Ova rasprava nigdje ne vodi. Većina tvojih navoda su mogućnosti, čija osnova je sumnja. A u prijašnjim postovima sam odgovorio na većinu njih. Samim tim što sam odvojio vrijeme za tebe, želio sam da ti ukažem da te poštujem kao sugovornika, ali neki tvoji navodi ukazuju na neiskrenost.
Ne možeš ti promatranjem ustanoviti mnogo o duši. Uzimati ovo kao osnovu u dokazivanju je nedovoljno i neargumentovano. Dijete je čisto od svakog vida neiskrenosti i bilo kakve zlobe. I ja sam to posmatranjem utvrdio. Dijete ne laže, dok se ne nauči, nije pakosno, ne želi nikome zlo, nije zavidno... i sve ostale negativnost nisu prisutne u ranoj fazi djetinjstva. Ono što ti pričaš su stvari njegove egzistencije, i normalno je da je sklono njima, kao i sve ostalo što je stvoreno. Spoznaja ubjeđenjem (prodiranjem u suštinu stvari) je jača od spoznaje razumom. Onaj koji je ubijeđen - on zna, a onaj koji misli - on misli. Jedino islam traži od pojedinca čistoću od SVIH negativnosti kao garant uspjeha, i nudi put i način da se to postigne. I ima ljudi koji u tome uspiju, a kada ih vidiš, vidiš da su to posebni ljudi, bez imalo premišljanja i kolebanja. Budizam nije sličan islamu, jer islam je živ (živiš normalno i usvajaš ono što se traži), a budizam je povlačenje od svijeta, a suština svih ostalih pravaca je da možeš raditi šta hoćeš.
Naučne činjenice NISU bile poznate do savramenog doba i ne postoji nikakva mogućnost da budu rečene u tom vremenu.
Nisi me razumio. Implicirao sam da ljude djelim na dobre i lose, ili ravnodusne i neravnosdusne, a ne vjernike i nevjernike. Ti si pokusao da pokazes kako moral bez Boga nema smisla, a ja smatram da ima i da to nije nesto urodjeno ili bogomdano. Posto ne mozes da pobijes ovaj argument, ti pribjegavas natprirodnim i filozofksim objasnjenjima da se srce radja cisto i moralno, a roditelji i okolina ukoliko nisu u Islamu, izvest ce ga na pogresan put i udaljit ga od Alaha.
A ja sam pokušao da kažem da ja ljude uopće ne dijelim, nego da ljudi treba da razmisle o "mogućnosti" vječnosti, kao što razmišljaju o svemu ostalom. Da promisle realno i na osnovu dokaza. A da ne razmišljaju samo o ostalim stvarima, a zatim pronađu sebi dokaze koji ih uvjere da vječnost nije istina, bez da su zaista promislili o njoj. Sama njena mogućnost iziskuje najveći mogući napor u otkrivanju istine po ovom pitanju, jer je NAJVAŽNIJA za čovjeka.
... 
