julisiz es grant wrote: Mnogo jezivije nam sugeriše original (drama/predstava), tj. na kakav je način režim koji su mnogi smatrali najboljim i najhumanijim na svijetu (mnogi ga smatraju i danas, ne treba ići dalje od ovog foruma da se vidi) koristio svoga vjernog službenika da stavi pod kontrolu (ili čak zauvijek ukloni) benignog intelektualca, bukvalno decenijama na taj način crpeći iz ovog prvog čovjeka (službenika, pravovjernog) njegovu humanost i razarajući njegov vlastiti život, više nego progonjenog, koji toga sve vrijeme nije bio svjestan.
sve to stoji, i tvrdnja ne ostavlja puno prostora za manevar...izuzev činjenice da ja npr. živim treći ili četvti državn/društveni sistem u životu, i kad ih uporedim - prvi je bio najbolji.
to je moja lična impresija i realni doživljaji...za ostale se ne mješam.
Tu priču sada stavljati u jedno vrijeme jedne vlasti koja je trajala mnogo kraće, od malo ljudi upamćena po dobru i koja nije imala (niti trebala) tako suptilne metode kontrole neprijatelja (vidjeti pod Ivan Stambolić) je obezvrijeđivanje djela kakvo je drama "Profesionalac" i sjajna pozorišna predstava.
slažem se, ali možda treba uzeti u obzir i ovo...film košta. film mora privući publiku sa kupljenim kartama da bi se koliko toliko isplatio.
e sad...koliko ljudi pamti predstavu -profesionalac- i to vrijeme? to su već dobrano stari/stariji ljudi...
u srbiji gro gledalaca u kinima je dvadesetih/tridesetih godina. ako su oni meta, da bi im se približila radnja, ona se mora prebaciti u vrijeme koje oni znaju i koje su doživjeli, da bi se mogli identifikovati sa njom, sa likovima, itd.
a opet, sve pomenuto nije zbog umjetničkog doživljaja samog filma ili gledalaca, nego zbog vraćanja uloženih sredstava...
Možda nešto sa filmom ima i činjenica da je drugi glavni glumac Lečić bio tada ministar za kulturu. Poznato je da je bio jedna od perjanica različitih političkih akcija protiv režima 90-ih i da je tih godina gotovo potpuno nestao sa filma.
pa i jeste i nije, volume II...
od starta je bio sa ds-om, još od 1990., i tačno je da mu je profesionalna aktivnost bila manja nego ranije.
a opet, balkanska pravila su snimljena ili snimana negdje 96 ili 97 čini mi se, a tri karte za holivud 92., 93.
sad se sjetih, bio je i - ni na nebu ni na zemlji- film, 93. godina.
i inače, teška vremena za kulturu, a posebno za filmsku umjetnost, ne samo po pitanju kvaliteta nego i finansiranja projekata...tako da i to treba imati u vidu kada se govori o tome da nekoga nije bilo -jedno vrijeme-.
lova za preživljavanje u tom periodu je bila u pozorišnim predstavama, lakim komadima, plitkim i populističkim.
najbolje su prolazile one predstave koje su miksovale komediju i zbilju, ali sa mjerom...malo se zakopa po teškoj i tmurnoj svakodnevnici, pa se to prelije dozom humora ali onog sjetnog i laganog, a kraj se ostavi gledaocu da ga tumači na svoj način - ima perspektive, nema perspektive, ima izlaza iz mraka, nema izlaza...
da bi osvojili kritiku, morali su kopati po aktuelnoj društvenoj ili državnoj situaciji...da bi privukli publiku, morali su sve to malo obojiti i ispolirati koliko toliko, i ponuditi koju sunčevu zraku...
to je vrijeme kada su npr koja i bjelogrlić počeli učiti produkcijski i finansijski zanat, sa predstavom - mala- (p.predstava - 1994., namjenjena gradskoj populaciji, nasuprot raznim tada zam-ovima, koji su bili preteča današnjim - piknovima), a danas sudimo da su ga dobro naučili, u najtežim vremenima, obzirom da sada iza sebe i u planu imaju niz projekata koji donose lovu.
Kasnije je glumio uglavnom osobe od autoriteta (oficire, profesore, direktore) koji su fascinirali stavom i govorom ili samom intrigantnošću istorijske ličnosti koju igraju (npr. Aleksa Šantić). Van tog šablona nikada me nije impresionirao. On je vrstan narator, recitator, kao pojava je markantan, ali mislim da nema nekog "opsega", da se tako izrazim.
apsolutno, odlično si ovo...
.
Car.
čudo je bio DBS... 
