Kaligula I wrote:Aurelia Bronski wrote:
Hajde de, ponovit cu se.
Govorim o ljudima koji su sposobni ali imaju drugacije prioritete. Znaci dok je neko sjedio na predavanjima i pripremao se kasniji lagodniji zivot neko je zaradjivao za veliku kucu i auto bolje od komsijinog i pravio kratkorocne planove.
O tim kratkorocnim pricam. Od njih ces uvijek cuti kako se u Americi samo moze sanjati o tom nekom meraku i blago vama u Bosni.
Od ljudi koji su sebi drugacije organizovali zivot i prioritete ces to cuti mnogo rjedje.
I ja prva kazem koliko mi je lijepo kad dodjem u Bosnu, dijete naprosto obozava da bude dole, da se igra s prijateljima pred zgradom, ide sam s rodicom na pijacu (to mu je tek dozivljaj), da ide kod tetke i vidi djedovu familiju, hoda po gradovima, pentra se po planinama. Kako nam nece biti lijepo, hem sa svojom najblizom rodbinom hem na odmoru. Ali, ja konkretno, se u Bosnu ne bih vratila dok ne bih bila sigurna da bi JA mogla svom djetetu priustiti zivot kakav ima ovdje te bolnicku njegu kakva mu je potrebna. Dzaba sva podrska od familije a i merak, dusa, statigajaznam, kad ZNAM da bih zdravlje i stoga i zivot svog djeteta stavljala u opasnost. Zajebi, nema tog patriotizma niti meraka za koji bih to zamijenila.
...čestitam na iskrenosti...a što ja drugo tvrdim nego ono sto si ti ovdje navela...
...1. takvih ljudi iz BiH, kako ih ti oslovi 'kratkoročnih', je najvise u Americi...ipak ljudi sanjaju...dakle Kali, nije nista slago ni izmislio...
...2. i po tom pitanju sam bio jasan i decidan, a to je da su mi ljudi koji žive u SAD rekli da bi sav svoj sadašnji život dali za život iz predratnih vremena, što implicira da nisu zadovoljni svojim statusom...ne znam zašto ne prihvatate stavove tih i takvih ljudi...je li možda hoćete reći da oni lažu da se tako osjećaju...smješno...njihov stav također implicira da se ni oni ne bi vratili u ovakvu BiH kao ni ti...ali je isto je tako fakat činjenica da u BiH ima vrlo uspješnih ljudi koji ni slučajno ne bi mijenjali svoje živote za nihove...to je jednostavno tako pa vi prihvatili ili ne prihvatili...
Karakteristicno za tvoje pisanje je da si na fonu tipicne osobe sa Balkana (nemoj da dozivis kao uvredu). U principu, ljudi sa Balkana ( ex Yu, Rumuni, Albanci, Grci i sl), a upoznao sam ih dosta od Z. Evrope preko USA, imaju najvece kurceve, najveci su jebaci, svi su bili neke mange, sve im je bezveze, nema sta nisu imali prije i sl. Kolicina kurcenja, kod tih malih uglavnom siromasnih naroda je tolika da se ponekad zapitam je li to stvarno neki kompleks malih naroda ili zelja za dokazivanjem, jer nikada neces cuti ove koji pripadaju vecim narodima ili dolaze iz uspjesnijih drzava da se toliko kurce. Ali kad ti Albanci ili Rumuni pocnu pricati sta su sve imali
pomislis koji kurac su ovdje, mada ni mi tu ne zaostajemo previse za njima.
Sad, tvoja tvrdanja da onaj ko je uspijesan u Americi da bi bio uspijesan i u BiH i ne pije bas vode. Jednostavno, porediti drzavu sa najvecima ekonomskim slobodama sa drzavom u kojoj su ekonomske slobode na dnu, u kojoj je korupcija nacin zivljenja, neplacanje usluga ili roba sasvim normalna stvar je izvan svake pameti. Po ovom pitanju ne mozes porediti ni USA i Njemacku, jer sami Nijemci kazu da je Njemacka suvise konzervativna za nove ideje, novine ili brze promjene. Ja licno znam dosta raje koja je vec jako dobro uspjela ovdje, imam dosta rodjaka koji ovdje imaju svoje biznise i to prilicno uspjesne, a znam da su se dole godinama patili, nema sta nisu probavali i nije islo pa nije islo. Ekonomski gledano, nemoj da poredis neuporedive stvari. Glede uspijeha, pa naravno da i u BiH imas uspjesnih ljudi ali moras shvatiti da je taj procenat mnogo manji, ne sto su ljudi u BiH gluplji, ljenji ili sta ti ja znam, vec jednostavno ekonomsko okruzenje ti diktira sve. Sve se vrti oko onoga koliko para toliko i muzike, ako je GDP per capita u BiH nekih 8-9k USD, to ti je fakticki dovoljno za zivot ali malo je prostora za izvan toga ili druge stvari. Da opet ne pricamo o dostupnosti tehnologijama, financiranju, trzistu i sl.
Sad, na temu predratnih zivota, ja sam otisao iz Bosne sa svojih 25, relativno mlad ali vec izgradjen kao osoba. Znaci imao sam vec izgradjen sistem vrijednosti, usadjenu kulturu, obrasce i modele ponasanja i koliko god dugo zivio u USA ja nikada ne mogu imati iste vrijednosti kao prosjecni Amerikanac ili cak i Bosanac koji je rodjen ovdje. Nije bitno gdje zivio jal u USA, Svici, Svedskoj, tebi ce uvijek faliti ono sto te je definisalo kao osobu, mada i to sa godinama slabi ali ce uvijek biti prisutno.
USA kao USA, ima dosta stvari pozitivnih i negativnih. Ono sto se meni svidja je cinjenica da ako hoces, ako se trudis, ako imas cilj, neces naci ni na kakve prepreke tipa, nacionalnost, rasa, akcenat, religija ili druge picke materine. I svi oni koji su htjeli su uspjeli u ovoj zemlji, sad svaciji uspijeh je razlicit ili definisan razlicito. Nekom je uspjeh, privatni biznis, nekome da su mu sva djeca zavrsila faxove i imaju dobre poslove, nekome je uspijeh karijera, nekome janje na raznju svaki vikend.
Btw, neko vece smo izlazili sa kolegom sa posla i njegovom suprugom. Tip je Nijemac a zena Koreanka, pitam ga sto ste dosli da zivite ovdje pored onakve Njemacke
. Tip mi kaze, znas kod mene je supruga Koreanka i tamo svi gledaju u tebe i vidis da te drugacije dozivljavaju, ovdje te niko ne gleda cudno niti je koga briga. Jednostavno i ja i ona se osjecamo kao kod kuce.
...ja ti nisam pokondirna tikva... 
Nikada ja nisam ispoljio rasisam <-> Bekani jaro bekani pa ceka te Dodu da se odcijepi od dzihatlija vec 10 godina
