-LIBERO- wrote:Previse pametovanja,i kao nekog nasladjivanja ..samo ne kontam na sta!!!
Dozvolite da neki ljudi zele izaci na ulicu. Dozvolite da neki ljudi zele na taj nacin javno iskazati svoj stav. Dozvolite da svako artikulise svoje stavove,socijalne poglede,poglede o uredjenjima i sl na svoj nacin.
Pa evo ja ću ti pokušati objasniti na šta.
Najprije, dozvoljeno je svakome da izađe na ulicu i nek izlazi, ne vidim da im ko to priječi. Ja bih kao stari liberal prvi poginuo za njihovo pravo da iskažu svoj stav. Nemoj onda ni ti meni priječiti da cijelu stvar u bosanskom kontekstu smatram izrazito stupidnom i vrijednom jedino sarkastičnih komentara.
Naime, ja imam pitanje gdje je tim ljudima taj stav bio svo vrijeme??? Gdje im je bio stav u zemlji koju još jedino meteor nije trehn'o jer su sve zemaljska zla i nepravde iskusili i još jedino im preostaje da ove vanzemaljske probaju? Rat imali, nepoštenu privatizaciju, klerikalizaciju, medijsku manipulaciju, partitokraciju, depopulaciju, bankarsku lihvarizaciju (ovdje ću prestati sa nabrajanjem jer bi se post otegao do sutra)... I sve to narod, jaka kobila kakvom ju je Bog već dao, stoički podnosi. Nigdje socijalnih nemira! Nigdje dignute glave građanske! Nigdje natruhe neposluha kakvog! Nigdje ni onog minimuma zdravog razuma koji bi bar na izborima pogurao neke stvari sa par postotaka u pozitivnom pravcu! I sad eto da bismo bili dijelom globalne zajednice dajte da i mi dignemo svoj žablji batak na potkivanje kad već pada sila i nepravda.
E, ja neću. Ako ikad nisam htio biti dijelom globalne zajednice to je sada i ako nikad ne bih izašao prosvjedovati to je sada. Zadnjih deset godina sam bio aktivist, prvo u NVO sektoru a onda i u politici. Nisam bio salonac nego terenac, radio s ljudima, pokušavao ih pokrenuti. Pokušavao seljaku objasniti da on svojom kamatom subvencionira traktor austrijskog seljaka. Pokušavao hipsteru objasniti da ja nisam fanatik koji iz dosade skuplja neke potpise nego njegov istomišljenik koji hoće da riješi problem koji nas obojicu handri. Ja sam svoje bune dizao a ove neću ni da posjetim. Danas sam popio kafu prekoputa parka Petra Kočića i seirio da vidim ko će se skupiti ali nisam otišao tamo. Ovo nisu moji prosvjedi. Stariji forumaši i blogeri se sjećaju da sam potegao 250 km u jednom pravcu da bih došao onda na prosvjede za Denisa jer to jesu bili i moji prosvjedi i prosvjedi svakog građanina BiH koji se boji biti živ u svojoj zemlji.
Ovo su prosvjedi potekli od ljudi kojima po prvi put prijeti opasnost da ne daj Bože okuse život kakvog mi živimo manje-više otkad znamo za sebe i ja se tu ne mogu solidarizirati ni uz najbolju volju. Nek ga sisaju što se mene tiče, nismo se solidarizirali ni kada se ona strelica po njihovim grafikonima ekonomskog rasta penjala - ne moramo vala ni sada. Ne naslađujem se ničim, svjestan sam u kakvom svijetu živimo, podržavam zapadnjake u njihovim prosvjedima: samo naprijed, raja! Jedino mi je krajnje neukusno, velim, sada se sjetiti da smo kao i mi eto u nekakvom kurcu kad nismo do sad.
Ja što sam prosvjedovao prosvjedovao sam, imam iskustva u obavljanju takvih zadataka i meni dosta. Dovoljno mi je godina da skontam kako se mijenja svijet i dobro je rečeno Evanu Almightyju:
ONE ACT OF RANDOM KINDNESS AT A TIME
Jedno ničim izazvano dobro djelo kad si u mogućnosti i to je to. Ja sam danas pogurao frajera kome Škoda Felicija nije htjela da upali i mislim da sam danas više učinio na poboljšanju svijeta od sve one mase u parku. Pogurajte frajera u Feliciji, ponesite komšinici kese iz trgovine, posudite mobitel kad neko nema kredita, nazovite i donirajte marku za Ogija ili kome već nakon njega bude potrebno, pitajte nekog preko tog Facebooka kako je, jebiga ne znam šta da dalje nabrajam uglavnom vidite da nekako nekom u svojoj blizini pomognete ili mu uljepšate dan. Tako ćemo promijeniti svijet.
Znam, znam, ne velim ja da vi to ne radite i ovako ali želim to istaći jer po meni je sve drugo gubljenje vremena. Sto ljudi u parku puta sat-dva to je cijeli radni mjesec. Onih sto ljudi u parku su mogli danas okrečiti Dom Rade Vranješević ili šta slično. Ne velim da su trebali ali ne velim ni da su mi nešta pametni što su baš danas stajali sat vremena na vjetru u parku lijepo odjeveni i zabrinuti za održivost sadašnjeg ekonomskog modela...
Eto, tako ja to nekako gledam... Ja
pevam svoj blues i gledam da uradim pokoje to ničim izazvano dobro djelo tu i tamo i rado prepuštam štafetnu palicu aktivnog građanina stare škole novoj faceebokiphonekuracpalac generaciji. Oni će već znati gdje da je zabiju.