Jovan Divjak :
Bečki dani Jovana Divjaka
Peti deo: Pismo Dodiku i njemu sličnim
Snimak događanja u Dobrovoljačkoj 1992.
10.08.2011
10. mart
09:10 Dan je tmuran, sipi kiša, ali to sivilo ne utiče na mene. Uvek sam se čudio, onima koji ne vole kišu, sneg, proleće, leto, zimu – to su Božija, za mene prirodna davanja i to treba poštovati. Baš je lep ovaj svet, ko to zna da koristi. S obzirom na činjenicu da Dodik kaže da sam odavno trebao biti uhapšen, odlučio sam da mu „nacrtam“ događanja prvih dana brutalnog napada JNA i vojske bosanskih i prekodrinskih Srba na Sarajevo.
Pismo Dodiku i njemu sličnim
Povod ovom tekstu je njegova izjava od 04. marta „da je trebalo da odavno (ili već) budem uhvaćen!“.
Po mom mišljenju g. Dodik ne zaslužuje od mene nikakvo pismo. To činim ljudima u čast, s obzirom na političke nebuloze, necivilizacijsko i kabadahijsko ponašanje g. Dodika (ubuduće skraćeno g.d.), posebno prema Bošnjacima i Srbima koji nisu njegovi.
Evo dakle g.d., mali brevijar o Sarajevu i Dobrovoljačkoj 02. i 03.maja 1992.
Uvod u događaje
Podsećam g.d. da su SDS nacionalisti na više mesta u Sarajevu 01. i 02. marta 1992. godine postavili barikade, a na glave stavili čarape. Verovatno g.d. zna da su pitomci Artiljerijskog školskog centra iz Zadra došli u Sarajevo i razmestili se u Centru vojnih škola u Sarajevu u kasarni „Maršal Tito“. Sa pitomcima dovezena su i artiljerijska oruđa! Podsećam g.d. da su sve kasarne u gradu Sarajevu: Faletići, Zmajevac, Bistrik, već pomenuta Maršalka, kasarna Jusuf Đonlić, kasarna Viktor Bubanj prenapučene vojnicima pod potpunom ratnom opremom, dovedenih posle povlačenja JNA iz Hrvatske. Ne verujem da g.d. ne želi da zna da je 03.marta 1992. na Vidikovcu ubijen Ramo Biber, radnik Gradskog saobraćajnog preduzeća, a 05.04.1992. pred Skupštinom RBiH ubijene su Suada Dilberović i Olga Sučić. G.d., 05.04.1992. regularne snage SDS, potpomognute tenkom JNA, (volite da kažete da su to paramilitarni sastavi) napale su Policijsku školu na Vracama, ubile Samira Mašića a 160 kadeta zarobili. Kadeti nisu mogli ni da se suprotstave jer su imali oružje za obuku bez bojeve municije. I ti isti vojni sastavi SDS bukvalno su okupirali Vraca, Kovačiće (do Jevrejskog groblja), Grbavicu do 11 plavih, a jedinice JNA zaposele vatrene položaje sa tenkovima na Mrkovićima, na Kromolju, Poljinama, Žuči, Debelom brdu, okupirale deo Velešića i Pofalića („Velušića“ kako vaš proslavljeni general Mladić traži da se po tom rejonu otvori artiljerijska vatra polovinom maja). Polovinom maja, kako je pisalo Ministarstvo odbrane Savezne republike Jugoslavije, svi vojni faktori (ljudstvo, komandni kadar, tehnika), transformirali su se u vojsku bosanskih Srba. Klasičan iredentizam jednog konstitutivnog naroda – Srba, protiv legalne i legitimne BH vlasti i druga dva konstitutivna naroda – Muslimana i Hrvata. SDS veoma brzo uspostavlja vlast, policiju, vojnu strukturu u okupiranom delu Sarajeva, vrši egzodus, progon Muslimana, Hrvata i „neposlušnih“ Srba.
2. maj 1992. godine – opšti napad JA i snaga SDS na Sarajevo
Po vojničkoj terminologiji g.d., vama na znanje, u 04:30 počela je artiljerijska priprema i trajala je dva sata. Za to vreme gađani su civilni objekti: u Opštini Centar, Stari grad, Novo Sarajevo, Novi grad – Vijećnica, zgrada Predsedništva, Higijenski zavod, stara Električne centrala Vaso Miskin Crni, Tvornica Žica, TV predajnik Hum, TVSA, Nedžarići. Otvarana je puščana i mitraljeska vatra iz kasarni u gradu i Vojne bolnice, u kojoj se nalazio deo specijalaca iz Niša i snajperisti koji su dominirali Marijin dvorom i Skenderijom. U Domu armije specijalci iz Niša sa komadantom Šuputom vatrom su kontrolisali autobusko stajalište i park ispred „Svjetlosti“. U jutarnjim satima izvršena je diverzija unutar pošte na Obali i tako prekinuto 60.000 telefonskih veza u Starom gradu i Centru.
Opšti napad (g.d. ovo je vojna terminologija!) oklopno-mehanizovanih jedinica počeo je pravcima: Nedžarići – zgrada Televizije; Lukavica – Vraca – Jevrejsko groblje; Lukavica – Vraca – Zagrebačka – Skenderija. I tada nastaje borba na život i smrt do zuba naoružanih i vojnički dobro obučenih snaga za napad (već sam naveo ko ih je sačinjavao) i pripadnika TO (Teritorijalna odbrana) dakle legalnih oružanih snaga RBiH. Formacijski neuvezane opštinske jedinice TO, Zelene beretke, Patriotska liga, veoma slabo naoružana policija, bez oklopnih vozila i artiljerije, suprotstavili su se od kvarta do kvarta neviđenom hrabrošću i samopožrtvovanjem. Oko 10:30 iz pravca Vrbanje mosta dolaze dva pinzgauera i prelaze most na Skenderiji gde bivaju zaustavljeni i uništeni zahvaljujući jednoj protivoklopnoj grupi koja je imala položaj u Koševskom potoku! Jedno mehanizovano vozilo (m/v) produžava i stiže do „Estrade“ (kafić uz samu obalu Miljacke) gde biva uništeno. Šta će m/v i pinzgaueri u ovom vremenu i na ovom mestu u Sarajevu, glavnom gradu BiH, to verovatno vi znate g.d.!? Jedan tenk se zaputio od Vraca ka Jevrejskom groblju i gle „nesreće“ naišao na jednu jedinu pt (protivtenkovsku) minu kojima su raspolagali Vukovi sa Zlatišta. Oštećen mu je hodni deo. Sa tenkom tegljačem je vraćen je u Lukavicu. Prema Skenderiji nešto posle pinzgauera kretala su se dva oklopna transportera, a iza, negde kod cvećare kod Vrbanja mosta kretao se tenk. Oklopni transporteri prelaze most na Skenderiji i vraćaju se pored Stare centrale ka Marijinom dvoru i zatim preko Vraca u Lukavicu. To čini i tenk koji je, verovatno dobio informacije o uništenju vozila. Oklopna vozila iz pravca Nedžarića zaustavljena su priručnim protivtenkovskim sredstvima i pt ježevima pred TVSA. Kasnije su se vratili odakle su i pošli. Eto, bratija krenula na svadbu bez k...(to je narodni izraz!). U međuvremenu vode se borbe oko Doma armije između sarajevskih patriota i specijalne jedinice iz Niša. Jedinica se pod borbom prebacuje do Templa gde bivaju zarobljeni i sprovedeni do policije.
http://www.slobodnaevropa.org/content/p ... 90745.html