Forum Klix.ba

sta je to sad toliko smijesno sto sam pitao jesu li snimci originalni? Pisalo je na kraju filma da ze zahvaljuju policiji SD za ustupljene snimke pa sam mislio da su to ti snimci. Nije nigdje pisalo da je na osnovu toga napravljen film vec da je to film o necemu sto se dogodilu tu i tu i da se zahvaljuju policiji na snimcima. jeste mi pametni Boze dragi. Ne znam sta radite na forumu sa toliko pameti.

Evo da se i ja tuspasim.
Prvo sanjao da ce mi tata imati sudar, ujutro me zove i govori da ga je udario covjek autom... U snu sam sanjao da se sudar desio ispred predsjednistva a u stvari je bilo ispred alte... malo sam fulio

Druga stvar. Sanjam da lebdim, fino vidim sebe kako spavam u krevetu. Odjednom se pocinjem vracati nazad, okrecem se naopacke i upadam u krevet. U tom trenutku sam se probudio sa 1000 upitnika iznad glave.

Kad trazim nesto sto mi treba,nikako da nadjem a znam da se nalazi na tom mjestu u sobi.. I onda ga nadjem i pitam se kako to nisam vidio a trazio sam .. Onda ujutro taj osjecaj dan ce biti "dobar" bude dobar.. Dan ce biti onako bezVe i bude tako ..
Da sretnete ljude po nekoliko puta u toku dana ili da vam izgleda ato sve poznato kao da ste se vec ranije sreli.. znaci kompletna slika desavanja.. ..Ljudi,objekti.. vozila.. radnja u kojoj kupujete.. Glasovi.. recenice.. sve poznato ,bas kao repriza situacije koju ste prosli...

I meni se desava to da se nadjem u nekoj situaciju za koju znam 100% da se vec desila ili sam je sanjao

SaPnA wrote:I meni se desava to da se nadjem u nekoj situaciju za koju znam 100% da se vec desila ili sam je sanjao

deja vu. i meni se isto cesto desava, ali onda kao pokusavam da promijenim ono sljedece sto bi ja trebao uraditi, jer se bojim da ce se nesto lose desiti

NightSky wrote:Meni se više puta desilo:

1. Gledam televiziju, tv se sam ugasi. Ja na dugme - neće. Probam uključiti svjetlo - neće da se upali. Nakon nekog vremena hoće i tv i svjetlo.
2. Zvoni telefon, zvoni, zvoni, znam da ne umišljam. Dođem do telefona, dignem slušalicu, a ono se čuje tu-tu tu-tu.
3. Zaspim na lijevoj strani kreveta, probudim se na desnoj.
4. Otprilike svakih 2-3 godine sat mi stane, ma neće ni makac, a kad se vrijeme promjera, sat na kompjuteru se pomjeri sam od sebe.

Nemam pojma šta se dešava.

Tako se i meni jednom desilo bila sam sama i na komjuteru odjednom se TV sam ugasi, ja ustanem upalim ga i opet na komjuter. Nakon izvjesnog vremena televisor se opet sam ugasi.
Sutradan ispricam sinu a on se smije kaze ja sam televizor memorisao da se sam ugasi svakih sat i po ako niko ne upotrijebi daljinski.

SaPnA wrote:I meni se desava to da se nadjem u nekoj situaciju za koju znam 100% da se vec desila ili sam je sanjao

To se svakome desava

Melami wrote:Nisam nikad volio horor filmove gledati al nakon sto sam ovdje vidio video od filma paranormal activity morao sm to pogledao. U onu zenu fkt usao djavo Jesul ono originalni snimci ili? Mislim na prvi dio, pretpostavljam ostala 3 da su samo napravljena na osnovu toga, da nisu istiniti snimci?

to je film kao i svaki drugi samo horor i stvarno je jeziv

Mislim da su neobjašnjive stvari u glavi pojedinca, stvar percepcije i tumačenja viđenog ili doživljenog, a to je rezutat onoga čemu smo izloženi kroz tradiciju, kulturu, medije.

Josko Domorocki wrote:Kad trazim nesto sto mi treba,nikako da nadjem a znam da se nalazi na tom mjestu u sobi.. I onda ga nadjem i pitam se kako to nisam vidio a trazio sam .. Onda ujutro taj osjecaj dan ce biti "dobar" bude dobar.. Dan ce biti onako bezVe i bude tako ..
Da sretnete ljude po nekoliko puta u toku dana ili da vam izgleda ato sve poznato kao da ste se vec ranije sreli.. znaci kompletna slika desavanja.. ..Ljudi,objekti.. vozila.. radnja u kojoj kupujete.. Glasovi.. recenice.. sve poznato ,bas kao repriza situacije koju ste prosli...

Autosugestija
ovo drugo je deja vu
i postoji jako jako dobro objasnjenje za oboje

A da i ja nesto napisem na temu u mojoj skoli postoji jedna slika - portret zene u direktorovom uredu i prica je da su tokom II svjetskog rata vojnici bili tu i jedan od njih je vidio duha te zene i naslikao je... mislim, ne vjerujem u duhove ali je zanimljiva pricica

Nije bas nesto ali, veceras sam vidio neku tacku na nebu, prvo pomislio zvijezda posto stoji u mjestu i ne mice se, ali onda primjetim stalno treperi i zmirka i mjenja boje i tako jedno 5 minuta i onda samo sto sam pogledao negdje u stranu ja opet pogledam kad nema, nestalo !
Zna li neko sta je ovo moglo biti ? Helikopter, avion, zvijezda nije sigurno

ice2cube wrote:Nije bas nesto ali, veceras sam vidio neku tacku na nebu, prvo pomislio zvijezda posto stoji u mjestu i ne mice se, ali onda primjetim stalno treperi i zmirka i mjenja boje i tako jedno 5 minuta i onda samo sto sam pogledao negdje u stranu ja opet pogledam kad nema, nestalo !
Zna li neko sta je ovo moglo biti ? Helikopter, avion, zvijezda nije sigurno

Ja to vidim cesto al ne kontam sta je...

sensij wrote:

NightSky wrote:Meni se više puta desilo:

1. Gledam televiziju, tv se sam ugasi. Ja na dugme - neće. Probam uključiti svjetlo - neće da se upali. Nakon nekog vremena hoće i tv i svjetlo.
2. Zvoni telefon, zvoni, zvoni, znam da ne umišljam. Dođem do telefona, dignem slušalicu, a ono se čuje tu-tu tu-tu.
3. Zaspim na lijevoj strani kreveta, probudim se na desnoj.
4. Otprilike svakih 2-3 godine sat mi stane, ma neće ni makac, a kad se vrijeme promjera, sat na kompjuteru se pomjeri sam od sebe.

Nemam pojma šta se dešava.

Tako se i meni jednom desilo bila sam sama i na komjuteru odjednom se TV sam ugasi, ja ustanem upalim ga i opet na komjuter. Nakon izvjesnog vremena televisor se opet sam ugasi.
Sutradan ispricam sinu a on se smije kaze ja sam televizor memorisao da se sam ugasi svakih sat i po ako niko ne upotrijebi daljinski.

odlicno

Uspinjali smo se uz strmi put natovareni poput magaraca, ali osim par umornih uzdaha, nisam čuo jadikovanja na račun silnog tereta, vrućine, nepravednog života itd. Obrisao sam znoj sa čela, svjestan da smo nadomak cilja. Vjerovatno se upravo iz tog razloga niko nije ni bunio: euforija pred dugo iščekivanim dernekom je potisnula sve moguće fizičke tegobe.

Prevalili smo još pedesetak metara, a onda se ispred nas napokon pojavio naš kutak raja, mjesto na kojem smo obilježavali većinu Prvomajskih proslava.

Začas smo zbacili sav alkoholno – mesni teret sa sebe, postavili roštilj i zasjeli. Dva vječna drugara Iće i Piće su odlučno tjerali znojne tragove umora sa naših lica. Poput šarplaninaca, kad dovode u red neposlušne članove stada.

“Joj ti metafora, jarane. Vidi se da se osjećaš na svome ovdje na selu, pa si se osilio. Bolje ti je drži jezik za zubima, da se ne provaljuješ pred rajom. I potegni još koju, kad te tako dobro krenulo”, čuo sam podrugljivi i ledeni glas u glavi, dobro poznati ton koji pripada službenom spikeru Kritičnog Mene.

Odlučio sam poslušati pametnijeg, te sam nimalo plemićkim potezom iskapio čašu vina, a zatim je zalio sa par gutljaja piva, da jadnom vinu ne bi bilo dosadno.

Pogledao sam okolo, iako sam već prilično dobro poznavao teren. Ipak, učinilo mi se da sam opazio uljeza, novitet kojega nije bilo u mojim prethodnim boravcima na mjestu teferiča.

Preko puta niske - tek da se zna čije je čije - ograde je se poput zelenog tepiha prostirala njiva, a tamo negdje na susjednoj i uzoranoj parceli je uspravno stajala figura koja me je neodoljivo podsjećala na strašilo.

“Strašilo. Nisam vidio strašilo od.. Jeb’o te, pa ne znam da li sam ikada i vidio uživo strašilo!”

Posmatrao sam ga sa rastućim interesovanjem, ali ipak na rate, jer sam istovremeno posvećivao pažnju hrani, piću i prijateljima. Na trenutak mi se učinilo da je se silueta u daljini pomjerila. Pospremio sam ovu suludu misao u svoj bogati mentalni arhiv budaleština, i vratio se razgovoru sa rajom oko vatre. Ipak, tamna spodoba je poput magneta privlačila moje misli, a misli su dirigovale pogledima, koji su sve češće putovali preko niske ograde.

Sumrak je se došuljao na prstima do nas, na početku oprezno i sramežljivo, a onda je se počeo ukazivati sve odvažnije, dok nas nije potpuno opkolio.

Odlučio sam otrčati do strašila, prije mraka. “Moram ga vidjeti izbliza”.

“Raja, ja idem upoznati ono strašilo tamo. Ako neko hoće sa mnom, bujrum”, objavio sam ekipi.

“Daj ba, prepast’ ćeš ga”, bio je Siketov britki komentar.

“Jarane, ne bih ust’o ni da je Belkisa iz Derby kladionice, ona sa velike fonasice tamo, a kamoli zbog jebenog strašila”, dodao je Menzur.

Švrćo me je gađao ćevapom, umjesto odgovora.

“Mi ćemo ići, ako nas poneseš”, povikali su uglas Kriza i Sudo zvani Sudoku, a po njihovim pijanim izrazima lica sam mogao vidjeti da su potpuno iskreni.

“Ko vas jebe, idem sam!”, odbrusio sam, odlučno se pridigao, i bez oklijevanja preskočio nestabilnu ogradu.

Žurnim korakom sam grabio prema uzoranoj njivi, dok sam u glavi već vrtio priču koju sam im namjeravao prodati pri povratku:

“Joj jarane, da mu vidiš glave! Neko mu metn’o lubanju, onu školsku. A oči žive, ne znam kako su ono napravili. Na šeširu lola prilijepio logo od Mortician-a!! Ako ne vjerujete, idite i sami, pa pogledajte”.

Trava je bila prilično niska, ali je ipak mjestimično sputavala moje napredovanje: osjećao sam kako mi nevidljive ruke hvataju članke, drže ih čvrsto i popuštaju tek nakon par mojih trzaja nogama.

“Daj ba, nemoj biti budala. Sigurno je neka čudna trava”, ulijevao sam si dozu samopouzdanja.

“Prvi je akšam, sine”, iznenada sam začuo glas rahmetli majke u glavi.

Glas koji sam uvijek volio kao klinac, samo što je sada zvučao upozoravajuće, prestrašeno.
Raspirio je jezu po mojoj koži.

Zaustavio sam se na tren. Očekivao sam da ću čuti još koju riječ, savjet, bilo šta. Ništa.

Samo sablasna tišina.

“Neću sad ispast’ pička pred rajom, sigurno me svi gledaju”, presudio sam na kraju.

Strašilo je bilo na dvadesetak koraka ispred mene, okrenuto leđima.

Držao me je onaj ružni, šuhveli predosjećaj. S druge strane, kao savršeno racionalna osoba, znao sam da se ne može ništa čudno dogoditi.

Došao sam do njega, stao tik pored izlizanog crnog sakoa i napravio zadnji korak. Više skok nego korak, ako ćemo iskreno.

Nasmiješio sam se, sa ogromnim olakšanjem. “Toliko o racionalnosti, haveru. Sasr’o si se k’o kak’a djevojčica”, oglasio je se ponovo službeni spiker Kritičnog Mene.

Strašilo je izgledalo onako kako sam ga i zamišljao. Možda je bilo malo dorađenije.

Ofucani, crni šešir, sa par rupa i jednim ironičnim ptičjim govnetom na prednjem rubu je nezgrapno pokrivao glavu. Glavu. Nisam očekivao da će imati glavu, mislio sam da se kakva jakna stavi na dvije ukrštene plitke i čiča miča, gotova priča.

Glava je bila napravljena od naoko glatkog platna, boje ljudske kože. Bila je ispunjena nečim, najvjerovatnije slamom. Umjesto očiju, na glavi su zjapile dvije crne rupe, koje je neko prvo nacrtao crnim markerom, a onda vjerovatno nezadovoljan vlastitim radom, probušio tim istim markerom.

“Ovog su vjerovatno neki klinci pravili”.

Usta su također bila probušena, a nisu nedostajali ni zubi.

“Neka budala je izlomila na sitno par žileta i odradila mu protezu”, zaključio sam.

Moju pažnju je privukla nabreklina koju je imao na mjestu gdje je se trebalo nalaziti srce.

“Ima nešto u unutrašnjem džepu sakoa”.

Gurnuo sam ruku i izvadio malu knjižicu. Dnevnik, pisalo je na koricama.

Naravno, odmah sam je otvorio i na preskoke počeo čitati sadržaj.

Novi posao. Veselim se, iako neće biti lako neprestano stajati na istom mjestu. Hajd’, živi bili pa vidjeli.

Nije loše, iako ponekad mislim da bih na neki način mogao razbiti monotoniju.

Imam osjećaj da polako gubim autoritet. Dvije svrake i par vrana su mi došle skroz blizu. Morao sam pogledati oko sebe, da se uvjerim da nema nikoga od ljudova u blizini. Otjerao sam ih bacivši par grumena zemlje. Golubovi i vrapci su posmatrali scenu sa obližnjih grana. Odlična lekcija i za njih.

Počele su kružiti iznad mene i srati mi po glavi! To znači rat!

Večerao sam patku koja je nepromišljeno zalutala do mene. Kosti i perje sam namjerno razbacao okolo, da vide da sa mnom nema šale.

Gazda nikad da navrati i vidi kako mi je. Moram sam čistiti šešir i odjeću.

Dopizdilo mi je stajati na mjestu.

Gazda me je skroz razočarao, ljudi izgleda nisu ništa bolji od ptica.

Odoh u birtiju, zajebi ovo. Otići ću stvarno, nedostaje samo jedna kap da mi prelije čašu.

Dajem otkaz, samo da se pojavi gazda. Ne može ovo više ovako. Poludiću, ako ostanem.

Ako danas ne dođe niko, pokupiću se, i idem plašiti ljude. Njihove reakcije kad su prestravljeni su daleko bolje nego ptičije, siguran sam.

Ljudi su veće kukavice od ptica, iako ovaj naziv potiče upravo od ptice. Mora da je zabavno, plašiti ih. Hihihi.

Sumanuto, u nevjerici sam čitao velika, nesigurna slova. Drhtanje mojih ruku ih je činilo još nesigurnijim.

Pogledao sam u nalik-lice ispod šešira.

“Buuuu!”, povikao je, iznenada.

Užasnut, napravio sam dva koraka u rikverc. Zakačio sam grumen zemlje i pao na guzicu. Osjetio sam kako mi se prsti zabijaju u meku, uzoranu zemlju, dok traže oslonac. Pridigao sam se nekako, nakon par neuspješnih pokušaja.

Strašilo se cerilo na mene.

Bacio sam dnevnik prema njemu i počeo sumanuto trčati nazad, prema vatri. Kad sam već dobro odmakao, smogao sam hrabrosti da se okrenem i provjerim da li me prati. Srećom, strašilo je bilo na svom mjestu. Ali gledalo je prema meni, iako je po nekoj logici trebalo biti okrenuto leđima.

Vjetar je zapuhao, raspirujući ponovo jezu po mom tijelu.

Strašilo je džentlmenski pridiglo ruku do šešira, u znak pozdrava.

Okrenuo sam se i žurnim korakom uputio prema logoru.

Zadihan sam stigao do svojih prijatelja, koji su revno privodili kraju zalihe alkohola.

“Šta bi?”, upita me Švrćo.

“Jesi l’ ono up’o? I što si trč’o, kojeg kurca?”, nadoveza se Sike. Ostalim nije bilo ni do čega, po svemu sudeći.

“Haha, ma ništa ba. To ja malo onako, da vas trznem. Rekoh, da vidim kako će one moje budale reagovati.”, odgovorio sam, glumeći smirenost.

“Nego, haj’mo mi razgulit’ kući, polako. Ubili ste se k’o priloške odredbe za način. Nastavićemo kod mene sjedaljku”, dodao sam, u strahu da bi mogli odbiti opciju povratka kući.

Srećom, prihvatili su bez pogovora, potkupljeni mojom ponudom.

Nakon što smo pokupili stvari, pogledao sam još jednom u pravcu iz kojeg sam tako žurno došao par minuta prije.

Mrak je se već bio prilično spustio i vidljivost je bila loša.

Ali ipak mislim da mogu sa sigurnošću reći da strašilo više nije bilo na svome mjestu.

Dok je bilo Svjetsko prvenstvo u Južnoj Africi, sanjao sam da će golman Engleske James primiti dosta golova od Njemaca, i ispunio mi se san.

ja sam sanjao da će hrvatska pobijediti 4 2 a bilo je obratno neke godine

Meni se svaki dan desavaju neobjasnjive stvari

zezam se
imao sam jedan period u zivotu kada sam skoro zivo imao neke halucinacije kako auto koje ide prema meni zabije se u mene
ili kran pada na mene
svaki put sam nekako bio zaledjen dok gledam kako pada na mene ali nekim cudom ljudi oko mene nisu skontali da sam se "zaledio"

e sad, razlog zasto to nije u temi psihijatrija je sto me to proslo

slavila se nova godina prije jedno 6 mozda i vise godina ne sjecam se tacno..na vracama u jednom stanu. ja u neka doba odem u wc da malo "zeldac olaksam" u kadu u toaletu ...i dok ja to "obavljam" osjetim potrebu da se okrenem iza sebe kad (moram naglasiti da mi je vid bio poprilicno zamagljen od pica i vuve i da je bilo oko 3 ujutro vec ali nisam bio mortus da se razumijemo heh) ugledam fino kako na jedno 2 metra od mene stoje djecak i djevojcica i gledaju me. djecak je na sebi imao hlace na tregere ili ako se to vec zove a djevojcica isto fino obucena. moram naglasiti da su imali odjecu koja se nosila a to sam siguran 99% u vrijeme 40ih max 50ih godina proslog stoljeca. i tako oni mene gledaju ja nista kontam halcika a i pravo da vam kazem bio sam opusten da me to nije ni brinulo puno samo sam se okrenuo i zavrsio gore spomenuti "posao". krenem ja izac iz wca prodzem pored njih dvoje a oni samo gledaju najnormalnije u mene i nista...izadzem vratim se na dernek..ujutro sjedimo ..kao neki after (jos nikom nisam od jarana ispricao sta se desilo) kad ovaj drug jedan u po frke utrne i kune se da je upravo na balkonu vidio nekog starijeg covjeka i da je isto tako brzo "doticni nestao". onda ovaj drug ciji je inace stan i jedini kojem sam ispricao ukratko sta sam dozivio te noci u wcu sapne na uho ovom koji je tog covjeka vidio i ovaj se jos vise sjebe eheh. e sad...kad sam dosao kuci i odmahmurao dodze i ovaj moj drug ciji je stan do mene i sad da ne duzim isprica ovo: kao taj staj i ta zgrada su izgradzeni nakon 2 sv rata na jevrejskom groblju i da su tu mnogi ljudi za vrijeme 2 sv. r. strijeljani isl. zatim da se njemu i ocu koji su povremeno gore boravili znalo dogoditi da iz cista mira dok sjede u dnevnom boravku za stolom taj isti sto koji je bas masivan i od punog drveta , sto bi se reklo ko beton jak..pocne trest i levitirat malo u zraku koda je od pera. plus paljenje i gasenje svjetla u tom kupatili iz cista mira i jos par neobjasnjivih fenomena mi je spomenu koje sam jeb. ga nakon svih ovih godina zaboravio a koje mi je isrpicao da su se desavali skoro na dnevnoj bazi. inace otac i on taj stan izbjegavaju. eto toliko od mene...imao sam u zivotu jos neobjasnivihfenomena ali ovaj mi je sigurno u top 3

Pio sam i ja nekad, al' nikad nisam imao halucinacije, jesam bio euforičan i nekad mi znala doć' muka, da li si ti siguran da ste vi za Novu godinu samo alkohol uzimali
U pravu je izgleda moja nena, izgleda stvarno negdje sipaju drogu u piće

Ne pročitah ja dobro, znači "boli" ste se i džoimtima, pa onda je taj fenomen objašnjiv

Great Cornholio wrote:Ne pročitah ja dobro, znači "boli" ste se i džoimtima, pa onda je taj fenomen objašnjiv

ma nisam mozda 2 klepio ...nit sam bio opijen toliko. vjeruj mi da sam kristalno jasno vidio tu djecu ko sto sada vidim monitor ovaj. nisam u zivotu imao halcike bez obrzira sta uzimao i u kojoj kolicini. znaci garantujem da nije od toga..pa sad ko hoce vjerovat ok ko ne...sta cu mu ja .

Evo od sinoć čitam ovo

Pa rekoh da i ja napišem nešto istinito ,šta se desilo jaranima mojim!
Ljetno večer, oni legli spavati ,i jaran mi priča (poslje svega što se desilo)
Kao sanja on svi sjedu u dnevnoj ,a on trči nekom livadom i nešto crno ga ganja a jaran uči Bismillu u snu.
(Mi mislimo da je bio Đžinn)
Onda je bio u dnevnoj i vidio da je to crno ušao u brata mu i oca! I kaže on meni kad je ustao ,uzeo je Kur'an i počeo učiti neke sure (a on nikad da je uzeo Kur'an pa nešto da uči) i vratio ga u regal i stavio ga je odmah do zida ,i vrati se on u sobu kad čuje nešto je palo,kad ono Kur'an se oborio
(A nije moglo nikako da se obori ,kako ga je on stavio)
I hajd navečer dodje on kući ,kad nikoga u kući,regl otvoren,Kur'ana nema..
I vidi kako mu oca policajci odvedu
(Samo ću reći da je dobio platu i da je propio platu ,kad ga je žena pitala gdje su pare on je flašom udario u glavu ! Hvala Bogu ništa strašno se nije desilo sa ženom,iako nisam ni želio napisati to da se napio).
I vidi nema mu mladjeg brata,dodje on kod mene oko 2 navecer i pita me jesam mu vidio brata! I tražio ga je on sa drugim jaranom jedno 2 sata ,i odoše kod džamije kad on tamo sa Kur'anom sjedi ,jarani potrčali prema njemu on im pobježe ko munja,kaže ovaj jaran što je prije trčao sa njim na vrelo Bosne da da nije mogao ni 300m trčati ,a sad brži od njih bio! I tako nekako ga uhvate i sutradan je sve normalno bilo.

Čitala sam temu. "Smrzla" se od straha - brrrr
Srećom nikada dosada nisam imala iskustva ni sa kakvim duhovima ili utvarama što ne znači da sumnjam u njih- naprotiv.
Obožavam nauku ali ne mogu baš sve neobjašnjive stvari biti samo izmišljotina.
Nisam imala nikakva natprirodna iskustva izuzev da bih se smjela OKLADITI da sam određene dijaloge (lične ili dijaloge porodice,komšija) sanjala nekoliko dana prije tih dijaloga i toga se obavezno sjetim tek kad čujem te dijaloge u javi.
Snove ne pamtim nikada izuzev kad mi se javi ovakav primjer da me "podsjeti" na san (doduše rijetko).

Hvala na iskustvima svima i pozdrav

Ja bih vjerovatno ban zaradio kad bih napisao nešto više na ovoj temi.

da upratim...


i da dodam: fala, upitno je da li cu moci zaspati