Sarajevska crvena linija

[Aurora_25]

Previse je bolno.. ja ne mogu gledati TV.
@photo procitah vas post koji me dotukao.

[black]

11541

[ladyblue18]

Nemojte me tjerati da kljucam ovu temu!
Sram i stid nek vas je!

Ispostujte danas one ljudi koji nisu tu, a sutra pljujte po kome god hocete!

[ladyblue18]

A sad da kazem nesto normalno i ljudski.

Mene je strasno pogodilo ovo danas, nisam nikoga izgubila u ratu bar kao civila, ali mucno je proci i previse bolno.
Bez obzira sto ideja nije originalna, i sto se desio takav propust sa stolicama, meni je poruka ovoga jaka i tacno boli kada vidis sve to crvenilo.
Najgore su mi one male stolice i igracke...kako covjek da ne zaplace kada vidi ono?

Svidja mi se ideja sa plakatima po izlozima.

************** onoj djecurliji koja se slikaju **********************dragi roditelji ucite li vi svoju djecu uopste o tome sta se ovdje desilo?!

[baja]

prvo da razjasnimo jel se ovo obiljezava svake godine...po mom mišljenju NE!
podržavam ideju da se ovo obilježava (SVAKE GODINE) ali ne na ovaj način, megalomanski potrošiti lovu, dići čitav grad i onda sljedeće godine ništa...osim na TVSA emisija o agresiji i polaganja cvijeća proforme od strane ko već stigne.
svaki bosanac i sarajlija mora puno vise biti svjestan svih ratnih desavanja, ali mislim da ovo nije nacin na koji ce se to postici....
MNOGO VECI posao je uradio Avdo Huseinovic sa onim svojim filmovima nego sto ce ovaj ublehas sa 100 ovakvih "nazovi" manifestacija!
RIP za sve moje znane i neznane sarajlije (a Boga mi i ostale) SVIH konfesija i vjera, koji život dadoše za svoj grad i njegovu mladost. a ovi ako misle uzimati pare na ovom, neka ih je sramota

Jubilarna 20. godišnjica,...

nema to veze s Jubilarno..nisi me skonto!
ne obiljezava se ovo nikako...e u tom je problem. i sad imamo potrebu da odemo, isplacemo se tamo i sutra nikom-nista...e tu je problem
bez kontinuirane edukacije po ovom pitanju i stalnog podsjecanja, ovo je BACANJE para
Ameri kad obiljezavaju 11/09 ikonografija je ista i 1 i 10. godisnjice...ali se u skolama uci o tome

[amidzazeher]

Ja bas hocu da napisem da prestanu rasprave da ne bi tema bila zakljucana, procitah post @photo-a i ne mogu suze da zaustavim!
Kcerka gleda i mene i zenu kako nam suze liju niz obraze, mi buljimo u monitor i ne mozemo ni ja niti zena da joj pojasnimo zasto. Kako god podjem da joj kazem zasto placemo, pocnem da jecam! Vristao bih ali kao sto @photo rece muskarac sam u godinama pa sve pokusavam progutati, a imam osjecaj da ce mi se pluca raspuknuti, a knedle u grlu su sve vece i vece, ne mogu ih vise gutati!!!

11541

[Banksy]

[bijela]

čitam vaše doživljaje i žao mi što tek poslije 20 h mogu otići...

[Zovem se Zelena]

Evo odgledah ovaj prijenos na TV-u... Ne znam šta da kažem. Nisam iz Sarajeva ali živim u ovom gradu više od 10 godina. Istinski ga osjećam svojim gradom! Provela sam cijeli svoj život u Bosni, doživjela i preživjela rat! Bogu se zahvaljujem svaki dan jer nisam nikoga izgubila u ratu... I svake godine ne mogu suspregnuti suze i emocije kada gledam komemoraciju iz Srebrenice, danas nisam mogla prestati plakati gledajući crvenu Sarajevsku liniju...

Planirala sam prošetati večeras linijom. Znam, biće teško... Ali to je najmanja stvar koju mogu uraditi za te hrabre ljude koji nisu više sa svojim porodicama.

Ako imate imalo ljudskosti u sebi, vidimo se večeras...
Neka naša šetnja bude spomen svim nevinim žrtvama u BiH!

[joint union]

Tuga pregolema, pogotovo one male stolice, da ti srce pukne. Svaka stolica je priča za sebe, svaka je jedna duša, svaka je milion isplakanih i neisplakanih suza. Neka je vječna slava i rahmet svima onima koji bi danas sjedili na tim stolicama. Ovakve stolice treba postaviti na neko mjesto, neki spomen park, da zauvijek stoje i budu vječita opomena ljudima koji zaboravljaju.

[zateznistub]

sad sam se vratio iz titove. otisao sam da vidim kako to sve izgleda, bez ikakve ideje ili ocekivanja sta cu naci. stolice polaze od alipasine dzamije. red, crven, bas kao rijeka ali ne izaziva skoro nikakvu emociju u meni. hodam pored predsjednistva i pocinje me udarati malo po malo: jebo te, pa ove stolice predstavljaju ljude, nekoga ko bi sada sjedio sa mnom i pio kafu.... osjecanja se polako bude, obuzima me neka tuga i kontam, hajde izdrazcu ja to.

ali kada sam dosao do dijela gdje su male stolice, srce mi je puklo.

placem kao kisna godina, oblaci su visoki, nema sunca ali sam navukao suncane cvike da se ne vide suze. a na licu mi se hvata grc koji vidi svako ko prodje pored mene ali ne komentarise, vjerovatno jer se i njima isto desava u dusi. stajem, gledam miki mausa na jednoj stolici, vidim barbiku na drugoj, skoro svaka mala stolica ima cijek, na jednoj stolicici kiki bombona (moj si ih obozava), ne slijedecoj strip za djecu, na stolici ispred nje mali drveni andjeo. ljudi prolaze pored svih stolica i neki pricaju, gledaju, fotkaju ali kada dodju do malih stolica, svi stanu, niko ne prica i svi se zadrze. kamere najvise snimaju te male stolice, a ljudi donose cvijece i stavljaju ga na stolice. jedan momak otprilike mojih godina doveo sina od nekih 5 godina koji je stavljao cvijece na te male stolice. ne zna zasto ali i taj djecak u tisini i bez smijeha (zalosno je kada se dijete ne smije) stavlja cvijece na stolice. i on osjeti da nije sve onako kako bi trebalo da bude pa se ponasa kao veliki.

odem dalje prema vjecnoj vatri i niz se nastavlja, crven i shvatam da ovako postavljene stolice nose ogromnu poruku i apsolutno me ne interesuje je li ideja ukradena, pogodila je srz. udara u mozak onaj pogled na prazan prostor, na jednu boju.

ostajem jedno vrijeme, gledam ljude kako donose cvijece na stolice, neke imaju imena, neke imaju isjecke iz smrtovnica i neke imaju samo cvijece sa datumom i opisom smrti (snajper, granata i slicno). i krecem nazad.

opet prolazim pored malih stolica. noge su mi kao olovo, ne m,ogu da idem dalje, pogled mi se stalno vraca prema malim stolicama. vidim neku stariju zenu kako donosi ogroman buket cvijeca i jednan po jedan cvijet stavlja na stolice odajuci pocast svakom malom tijelu i dusi koja sada lebdi iznad tih istih stolica i gleda nas.

sretnem jarana i vidim da je i njemu tesko. pozdravimo se i cutimo i gledamo stolice ne pomjerajuci se a onda krenem polako dalje. ne mogu jer suza suzu stize a nije lijepo da neko vidi muskarca u dobrim godinama kome nije problem potuci se u sekundi, dati i primiti batine i koje se ne boji nicega kako stoji pored prazne plasticne stolice i koji place kao malo dijete.

nista ne mogu zaboraviti, mogu im oprostiti sto su mi zajebali zivot, drzali me u opsadi 3,5 godine, sprijecili da se smijem i putujem, sto mi je pola porodice raseljeno iz rodnih kuca (ipak su zapoceli novi zivot ovdje), sto je brat RVI (doduse ne znam jesam li im ovo oprostio) i to sto sam jeo govna iz zapadne evrope, sto sam bio materijal za skupljanje politickih poena i ovo i ono, ali im ne mogu i nikada necu oprostiti samo dvije stvari: silovanja i djecu.

gradjanima sarajeva ovih 11.541 a pogotovo djeci, pokoj dusi i vjecni rahmet.

Dva-tri puta pokusavam da procitam ovaj post, ali ne ide, slova se razljevaju...

[duh_sa_sjekirom]

Kad neko sa strane čita ili sluša nečija sjećanja, ili gleda ovu crvenu liniju možda se i može desiti da ne osjeti dubinu svega toga (osobito ako to nije lično preživio)... ali kad vidi ovakvu sliku, ostane bez riječi...
I kao što reče neko prije, bez obzira na to koliko čovjek bio jak, hrabar, koliko ima godina i sl, kad vidi ovakve slike ne može a da ne zasuzi...

[cigara]

Zadnjih dana slusam price o plagijatu, o stolicama iz srbije, o stranackim vezama, o politici...

otisao sam jutros na onu predstavu u tramvaju, odlicno je bilo (bar meni jer vidim mnogi kritikuju), nesto novo, nesto osvjezavajuce da obiljezi danasnji dan. pricaju kako su glumci losi, kako izaziva nepostivanje predstava (mislim, vecina nije bila tu opste) ali moram reci svaka cast, pogotovo jer je mladja ekipa u pitanju...

onda odem do crvenih stolica, gledam, razmisljam "fino su ovo uradili, izgleda sve dobro, ozvucenje je dobro, fina organizacija" one neke, klasicne, "materijalno-vizuelne stvari.

i onda pored mene stane zena s djetetom i pita mala "mama sto su ove stolice stavili"....

i sjebem se, sjebem se ko malo kad u zivotu. bacim pogled lijevo, bacim pogled desno, gledam rijeku crvenih stolica, pade mi na pamet "sta da su sve popunjene koliko bi to ljudi bilo, a nema ih ko popuniti"...

ne sjecam se kad sam se u zivotu toliko kontrolisao da ne pocnem plakati...

11541

[frfi.]

ja cu veceras aBd do grada...
bojim se pomalo...

bojim se svojih osjecaja. sta ako zaplacem, pa ne dodjem sebi jos danima? ili jos gore, sta ako uopste ne zaplacem ne znam...

[amidzazeher]

ja cu veceras aBd do grada...
bojim se pomalo...

bojim se svojih osjecaja. sta ako zaplacem, pa ne dodjem sebi jos danima? ili jos gore, sta ako uopste ne zaplacem ne znam...

Ja sam sjeban vec evo 3-4 dana, listam YT sa klipovima o pocetku rata, 2. 3. maj, cak sam zaplakao i na klipu Zeljo-Videoton!!!!
Ovo danas me dotuklo, sit a nisam grama pojeo, slusam Radio Sarajevo, svaka pjesma hiljadu suza!!!

[and]

http://cnn.com/video/?/video/world/2012 ... uneral.cnn

[nervoza]

imao sam nekog posla u gradu, ali nisam mogao da ne odem do titove... kako sam dolazio od bbi-a odmah sam naletio na prelaz malih-velikih stolica, kratko sam stao, nisam morao mnogo razmisljati, jednostavno je to neka prirodna reakcija da ti suze krenu, suzdrzao sam se jedva... moj licni 6. april je sljedece sedmice i stid me svih zrtava koje su pale, stid me moje zrtve, sta radimo od nase domovine, sta dopustamo da nam rade!!
ne smijemo nikad zaboraviti kako smo dosli do nase slobode, ne smijemo dopustiti da agresori ostvare ono za sta je toliko ljudi poginulo... nada zadnja umire

11541

[statixx]

http://www.youtube.com/watch?v=u1eAykuk ... re=related

[snaga_znanja]

Za jednog covjeka je previse da pusti bar po suzu za svakoga. Jedanaest hiljada pet stotina četrdeset i jedna suza je previse za jednog covjeka.

Ali ono što možemo svi napraviti je da živimo u toleranciji i miru, a ove prazne stolice da nam budu opomena koliko ljudski um može biti bolestan.

[simpozijum delirijum]

divan i prokleti grad , Sarajevo , u kojem sam rodjen i ne mozes sa njim a ne mozes bez njega, ma gdje sam i na kojem kontinentu , mislim na svoju zemlju i svoj grad
zaboravimo svadje , budimo zajedno danas
prezivjeli smo i to je najvaznije, i idemo dalje ...
sa ponosom uvijek kazem svim strancima kada me pitaju odakle sam ;
"I am from Sarajevo"
PEACE !

[JoeyTribbiani]

Tišina, rijeka ljudi, male stolice

[Troll_Happens]

valjda je nasem behmenu najjeftinija stolica bila ponudjena iz srbije zato je istu ponudu prihvatio. Bolje da je te pare ulozio u nesto konkretnije za pomoc ljudima koji su ostali bez roditelja i sl. Sta ce oni sa tim silnim stolicama... podjeliti lokalnim bastama za ljetnju sezonu ne kontam...
Sem toga ne kontam masa raje jede proizvode iz srb i nema primjedbe odjednom je problem ako su stolice odatle...
licemjerstvo nema cjene.

[LieToMe]

"I lupi mi šamar, onaj najjači, kad počnem da kukam nad životom i kad počnem da žalim sebe! Pokaži mi prstom ono što imam, pokaži mi one koji to nemaju! Ne tražim nista, samo me podsjeti da dišem i podsjeti me da ima i onih koji ne dišu više..."

[and]

Organizacija "Žene u crnom" danas je na Trgu Republike održala protestnu akciju povodom 20 godina od početka opsade Sarajeva sa koje je poručeno da žrtve rata ne smeju biti zaboravljene.

Aktivistkinja organizacije Snežana Tabački rekla je novinarima povodom godišnjice opsade Sarajeva da rat u Bosni nije bio građanski rat, već agresija režima Slobodana Miloševića i Franje Tuđmana na nezavisnu Bosnu i pokušaj da se ta zemlja podeli između Srbije i Hrvatske.

Ne smemo zabijati glavu u pesak, treba se suočiti sa onim što se dogodilo, kako se slična stradanja u drugim okolnostima ne bi ponovila - rekla je Tabački.

[Enofazni števec]

Ako treba nudim se dzaba da 24/7 brisem cetnicke komentare na portalu i time smanjim nivo gluposti koji se pisu tamo