elem, da sumiram utisak...
mrzim George R. R. Martina. mrzim ga iz dna duše. da živi sad negdje blizu, na Vratniku recimo, sjeo bih u auto, pozvonio i pucao mu u noge. pa on nije normalan, majke mi
mrzim i jarana koji me nagovorio da čitam knjigu. šta jaran sad kaže: "nja, nja, nja, neću da čitam dok sve ne izađe... ako pročitam nešto što mi ne odgovara samo bih se iznerviro bezze... nja, nja, nja..." e fala ti druže što me navuče
šta je u pitanju, nije bitno. ko bude čito, saznaće pri kraju knjige.
u knjizi će radnja ići uporedo sa Feast for Crows, ali do određenog momenta... recimo nekih 2/3 knjige. poslije toga će biti i nekih likova iz predzadnje knjige, ali samo po par poglavlja (Cersei, Jaime, Arya, Victarion, Asha Greyjoy).
evo reče komi, neki su razočarani. ja moram reći da nisam. očekivano, dobro napisano, ne toliko uzbudljivo kao treća po redu, ali vidi se Martinova opsjednutost detaljima. ne očekujte raspetljavanje čvora, jer je ova knjiga samo pregrupisavanje i početak završnog čina. skoro su sve karte bačene na stol, ima nekih novih likova, bićete iznenađeni kad pročitate ko je živ, zmajevi su popizdili, a Tyrion
lud ko i uvijek
meni vjerovatno najdraži lik Jon Snow, biće opisan u poglavljima koja su više statična, bez nekog konkretnog dešavanja. ali Jon Snow radi neke stvari koje će imati interesantne posljedice
Davosu je posvećeno tri poglavlja, mislim, i dva su poprilično dosadna, zadnje je odlično
Dany... kurva
i odo ovih češćih, Tyrion
nije bilo poglavlja bez njegove opaske... tamo kud je bio, trljali su mu glavu, kao za sreću
misle da patuljci donose sreću... naravno, on je promrljo da mu dotični može popušiti
za još više sreće
itd. itd.
elem, suma sumarum, dobra knjiga, očekivano... ali mrzim Martina