Moderatoru,piupiu wrote:Ko kaže da ne mogu? Zašto ne bih mogla? Da li treba ili ne je pitanje za razmatranje, a da li mogu ... watch me ...Gojeni H wrote:Ne mozes pricati o Jugoslaviji bez osvrta na rat. Nemoguca i sizofrena misao.piupiu wrote:A, šta to znači biti projugoslovenski orijentisan? Je l' to znači da ako si se rodio u Jugoslaviji, kao i tvoji roditelji i pra-roditelji, svi zajedno morate horski otpjevati kako je Jugoslavija bila s*anje da bi sada bili valjani Bosanci? Ono, ako se pomeneš Jugoslavije u pozitivnom smislu, ti više nisi i ne možeš biti Bosanac koji želi Bosni dobro? Šta je poanta ove etikete?
Jugoslavija je bila daleko od, ne idealne vec dobre drzave, ali se mogla i morala reformisati.
Prica se o ekonomiji kao da su svi cekali dok se ovde borilo za goli zivot.
Poenta je da se Jugoslavija nije raspala kao bivsa Cehoslovacka.
Jugoslaviju su rasturili komunisticki kadrovi zajedno sa vrhuskom JNA.
Sada kada na vidjelo izlaze zapisnici sa kojekakvih sjednica, uvidja se da je velikosrpski elemenat uvijek bio prisutan u samom vrhu bivse drzave.
"Otac moderne velikosrpske misli", Dobrica Cosic, je bio visokopozicionirani sluzbenik bivse drzave i bivsi partizan.
Porediti danasnju BiH i SFRJ je nemoguce. Porediti BiH i Jugoslaviju sa NDH, te Nedicem, Ljoticem i Drazom Mihajlovicem u istoj, bi mozda bila fer borba.
Za mene je šizofrenično 20 godina vrtjeti priču ko je počeo rat. Svi znamo ko je počeo rat. Šizofrenično je tom pričom praviti hirurški rez izmedju sebe i svojih roditelja i praroditelja koji, usput, nisu bili na pogrešnoj strani istorije. Šizofrenično je, a i sadistično, tražiti od ljudi da pljunu po rodu i ljudima koji su gradili onu državu jer se to danas očekuje i jer 2015. ona država iz 1945. izgleda oh, so out of date ... Najsumnjivija mi je metoda analize uvijek bila ta hirurško-pozitivistička.
Podsjeća me na ono vratite se veri pradedovskoj, a, znamo kako se ta priča završila. Ja nikada neću pljunuti na svoju mater i oca, nanu, dedu, zašto bih? Moji preci nisu Dobrica Ćosić. Meni moje, a njemu njegovo. Dobrica Ćosić je istorijska greška. Jugoslavija, pak, nije bila istorijska greška. Ona je bila i nužnost i karika bez koje danas ne bi bilo Bosne. Šizofrenično je to zaboravljati. Zašto ne postaviti pitanje - vidiš ti kako se ljudi okreću kako vjetar puše, kako se ovako odrodiše? Ima tu i kontinuiteta o kojem ti pričaš, ali ga se može izanalizirati i na potpuno drugi način.
Smori više patriotska rika, ne može se u halu od epske i mitske naracije; identična priča k'o i ta Ćosićeva zbog koje je i počeo rat ... guslanje o istorijskom čemeru, ljutijem ranama i vrancu za boj ... Hoćemo l' u desetercu ili ćemo hvalospjev u distisima, a Bosni šta Bog da ... ne d'o bog promašit formu, namah te proglase nacionalnim izdajnikom ... Dokle više, da prostiš? Ne može se diHat' od milozvučnog patriotskog pojanja. Hoću da idem na časove eskperimentalne umjetnosti. Neću da mi neko naredjuje da povazdan skačem što volim Bosnu; niti da mahala provjerava je l' ne skačem što je mrzim il' što mi je dedo gradio Jugoslaviju ili što me bole koljena.
Sve neka priča o strašnom jugototalitarizmu, a, eno na onoj temi o Bačanoviću istoljagaše čovjeka zbog Facebook statusa, sve onako fino i demokratski; dok okolo ljudi masovno od rakova umiru, od trovanja stresom i bojnootrovnom retorikom; od mentalnog zlostavljanja, siromaštva, kriminala; ne mo'š posao čistačice dobit' ako ne daš stranci analno, a ni na ulicu izać a da te ne ujede ja l' pas, ja l' kak'a patriotska ljuta guja;, raspada se sistem, za 20 godina neće više bit' Bosanca u Bosni (pardon, Bosanaca već ni sad nema); toliko je dobro ... al' de ti meni reci, ko je počeo rat? Koliko puta treba ponoviti da znamo ko je počeo rat da se završi s tom pričom?
Hoćeš da ti ja kažem - iz svoje perspektive - ko je počeo rat? Muškarci (i jedna Bilja genetičarka). I šta ću ja s tim? Čuvaj se muškarca, i onaj za stolom, i onaj pod stolom jednako ti misli ...Sve te priče o ratovima i epska pojanja koji se ovdje još uvijek uredno njeguju, svako svoje, nježno i detaljno ... su samo priprema za nove ratove. Bezidejnost koja ne zna da gradi, već samo da razgradjuje i ruši. Što bi rek'o Damir Nikišić - znaš li 'dje goniš? Evo jednog nezgodnog odgovora i na tvoja i na moja pitanja:
Odoh sada da se upišem u šizofreniĆare ...Legitimitet je tu cirkularan, on je epski i gradi se na osnovi prijatelj-neprijatelj ... ta priča za sobom povlači priču o ratnom bratstvu – onu da smo zajedno dijelili sudbinu, ugroženost i mogućnosti istrebljenja. Tako da je taj legitimitet pseudolegitimitet, on je srednjovjekovni princip časti i veličanje epske uzvišenosti, koja je ustvari smiješna. Postoji stalna karikatura političkog, koja se ovdje obnavlja. Legitimitet u pravom smislu značio bi poništavanje ratne politike i zbog toga ga mi, u modernom političkom smislu riječi, naprosto nemamo. Ovdje se na izborima glasa po principu ratnog bratstva, po opredijeljenosti da se uđe u sukob. Čak i generacije koje nisu okusile rat imaju upravo te matrice političkog izjašnjavanja i to je stvar koja neprekidno proizlazi iz rata. Ta matrica je rekonstrukcija potpuno istog pejsaža kao i prije posljednjeg rata. Iz rata u rat imamo konstantnu rekonstrukciju epske politike.
Ni Andrić ti nije ravan.
Da ne kažem Ćopić jer je on rezervisan. 
Pogotovo mi se sviđa ovaj dio :Smori više patriotska rika, ne može se u halu od epske i mitske naracije; identična priča k'o i ta Ćosićeva zbog koje je i počeo rat ... guslanje o istorijskom čemeru, ljutijem ranama i vrancu za boj ... Hoćemo l' u desetercu ili ćemo hvalospjev u distisima, a Bosni šta Bog da ... ne d'o bog promašit formu, namah te proglase nacionalnim izdajnikom ... Dokle više, da prostiš? Ne može se diHat' od milozvučnog patriotskog pojanja. Hoću da idem na časove eskperimentalne umjetnosti. Neću da mi neko naredjuje da povazdan skačem što volim Bosnu; niti da mahala provjerava je l' ne skačem što je mrzim il' što mi je dedo gradio Jugoslaviju ili što me bole koljena.
