Srednja Bosna(sukob sa HVO)

[cindrlimindrli]

Sto se tice gubitaka u Krizancevu selu,evo izvjestaj HVO Vitez:

Ako je vjerovati Praljku, Blaskic se nije znao potpisat`, a ni pecata nije imao.
Zlobnici bi rekli, je stozernika i qrca.

[VjecitiStudent]

Prema IDC-u:
Armija je u Srednjoj Bosni imala 5451 poginulih, 17,79% od ukupnih gubitaka koje je ABiH imala u ratu.
HVO je u Srednjoj Bosni imao 2039 poginulih, 35,65% od ukupnih gubitaka koje je HVO imao u ratu.
http://www.idc.org.ba/index.php?option= ... 26&lang=bs

Treba napomenuti da se u ovu cifru gubitaka koje je ABiH imala na tom podrucju ubrajaju i gubici na linijama prema VRS-u.

[kv99]

Ako ABiH zaista nikada nije ozbiljno razmisljala o uzimanju Lasvanske doline, sta su onda tamo radili Vikicevci i Laste?

gdje i kad su bili

Iz prve ruke ...
http://ponor.blogger.ba/arhiva/2006/02/02/148047

Da nisam nikada prije cuo za Vikicevce ja bi iz tvog pitanja zakljucio da ih je bilo najmanje nekoliko hiljada pa ih poslali da zauzmu Vitez ...kad ono bas u tom blogu iz prve ruke imas opis kako ih je bilo nesto oko stotinu i ti ozbiljno mislis da su tamo slali da ga zauzmu ? Bas u tom blogu imas detaljan opis , skroz od puta iz Sarajeva pa do same akcije i nigdje nije ni spomenuo da im je cilj bio zauzimanje Viteza. Lijepo i detaljno opisuje kako im je cilj bio da uzmu onaj dio kuca i da to daju na cuvanju lokalnim jedinicama. Nije bio uopste plan da se probije linije da bi se nastavilo dalje ili bilo kakav dalji prodor a pogotov ne zauzimanje Viteza i to se apsolutno poklapa sa onim sto sam i ranije govorio: nije postojao plan ili cilj da se potpuno poraze vec da se manjim akcijama konstantno drze pod pritiskom.

Vidim da su se miloradovi bojovnici usutili i niko da odgovori na pitanje : koji je to bio vojni i politicki razlog zbog cega je Armija morala da zauzme Vitez i citav taj kraj ? Niko , ama bas niko da odgovori. Pa hajde sada da malo to prosirimo :
Ima li iko da odgovori :
- Koji je to bio vojni ili politicki razlog za potpuno unistenje tzv hvo u Lasvanskoj dolini ?
- Postoji li ikakav plan/dokument/direktiva gdje stoji da je Armija dobila naredbu da zauzme taj kraj ?
- Postoji li ikakav pisani dokument ,npr kao stenogrami kao su slucaju franceka gdje kritikuje svoje generale sto nisu okupirali Gornji Vakuf ,da predsjednik Izetbegovic isto to radi sa oficirima Armije ili nekim drugim politicarima ?

Postoji li ikakav dokaz ili razlog da je Armija morala da zauzme to podrucje osim " balije htjele da pobiju sve rvate " ili " balije se htjele probiti do Ploca " ? Toliko se tvrdi da je Armija htjela da zauzme to podrucje ali niko, ama bas niko da dadne odgovor zasto ili neki dokaz za tu tvrdnju ? Pa ljudi moji, nije ovo onaj miloradov forumu ili da se ovdje okupljanju balavci koji su se ufurali na ustasku ideologiju i koji vjeruju sve sto im se plasira, hajde malo ozbiljne diskusije i podataka.

[kv99]

Prema IDC-u:
Armija je u Srednjoj Bosni imala 5451 poginulih, 17,79% od ukupnih gubitaka koje je ABiH imala u ratu.
HVO je u Srednjoj Bosni imao 2039 poginulih, 35,65% od ukupnih gubitaka koje je HVO imao u ratu.
http://www.idc.org.ba/index.php?option= ... 26&lang=bs

Treba napomenuti da se u ovu cifru gubitaka koje je ABiH imala na tom podrucju ubrajaju i gubici na linijama prema VRS-u.

Prema istim tim podacima iz IDC odnos u civilnim gubicima je 2:1 tj tzv hvo je pobio dva puta vise civila Bosnjaka nego obrnuto. Vrlo cesto miloradovi bojovnici tvrde kako je Armija planirala i izvrsila napade u cilju da pobije sto vise civila BiH Hrvata . To tvrde na osnovu samo njima znanih podataka ali IDC ima najpouzdanije podatke koji pokazuju ko je ustvari vodio rat protiv civila i ko je pobio najvise .

I ti podaci o broju poginuli vojnika se trebaju pogledati malo detaljnije. Ako se zna da je tzv hvo u Srednjoj Bosni imao sukobe sa cetnicima na vrlo ogranicenom podrucju i vremenu tj u Jajcu ( zadnji dani maja- polovina oktobra 1992) i podrucje Usore i Zepca ( isti taj period) i poslije nije imao nikakvih drugih sukoba sa njima. Od oktobra 1992 pa skroz do kraja rata tzv hvo nije imao sukobe a samim tim i gubitke protiv cetnika tj gubici koji se spominju su bili ogormnim dijelom protiv Armije a sam taj period je trajao manje od godinu dana.
Armija na drugi stranu je imala sukobe a samim time i gubitke od cetnike citav period rata, od aprila 1992- dejtonskog sporazuma i sukob sa tzv hvo je bio samo mali vremenski dio tog perioda , manje od godinu dana od 4,5 godine rata tj gubici protiv tzv hvo su manji dio od ovog gore navedenog tako da nije ni blizu ovome odnodu 2,6:1 koji se moze steci na prvi pogled vec je mnogo manji.
Sve sabrano tzv hvo je srazmjerno pobio vise civila nego vojnika i to pakazuje kakav rat i koji su im bili glavni ciljevi . Ni blizu nisu bili tako uspjesni u borbi protiv vojnika kao sto to obicno tvrde .

[The 51st State]

Ako ABiH zaista nikada nije ozbiljno razmisljala o uzimanju Lasvanske doline, sta su onda tamo radili Vikicevci i Laste?

Ne vjerujem da se radilo o nekom nadri planu po kojem bi se te formacije koristile za ulazak u Vitez.
Kao i vecina desavanja tih dana, i ovo je garant bila inicijativa pojedinaca. Nije iskljuceno da ih se poslalo
na kazan druge logistike, sto je bio cest slucaj u ABiH. Nama su nakon mjesec dana provedenih u Visokom javili
kako nema smjene..."neka vas jos tamo, imate redovan obrok"

Jah', bice da se najbolje sto je armija imala slalo tek 'nako, turizma radi.

ako su snage jedne cete ozbiljne za ishod operacije, sta mislis koji je krajnji cilj iste?

[quick_nick]

Sto se tice gubitaka u Krizancevu selu,evo izvjestaj HVO Vitez:

Ako je vjerovati Praljku, Blaskic se nije znao potpisat`, a ni pecata nije imao.
Zlobnici bi rekli, je stozernika i qrca.

Eto vidis jos smo imali i "nesposobnog" zapovjednika + vaši "kreni stani" dobro smo i prosli Uostalom sami ste tvrdili da ste mogli doci do "Varazdina" jos kad vam dodju Vikicevci jadna nam majka

Al opet zasto izginuse oni borci , sto im ne rece da je to sve kreni stani mozda bi ljudi isli spavat?

Al ionako ste drzali krvolocne Ustase u okruzenju vezali ste "ogromne" snage Busovaca u punoj mobiliziaciji imala 1500 vojnika znas li ti koliko je to? pa mogli smo Zenicu uzet

Nego koliko Zenicana poginu na Busovaci, a koliko Busovljaka na Zenici?
Koliko Vitezana na Travniku , a koliko Travnicana na Vitezu?

[quick_nick]

Jah', bice da se najbolje sto je armija imala slalo tek 'nako, turizma radi.[/quote]

ako su snage jedne cete ozbiljne za ishod operacije, sta mislis koji je krajnji cilj iste?[/quote]

Ako se uzme u obzir da je ionako višak bio na strani Armije , logicno je da ta četa nije uvedena da sama uzme Vitez ili tako nesto ali je uvedena da obavi neke zadatke i pomogne postojecim snagama fino je "vikicevac" opisao da su nisu isli sami nego u "sadejstvu" sa "el mujahidom" krajisnicima i ostalim snagama koje su bile na tom ratistu.
HVO nije imao snage za ofanzivna djelovanja npr ako HVO jednom probije liniju to je bio uspjeh , jer se cijelo vrijeme provodila taktika "aktivne obrane".

Opet ne znam za Vitez iz prve ruke tako da su ovo sve "teorijska razmisljanja"

[sokkia]

Ako ABiH zaista nikada nije ozbiljno razmisljala o uzimanju Lasvanske doline, sta su onda tamo radili Vikicevci i Laste?

gdje i kad su bili

Iz prve ruke ...
http://ponor.blogger.ba/arhiva/2006/02/02/148047

ovo je više izmišljeno nego istinito,al ne tvrdim da nije otprilike tako bilo.
ti nisi bio aktivan ucesnik ovih događaja za razliku od mene i drugih ucesnika na ovoj temi.
ti imaš u glavi svoju istinu koju su ti servirali a neš da saslušaš i drugu stranu, a istina može biti samo jedna.
ne tvrdim da znam ama baš sve,ali znam i više nago što ti misliš i nemam namjeru trošit vrijeme i tebe i slicne uvjeravat šta je bilo u LD,al cu ti ponovit još jednom
SUKOBE JE ZAPOCEO HVO, a sam zakljuci sa kojim ciljem.Kakva bi budala to sa armiske strane željela ovaj rat imajuci u vidu u kakvoj su poziciji bili i rat kiji se vodio protiv srpski snaga.
SHVATI VEC JEDNOM da je armija mogla da zauzme i vitez i n travnik i busovacu al nije smjela zbog odmazde koju nijedna komanda i komandant nije mogao sprijecit.taktika je bila "drži pod pritiskom a ne ulazi"

[muflon1977]

tronja Delic pravio akcije a poslije vojnici harmijasi kao sardine zali boze majke koje jadne nisu znale da budale upraqvljaju njihovom djecom aj malo ovaj cmizdri mizdri

Ma haj` sad kad si vec navalio...

Code: Select all

19 GODIŠNJICA BRIGADE JELAČIĆ: Posebna počast odata za 428 poginulih bojovnika 




Utorak, 20 Prosinac 2011 14:48 



 U Kiseljaku je obilježena 19. godišnjica utemeljenja brigade Josip ban Jelačić koja je djelovala na području Kiseljaka, Kreševa, Fojnice i Vareša.
  
 

Brigada je formirana 20.12.1992. i aktivno je sudjelovala u brobama protiv JNA i VRS na području Jajca. U Travnju 1993. HVO središnje Bosne biva napadnut od dojučerašnjih saveznika Armije BiH nakon čega kreću borbe na ovom području protiv Armije BiH, prilikom kojih je i poginuo najveći broj bojovnika.
 
Brigada Josip ban Jelačić do kraja rata gubi 428 vojnika a u svom sastavu je imala više od 5000 bojovnika.
 

Posto oni nisu ratovali sa cetonjama onda se moze izvuci zakljucak da smo ih mi ohladili, komada 428.
Toliko o sardinama

Pa i nije mnogo za cijeli rat ako pomnozis na dnevnice koje ste imali 150do 200 svaka cast ako ubrajas i one civile sto ste pravili zivi zid da izvucete periguze.....kako ste bili krenuli falilo bi i jelovine za tabute.....

[kv99]

Sto se tice gubitaka u Krizancevu selu,evo izvjestaj HVO Vitez:

Ako je vjerovati Praljku, Blaskic se nije znao potpisat`, a ni pecata nije imao.
Zlobnici bi rekli, je stozernika i qrca.

Eto vidis jos smo imali i "nesposobnog" zapovjednika + vaši "kreni stani" dobro smo i prosli Uostalom sami ste tvrdili da ste mogli doci do "Varazdina" jos kad vam dodju Vikicevci jadna nam majka

Al opet zasto izginuse oni borci , sto im ne rece da je to sve kreni stani mozda bi ljudi isli spavat?

Al ionako ste drzali krvolocne Ustase u okruzenju vezali ste "ogromne" snage Busovaca u punoj mobiliziaciji imala 1500 vojnika znas li ti koliko je to? pa mogli smo Zenicu uzet

Nego koliko Zenicana poginu na Busovaci, a koliko Busovljaka na Zenici?
Koliko Vitezana na Travniku , a koliko Travnicana na Vitezu?

Nije se trebalo ici do Varazdina, oni su dolazili ginuti na Gornji Vakuf
A vojnici Armije su ginuli jer je franji guzica zinula da kopira Milosevica po Bosni i Hercegovini i stezanje konopca oko vrata onim ustasama koji poklase po Ahmicima je bio jedini nacin da se zaustavi. Naravno da su dolazili iz Zenice , mislile lole da ce se moci klati, pljackati i onda da ce se moci sjediti i uzivati ? Sjediti i cekati kada ce blokada da uradi svoje je bilo ono sto je francek planirao ali nije ispalo tako. Na kraju je shavtio da je tzv hvo toliko nesposoban da ni uz pomoc hv nije mogao da porazi Armiju ( imas one stenograme postavljene na temi pa procitaj ) pa je zato imao izbor : da ukljuci HV skroz otvoreno u agresiju i time se oprosti od cjelovite Hrvatske ili da vas pusti niz vodu. Rezultat vidimo danas po kukanju i cviljenju " milorade pomozi ".
I de ti meni odgovori koliko ih je iz Osijeka poginulo na Gornjem Vakufu a koliko ih je iz Gornjeg Vakufa poginulo na Osijeku ?
Koliko ih je iz Varazdina poginulo na Gornjem Vakufu a koliko ih je iz Gornjeg Vakufa poginulo na Varazdinu ? Sve iz druge drzave , da nisu bili i oni "dobrovoljci " sa tenkovima i haubicama kao i cetnici ? Ista politika, isti cilj, iste metode i ista propaganda i negiranje istine. I isti rezultat, nema RSK u Hrvatskoj a nema ni ercegsrpske u Bosni i Hercegovini. I znam da ces reci da ima ali ljepljenje slicica po tablama dokazuje bas suprotno. Da imate ercegsrpsku ne bi trebali da lijepite slicice

[muflon1977]

meni nikako nije jasno kakvi mozgovi mogu dati ime brigade ili bataljona,svejedno,po ustaškom zapovjedniku,mislim na juru francetića,u zenici se po njemu zvala jedinica HVO

To ti je prijatelju kao ona dzamija od kralja Fahda ili po nekim sultanima iz daleeeeeeeeeekeeeeeeeee Turske
tako nesto jeli sad lakse ukapirati......Hvala!

[teufik77]

hm po tvojim komentarima mislim da si ti nosilac zlatnog ljiljana,,,,eh da nas je bilo vise kao ti

[nellington]

meni nikako nije jasno kakvi mozgovi mogu dati ime brigade ili bataljona,svejedno,po ustaškom zapovjedniku,mislim na juru francetića,u zenici se po njemu zvala jedinica HVO

To ti je prijatelju kao ona dzamija od kralja Fahda ili po nekim sultanima iz daleeeeeeeeeekeeeeeeeee Turske
tako nesto jeli sad lakse ukapirati......Hvala!

Fahd klao po Bosni i Hrvatskoj? Genijalno!

[anthraxQ]

meni nikako nije jasno kakvi mozgovi mogu dati ime brigade ili bataljona,svejedno,po ustaškom zapovjedniku,mislim na juru francetića,u zenici se po njemu zvala jedinica HVO

To ti je prijatelju kao ona dzamija od kralja Fahda ili po nekim sultanima iz daleeeeeeeeeekeeeeeeeee Turske
tako nesto jeli sad lakse ukapirati......Hvala!

Dzamije po imenima sultana su napravljene u Otomanskom periodu. I to su historijske građevine stare po 500 godina, jadan bio.

I kakve veze te građevine, spomenici kulture, imaju sa ustaškim preseravanjima?

A dzamija kralja Fahda: finansirana je od istog i dobila je ime po njemu.

Stavljati to sve u ravan sa ustašlukom je prikaz jednog nadsve prostog i graničnog uma.

[kv99]

tronja Delic pravio akcije a poslije vojnici harmijasi kao sardine zali boze majke koje jadne nisu znale da budale upraqvljaju njihovom djecom aj malo ovaj cmizdri mizdri

Ma haj` sad kad si vec navalio...

Code: Select all

19 GODIŠNJICA BRIGADE JELAČIĆ: Posebna počast odata za 428 poginulih bojovnika 




Utorak, 20 Prosinac 2011 14:48 



 U Kiseljaku je obilježena 19. godišnjica utemeljenja brigade Josip ban Jelačić koja je djelovala na području Kiseljaka, Kreševa, Fojnice i Vareša.
  
 

Brigada je formirana 20.12.1992. i aktivno je sudjelovala u brobama protiv JNA i VRS na području Jajca. U Travnju 1993. HVO središnje Bosne biva napadnut od dojučerašnjih saveznika Armije BiH nakon čega kreću borbe na ovom području protiv Armije BiH, prilikom kojih je i poginuo najveći broj bojovnika.
 
Brigada Josip ban Jelačić do kraja rata gubi 428 vojnika a u svom sastavu je imala više od 5000 bojovnika.
 

Posto oni nisu ratovali sa cetonjama onda se moze izvuci zakljucak da smo ih mi ohladili, komada 428.
Toliko o sardinama

Pa i nije mnogo za cijeli rat ako pomnozis na dnevnice koje ste imali 150do 200 svaka cast ako ubrajas i one civile sto ste pravili zivi zid da izvucete periguze.....kako ste bili krenuli falilo bi i jelovine za tabute.....

Kada se zna da je "cijeli rat " u Kiseljaku trajao oko 10 mjeseci a da su ostatak vremena davali cetnicima naftu i cuvali njihove tenkove onda je ova cifra i te kako pogolema. A koliki su bili kreteni pokazuje cinjenica da su im pred kraj agresije na Armiju cetnici dali neku haubicu da provozaju po gradu , ko fol da bi pokazali kako su jaki i podigli moral ...i zavrsilo se da su pregazili svog vojnika ko palacinku sa tom istom haubicom u po grada pred svim onim ljudima i moral jos vise pao Kada se zna da su cak i svoje klali jer su se ovi toliko bojali da se idu boriti protiv Armije onda se dobro vidi da je ova cifra i te kako stavila strah u kosti ustasama

[Nele9]

Samo se vi za..bavajte. Sad ce ovo intelektualka zakljucat'.

Mogla je ovo biti fina tema...mozda cak i potrebna, radi razbijanja mitova i legendi.

[nellington]

Samo se vi za..bavajte. Sad ce ovo intelektualka zakljucat'.

Mogla je ovo biti fina tema...mozda cak i potrebna, radi razbijanja mitova i legendi.

Haj' se ti ne za**bavaj kad imaš s druge strane trolove. Neka moderacija provjeri pokoju IP adresu i vidi s kim ima posla, pa da nastavimo.

[argyle]

tronja Delic pravio akcije a poslije vojnici harmijasi kao sardine zali boze majke koje jadne nisu znale da budale upraqvljaju njihovom djecom aj malo ovaj cmizdri mizdri

Ma haj` sad kad si vec navalio...

Code: Select all

19 GODIŠNJICA BRIGADE JELAČIĆ: Posebna počast odata za 428 poginulih bojovnika 




Utorak, 20 Prosinac 2011 14:48 



 U Kiseljaku je obilježena 19. godišnjica utemeljenja brigade Josip ban Jelačić koja je djelovala na području Kiseljaka, Kreševa, Fojnice i Vareša.
  
 

Brigada je formirana 20.12.1992. i aktivno je sudjelovala u brobama protiv JNA i VRS na području Jajca. U Travnju 1993. HVO središnje Bosne biva napadnut od dojučerašnjih saveznika Armije BiH nakon čega kreću borbe na ovom području protiv Armije BiH, prilikom kojih je i poginuo najveći broj bojovnika.
 
Brigada Josip ban Jelačić do kraja rata gubi 428 vojnika a u svom sastavu je imala više od 5000 bojovnika.
 

Posto oni nisu ratovali sa cetonjama onda se moze izvuci zakljucak da smo ih mi ohladili, komada 428.
Toliko o sardinama

Duhri


Gromiljak


Han Ploca


Hercezi


Svinjarevo


Visnjica

[atg51]

Znaci ovako, '79. sam godiste i nisam ucestvovao direktno u ratu, kada je bio ovaj sukob sa HVO jedinicama. Iz Travnika sam, zivim u Sumecu i evo par 100% istinitih informacija:
- HVO je prije pocetka sukoba drzao Vilenicu (i RTV repetitor koji je bio na vrhu Vilenice) s jedne strane Travnika i Bukovicu s druge strane;
- Svi su znali da ce doci do sukoba (mislim na ljude koji su bili oko mene, znaci djeca, u sustini) i manje vise, bili su spremni na to;
- Po Sumecu (to je ulica kod Plave vode) sigurno mjesec dana prije sukoba pucao je snajper sa Bukovice. Ja sam isao u skolu i kada sam zakasnio na prvi cas i rekao nastavnici da je snajper pucao, zena nije vjerovala i napisala mi neopravdano. Ziva istina, ako Vam bilo sta lazem, neka umrem odmah;
- Otvoreni pocetak sukoba sa HVO-om je poceo poslije podne, bilo je pravo toplo, lijep dan. Ja sam ga docekao u dijelu grada koji zovemo Gradac i prve granate su pale na Donji Dolac, u neposrednoj blizini skole (otprilike kod danasnjeg restorana Bajra). Sa Gradca sam to vidio i prvo smo mi djeca mislili da nas to cetnici granatiraju i nismo uopste nesto obracali paznju, kada nam je neki mjestanin dosao i pitao nas ko smo i odakle smo. Kada smo mu rekli da smo iz Sumeca, bukvalno je rekao "bjezite djeco kuci, s Bukovice pucaju".;
- U prvih par dana sukoba, ja nisam mogao izaci i preci ulicu, tolike su se borbe vodile, mi smo non stop bili u podrumu, i moram vam priznati, da smo svi nekako cekali da vidimo da li trebamo da bjezimo ili cemo ostati. Ne trebam ni govoriti da smo se usrali svi, moja mama, dvije strine, sestra, rodica i ja. Prva linija od moje kuce tada je bila nekih 200-300 metara, znaci ono, HVO probije liniju i kod nas su za 5 minuta;
- Nakon 4-5 dana borbi, Armija je osvojila i Vilenicu i Bukovicu (prvo Bukovicu pa onda Vilenicu) i to je bio kraj borbi u mojoj neposrednoj blizini. Bilo je i kasnije granatiranja, ali nije ovako jako i opasno kao tih par dana. Kasnije, nakon 2-3 mjeseca, najgora stvar je bila sto hrane nije bilo u Travniku nikako. Znaci, 1 kg brasna bio je 18-20 maraka!!! Tata i ja smo imali neku zenu (dalja rodbina) koja je zivjela na Skoku (prigradsko naselje) kojoj smo iscjepali i slozili 5-6 metara drva i ona nam dala skoljku jaja, eto kako su se stvari odvijale.

[quick_nick]

Znaci ovako, '79. sam godiste i nisam ucestvovao direktno u ratu, kada je bio ovaj sukob sa HVO jedinicama. Iz Travnika sam, zivim u Sumecu i evo par 100% istinitih informacija:
- HVO je prije pocetka sukoba drzao Vilenicu (i RTV repetitor koji je bio na vrhu Vilenice) s jedne strane Travnika i Bukovicu s druge strane;
- Svi su znali da ce doci do sukoba (mislim na ljude koji su bili oko mene, znaci djeca, u sustini) i manje vise, bili su spremni na to;
- Po Sumecu (to je ulica kod Plave vode) sigurno mjesec dana prije sukoba pucao je snajper sa Bukovice. Ja sam isao u skolu i kada sam zakasnio na prvi cas i rekao nastavnici da je snajper pucao, zena nije vjerovala i napisala mi neopravdano. Ziva istina, ako Vam bilo sta lazem, neka umrem odmah;
- Otvoreni pocetak sukoba sa HVO-om je poceo poslije podne, bilo je pravo toplo, lijep dan. Ja sam ga docekao u dijelu grada koji zovemo Gradac i prve granate su pale na Donji Dolac, u neposrednoj blizini skole (otprilike kod danasnjeg restorana Bajra). Sa Gradca sam to vidio i prvo smo mi djeca mislili da nas to cetnici granatiraju i nismo uopste nesto obracali paznju, kada nam je neki mjestanin dosao i pitao nas ko smo i odakle smo. Kada smo mu rekli da smo iz Sumeca, bukvalno je rekao "bjezite djeco kuci, s Bukovice pucaju".;
- U prvih par dana sukoba, ja nisam mogao izaci i preci ulicu, tolike su se borbe vodile, mi smo non stop bili u podrumu, i moram vam priznati, da smo svi nekako cekali da vidimo da li trebamo da bjezimo ili cemo ostati. Ne trebam ni govoriti da smo se usrali svi, moja mama, dvije strine, sestra, rodica i ja. Prva linija od moje kuce tada je bila nekih 200-300 metara, znaci ono, HVO probije liniju i kod nas su za 5 minuta;
- Nakon 4-5 dana borbi, Armija je osvojila i Vilenicu i Bukovicu (prvo Bukovicu pa onda Vilenicu) i to je bio kraj borbi u mojoj neposrednoj blizini. Bilo je i kasnije granatiranja, ali nije ovako jako i opasno kao tih par dana. Kasnije, nakon 2-3 mjeseca, najgora stvar je bila sto hrane nije bilo u Travniku nikako. Znaci, 1 kg brasna bio je 18-20 maraka!!! Tata i ja smo imali neku zenu (dalja rodbina) koja je zivjela na Skoku (prigradsko naselje) kojoj smo iscjepali i slozili 5-6 metara drva i ona nam dala skoljku jaja, eto kako su se stvari odvijale.

Svaka cast netko se napokon vratio na temu

[LBVIEW]

tronja Delic pravio akcije a poslije vojnici harmijasi kao sardine zali boze majke koje jadne nisu znale da budale upraqvljaju njihovom djecom aj malo ovaj cmizdri mizdri

Ma haj` sad kad si vec navalio...

Code: Select all

19 GODIŠNJICA BRIGADE JELAČIĆ: Posebna počast odata za 428 poginulih bojovnika 




Utorak, 20 Prosinac 2011 14:48 



 U Kiseljaku je obilježena 19. godišnjica utemeljenja brigade Josip ban Jelačić koja je djelovala na području Kiseljaka, Kreševa, Fojnice i Vareša.
  
 

Brigada je formirana 20.12.1992. i aktivno je sudjelovala u brobama protiv JNA i VRS na području Jajca. U Travnju 1993. HVO središnje Bosne biva napadnut od dojučerašnjih saveznika Armije BiH nakon čega kreću borbe na ovom području protiv Armije BiH, prilikom kojih je i poginuo najveći broj bojovnika.
 
Brigada Josip ban Jelačić do kraja rata gubi 428 vojnika a u svom sastavu je imala više od 5000 bojovnika.
 

Posto oni nisu ratovali sa cetonjama onda se moze izvuci zakljucak da smo ih mi ohladili, komada 428.
Toliko o sardinama

Pa i nije mnogo za cijeli rat ako pomnozis na dnevnice koje ste imali 150do 200 svaka cast ako ubrajas i one civile sto ste pravili zivi zid da izvucete periguze.....kako ste bili krenuli falilo bi i jelovine za tabute.....

Ima li ovdje moderacije? Par stranica ranije janjicari, pa kreveljenje nad djecom Mostara koja su preko noci posijedila usljed barbarskog granatiranja, i sad ovo. I nek mi se sad samo neko pozove na neophodnost dijaloga i uvazavanja suprotnih stavova i misljenja- ovu bagru treba stosom medu rogove i nogom u zicigu. To je rodeno s mrznjom i s mrznjom ce i krepati.

[svjezi_ustipak]

Ako ABiH zaista nikada nije ozbiljno razmisljala o uzimanju Lasvanske doline, sta su onda tamo radili Vikicevci i Laste?

otisli u izvidjanje terena i kao ispomoc u slucaju izvodjenja policijskih zadataka. nisu uopce otisli svi Vikicevi nego dio prve cete.

pravi plan je bio dio akcija Trebevic, potcinjavanja odmetnutih dijelova Armije RBiH jer su u tom razdoblju Armija i mudzahedini umalo zaratili. Mudzahedini su otimali civile u Travniku pa ih je Alagic u jednom momentu okruzio i zelio sravniti bazu sa zemljom. skupa sa Vikicevim i Lastama je u tom periodu na tom podrucju bio i Bakir Alispahic, ministar MUP-a.

[quick_nick]

Ako ABiH zaista nikada nije ozbiljno razmisljala o uzimanju Lasvanske doline, sta su onda tamo radili Vikicevci i Laste?

otisli u izvidjanje terena i kao ispomoc u slucaju izvodjenja policijskih zadataka. nisu uopce otisli svi Vikicevi nego dio prve cete.

pravi plan je bio dio akcija Trebevic, potcinjavanja odmetnutih dijelova Armije RBiH jer su u tom razdoblju Armija i mudzahedini umalo zaratili. Mudzahedini su otimali civile u Travniku pa ih je Alagic u jednom momentu okruzio i zelio sravniti bazu sa zemljom. skupa sa Vikicevim i Lastama je u tom periodu na tom podrucju bio i Bakir Alispahic, ministar MUP-a.

Bas mi se ne cini tako , "ako laze koza ne laze rog" navedeni vikicevac hvali mujahedine kao odlicne borce , takodjer kudi armiju na tom podruciju opisijuci , kako su par dana nakon njihovog odlaska armijci zijanili tih par kuca za koje su se oni borili 3 dana .
Mala digresija kad su svi i ja cu malo

OPIS VJEROJATNO JEDNE OD ZADNJIH AKCIJA PRIPADNIKA "Dzenetskih Hurija"

"U toj istoj noći sedamnaestog februara, ratne devedesetčetvrte godine, u jednom selu, jugoistočno od gradića Viteza, u hladnim sobicama skupili se ljudi, u svakoj po desetak njih, četni vodovi, da vide šta će i kako će večeras. Zveckaju meci, svakom po dvadeset komada – dovoljno za jedan duži rafal, nema se više, komandant Ćuskić je rekao da se može i bombama odraditi: dovoljno je prići blizu, pa ako treba i bajonetima!

U stari dio Viteza večeras se mora ući! U njemu se, u okuženju, nalazi 1600 žena, djece i muškaraca – onih isti koji su, gluho, na malim ekranima, pratili tragediju svoga naroda: u Bosanskoj krajini, u istočnoj Bosni, u… devedeset druge. Kako je to tada izgledalo daleko i nemoguće u Vitezu?!

Još jedna teravija je obavljena: ljudi lagano izlaze iz džamija; prepoznaju lica i u mislima prebiru ko večeras nije došao; mračnim sokacima žurno koračaju kućama, tamo ih čeka ono što je preostalo od iftara, nisu stigli sve dojesti – da ne propuste teravih-namaz . Valja rano leći, valja rano ustati.

Prošla je ponoć, prilike u bijelom bauljaju snijegom, borci, Krajišnici, idu u akciju: U svakom rancu po jedan mali, odrvenjeli kruh, jedan ''IKAR'' i jedna ''riblja'' – bogatstvo! Od kako je počelo ovo sa Hrvatima postali su kao sove, danju spavaju i mudruju, a noći provode u borbi za opstanak. Zakrabuljeni u bijelim maskirnim odjelima, skoro pa da su nevidljivi (blago vremenu u kom su tama i studeni snijeg prijatelji čovjeku!).

I dok se bijela povorka tiho provlači klizavim putem kraj posljednjih, muklih, seoskih kuća, selo mirno spi, ni psi ne laju. Mještani kao da ne znaju za pokret vojske, za večerašnju akciju; ispratili su Krajišnike, koje su primili po kućama, i sad leže u svojim toplim posteljama, uljuljkani snom, sanjaju mir: djecu kako rastu, otkose trave, na livadama krave…

Vole oni Krajišnike, rado im odvoje ponešto hrane, iako se nema, sevap je, jes' da ih ima svakakvih, ali dobri su borci.

Da, dobri su borci, možda i najbolji u Armiji BiH – to oni znaju, da nije tako ne bi im Vikićevi specijalci večeras bili u rezervi, u potoku, daleko od metaka, a za njih se mnogo toga čulo. ''Vitez noćas mora pasti!'' – šapatom dobacuje neko, uz cerekanje, dok kao aveti klize između neprijateljevih rovova. Idu im iza leđa. Čistina je! zlokobna, prijeteća: lijevo, u zemunici pored štale, uz spaljenu kuću, neko kašlje – ustaša! Ni deset metara, mimo njega, u koloni, prolazi 40 ljudi; desno je livada, do pola prekopana tranšeom završenim sa rovom, srećom, večeras je prazan.

Pognuti, šunjaju se do ivice šume, studen im pojačava glad, dijele se u tri grupe: lijevo, desno i pravo. Oni pravo stižu do prvih kuća sela, kilometar udaljenog od starog dijela Viteza, tuda je najkraće za deblokadu. Grupa desno se razvila u strijelce i sad koračaju livadom ka mračnom jezovitom šumarku, tu je njihova linija. Lijevo krilo ide na zemunicu pored koje su prošli, da obezbjedi odstupnicu, da omogući prolaz pojačanju.

Kroz zamračene prozore utuljeno sijere svijetla svijeća (one prave, parafinske, odavno su nadonještene svinjskom mašću – zlo natjeralo), to mještani ustaju na sehur, da zaposte. I devedesettreća je bila gladna, ali ova devedesetčetvrta…uh!? Ipak, kad je čovjek kod svoje kuće, nađe se uvijek neki mrsniji zalogaj, da lakše dan u postu prođe. I dok se noć rastače u dan, gutaju se posljednji zalogaji, srče kafa, ječmenuša, pa sve zalijeva vodom, ili šerbetom, a onda: nijet za post, pa sabah-namaz, pa ponovo u krevet, jer zima je, nema se šta tako rano raditi, i tako širom Bosne, gdje god se ne crni izgoreni duvar i ne puca puška ispod prozora.

Tromblonska mina, svoj kratki let završi blijeskom i detonacijom. Rafali… ručne bombe… dozivanja – na lijevom krilu je počeo napad, tamo su ''******'' iz 299. brigade, Maglajlije, njih deset, svi ostali su iz Sedamnaeste Slavne krajiške, dobrovoljci. Trinaestorica desno (vod Dženetske Hurije), uletješe u šumarak, sa drvećem suviše rijetkim da zaštiti a suviše gustim da se trči: bombe, tekbiri, rafali; uzavrela krv, stegnuta puška, grč na licu; hrabrost i drhtanje u brzoj, naizmjeničnoj rokadi. Samir uskočio u zemunicu – poginuo.

Almo krenuo da pomogne jaranu – i on poginuo. Grupa koja je išla pravo, vratila se. Onima sa lijevog krila poginuo komandir u prvim rafalima, pa se povukli, i 37 boraca je ostalo odsječeno od glavnine. Svi su sada u šumarku, gaze tranšeima do pasa u vodi, leže u mokrom snijegu, hladnoća i umor polako čine svoje. Treba izvući tijela poginulih, a sviće.

Ustaše se dovikuju, sad će početi sa eksplozivnim napravama, treba brzo djelovati. Salko, puzeći kroz tranše, kreće ka zemunici, po tijela poginulih. Rafal ga odiže od zemlje, poginu. Ostadoše sva tri tijela neizvučena, po prvi put u Prvoj četi, Prvog bataljona Sedamnaeste.

Po kućama u selu, šapuću se dove i sureta, niko više ne spava, svi su zabrinuti, nervozni, prestrašeni. Dolje, u potocima ispod sela, večeras se gine i ubija. Ispod svakog krova, u bunovnim glavama, prebiru se teške misli: ako Krajišnici provale, onda će i naši muški morati ići da pomognu; ako ne provale, pokušaće ponovo neku drugu noć, opet besanu; a šta ako odu odavde na neku drugu liniju? Šta će biti sa nama? Poklaće nam djecu…?!

Odnekud pade snijeg i spusti se magla, i pomognu Krajišnicima da se izvuku preko ledine, preko minskog polja, brisanog prostora, a već se bilo razdanilo. Izvukli su ranjene, samo ne poginule, oni ostadoše.

Čim se dokopaše prvih kuća, dočekaše ih stanovnici, zabrinuta čela i široke ruke, dodaše im da jedu ono što je preteklo od sehura, onima koji ne poste, a ima ih takvih!? Ma dali bi im i više samo kad bi imali, eh, kakvi su to borci, ti Krajišnici.

EPILOG

Veliki dan je počeo bajram-namazom: sve travničke džamije su bile prenapučene; ljudi, u osmijeh razvučenih lica, izlazili su iz njih, pružali ruke jedni drugima, grlili se, čestitali; grmili su rafali, kao da ponovo pada Jajce. Danas je Bajram, veliki muslimanski praznik: svi pokazuju svoja najbolja odijela, neki ih čuvaju samo za ovaj dan; svuda raznobojni mirisi, širom otvorena vrata, puni stomaci; za danas su pripremljena najljepša jela, danas gazde dijele sirotinji, i šakom i kapom, danas niko nije gladan… i sunce danas nekako jače sja!

U istom gradu, na šehidskom mezarju, isto sunce obasjava tugom zasjenjena lica. Tišinu ispunjava dobovanje busenja o daske kabura i udaljeni žamor čaršije koja slavi. Sedamnaesta se okupila da obavi dženazu, jednom od svojih- rahmetli- Alminu, šehidu inšallah. Tri dana prije ukopani su Salko i Samir. Tijela sve trojice došla su u razmjenu, a tri dana nakon njihove pogibije potpisano je primirje sa HVO-om. Vitez nije pao, ali, uskoro će u njega da se ide kao nekad, kao da ništa nije bilo, kao da mezari u Travniku nisu stvarni.

I ovaj put je domaćih malo došlo da isprati Krajišnika, oni imaju lijepe džamije, tople, čiste, prostrane, i ne propuštaju ići u njih ni kada je rat, kada je na liniji odbrane potreban svaki čovjek.

Bilo je to davno, u ona već zaboravljena vremena, dolaze novi ramazani a za njima i bajrami, do Travnika dvije carevine daleko: je li snijeg ugažen oko mezara, dolazi li iko, pamti li?"

[al_akhisari]

tronja Delic pravio akcije a poslije vojnici harmijasi kao sardine zali boze majke koje jadne nisu znale da budale upraqvljaju njihovom djecom aj malo ovaj cmizdri mizdri

Ma haj` sad kad si vec navalio...

Code: Select all

19 GODIŠNJICA BRIGADE JELAČIĆ: Posebna počast odata za 428 poginulih bojovnika 




Utorak, 20 Prosinac 2011 14:48 



 U Kiseljaku je obilježena 19. godišnjica utemeljenja brigade Josip ban Jelačić koja je djelovala na području Kiseljaka, Kreševa, Fojnice i Vareša.
  
 

Brigada je formirana 20.12.1992. i aktivno je sudjelovala u brobama protiv JNA i VRS na području Jajca. U Travnju 1993. HVO središnje Bosne biva napadnut od dojučerašnjih saveznika Armije BiH nakon čega kreću borbe na ovom području protiv Armije BiH, prilikom kojih je i poginuo najveći broj bojovnika.
 
Brigada Josip ban Jelačić do kraja rata gubi 428 vojnika a u svom sastavu je imala više od 5000 bojovnika.
 

Posto oni nisu ratovali sa cetonjama onda se moze izvuci zakljucak da smo ih mi ohladili, komada 428.
Toliko o sardinama

Pa i nije mnogo za cijeli rat ako pomnozis na dnevnice koje ste imali 150do 200 svaka cast ako ubrajas i one civile sto ste pravili zivi zid da izvucete periguze.....kako ste bili krenuli falilo bi i jelovine za tabute.....

...ovo je klasican primjer mrznje, nacionalizma, i dokaz da fasizam u ovoj napacenoj zemlji jos uvijek ima mnogo protagonista upitah se vec prije "u sta se pretvori postavljac teme"; nije se ni u sta pretvorio, izgleda da je samo pokazao svoje pravo lice ne znam sta je tuznije:
-da si ti jedan obican balavac, koji nikada nije vidio niti dozivio sve strahote rata i stradanja, i koji je svoj mozak zatrovao mitovima o svemocnim hrvatima i mrznji prema drugima i drugacijima;
-da si odrastao insan, koji niti nakon sto je skupio "dovoljno" godina, nije kadar napraviti otklon od fasizma i mrznje

[LBVIEW]

Ako ABiH zaista nikada nije ozbiljno razmisljala o uzimanju Lasvanske doline, sta su onda tamo radili Vikicevci i Laste?

otisli u izvidjanje terena i kao ispomoc u slucaju izvodjenja policijskih zadataka. nisu uopce otisli svi Vikicevi nego dio prve cete.

pravi plan je bio dio akcija Trebevic, potcinjavanja odmetnutih dijelova Armije RBiH jer su u tom razdoblju Armija i mudzahedini umalo zaratili. Mudzahedini su otimali civile u Travniku pa ih je Alagic u jednom momentu okruzio i zelio sravniti bazu sa zemljom. skupa sa Vikicevim i Lastama je u tom periodu na tom podrucju bio i Bakir Alispahic, ministar MUP-a.

Bas mi se ne cini tako , "ako laze koza ne laze rog" navedeni vikicevac hvali mujahedine kao odlicne borce , takodjer kudi armiju na tom podruciju opisijuci , kako su par dana nakon njihovog odlaska armijci zijanili tih par kuca za koje su se oni borili 3 dana .
Mala digresija kad su svi i ja cu malo

OPIS VJEROJATNO JEDNE OD ZADNJIH AKCIJA PRIPADNIKA "Dzenetskih Hurija"
"U toj istoj noći sedamnaestog februara, ratne devedesetčetvrte godine, u jednom selu, jugoistočno od gradića Viteza, u hladnim sobicama skupili se ljudi, u svakoj po desetak njih, četni vodovi, da vide šta će i kako će večeras. Zveckaju meci, svakom po dvadeset komada – dovoljno za jedan duži rafal, nema se više, komandant Ćuskić je rekao da se može i bombama odraditi: dovoljno je prići blizu, pa ako treba i bajonetima!

U stari dio Viteza večeras se mora ući! U njemu se, u okuženju, nalazi 1600 žena, djece i muškaraca – onih isti koji su, gluho, na malim ekranima, pratili tragediju svoga naroda: u Bosanskoj krajini, u istočnoj Bosni, u… devedeset druge. Kako je to tada izgledalo daleko i nemoguće u Vitezu?!

Još jedna teravija je obavljena: ljudi lagano izlaze iz džamija; prepoznaju lica i u mislima prebiru ko večeras nije došao; mračnim sokacima žurno koračaju kućama, tamo ih čeka ono što je preostalo od iftara, nisu stigli sve dojesti – da ne propuste teravih-namaz . Valja rano leći, valja rano ustati.

Prošla je ponoć, prilike u bijelom bauljaju snijegom, borci, Krajišnici, idu u akciju: U svakom rancu po jedan mali, odrvenjeli kruh, jedan ''IKAR'' i jedna ''riblja'' – bogatstvo! Od kako je počelo ovo sa Hrvatima postali su kao sove, danju spavaju i mudruju, a noći provode u borbi za opstanak. Zakrabuljeni u bijelim maskirnim odjelima, skoro pa da su nevidljivi (blago vremenu u kom su tama i studeni snijeg prijatelji čovjeku!).

I dok se bijela povorka tiho provlači klizavim putem kraj posljednjih, muklih, seoskih kuća, selo mirno spi, ni psi ne laju. Mještani kao da ne znaju za pokret vojske, za večerašnju akciju; ispratili su Krajišnike, koje su primili po kućama, i sad leže u svojim toplim posteljama, uljuljkani snom, sanjaju mir: djecu kako rastu, otkose trave, na livadama krave…

Vole oni Krajišnike, rado im odvoje ponešto hrane, iako se nema, sevap je, jes' da ih ima svakakvih, ali dobri su borci.

Da, dobri su borci, možda i najbolji u Armiji BiH – to oni znaju, da nije tako ne bi im Vikićevi specijalci večeras bili u rezervi, u potoku, daleko od metaka, a za njih se mnogo toga čulo. ''Vitez noćas mora pasti!'' – šapatom dobacuje neko, uz cerekanje, dok kao aveti klize između neprijateljevih rovova. Idu im iza leđa. Čistina je! zlokobna, prijeteća: lijevo, u zemunici pored štale, uz spaljenu kuću, neko kašlje – ustaša! Ni deset metara, mimo njega, u koloni, prolazi 40 ljudi; desno je livada, do pola prekopana tranšeom završenim sa rovom, srećom, večeras je prazan.

Pognuti, šunjaju se do ivice šume, studen im pojačava glad, dijele se u tri grupe: lijevo, desno i pravo. Oni pravo stižu do prvih kuća sela, kilometar udaljenog od starog dijela Viteza, tuda je najkraće za deblokadu. Grupa desno se razvila u strijelce i sad koračaju livadom ka mračnom jezovitom šumarku, tu je njihova linija. Lijevo krilo ide na zemunicu pored koje su prošli, da obezbjedi odstupnicu, da omogući prolaz pojačanju.

Kroz zamračene prozore utuljeno sijere svijetla svijeća (one prave, parafinske, odavno su nadonještene svinjskom mašću – zlo natjeralo), to mještani ustaju na sehur, da zaposte. I devedesettreća je bila gladna, ali ova devedesetčetvrta…uh!? Ipak, kad je čovjek kod svoje kuće, nađe se uvijek neki mrsniji zalogaj, da lakše dan u postu prođe. I dok se noć rastače u dan, gutaju se posljednji zalogaji, srče kafa, ječmenuša, pa sve zalijeva vodom, ili šerbetom, a onda: nijet za post, pa sabah-namaz, pa ponovo u krevet, jer zima je, nema se šta tako rano raditi, i tako širom Bosne, gdje god se ne crni izgoreni duvar i ne puca puška ispod prozora.

Tromblonska mina, svoj kratki let završi blijeskom i detonacijom. Rafali… ručne bombe… dozivanja – na lijevom krilu je počeo napad, tamo su ''******'' iz 299. brigade, Maglajlije, njih deset, svi ostali su iz Sedamnaeste Slavne krajiške, dobrovoljci. Trinaestorica desno (vod Dženetske Hurije), uletješe u šumarak, sa drvećem suviše rijetkim da zaštiti a suviše gustim da se trči: bombe, tekbiri, rafali; uzavrela krv, stegnuta puška, grč na licu; hrabrost i drhtanje u brzoj, naizmjeničnoj rokadi. Samir uskočio u zemunicu – poginuo.

Almo krenuo da pomogne jaranu – i on poginuo. Grupa koja je išla pravo, vratila se. Onima sa lijevog krila poginuo komandir u prvim rafalima, pa se povukli, i 37 boraca je ostalo odsječeno od glavnine. Svi su sada u šumarku, gaze tranšeima do pasa u vodi, leže u mokrom snijegu, hladnoća i umor polako čine svoje. Treba izvući tijela poginulih, a sviće.

Ustaše se dovikuju, sad će početi sa eksplozivnim napravama, treba brzo djelovati. Salko, puzeći kroz tranše, kreće ka zemunici, po tijela poginulih. Rafal ga odiže od zemlje, poginu. Ostadoše sva tri tijela neizvučena, po prvi put u Prvoj četi, Prvog bataljona Sedamnaeste.

Po kućama u selu, šapuću se dove i sureta, niko više ne spava, svi su zabrinuti, nervozni, prestrašeni. Dolje, u potocima ispod sela, večeras se gine i ubija. Ispod svakog krova, u bunovnim glavama, prebiru se teške misli: ako Krajišnici provale, onda će i naši muški morati ići da pomognu; ako ne provale, pokušaće ponovo neku drugu noć, opet besanu; a šta ako odu odavde na neku drugu liniju? Šta će biti sa nama? Poklaće nam djecu…?!

Odnekud pade snijeg i spusti se magla, i pomognu Krajišnicima da se izvuku preko ledine, preko minskog polja, brisanog prostora, a već se bilo razdanilo. Izvukli su ranjene, samo ne poginule, oni ostadoše.

Čim se dokopaše prvih kuća, dočekaše ih stanovnici, zabrinuta čela i široke ruke, dodaše im da jedu ono što je preteklo od sehura, onima koji ne poste, a ima ih takvih!? Ma dali bi im i više samo kad bi imali, eh, kakvi su to borci, ti Krajišnici.

EPILOG

Veliki dan je počeo bajram-namazom: sve travničke džamije su bile prenapučene; ljudi, u osmijeh razvučenih lica, izlazili su iz njih, pružali ruke jedni drugima, grlili se, čestitali; grmili su rafali, kao da ponovo pada Jajce. Danas je Bajram, veliki muslimanski praznik: svi pokazuju svoja najbolja odijela, neki ih čuvaju samo za ovaj dan; svuda raznobojni mirisi, širom otvorena vrata, puni stomaci; za danas su pripremljena najljepša jela, danas gazde dijele sirotinji, i šakom i kapom, danas niko nije gladan… i sunce danas nekako jače sja!

U istom gradu, na šehidskom mezarju, isto sunce obasjava tugom zasjenjena lica. Tišinu ispunjava dobovanje busenja o daske kabura i udaljeni žamor čaršije koja slavi. Sedamnaesta se okupila da obavi dženazu, jednom od svojih- rahmetli- Alminu, šehidu inšallah. Tri dana prije ukopani su Salko i Samir. Tijela sve trojice došla su u razmjenu, a tri dana nakon njihove pogibije potpisano je primirje sa HVO-om. Vitez nije pao, ali, uskoro će u njega da se ide kao nekad, kao da ništa nije bilo, kao da mezari u Travniku nisu stvarni.

I ovaj put je domaćih malo došlo da isprati Krajišnika, oni imaju lijepe džamije, tople, čiste, prostrane, i ne propuštaju ići u njih ni kada je rat, kada je na liniji odbrane potreban svaki čovjek.

Bilo je to davno, u ona već zaboravljena vremena, dolaze novi ramazani a za njima i bajrami, do Travnika dvije carevine daleko: je li snijeg ugažen oko mezara, dolazi li iko, pamti li?"

Na tvoju veliku zalost,nije- jos je podosta Havajaca zaplatilo od gorespomenutih.