Zoya wrote:Mayo, mayo, samo sabura, sve ce doci na svoje vremenom. Ti takva ne valjas prvo sebi, svojoj djeci, a kako ces nekom muskarcu valjati? I zasto uopste razmisljas o ljubavi sa nekim? Zar ti nije dovoljna ljubav djeteta, ona prava istinska, kakvu ti niti jedan muskarac ne moze ponuditi? Zar ti nisu dovoljne rukice koje te zagrle i koje bi od svega najvise htjele da te vide sretnu? To je ta prava ljubav, majka/djete- djete/majka, sve je ostalo fusheraj i prolazno, valjda si i sama iskusila i uvidjela da je ljubav prolazna, mada ne bi trebala biti, ali je tako. Kad ljubav pocinje da boli, gurni je od sebe, i nemoj pristajati ni na kakve kompromise. Citam post od onog nekakvog, i on je napisao ustvari to sto vecina i misli, nista ti nije slagao. Samo je zaboravio da napise zasto bi neko poslije propalog braka trazio osobu koja nije iskusila isto ili slicno u zivotu? Zasto gubiti vremena na takve ljude? To ti je isto kao kad nadjes deset godina mladjeg muskarca od sebe pa si sve samo ne ti, lickas, se, treniras, farbas, zatezes, ne bi li izgledala mladje, a mladja ne mozes biti, sve samo puko zavaravanje.
Prisustvo djeteta, hmm, zanimljivo je to da koga kod od muskaraca pitas oko usvajanja djeteta, skoro ce ti svako odgovoriti da bi usvojio djete, a kad treba "prihvatiti( mada mi je ovo poglup naziv al' eto), onda ne, tudja je to krv, milion nekih pitanja se poteze, a usvojio bi crnca, kineza, onog, ovog. Nije ni to problem, samo treba znati sta zelis u zivotu, i sta ne zelis naravno.
@dale coper, sva su tvoja pitanja na mjestu

Poznajem muskarce/zene koje imaju bolji odnos sa ocuhom i macehom nego sa biloskim ocem/majkom. Sva ta pitanja koja si naveo stoje, ali to nije nesto o cemu ces ti dumati ili neko ko se nadje u takvoj situaciji. Nijedno djete nece prihvatiti na pocetku nekog novog, i vjerovatno se moras puno vise dokazivati i truditi, ali djete i samo na kraju uvidi, tad ce te ili otpisati, ili zavoljeti, ili ce mu u najrealnijem slucaju biti svejedeno kakav si, dokle god njegovog roditelja cinis sretnim. A to oko discipline i izigravanje uloge majke/oca, to slobodno moze svako otpisati. To trebas prepustiti onome cije je djete, ti si tu da ne otezavas. Ko se moze u ovoj ulozi naci super, ko ne moze, neka se ne upusta ni u kakav odnos sa samohranim majkama, pa barem danas nije tesko naci "curu".
I opet, @mayo, ko god te zaobidje u periodu kad prolazis kroz pakao, samo ti cini uslugu

Raduj se malim stvarima, radi na svom samopouzdanju, rijesi se tereta, ako mislis da si sve ucinila, pusti. Dodje tako period u zivotu kada ni sama ne znas kako uopste normalna izlazis iz svega, taj period je prolazan, nekad mora stati i okrenuti se na dobro. A ne brini se za ostalo, svi mi imamo svoju nafaku negdje, nekad, mozda je ona tu iza ugla, ali smo toliko umorni od zivota da je ne vidimo
