AUTENTIČNOST vs DOGMA, (islam, Hriščanstvo, Judaizam itd.)

[Diwan]

Ja koliko sam uspio shvatiti tebe, ti poštuješ Ehli-Bejt a.s, ali smatraš da su današnje šiije odlutale od istine, bez obzira što oni tvrde da slijede Ehli-Bejt?

da, s tom razlikom da oni ipak ako ništa shvataju poziciju Ehli Bejta a.s. za razliku od sunija koji to niveliraju zahvaljujući politici, mržnji i laži umejida i ostalih, pa je napravljeno tako da su zločinac i žrtva jedno te isto, ili vjernik i munafik. A šije same što se tiče upute i znanja su u zabludi, poput sunija jer nema velike razlike između njihovog razumjevanja i tumačenja vjere i sunitskog.

[dadinjo33]

Ja koliko sam uspio shvatiti tebe, ti poštuješ Ehli-Bejt a.s, ali smatraš da su današnje šiije odlutale od istine, bez obzira što oni tvrde da slijede Ehli-Bejt?

da, s tom razlikom da oni ipak ako ništa shvataju poziciju Ehli Bejta a.s. za razliku od sunija koji to niveliraju zahvaljujući politici, mržnji i laži umejida i ostalih, pa je napravljeno tako da su zločinac i žrtva jedno te isto, ili vjernik i munafik. A šije same što se tiče upute i znanja su u zabludi, poput sunija jer nema velike razlike između njihovog razumjevanja i tumačenja vjere i sunitskog.

Sam si na prosloj stranici pisao o jedinstvu postojanja lisenom nefsanskih odvajanja kao nekakvom idealu. Sad ispada da zlocinac i zrtva nisu jedno te isto i da je ipak potrebno nefsansko odvajanje koje ce zauzeti stranu zrtve, a protiv zlocinca

Tvoj nefs izbacuje sije i sunije iz jedinstva postojanja, jer ideologiji tvog nefsa ne odgovaraju njihove ideologije.

[Diwan]

[Diwan]

Isus je rođen u maju, a ne u decembru.

Mislim, čak je i mnogim katolicima jasno da je 25 decembar dio jedne bajke, ali bajke koja ne prestaje, poput mnogih drugih bajki u drugim religijama koje su duboko ukorijenjene da je jako teško bilo šta promjeniti. Ključeve kraja tih bajki drže sveštenici, hodže, popovi, gurui, rabini itd. 'Moć' i snaga auteriteta koju oni posjeduju nadmašuje čak i stvarne ličnosti oko kojih su se formirale religije.

Šta želim reći - da se Isus sada pojavi i da kaže da nije tačno da je on rođen 25 decembra, bilo bi manje uvjerljivo nego da to isto proglasi recimo papa ili jedan od mnogih Puljića koji egzistiraju po svijetu. Tako isto je i sa Muhamedom a.s. i reisom, Budom i Lamama, itd.

REVELATION AND PROOFS:
JESUS CHRIST WAS BORN ON MAY 23, 33 B.C

Conclusion and notable findings

This webpage illustrates and proves that the revelation of the Holy Spirit regarding the birth of Jesus on May 23 and established to be in the year 33 BC is verified to be true and correct.


Among the notable findings discovered in this study are:

Jesus was born on May 23, 33 BC and not December 25, 1 BC.
The Jews were using two calendars during the time of Jesus, namely, a lunisolar calendar for civil usage and a lunar calendar for religious purposes.
The Passover Festival was celebrated during the first month of the religious lunar calendar.
The Passover Festival was wandering through the seasons.
Joseph and Mary were very poor that no kindreds or relatives received them when they arrived in Bethlehem. They were only able to bring two pigeons to the Temple.
If King Herod could murder all possible rivals to his power, including his brother-in-law, Aristobulus III, and those who caused intrigues in the palace like his wife Mariamne, their two sons, Alexander and Aritobulus, and lastly, his first-born, Antipater, how much more could he had caused the slaughter of innocent children.
King Herod died on the second day of the eleventh month of the lunisolar calendar.
King Herod died a few days before the Passover Festival.
Archelaus, the son of Herod, has just assumed the kingship (to be confirmed by Caesar still) when the Passover Festival was celebrated. He was able to complete the seven-day mourning before the Festival started.
The Jews used to observe a fast on Nisan 16. This was the fast of Esther. Nowadays, this fast is observed on Adar 13 to be with the associated Feast of Lots or Purim.

http://aristean.org/birthmay23.htm

[Diwan]

Nasr Hamid Abu Zayd, allahrahmetile

https://en.wikipedia.org/wiki/Nasr_Abu_Zayd

ovo treba istetovirati i ponavljati kao mantru ....

While not denying that the Qur'an was of divine origin, Zayd argued that it was a "cultural product" that had to be read in the context of the language and culture of seventh century Arabs

Naravno da su ga proglasili otpadnikom, tako da velikim dijelom treba istraživati ljude koji su proglašeni otpadnicima da bi se došlo do nekih istinitih saznanja i činjenica, jer je sve obratno i ispreturano. Ljudi koji su istinski zalimi i otpadnici su na pijedestalima, a oni koji ljube istinu i tragaju za njom ma kakva ona bila su heretici, otpadnici. Največim dijelom je tako.

To je taj paradoks i ironija zvaničnih religija, ali ne samo religija, već i politike pa i drugih društvenih pojava i oblasti. Uvijek su negdje u kraju i prikrajku čamili ljudi koji su bili istinski nosioci i predstavnici, dok smo na vlasti i na istaknutim položajima imali poslušnike, dunjalučare, prodate duše, licemjere itd. Uglavnom je tako.

Sprega vlasti,religije, moći, položaja, komditeta, ugodnog života, interesa i novca funkcioniše savršeno.

Thought
According to scholar Navid Kermani "three key themes" emerge from Abu Zayd's work:

to trace the various interpretations and historical settings of the single Qur'anic text from the early days of Islam up to the present;
to demonstrate the "interpretational diversity" (al-ta 'addud alta 'wili) [40] that exists within the Islamic tradition;
and to show how this diversity has been "increasingly neglected" across Islamic history.[3]
Abu Zayd saw himself as an heir to the Muʿtazila, "particularly their idea of the created Qurʿān and their tendency toward metaphorical interpretation."[8]

Quran as text
Abu Zayd strongly opposed the belief in a "single, precise and valid interpretation of the Qur'an handed down by the Prophet for all times".[41]

In his view, the Quran made Islamic Arab culture a `culture of the text` (hadarat al-nass) par excellence, but because the language of the Quran is not self-explanatory, this implied Islamic Arab culture was also a culture of interpretation (hadarat al-ta'wil).[5] Abu Zayd emphasized "intellect" (`aql) in understanding the Quran, as opposed to "a hermeneutical approach which gives priority to the narrated traditions [ hadith ]" (naql). As a reflection of this Abu Zaid used the term ta'wil (interpretation) for efforts to understand the Quran, while in the Islamic sciences, the literature that explained the Quran was referred to as tafsir (commentary, explanation).[42]

For Abu Zaid, interpretation goes beyond explanation or commentary, "for without" the Qur'an would not have meaning:

The [Qur'anic] text changed from the very first moment - that is, when the Prophet recited it at the moment of its revelation - from its existence as a divine text (nass ilahi) , and became something understandable, a human text (nass insani), because it changed from revelation to interpretation (li-annahu tahawwala min al-tanzil ila al-ta'wil). The Prophet's understanding of the text is one of the first phases of movement resulting from the text's connection with the human intellect.[42][43]


Humanistic hermeneutics of the Quran
From the beginning of his academic career, Abu Zaid developed a renewed hermeneutic view (the theory and methodology of text interpretation) of the Qur'an and further Islamic holy texts, arguing that they should be interpreted in the historical and cultural context of their time. The mistake of many Muslim scholars was "to see the Qur'an only as a text, which led conservatives as well as liberals to a battle of quotations, each group seeing clear verses (when on their side) and ambiguous ones (when in contradiction with their vision)". But this type of controversy led both conservatives and liberals to produce authoritative hermeneutics.[44] This vision of the Qur'an as a text was the vision of the elites of Muslim societies, whereas, at the same time, the Qur'an as "an oral discourse" played the most important part in the understanding of the masses.

Nasr Abu Zayd called for another reading of the holy book through a "humanistic hermeneutics", an interpretation which sees the Qur'an as a living phenomenon, a discourse. Hence, the Qur'an can be "the outcome of dialogue, debate, despite argument, acceptance and rejection". This liberal interpretation of Islam should open space for new perspectives on the religion and social change in Muslim societies.[44]

Abu Zayd's analysis finds several "insistent calls for social justice" in the Qur'an . One example is when Muhammad—busy preaching to the rich people of Quraysh—failed to pay attention to a poor blind fellow named Ibn Umm Maktūm who came asking the Prophet for advice. The Quran strongly criticizes Muhammad's attitude. (Quran 80:10) [45][44]

Abu Zayd also argued that while the Qur'anic discourse was built in a patriarchal society, and therefore the addressees were naturally males, who received permission to marry, divorce, and marry off their female relatives, it is "possible to imagine that Muslim women receive the same rights", and so the Quran had a "tendency to improve women's rights". The classical position of the modern ‘ulamā’ about that issue is understandable as "they still believe in superiority of the male in the family".[44]

Abu Zayd's critical approach to classical and contemporary Islamic discourse in the fields of theology, philosophy, law, politics, and humanism, promoted modern Islamic thought that might enable Muslims to build a bridge between their own tradition and the modern world of freedom of speech, equality (minority rights, women's rights, social justice), human rights, democracy and globalisation.[44]

pdf knjige Rethinking the Qur'an: Towards a Humanistic Hermeneutics

http://www.stichtingsocrates.nl/Zayd/So ... 20Zayd.pdf

[zipoo]

[Diwan]

Treba slušati i učiti od pametnih i učenih ljudi:



ali kome je do učenja i znanja, kad svako ima svoju 'istinu' od koje ne odstupa ni za milimetar. Al eto, who knows i nikad ne reci nikad. Uglavnom, ponovo paradoks i ironija, da Bog oslobađa i spašava ljude od religije i nakaradnog vjerovanja i učenja, dogmi i zabluda koje su nametnuli ljudi i grupacije na druge ljude držeći ih u drugoj, mnogo opasnijoj vrsti ropstva i potlačenosti.

Nije dovoljno što je zloupotrebljen 'salat', već je dodatno otežan, poput feudalnih nameta. Vjerski nameti su identični nepravednim feudalnim nametima i to nije Bog koji je dao te namete, jer Bog oslobađa, a ne zarobljava, već od ljudi.

[Idemedosumom]

Zar ovaj momak s klipa nije kur'anija?

[Diwan]

Zar ovaj momak s klipa nije kur'anija?

Koje je tvoje pitanje u stvari

[Idemedosumom]

Učinilo mi se da si nedavno pisao kako su kur'anije zalutala sekta, pošto su Poslanika s.a.v.a. sveli na nivo poštara, a Ehli-Bejta ni na mapi.

Ako jesi, čudno mi da navodiš njegovo tumačenje.

[Diwan]

Učinilo mi se da si nedavno pisao kako su kur'anije zalutala sekta, pošto su Poslanika s.a.v.a. sveli na nivo poštara, a Ehli-Bejta ni na mapi.

Ako jesi, čudno mi da navodiš njegovo tumačenje.

Ne možeš bukvalno stvari uzimati i posmatrati i nisu stvari crno-bijele. Moja priča o kuranistima kao onima koji su takođe jedna od sekti i da nemaju pojma se odnosi na to da oni, ne generalizujem sve njih, kao pokret negiraju čak i Poslanika a.s. u formi vodiča, učitelja, interpretatora te smatraju da je samo Kur'an dovoljan. Kad ih pitaš šta znači to i to iz Kur'ana ili bilo šta u vezi mnogih ajeta, nemaju odgovor ili ponavljaju kao papagaju par kur'anskih ajeta da je Kur'an objašnjene za sve itd. Onda ih pitaš de nek Kur'an objsni npr. šta znače pojedini harfovi na počecima određenih sura, nemaju odgovor. Totalne budale

Ovaj čovjek nije to, vrlo dobro zna šta priča i ne negira ulogu čovjeka u interpretaciji Kur'ana, ne negira Poslanika a.s. itd.

[Diwan]

Jedan interview sa Nasr Abu Zejdom:

http://arabicforread.blogspot.ba/2011/0 ... ng-of.html

Are you suggesting that the Qu’ran cannot be understood without taking into account the particular social context of seventh century Arabia?In other words, are there aspects of the Qur’an that were limited in their relevance and application only to the Prophet’s time, and are no longer applicable or relevant today?

What I am suggesting is that in our reading of the Qur’an we cannot undermine the role of the Prophet and the historical and cultural premises of the times and the context of the Qur’anic revelation. When we say that through the Qur’an God spoke in history we cannot neglect the historical dimension, the historical context of seventh century Arabia. Otherwise you cannot answer the question of why God first ‘spoke’ Hebrew through his revelations to the prophets of Israel, then Aramaic, through Jesus, and then Arabic, in the form of the Qur’an.In a historical understanding of the Qur’an one would also have to look at the verses in the text that refer specifically to the Prophet and the society in which he lived. Some people might feel that looking at the Qur’an in this way is a crime against Islam, but I feel that this sort of reaction is a sign of a weak and vulnerable faith. And this is why a number of writers who have departed from tradition and have pressed for a way of relating to the Qur’an that takes the historical context of the revelation seriously have been persecuted in many countries. I think there is a pressing need to bring the historical dimension of the revelation into discussion, for this is indispensable for countering authoritarianism, both religious and political, and for promoting human rights.

Could you give an example of how a historically grounded reading of the Qur’an could help promote human rights?

Take, for instance, the question of chopping off the hands of thieves, which traditionalists would insist be imposed as an ‘Islamic’ punishment today. A historically nuanced understanding of the Islamic tradition would see this form of punishment as a borrowing from pre-Islamic Arabian society, and as rooted in a particular social and historical context. Hence, doing away with this form of punishment today would not, one could argue, be tantamount to doing away with Islam itself. By thus contextualising the Qur’an, one could arrive at its essential core, which could be seen as being normative for all times, shifting it from what could be regarded as having been relevant to a historical period and context

[dadinjo33]

Ne možeš bukvalno stvari uzimati i posmatrati i nisu stvari crno-bijele. Moja priča o kuranistima kao onima koji su takođe jedna od sekti i da nemaju pojma se odnosi na to da oni, ne generalizujem sve njih, kao pokret negiraju čak i Poslanika a.s. u formi vodiča, učitelja, interpretatora te smatraju da je samo Kur'an dovoljan. Kad ih pitaš šta znači to i to iz Kur'ana ili bilo šta u vezi mnogih ajeta, nemaju odgovor ili ponavljaju kao papagaju par kur'anskih ajeta da je Kur'an objašnjene za sve itd. Onda ih pitaš de nek Kur'an objsni npr. šta znače pojedini harfovi na počecima određenih sura, nemaju odgovor. Totalne budale

Ovaj čovjek nije to, vrlo dobro zna šta priča i ne negira ulogu čovjeka u interpretaciji Kur'ana, ne negira Poslanika a.s. itd.

[Idemedosumom]

Ooo, ja mislio ti okovan u ovo doba godine

[dadinjo33]

Ooo, ja mislio ti okovan u ovo doba godine

A, čuo sam za te hvalisave izjave sa vjerničkih online sijela osvjedočene u forumskoj tradiciji "okovaću forumske šejtane mjesec dana".

[asurbanipal]

Vrijeme snova


Urođenici se ustvari čine daleko sretnijima od nas Europljana; oni ne znaju za suvišne, ali i potrebne stvari za život oko kojih se u Europi toliko trsi i upinje, i sretni su što ih ne poznaju. Oni žive u miru koji nije ometan nejednakostima: ze­mlja i more sami po sebi opskrbljuju ih svime potrebnim za život, oni ne žude za sjajnim kućama, niti stvarima za kuću, itd. Oni žive u toploj i ugodnoj klimi i uživaju na svježem zraku, tako da nemaju potrebu za odjećom… Također, čini se da ne pridaju baš nikakvu vrijednost onome što smo im darovali, zapisao je James Cook u svoj brodski dnevnik o susretu s australskim starosjediocima.

Iako je Cook s očitom simpatijom opisao australske starosjedioce, prvi europski doseljenici koji su krajem XVIII. stoljeća pristigli u Australiju, doživljavali su ih kao divljake, žrtve božjeg prokletstva, bezazlene naivce koji izazivaju smijeh, a neki čak i kao utjelovljenje svega moralno neprihvatljivog. Istraživači koji su uslijedili nešto kasnije opisivali su ih kao antropološke ostatke kamenog doba jer nemaju pismo i žive na razini lovaca i sakupljača. Smatrani su biološkom zanimljivošću zato što žive goli i bosi pod australskim vedrim nebom gdje dnevne temperature osciliraju od 0-40°C, te “plemenitim divljacima” praktično neuklopivima u kulturni život i nesposobnima za “odgovoran i svrsishodan život”.





Izostanak prepoznatljivih materijalnih dokaza civilizacijskih dostignuća kod Aboridžina naveo je Europljane na krivi trag pa je stav većine prvih istraživača bio tvrdokorno odbijanje da starosjedioci posjeduju ikakvu religiju i kulturu. Tako u bilješci jednog misionara iz sredine XIX. stoljeća stoji: “Aboridžini nemaju svećenstva, oltara ni žrtava, niti imaju vjerske službe; njihovi praznovjerni obredi teško se mogu označiti kao Božje službe…” Misionari su bili uvjereni da Aboridžini tumaraju u mraku i da im oni donose svjetlo istine.

Takav stav Europljana bio je u prvom redu posljedica nepoznavanja ove daleke kulture te preduvjerenja o kulturnoj nadmoći bijelog čovjeka. Spoznaja da Aboridžini imaju živu tradiciju i snažan duhovni život dolazila je postupno. Danas se smatra da je tradicija australskih starosjedioca najduža neprekinuta tradicija na Zemlji. Prema nekim procjenama stara je od 65 000 do 150 000 godina, dok starješina jednog plemena pripovijeda: “Kažu da smo ovdje šezdeset tisuća godina, ali mi smo tu puno duže. Mi smo tu od vremena prije početka vremena. Mi smo došli ravno iz Vremena snova od stvaralačkih predaka. Živjeli smo i održavali zemlju kakva je bila prvog dana…”.


Aboridžinski svijet

Tradicija Aboridžina može se opisati kao prvobitna, tj. njezini su izvori pradavni i ne možemo ih povezati uz neko određeno povijesno vrijeme niti neko mjesto, ličnost, događaj ili sveti tekst. Kao kod svih arhajskih tradicija, tako i kod aboridžinske ne postoji razgraničenje između religije i kulture, već one tvore nerazdvojno jedinstvo. Glavno joj je obilježje snažna veza sa svijetom prirode te vjerovanje u duhovne snage kojima je svijet ispunjen, što se izražava kroz osobit odnos Aboridžina prema cijelom kozmosu.

Aboridžinska tradicija utemeljena je na sjećanju na Početak, ili tzv. “Vrijeme snova”, kada su bogovi i mitski preci stvarali i uređivali svijet i ljudima prenijeli temelje kulture. Oni smatraju da je svijet stvoren u skladu sa snagom, mudrosti i namjerom mitskih predaka savršen, a da je njihova zadaća održavati ga u primordijalnom stanju, kakav je bio na početku, zbog čega su materijalni napredak smatrali potpuno nebitnim.

Iz te okrenutosti mitskim izvorima proistekli su obrasci svakodnevnog života i izrazito duhovan vrijednosni sustav, i kao takvi ostali nepromijenjeni 150 000 godina.





Njihove mitske priče koje se s naraštaja na naraštaj usmeno prenose još od Vremena snova, čine se u prvi mah jednostavne i naivne, poput dječjih. No, onome tko poznaje njihov jezik i kulturu, one su bremenite slojevitim simbolizmom pa je za njihovo stvarno razumijevanje potrebno dobro poznavanje aboridžinske tradicije.

Aboridžinska duhovnost ugla­vnom se izražavala kroz obrede i cere­monije, te kroz umjetnost koja bogatim simboličkim rječnikom prenosi najkompleksnije metafizičke ideje i duhovne poruke.

Robert Lawlor, američki istraživač koji je među Aboridžinima proveo deset godina, u svojoj knjizi Glasovi prvog dana (1991.) piše: “Upoznajući aboridžinski jezik i kulturu, susreo sam se s odjecima shvaćanja i načina života krajnje suprotnima našim današnjim. Aboridžini nemaju pojmove za dvije stvari koje najviše raspinju modernog čovjeka: prolazak vremena i gomilanje materijalnih dobara. Susreo sam jezične oblike čije su mi neuobičajene strukture i bogati rječnik otvorili nove horizonte opažanja i poimanja svijeta. Počeo sam razotkrivati kulturu u kojoj svaki aspekt prirode sadržava, poput sjemenke, duh svojih prastvoritelja i viziju u kojoj su zemlja i duhovnost nerazdvojni. Došao sam u dodir s njihovim inicijatskim obredima i ceremonijama koji u sebi nose izvore ezoterijske, magijske i šamanističke tradicije. Upoznao sam kulturu čije je otkrivenje Sanjanja ili Vremena snova djelovalo tako da su okrenuli leđa svemu onome što mi smatramo temeljima civilizacije.”


Vrijeme snova

Ključni pojam aboridžinske tradicije “Vrijeme snova” (Dreamtime), odno­sno “Sanjanje”(Dreaming), skovali su antropolozi B. Spencer i F. J. Gillen, koji su u drugom dijelu XIX. stoljeća proputovali australsku unutrašnjost proučavajući život starosjedilaca i njihove običaje. Naime, u suvremenim europskim jezicima nema riječi kojima bi se izrazilo ono sveprisutno što kod različitih plemena širom Australije nosi različita imena: altjira, dzjugur, wongar, lalan, bugari, itd. Po svoj prilici kovanice dobro odgovaraju onome što se njima opisuje, jer su ih kasnije prihvatili i sami Aboridžini, iako u nekim dijelovima Australije starosjedioci umjesto “Dreamtime” koriste prijevod “Story” (Priča). Pleme Arunta iz središnje Australije kaže altyerre ileme, “ispričati priču”, a taj pojam također znači i “san”.

Iako se “Vrijeme snova” i “Sanjanje” ukorijenilo za označavanje različitih, ali povezanih značenja vezanih za aboridžinsku duhovnost, ti su pojmovi magloviti, dijelom zbog arhajskog­ svjetonazora kojem pripadaju, a dijelom i zbog toga što se sa­njanje u euro­pskim jezicima najče­šće povezuje uz nešto nestvarno. No, aboridžinski “san” nije fantazija ni iluzija, nego duboka duhovna stvarnost.

Mussolini Harvey, čovjek iz plemena Yanyuwa u Zaljevu Carpentaria, kaže: “Bijeli ljudi nas stalno pitaju: Što je to sanjanje? Teško je to pitanje jer sanjanje je za Aboridžine nešto najvažnije. Bića predaka stvorila su naš Zakon, narnu-Yuwu. Zakon je način na koji živimo, naši običaji. Zakon su naše ceremonije, naše pjesme, naše priče – sve je to poteklo iz Sanjanja. Zakon su položila bića predaka prije puno, puno vremena i dala ga našim precima, a oni su ga prenijeli nama. Naš je zadatak da ga nastavimo prenositi dalje i da ga čuvamo”.

Sanjanje je djelovanje vrhovnog bića i mitskih predaka kojim su svijet kakav poznajemo doveli iz “sna” u postojanje. Aboridžini kažu kako je sve stvoreno iz jednog praizvora. Kreativna snaga koja je stvorila svijet naziva se različitim imenima: Baiame, Bunjil, Daramulan, Nurelli, Mangela, Wandjina. Ta snaga je antropomorfna, muška, kreativna, boravi na nebu i u očinskom je odnosu prema svemu stvorenom, što bi se najbolje moglo prevesti kao “Sve-Otac”. Ovo božanstvo je nepromjenjivo i vječno, postoji prije svih stvari. Zanimljivo je da u nekim dijelovima Australije ta kreativna snaga nosi ženska obilježja i naziva se “Sve-Majka”.

Vrhovno biće stvorilo je “mitske pretke”, čije stvaralačko djelovanje na­stavlja ono vrhovnog bića.

Priče iz Vremena snova uglavnom pričaju o mitskim precima: kako su putovali, lovili, sakupljali plodove, borili se, podizali tabore, zabavljali se, te kroz sve te aktivnosti prvotnu prazninu oblikovali u topografska obilježja: planine, doline, rijeke, usjeke, prirodne elemente. Mitski su preci imali životinjska i ljudska obličja i mogli su se preobraziti iz jednog oblika u drugi. Preci su također stvorili Mjesec, Sunce, zvijezde, životinje i ljude… Kad je svijet poprimio svoj konačni oblik i postao ispunjen različitim oblicima života, koji su bili različite transformacije stvaralačkih snaga, preci su utemeljili zakone i na kraju se povukli u ze­mlju, na nebo, u oblake, u stvorena bića, i tako je njihova duhovna moć ostala utka­na u svemu stvorenome. Zato je za Aboridžine sva priroda nadahnuta, sve pulsira, svaka je stvar živa i važna i u svemu se krije magija.

Za Aboridžine svaki oblik života, bilo da se radi o svjetlosti, stijeni ili drvetu, ima svoj vanjski, vidljivi oblik i nevidljivi, nutarnji aspekt koji sa­nja i tako sve sanja i nastavlja jednom započet San… Postoji snažna veza između vidljivog i nevidljivog plana, kao i između stvarnog i potencijalnog: sanjanjem nevidljivi potencijali po­staju vidljivi. Ništa u svijetu ne postoji odvojeno od ostatka kreacije, niti je išta prepušteno slučaju u toj čudesno istka­noj mreži. Ispod naizgled zasebnih pojavnosti u vidljivom svijetu, yuti, nalazi se mreža veza i međuodnosa koju su položili mitski preci i koja je prožeta njihovim sanjanjem.

Australski antropolog A. P. Elkin objašnjava: “Sanjanje je stalno prisutna stvarnost, a ne samo davno razdoblje vremena kada je zemlja bila pusta. To je prije stalno prisutna, nevidljiva osnova života i postojanja. (…) Aboridžinski koncept vremena nije vodoravna linija u kojoj se niz prošlosti kronološki prostire unazad, nego je to okomita linija u kojoj prošlost čini podlogu i sadržana je u sadašnjosti. “


Otisci mitskih predaka

Za Aboridžine australski je kontinent ispresijecan tragovima božanskih predaka: mjesta kojima su putovali, gdje su se zaustavljali i boravili, posvećena su njihovom prisutnošću i tvore sveti zemljovid Australije. Putovanja predaka sačuvala su se kroz obrede, priče, pjesme i umjetnost. Najveći dio njihove svete umjetnosti imao je za cilj sačuvati plemensko znanje mitskog zemljovida jer poznavati zemlju za Aboridžine znači poznavati kako je određeno mje­sto nastalo.

Kao možda u niti jednoj drugoj kulturi, Aboridžinima je zemlja simbol i sjećanje na primordijalni San. Svaka formacija na zemlji svojim obli­kom nagovještava skriveni smisao i značenje jer krajolici su otisci koje su duhovne snage predaka ostavile na njoj stvarajući je. Mircea Eliade kaže: “Za religioznog čovjeka priroda nikada nije isključivo prirodna, ona uvijek ima i određenu religioznu vrije­dnost. To je razumljivo jer je Kozmos božansko stvaranje: kako je proizišao iz ruku bogova, svijet zauvijek osta­je prožet sakralnošću. Bogovi su očitovali različite modalitete svetoga u samoj strukturi svijeta i kozmičkih fenomena.”





Zemlja je hraniteljica svega života, vidljivog i nevidljivog, u nju su položene sve sjemenke. Aboridžini govore o guruwari, nevidljivim sjemenkama ili ene­rgijama koje stvaraju život, a koje su stvaralačke snage pohranile u ze­mlju na početku vremena. Aboridžinima je njihova zemlja vrsta ikone, jer ona predstavlja snagu predaka iz Vremena snova i također je prijenosnik te duhovne snage. Pomno promatrajući i prateći svaki pojedini aspekt prirode i osluškujući bilo zemlje, Aboridžini čuju odjeke iz Vremena snova i osjećaju sveprisutno sanjanje… A. P. Elkin kaže da je Aboridžinima zemlja “simbol i kanal za veliki, nevidljivi svijet…”

Pojavni svijet je san velikih predaka, ali za Aboridžine ni san ni java nisu iluzije, već zajedno oni tvore stvarnu cjelinu. Zadaća je Aboridžina poštivati ovaj San, tako da svo ljudsko djelovanje i običaji odražavaju naum stvaralačkih predaka.

Poput svojih davnih predaka, Aboridžini tisućljećima putuju svojom prostranom zemljom, a vezu s Vremenom snova, ili svojim duhovnim korijenima, održavaju kroz stalno prisutne glazbeno-plesne ceremonije, obrede i inicijacije. Obredi omogućavaju opetovani ulazak u Vrijeme snova, a simboličkim reaktualiziranjem postupaka mitskih bića, Aboridžini oživljavaju prvo­bitnu svetost i tako obna­vljaju svijet.

Čuvari aboridžinske tradicije su karadjis, “mudri ljudi” ili šamani, koji su bili most između duhovnog i zemaljskog svijeta. Osim liječenja i obrane plemena od “crne” magije, njihova je uloga čuvanje mitološkog i ceremonijalnog nasljeđa.

Do dolaska europskih osvajača, koji su označili početak kraja ove arha­jske kulture, u cijeloj Australiji bilo je prema britanskim izvorima oko 300 000 starosjedilaca, a prema Aboridžinima oko milijun i pol, i govorili su preko 650 međusobno potpuno različitih jezika. Danas ih u australskom bushu ima oko 60 000, gdje manje-više žive tradicionalnim životom, dok ih je oko 140 000 prihvatilo zapadni način života i žive bilo u seoskim ili u gradskim sredinama.

Tradicionalna kultura Aboridžina izrasla iz Vremena snova sadrži duboko kolektivno sjećanje čovječanstva na njegove izvore. Čovjeku moderne kulture, koji mahnito nastoji materijalnim napretkom popuniti nutarnju prazninu, ova kultura stoji kao podsje­tnik na vrijednosti koje smo zanemarili i zaboravili. U usporedbi s njihovom bogatom duhovnošću, naša je siromašna i barbarska suprotnost. Aboridžini za bijele ljude kažu da su “izgubili svoje snove”. Vrijeme je da ih ponovno oživimo i ­sa­njamo.



Autor: Dijana Kotarac



http://nova-akropola.com/kulture-i-civi ... rettyPhoto

[asurbanipal]

[Diwan]

Imaš ljudi koji na sve imaju odgovor i koji sve drugo mimo njegovih/njezinih odgovora smatraju manje vrijednim, zastarjelim, primitivnim, neukim i koji iz svoje umišljenosti sa visoka gledaju na te jadne neupučene ljude.

Da bi o nečemu govorio i pisao, moraš to poznavati iznutra, biti 'insajder', biti dijelom tog miljea, poznavati ga .... večina tema koja se bavi religijom se odnosi na islam, a najčudnije je da o njemu mnogo pišu ljudi koji nemaju veze sa njim – ateisti, hrišćani itd.

Jedna je dimenzija čitanje knjiga o nečemu i upoznavanje sa nečim bez da imaš direktan dodir sa tim, a druga je dimenzija pisanje o tome da imaš dodir sa tim.

Pisanje o vodi nema nikakve vrijednosti ako nikada nije ušao u vodu ili nije ju okusio, ma koliko to teoretski mogao dobro poznavati, ali kako možeš nešto dobro poznavati teoretski a da se sa tim nisi susreo, jer teorija i praksa, mnogi su to rekli, nisu jedno te isto.
Ma koliko čovjek pisao o vodi sa naučne strane, doživljaj samog kupanja ili pijenje vode, uvodi čovjeka u sasvim drugu dimenziju i svijet koji on do tada nije poznavao.

Tako isto je i sa religijama, vjerom. Ta druga dimenzije je ono što fali ljudima koji prilaze kritici nečega sa teoretske, knjiške, ideološke i dogmatske strane, pošto ljudi uglavnom kritikuju drugu stranu medalje koju oni sami upražnjavaju na suprotnoj. Ateizam kao ideologija i dogma i ateisti kao primaoci i nosioci te ideje se suprostavljaju drugoj ideologiji ne sa insajderske strane već sa teoretske strane, a teorija i praska nisu jedno te isto, kako je ranije rečeno.

Nabijenost antagonizmom, ismijavanjem, umišljenošću, omalovažavanjem jednih spram drugih, a to je samo njihova lična vlastita karta i ogledalo, karakternost i čojstvo ili bolest, je karakteristika mnogih rasprava ovdje.

Kretanje u ekstremima je takođe jedna od osnovnih karakteristika tih ljudi, kao i nemanje odgovarajučeg protuodgovora formiranog na znanju i činjenicama, a ne na ekstremnoj negaciji nečega bez da to poznaješ. Hint 'insajder'.

Nije isto reći nekome iz vlastite umišljenosti i uobraženosti – post je bespotrebno gladovanje i maltretiranje samoga sebe i dati odgovor da vrijeme posta nije vezan za ovaj mjesec, da je to određen broj dana, a ne cijeli mjesec, da postoje olakšice, da nije farz itd. Bog nije čudovište.

Znači pojedinci se poput magaraca nagomilaju nekim knjiškim i teoretskim 'znanjem' (nisu u vodi) koji im omogučava miran san, odnosno koji podržava njegovo/njezinu ideološko stajalište i dogmu, koja je naravno na pijedastalu iznad svih drugih, a oni sami imaju oreole iznad glava.

Pušu novi vjetrovi, sve više i više i u našem dvorištu, vjetrovi istinskog razumjevanja i tumačenja vjere. Odlično izlaganja Akademika Durakovića o potrebi reintepretacije Kur'ana i drugom:

[Idemedosumom]

Predivno

Jako zanimljiva ova interpretacija "yawmi addeen"

[Connaisseur Karlin]

Nabijenost antagonizmom, ismijavanjem, umišljenošću, omalovažavanjem jednih spram drugih, a to je samo njihova lična vlastita karta i ogledalo, karakternost i čojstvo ili bolest, je karakteristika mnogih rasprava ovdje.

Kretanje u ekstremima je takođe jedna od osnovnih karakteristika tih ljudi, kao i nemanje odgovarajučeg protuodgovora formiranog na znanju i činjenicama, a ne na ekstremnoj negaciji nečega bez da to poznaješ. Hint 'insajder'.

Nije isto reći nekome iz vlastite umišljenosti i uobraženosti – post je bespotrebno gladovanje i maltretiranje samoga sebe i dati odgovor da vrijeme posta nije vezan za ovaj mjesec, da je to određen broj dana, a ne cijeli mjesec, da postoje olakšice, da nije farz itd. Bog nije čudovište.

Znači pojedinci se poput magaraca nagomilaju nekim knjiškim i teoretskim 'znanjem' (nisu u vodi) koji im omogučava miran san, odnosno koji podržava njegovo/njezinu ideološko stajalište i dogmu, koja je naravno na pijedastalu iznad svih drugih, a oni sami imaju oreole iznad glava.

ovava izjava je obicni bezobrzaluk

nije Bog postavio dane i sate posta, vec ljudi nitko nije reako da je Bog cudovist, ljudi su najveca cudovista ka svemu, pa i ka uzimanju prava vjernika i religskih institucija da kazu sto Bog zna i misli, a ne poznjau Boga

[JVC]

Imaš ljudi koji na sve imaju odgovor i koji sve drugo mimo njegovih/njezinih odgovora smatraju manje vrijednim, zastarjelim, primitivnim, neukim i koji iz svoje umišljenosti sa visoka gledaju na te jadne neupučene ljude.

Da bi o nečemu govorio i pisao, moraš to poznavati iznutra, biti 'insajder', biti dijelom tog miljea, poznavati ga .... večina tema koja se bavi religijom se odnosi na islam, a najčudnije je da o njemu mnogo pišu ljudi koji nemaju veze sa njim – ateisti, hrišćani itd.

Jedna je dimenzija čitanje knjiga o nečemu i upoznavanje sa nečim bez da imaš direktan dodir sa tim, a druga je dimenzija pisanje o tome da imaš dodir sa tim.

Pisanje o vodi nema nikakve vrijednosti ako nikada nije ušao u vodu ili nije ju okusio, ma koliko to teoretski mogao dobro poznavati, ali kako možeš nešto dobro poznavati teoretski a da se sa tim nisi susreo, jer teorija i praksa, mnogi su to rekli, nisu jedno te isto.
Ma koliko čovjek pisao o vodi sa naučne strane, doživljaj samog kupanja ili pijenje vode, uvodi čovjeka u sasvim drugu dimenziju i svijet koji on do tada nije poznavao.

Decko, da li si se ti nasao? Da te nisam cuo da si sto napisao o krscanstvu in the future, jednostavno nisi KOMPETENTAN, nisi "insider" da bi ga shvatio.
Lijepi moj Diwan

[Diwan]

To je samo tvoje ideološko dogmatsko 'mišljenje' bazirano na tvom vlastitom uvjerenju i svjetonazoru - jedno od mnogih kojih egzistiraju. Nema uopšte potrebe za ' ' Post se odnosi na ddrugi post iznad

[Diwan]

Imaš ljudi koji na sve imaju odgovor i koji sve drugo mimo njegovih/njezinih odgovora smatraju manje vrijednim, zastarjelim, primitivnim, neukim i koji iz svoje umišljenosti sa visoka gledaju na te jadne neupučene ljude.

Da bi o nečemu govorio i pisao, moraš to poznavati iznutra, biti 'insajder', biti dijelom tog miljea, poznavati ga .... večina tema koja se bavi religijom se odnosi na islam, a najčudnije je da o njemu mnogo pišu ljudi koji nemaju veze sa njim – ateisti, hrišćani itd.

Jedna je dimenzija čitanje knjiga o nečemu i upoznavanje sa nečim bez da imaš direktan dodir sa tim, a druga je dimenzija pisanje o tome da imaš dodir sa tim.

Pisanje o vodi nema nikakve vrijednosti ako nikada nije ušao u vodu ili nije ju okusio, ma koliko to teoretski mogao dobro poznavati, ali kako možeš nešto dobro poznavati teoretski a da se sa tim nisi susreo, jer teorija i praksa, mnogi su to rekli, nisu jedno te isto.
Ma koliko čovjek pisao o vodi sa naučne strane, doživljaj samog kupanja ili pijenje vode, uvodi čovjeka u sasvim drugu dimenziju i svijet koji on do tada nije poznavao.

Decko, da li si se ti nasao? Da te nisam cuo da si sto napisao o krscanstvu in the future, jednostavno nisi KOMPETENTAN, nisi "insider" da bi ga shvatio.
Lijepi moj Diwan

Nakon što si se ušutio, izbombardovan drugim postovima koje sam postavljao ovdje od strane drugih hrišćana, konačno si se usudio promoliti glavu da nešto kažeš, naravno nalazeći priliku da nešto kao 'kažeš'. Sit down and keep quiet

[Connaisseur Karlin]

To je samo tvoje ideološko dogmatsko 'mišljenje' bazirano na tvom vlastitom uvjerenju i svjetonazoru - jedno od mnogih kojih egzistiraju. Nema uopšte potrebe za ' ' Post se odnosi na ddrugi post iznad

religijski bezobrazluk vjernika, to je upravo to sto sam procitala u tvom postu

[JVC]

Nakon što si se ušutio, izbombardovan drugim postovima koje sam postavljao ovdje od strane drugih hrišćana, konačno si se usudio promoliti glavu da nešto kažeš, naravno nalazeći priliku da nešto kao 'kažeš'. Sit down and keep quiet

Sega mi je kakve ljudi koriste izvore samo da bi nesto dokazali. Jednostavno sam mislio da nema potrebe da komentarisem bilo sta, da budem iskren do srzi, bilo mi je i funny i gubitak vremena. Ali da te ispostujem, vratim se pa ti dam odgovore, naravno ako zelis.