Sto se tice Libije i nafte...
Necu ulaziti u procente i cifre, veoooooma je vazno ovdje imati na umu mentalitet. Nije isto raditi sa Libijcima, opcenito Arapima, i nije isto raditi sa Norvezanima.
Mislim da je Gadafi izvukao maksimum koji je mogao sto se tice razvoja drzave sa ovim mentalitetom gradjana. Ipak su to ljudi bez svijesti o skolovanju, bez skolovanja nema dobrog posla. U toj situaciji ako se i prica o nezaposlenosti, onda to nije do njega, koliko radnika sa strane je u Libiji? Ne bi ih bilo toliko da su oni sposobni.
Njih svugdje zaposljavaju kao vozace, cuvare i sl. Isti se ne zadrze na poslu ni mjesec dana i vec odustaje. Rekord je u jednoj nasoj firmi da je Libijac radio sat vremena i napustio radno mjesto...
sta onda uciniti... covjek im je dao sve sto ce njima takvima uciniti zivot laksim, jeftinu hranu, gorivo, kredite koje 3 generacije otplacuju po 50 maraka mjesecno, nikakvi porezi i carine...
Jos najsiromasnijih 100000 obitelji mjesecno dobije 300 eura mjesecno na racun kao prihod od nafte.
Jedno je meni ostalo nejasno, da li su oni takvi bili pa je on njima jednostavno kao takvim pruzio ruku svim tim beneficijama, ili je on njih razmazio svim tim odlukama... Sta je starije ne znam, jer nisam dovoljno dugo ovdje da bih znao, mada mislim da su oni takvi oduvijek, jer su manjevise jednaki svojim kolegama u drugim, na ekonomskom planu slicnim zemljama, poput zalivskih zemalja... Necemo ulaziti sada kako su oni kultiviraniji, ovi nisu, to su sad finese i razlika je veoma mala i uzrok je velikim dijelom embargo koji je dosta mentalno unazadio ovu naciju.
Dosta, ode ovo na doktorsku disertaciju ako nastavim
