osnovni smisao i sadržaj teme.

Naravno, budi spreman na činjenicu da je, od strane VRS-e, broj ispaljenih granata na grad Sarajevo tokom višegodišnje opsade bio ogroman. Zato tvrdnja koju sam ispisao ima svoju težinu , a prije svega poruku koja jasno ukazuje na to ubijanje i razaranje sa distance.

hadzici...znalo se i tamo sve tresti...lupale su i kacuse u talasima, po civilnim ciljevima a takvo nesto nisam dozivio u sa... i nisu latinicna slova padala...isto kao sto cirilicna nisu padala po gradu, pa pismo kojim neko pise ne bi trebalo biti kriterij...na kraju krajeva jednostrano gledanje na svijet nece pomoci da se rasvijetle nejasnoce

holowey wrote:

Sarajmen wrote:Tvrdnja je univerzalna, a ja sam je ispisao iz ugla stanovnika i branioca Sarajeva tokom njegove barbarske opsade od strane VRS-e. S obzirom da je tema prostorno i vremenski smještena na PZT-u Grbavice, Vraca i Kovačića , na kojoj si ti imao peh da budeš ranjen a školski drug ti bude ubijen od granate za koju tvrdiš da je došla sa položaja A RBIH, ti si u pravu. Ne šalim se i žao mi je. Piši i svjedoči o tome, to bi valjda i trebao da bude osnovni smisao i sadržaj teme.

Naravno, budi spreman na činjenicu da je, od strane VRS-e, broj ispaljenih granata na grad Sarajevo tokom višegodišnje opsade bio ogroman. Zato tvrdnja koju sam ispisao ima svoju težinu , a prije svega poruku koja jasno ukazuje na to ubijanje i razaranje sa distance.

hadzici...znalo se i tamo sve tresti...lupale su i kacuse u talasima, po civilnim ciljevima a takvo nesto nisam dozivio u sa... i nisu latinicna slova padala...isto kao sto cirilicna nisu padala po gradu, pa pismo kojim neko pise ne bi trebalo biti kriterij...na kraju krajeva jednostrano gledanje na svijet nece pomoci da se rasvijetle nejasnoce

Čuj "kaćuše"...

Nisi ti bio,jarane moj,u Sarajevu na početku rata kad su sa Gavrića brda i Petrovića dnevno istresali pod Buća Potoku i Buljakovom po nekoliko kompleta.Ili kad su sa Hreše rokali centar grada pa zaredaju od Čaršije do Ciglana,sve u talasima.Prve naše "kaćuše" po srpskim ciljevima zapjevale su tek 1995...do tada su one srpske sa Hreše i Gavrića brda već otpisane radi istrošenosti cijevi...to nije jednostrano gledanje.To su činjenice.

PM72 wrote:

holowey wrote:

Sarajmen wrote:Tvrdnja je univerzalna, a ja sam je ispisao iz ugla stanovnika i branioca Sarajeva tokom njegove barbarske opsade od strane VRS-e. S obzirom da je tema prostorno i vremenski smještena na PZT-u Grbavice, Vraca i Kovačića , na kojoj si ti imao peh da budeš ranjen a školski drug ti bude ubijen od granate za koju tvrdiš da je došla sa položaja A RBIH, ti si u pravu. Ne šalim se i žao mi je. Piši i svjedoči o tome, to bi valjda i trebao da bude osnovni smisao i sadržaj teme.

Naravno, budi spreman na činjenicu da je, od strane VRS-e, broj ispaljenih granata na grad Sarajevo tokom višegodišnje opsade bio ogroman. Zato tvrdnja koju sam ispisao ima svoju težinu , a prije svega poruku koja jasno ukazuje na to ubijanje i razaranje sa distance.

hadzici...znalo se i tamo sve tresti...lupale su i kacuse u talasima, po civilnim ciljevima a takvo nesto nisam dozivio u sa... i nisu latinicna slova padala...isto kao sto cirilicna nisu padala po gradu, pa pismo kojim neko pise ne bi trebalo biti kriterij...na kraju krajeva jednostrano gledanje na svijet nece pomoci da se rasvijetle nejasnoce

Čuj "kaćuše"...

Nisi ti bio,jarane moj,u Sarajevu na početku rata kad su sa Gavrića brda i Petrovića dnevno istresali pod Buća Potoku i Buljakovom po nekoliko kompleta.Ili kad su sa Hreše rokali centar grada pa zaredaju od Čaršije do Ciglana,sve u talasima.Prve naše "kaćuše" po srpskim ciljevima zapjevale su tek 1995...do tada su one srpske sa Hreše i Gavrića brda već otpisane radi istrošenosti cijevi...to nije jednostrano gledanje.To su činjenice.

istina, nisam, u grad sam se vratio tek '93. nakon razmjene... a fakat su po hadzicima padale rakete po 10-12 odjednom, dok se nije zakuhalo sa hrvatima (navodno je u igri bila kombinacija mi imali bacac, hrvati rakete)...razmijenjen sam u pazaric i tamo su te bacace zvali "kacusa"

Među prvim sam pripadnicima MUP-a što su ušli u Grbavicu,Vogošću,Ilidžu,Hadžiće...nakon reintegracije tog područja u sastav Federacije BiH.Znam da sam se pravo čudio kad vidim "fleku" na zgradi ili kući i da sam onda komentarisao "kud nismo imali više granata".Grbavicu su više izrešetali smotani ili pijani artiljerci sa Vraca nego "naši".Masa metaka po fasadama došla je s leđa,tj,sa srpskih položaja jer su na početku rokali i nisu obraćali mnogo pažnje da od prvih deset metaka iz PAM-a ili PAT-a ,bar pola završi na grbavičkim fasadama.

U Hadžićima nisam vidio sve ukupno 30 rupa od granata.Ilidža je više bila "isflekana",pogotovo oko stanice policije ali i to je talašika.Smio bih u opkladu da je svaka zgrada na Vojničkom polju primila više pogodaka nego komplet Ilidža.Nešto nisam primjetio rupu od granate na crkvi u Plandištu ali zato je svaka džamija u gradu bila među prioritetima za gađanje od strane VRS.

Moji su posle rata kupili kucu u Osjeku (Opstina Ilidza), ja se sjebo kad sam prvi put otisao.

Niti na jednoj kući nje bilo rupa niti oštećenja... A 99% prijeratnog i ratnog stanovništva su bili srbi...

Nas su na liniji znali satima zasipati tromblonima i minobacačima, znali su trombloni padati takvim intezitetom da se činilo kako ih ispaljuju rafalno. Nisi smjeo nos pomoliti a moraš, pogotovo prve godine ratovanja dok su imali nekih ambicija da pregaze rijeku. Toliko smo ih znali nagrditi na Vrbanji da nisu poslje htjeli ni razmjene da vrše preko nje već sve preko mosta B. i J. ili dalje. Sreća pa čovjek nije ni bio svjestan ispočetka moći puščanog zrna, bez straha se izljetalo pred neprijatelja koristeći ruže ili živu ogradu kao zaklon. Doduše nismo ni imali nekog izbora, ili čuvaš liniju ili pogidosmo svi, pogotovo mi koji smo tu živili jer smo čuvali i porodice. Najveći strah sam ipak doživio na osmatračnici na zgradi Izvršnog vijeća kada je tenkovska pogodila 2 sprata ispod, lift je prestao da radi a noge neslušaju pa neće ni nizbrdo, da me Sale rahmetli nije podigo još bi gore sjedio.

A bogati što bi se ustručavao, kada si pucao jesi li nišanio i gledao u koga pucaš, jesi li pucao po civilima ili po naoružanim banditima samo iz jednog cilja da odbraniš goli život. Hvala bogu obraz sam iz rata iznjeo čist i savjest mi je mirna, jedine noćne more imam kada sanjam drugove koji su poginuli ispred mojih očiju, nijednog protivnika kojeg sam ohladio nisam sanjao.

Evo mene opet, ovaj put sa par pitanja. Nadam se da nisam dosadan...

1. Da li neko od ove ekipe koja je rat dočekala ili provela na Grbavici poznaje grbavičkog taksistu Daneta? Lik je imao dobar radio uređaj u autu i odradio mi je nekih korisnih radio veza čak i u trenucima kada je situacija na liniji Vrbanja - Borak - Jevrejsko - Debelo brdo bila najgora i najnapetija. Bilo je dovoljno prozvati ga i lik bi otišao na traženu adresu, pozvao u auto traženu osobu i mogao se odraditi kontakt sa kim želiš...

2. Da li neko poznaje lokalitet na kojem se nalazila kafana zvučnog imena "Veseli četnik"? (Radnička ulica, odmah ispod mosta na tranzitu)...

3. Da li neko od ove ekipe koja je rat dočekala ili provela na Grbavici zna ime vojnika VRS-a (mislim da mu je prezime Petrović, koliko se sjećam iz dokumenata kojih smo našli kod njega), a koji je poginuo 6.januara 1994.g. pri povlačenju Ljubljanskom ulicom u pravcu "časnih sestara", a tokom naše akcije koja je bila usmjerena u pravcu Grbavice. Petrović je naime ostao je ležati na asfaltu, na sred Ljubljanske ulice, tek malo poviše raskrsnice ulica Ljubljanska i Visočka...

Sve se to dešavalo na 15-ak do 20 metara ispred njihovog bunkera od vreća koji se nalazio malo visočije uz Ljubljansku, otprilike u ravni sa "plavom kućom" (od koje je sada ostalo tek pola ruševine, odmah uz zgradu British Council-a) a koja im je tada služila kao "priprema". Tijelo tog Petrovića smo nešto kasnije morali "po svaku cijenu ukrasti" ispred četničkog bunkera, kako bismo ga razmijenili za tijela dvojice hrabrih momaka iz Laste - Peke Stanišića i Žutog Salčina. Peko i Žuti su, skupa sa ostalim svojim kolegama iz Laste, hrabro napali zgradu "Invest banke" iz pravca Vrbanje mosta i uspjeli su ovladati objektom izvjesno vrijeme, ali su se pritisnuti snažnim kontranapadom iz pravca Kovačića, morali povući na sigurno, s obzirom da je dotur municije, sanitetskog materijala i ljudstva bio onemogućen žestokom neprijateljskom vatrom iz okolnih objekata i snajperskom vatrom sa bijelih nebodera u Lenjinovoj ulici... Koliko sam uspio upratiti putem veze, najveći problem je bio nedostatak municije i protivoklopnih sredstava, nemogućnost dotura istoga preko brisanog prostora, te skori dolazak noći...

Tokom kobnog povlačenja ka koritu Miljacke prvo je smrtno ranjen Žuti Salčin. Ne želivši na cjedilu ostaviti teško ranjenog kolegu, u pomoć mu je hrabro pritekao njegov ratni drug Peko Stanišić. I dok je pokušavao sa brisanog prostora izvući Žutog, tu i Peko biva smrtno pogođen te gine na licu mjesta...

Pošto se preko brisanog prostora više nije moglo doprijeti do njihovih tijela da bismo ih izvukli do naših linija i van domašaja neprijatelja, kao jedina opcija se nametnula "krađa" tijela mrtvog vojnika VRS-a - Petrovića i razmjena njegovog tijela za tijela ove dvojice hrabrih pripadnika jedinice Lasta...

Odluka je pala a začas smo odabrali i dobrovoljce za operaciju "krađe" Petrovićevog tijela. Grupa u kojoj sam bio se prikrala uz kuće, lijevom stranom Ljubljanske ulice, i napredovali smo nekoliko kućanskih brojeva gore, uz ulicu. Između kuće za kojom smo se skrivali i "plave kuće" u kojoj je bila njihova priprema, ostala je još samo jedna kuća. Vezom smo dogovorili sadejstvo sa dijelom naše ekipe koja se nalazila u "Šišićevoj kući", lociranoj sa desne strane Ljubljanske ulice, tačno naspram raskrsnice sa Visočkom, a odakle je naš bunker imao dobar pregled terena uz Ljubljansku ulicu sve haman gore do "časnih sestara", nap. kada im spadnu deke koje su znali razvući s kraja na kraj ulice preko sajle, nebi li nam onemogućili da ih gore uz ulicu iz "Šišićeve kuće" gađamo "sijačem". Što je najvažnije, odatle se, sa razdaljine od nekih 60-80 metara, mogla direktno pokrivati puškarnica njihovog bunkera u Ljubljanskoj. Trojicu momaka smo rasporedili na sam rub kuće iza koje smo se sklonili, a oni su na dogovoren signal sa momcima iz "Šišićeve kuće" počeli "pokrivati" puškarnicu na njihovom bunkeru, dok smo nas četverica istrčali pravo pred taj njihov bunker, pograbili Petrovića za ruke i noge, i izvukli ga iza kuće. Sve smo završili bukvalno u sekundi, tako da nisu znali ni šta ih je snašlo... Tijelo Petrovića smo ispred bunkera "ukrali" moj drug i suborac Eman B., Emir Kapetanović - debil koji je nešto kasnije, u pljački u jednome stanu u centru, za hair od par stotina maraka, ubio dvoje maloljetne djece čovjeku kojemu je samo dan ranije za 100 KM prodao polovnu prednju šoferšajbnu za Golfa II, ja i još jedan kolega, kojem sada, na žalost, ne mogu da se sjetim imena. Ako slučajno ovo čita pa se prepozna, neka se javi

Kasnije se tu nacrtala i ona plava Mujesira "iz komande" (hahahaha) i još neki iz saniteta, koji su tijelo Petrovića na nosilima odnijeli ka IKM-u. Ne znam dalje gdje su završili Petrovićevi posmrtni ostaci, ali sam čuo da su razmijenjeni kako je i planirano...

Eto, htjedoh postaviti par pitanja a napisah cijeli roman. Jebi ga... Šta da se radi... Kada sjećanja počnu da naviru, onda ih je najbolje pustiti ili na papir ili ovako na net. Možda se to nekada pokupi, ono, copy-paste, pa se napišu i neki memoari "Cacinog jurišnika - vlaha" hahahahahahah. Ko zna. Možda bi to nekome i bilo interesantno štivo...

Živjeli!

Tražene podatke ćeš dobiti...



al' u kurcu

Ovdje ti je moj @kritičar sve go minder-ratnik, dječija policija i Münchensko/Frankfurtska IDČ.

Čast izuzecima, a oni će se prepoznati u tekstu

Pozdrav domovini

Dezurni_kriticar wrote:Evo mene opet, ovaj put sa par pitanja. Nadam se da nisam dosadan...

1. Da li neko od ove ekipe koja je rat dočekala ili provela na Grbavici poznaje grbavičkog taksistu Daneta? Lik je imao dobar radio uređaj u autu i odradio mi je nekih korisnih radio veza čak i u trenucima kada je situacija na liniji Vrbanja - Borak - Jevrejsko - Debelo brdo bila najgora i najnapetija. Bilo je dovoljno prozvati ga i lik bi otišao na traženu adresu, pozvao u auto traženu osobu i mogao se odraditi kontakt sa kim želiš...

Dane, i meni je valjao par puta, jbg veliko bilo cuti se sa nekim na Grbavici u zivo. Supruga mu stanovala sa djetetom u prvom haustoru preko puta Lava na Koševu. Jbg ja njoj, on ovim mojima. Bez obzira, hvala mu!

Sarajmen wrote:

E, majstore, svaka čast za link...
Tačno na 0:17 se vidi direktan pogodak neprijatelja u naš bunker na Debelom brdu prilikom pokušaja proboja VRS-a na ovome dijelu linije 16. i 17. juna 1995.g.
Pisao sam o ovome napadu u jednom od svojih postova ranije, a nabacio sam bio i neke mape...

Na 0:32 se vidi direktan pogodak našeg bunkera RB-om ispod pansiona "osmice"...
Svaka čast lave još jednom. Nisam mogao ni pretpostaviti da postoji ovakav video.
Bezbeli snimali ovi Francuzi... Njihovo osmatračko mjesto je inače bilo i na "antenama", ali ih taj dan, iz nekog "volšebnog" razloga nije bilo gore, iznad nas, hahahahah

Kako dobra tema, odlicno stivo za nas koje interesuje a koji nismo imali mogucnosti saznati ovaj dio istorije mikrokosmosa grbavice i okoline,pravu storiju o bosku i admiri i mnoge druge stvari

Narocito zanimljive su price i opservacije dezurnog kriticara kojem ide respect do neba,covjek je slika i prilika svega onoga dobroga iz vremena zla, nek ti je vjecna slava junache

crazy_diamond wrote:... nek ti je vjecna slava junache

Ti sahranio ziva covjeka.

Seawolf wrote:

crazy_diamond wrote:... nek ti je vjecna slava junache

Ti sahranio ziva covjeka.

Ma jok, ne moras biti rahmetlija za ovo, iako se uglavnom to veze za rahmetlije,moze i za zive ljude,one koji imaju naradjeno da bi ih se slavilo i za zivota,a ovaj dezurni kriticar zbog hrabrosti,kako je podnio nepravdu i izdaju,i sve druge zasluge ima to naradjeno,barem je to moje misljenje

Vjerovatno sam to vec spomenuo na ovoj temi, ali moram opet ponoviti zahvalnost ziteljkama Vranjaca i Debelog brda koje su nas docekale k'o Titine partizane, nemam pojma odakle im ali su se takmicile koja ce bolju kafu ispeci i pitu skuhati, a hurmadzike i dan danas znam u snu zvakati i silovati nepce agdom.

Prvo da pozdravim mog pm-a i dezurnog koji me odusevi svakim postom.
Vidjam po tv-u po skupovima onog vojvodu aleksica i idu hvalospjevi o njemu i njegovoj jedinici.Da li je isti zaista imao jedinicu koja je kao bedem cuvala linije jevrejsko,itd i ako su bili sisice sta je bio razlog ne probijanja tih linija? Ako mozemo izostaviti komandu,predsjednistvo ili ko zna koga navodeci ih kao krivce.Nekako mi se sve vise gadi prica o drugoj strani kao o nekim sisicama. Vjerujem da je i medju njima bilo opasnih fajtera i da nisu samo granate i kolicina mts-a unosile nemir medju nase borce.
Pozz

Đesi felsh,
Koliko znam,Aleksić i njegovi četnici su bili opasno dobri fajteri.A svjedoci kažu da nije gnjavio civile po Grbavici što mi je pravo čudno, s obzirom na njegov stajling i reputaciju.

Nedobrovoljac wrote:Nemam iskustva sa njegovom jedinicom, ali nikad ga nisu vezivali za zlocine. Cak se pricalo da je on otjerao batka i slicne sa Grbavice.

Srećom,u ostalim jedinicama sa kojima si ratovao nije bilo tako.Bili su na visini zadatka stvaranja velike Srbije.

Nedobrovoljac wrote:Srećom i ja sam bio okružen takvima. A nagledao sam se okolo svega. A da smo ratovali za Veliku Srbiju, saznao sam mnogo iza rata.

nije ti zamjerit--garant se ne sjecaš mitingaša i parola na mitinzima "istine"

[youtube]http://www.youtube.com/watch?v=XcGc2n8lKs4 [/youtube]

ima nastavaka kolko hoŠ--nije zgoreg malo pogledat

Nisam iz Sarajeva, ne znam ni kako dodjoh do ove teme, ali kad sam je pocela citati, nisam mogla prestati.

O'zone je tako 'lijepo' otpoceo temu, da imam osjecaj da sam s njim prezivjela okupaciju na Grbavici, i kapa do poda sto je uspio sacuvati takav duh. Imam osjecaj kao da tog forumasa znam godinama...Toliko zdravog razuma i tolerancije od nekoga ko je toliko patio, nikakve od njega osude, samo cinjenice.

Mozda je glupo, ali isplakah se ja na ovoj temi, jer nijedna knjiga, nijedan film, ne mog biti potresni koliko istina. Iako sam na Grbavici bila samo par puta, sada imam osjecaj da je to moja mahala i sljedeci dolazak u Sarajevo cu sigurno iskoristiti da je malo bolje upoznam.

Dezurni kriticar je dao svoj tako poseban doprinos ovoj temi, pomogao mi je da razumijem i naucim stosta o tom vremenu. Hvala na svim pricama, izdvojenom vremenu...

Jos jednom reci svaka cast onima koji su zivjeli pod okupacijom, a veliko hvala svim braniteljima nase BiH, svim ljudima koji su riskirali svoje zivote kako bismo prezivjeli.

plain vanilla wrote:Nisam iz Sarajeva, ne znam ni kako dodjoh do ove teme, ali kad sam je pocela citati, nisam mogla prestati.

O'zone je tako 'lijepo' otpoceo temu, da imam osjecaj da sam s njim prezivjela okupaciju na Grbavici, i kapa do poda sto je uspio sacuvati takav duh. Imam osjecaj kao da tog forumasa znam godinama...Toliko zdravog razuma i tolerancije od nekoga ko je toliko patio, nikakve od njega osude, samo cinjenice.

Mozda je glupo, ali isplakah se ja na ovoj temi, jer nijedna knjiga, nijedan film, ne mog biti potresni koliko istina. Iako sam na Grbavici bila samo par puta, sada imam osjecaj da je to moja mahala i sljedeci dolazak u Sarajevo cu sigurno iskoristiti da je malo bolje upoznam.

Dezurni kriticar je dao svoj tako poseban doprinos ovoj temi, pomogao mi je da razumijem i naucim stosta o tom vremenu. Hvala na svim pricama, izdvojenom vremenu...

Jos jednom reci svaka cast onima koji su zivjeli pod okupacijom, a veliko hvala svim braniteljima nase BiH, svim ljudima koji su riskirali svoje zivote kako bismo prezivjeli.

Odavno je jasno da su najrazumniji i najtolerantniji bas oni koji su u proslom ratu i najvise nayebali, izgubili clana porodice, prosli torture i slicno...

PM72 wrote:Đesi felsh,
Koliko znam,Aleksić i njegovi četnici su bili opasno dobri fajteri.A svjedoci kažu da nije gnjavio civile po Grbavici što mi je pravo čudno, s obzirom na njegov stajling i reputaciju.

Bio je jedan frajer/covjek sa nama na pocetku rata.Nakon nekih desavanja ispali se iz Dobrinje u grad.Musliman,ozenjen srpkinjom.Pocetkom rata ona je sa dvoje djece otisla u Lukavicu.Valjda njega neki srklet uhvatio i dogovori prebjeg na Grbavicu nekakavim kanalima oko muzeja.Jedno vece tako i uradi,i kaze ja sam prosao haman podaleko liniju i usao u Grbavicu vec pofino.U jednom podrumu vidim svijetlo gori i muzika drma,neki ko dernek,veselje.Dodjem do vrata haustora i pocnem lupati da mi neko otvori.Nakon nekog vremena otvara lik,duga brada duga kosa,cetnicka obiljezja.Ja njemu dobro vece,on meni dobro vece.I predstavim se imenom i objasnim situaciju da sam prebjegao i mogu li dobiti kontakt sa prvom komandom.Kaze meni lik,daj ne zajebaji me jarane,kako se stvarno zoves?

Usao kod njih,valjda njima bilo zanimljiv njegov slucaj,zvali nekog oficira iz Lukavice iz komande(taj mu bio veza),dosao po njega i otisao kod svoje zene i djece.
Prstom ga niko od tih Aleksicevih cetnika kaze nije pipnuo.

Ovo je prica koju je meni licno ispricao ovaj covjek koji je prebjegao tokom rata na srpsku teritoriju,danas zivi u Dobrinji,vratio se sa cijelom porodicom u svoj stan nakon rata.Ja evo ispricao vama.

Repetitor,
Drag si mi i poštujem te ali mislim da ti taj jaran nije ispričao kompletnu istinu...nije mogao tako nečujno doći do četničkog štaba gdje derneče-nije nindža jebem ga.Taj ti je jaran sigurno zdušio u režiji HVO-a jer su samo oni tako bježali i znali gdje je minirano.Uđe se u potok Sušica čije je korito od željezničke stanice pa do muzeja skroz pokriveno.Tek pred "ušće" u Miljacku korito je vidljivo.Vodi ispod ceste i ulazi u korito Miljacke.Tim putem su bježali domobrani iz HVO-a pa u Miljacku i onda se penjali na drugu stranu na "posebno odabranom mjestu" koje je VRS namjerno ostavila.Nisu oni prelazili kao goveda kad nagrnu u rijeku nego jedan po jedan.

Na drugoj strani su imali bunkere u podrumima zgrada a svi travnjaci su bili pokriveni PROM-ovima i pašteticama dok su asfaltne staze bile pokrivene sa dva bunkera napravljena od sanduka municije natrpanih pijeskom.Po asfaltu su bile izrazbijane flaše da krckanjem stakla otkriju nenajavljene goste na koje su pucali bez upozorenja.Da ne pominjem silne grane,izniklo žbunje,deke i zastore koji su bili sa one strane Miljacke.

Nisam 100% siguran u sve detalje tih dezerterskih tegoba ali su radili telefoni preko kojih se šifrovano najavljivala bježanija kao i signaliziranje baterijskim lampama da je prelazak u toku.Komandi na Grbavici su bili itekako zanimljivi ti prebjezi jer su svakog ispitivali njihovi bezbjednjaci a lokalna straža im je uzimala tal u vidu zaplijene dijelova uniforme ili oružja (ono što im se svidi) nakon čega su ih privodili do Šopinga.A onda su oni pjevali i što treba i što ne treba.Mnogi su odmah mobilisani u VRS i morali su odraditi dug prema "otadžbini".Oni sa debelim vezama su odmah transportovani ali to su rijetki.

Jedan moj kolega iz stanice je krajem 1994 pobjegao na taj način.U ljeto 1995 našli mu izrešetano tijelo na Proskoku,u ljubičastoj maskirnoj uniformi MUP-a RS.Da se levat strpio još pola godine,mogao je ostati živ (jer ga ionako nikad niko nije poslao na liniju) pa se uvaliti u kakav UNHCR ili OHR poslije rata jer su samo njih zapošljavali kao drajvere jal kakve uposlenike nevladinih organizacija.

Svakakvih je sudbina u ratu bilo tako da ja nemogu ništa isključiti, Pošto sam gotovo cijeli rat proveo na liniji od vrbanje do historijskog muzeja znam za x slučajeva pokušaja prebjega sa jedne na drugu stranu, nešto uspješnih a i nekih koje je unprofor kasnije kupio.
Komšija iz srednje zgrade je sa porodicom prebjegao u kasnu jesen '94 i sada živi negdje oko Vojkovića, kažu mi ljudi iz haustora gdje je dobio stan na Grbavici ( do reintegracije ) da im nije dlaka falila čak šta više da ih je sve njihov sin za*ebavo na mrtvo ime, inače sin im je bio tada maloljetnik-pubertetlija i glavni razlog zbog kojih su ustvari prebjegli jer je otvoreno se počeo izjašnjavati kao četnik, poslje rata im je taj sin skroz bio prolupo i skočao je vrlo ružno, overio u nekoj napuštenoj kući.
Vrlo dobro se sjećam i jedne sparne noći ljeta '93 kada su dvojca muslimana pobjegla sa grbavice koja su bila u prisilnom radnom vodu se uspjeli išunjati pored garaža i onog doma, pa uz miljacku, pa uz mali zidić i nama na bunker peticu izašli. Malo je falilo da ih naši skinu ali sreća dežurni komadant nije dao ( bravo Haliloviću ), gužva je prvo nastala jer su ih naši primjetili iz "orla" gotovo odmah kad su puzajući izašli iz trave na pješačku stazu ali se panika uvukla u kosti jer su prelazili tih nekih 250-300 metara skoro 2 sata, ta dva sata je svima na liniji skratio koju godinu života dok nisu prišli skroz do bunkera plačući i šaptajući skroz tiho neprestano "nemoj pucat naši smo" , koliko im se glas bio odsjeko da ih nismo razumjeli šta govore dok nisu na metar do bunkera prišli. Nisu mogli više ni da hodaju pa smo ih na nosilima prenjeli do kuhinje u zgradi skupštine, kuhar Mujo im je nešto nabrzaka skuhao da jedu, nešto između supe i čorbe, nisu bili izrazito mršavi ali su bili gladni da im onaj sjaj u očima nikad neću zaboraviti. Rastjeraše nas kad su došli iz stanice po njih na debrifing i nisam za njih više ništa čuo do nekad iza rata. Jedan je otišao za porodicom u Kanadu i nastradao je u saobraćajci a drugi se sastavio sa ženom i kćerkom koje su bile kod rodbine u Velešićima i umro je 2010, tu sam mu kćerku upoznao u Splitu na moru '97 i nismo se družili nešto aman ali smo se viđali 2-3 godine po gradu dok slučajno nismo na jednom derneku naišli na temu o ratu i gdje je kako ko predeverao. Ona kad je ispričala svoju priču i kad je ispričala o svom ocu ja se skamenio bio, jedva sam joj rekao da sam bio tu i šta se sve izdešavalo . Sutradan sam mu na kafu išao i taj susret neću nikad zaboraviti.