milalila wrote:joj situacije pravo komplikovana

trebas gledati sebe i reci makar tesko ti bilo, ja sam sebi najpreca pa svi ostali stim da ne treba biti toliko ni sebican, al ipak....sagledati situaciju....i skontati mozda bi ti bilo bolje da krenes dalje ma koliko tesko to bilo nakon svih tih godina, kad vidis da ne ide ne ide jbg....nadi svoju srecu i nek ti bude normalniji zivot

a ne kao sapunica...
ma sada kada sa ove distance gledam nije ni toliko komplikovano.
krenula sam dalje, sama.
rekla sam mu ili cemo zivjeti normalno (zna se mjesto majke a mjesto zene, ili si sa mnom ili nisi) ili necemo nikako.
"svracanje" u stan itd ne dolazi u obzir. taman da crknem za njim-a necu, do sad se dobro drzim.
odabrao si da budes "tamo" a mene si smjestio "ovamo". sve dok ne skontas da zelis biti "ovamo" sa mnom neka te "tamo".
nema polovicno.
nije uslov njemu ali je uslov za mene, da ja mogu normalno dalje nastaviti, dostojanstveno.
a ako nikad i ne skonta, neka mu je sretno.
sto i sebi zelim
btw slijedece hefte 10 godina kako smo zajedno...(bili?)