Forum Klix.ba

Tesnim wrote:Pročitah neke komentare. Ne stigoh sve, ima ih podosta .
Veza preko interneta može biti veliko zavaravanje, baš kao i veze na koje smo navikli u "realnom" svijetu. Čovjek može pogrešno procjeniti osobu, pa makar i s njom rastao u mahali, ali naravno da je to malo manje moguće.
Da ne bi bilo da pričam u prazno, možda je bolje da ja ispričam svoju priču, pa vi zaključite šta god želite
2001 godine, upoznala sam momka preko interneta. Tada nije ni postojao MSN, bar koliko se sjećam. Tada mi je bilo 16 godina.
Zatim sam završila srednju školu i diplomirala, a u međuvremenu se mi i dalje dopisivali. I tako prođe 7 punih godina, a mi se ne sretosmo face to face . Da, da 7 godina, nije greška . Mi smo sa dva različita kontinenta, pa zamislite sve razlike mađu nama, ali su nam se pogledi na život poklopili. Ja obično kažem da smo na istoj frekvenciji.
17.10. 2008. godine prvi put se vidjesmo face to face. Čudna li osjećaja. Prvo šok, a 10 minuta poslije toga neko još čudnije osjećanje - kao da smo rasli u mahali i proveli cijelo djetinjstvo zajedno. Sedam dana poslije toga uslijedilo je vjenčanje .... Danas, nešto više od 2 godine braka, pitam se šta sam tako dobro u životu učinila da imam njega za svog životnog saputnika. Hvala Bogu prije svega, a zatim mojim roditeljima koji su se potrudili da to što bezbolnije prihvate. Nije im bilo lahko. Vjerovatno je bilo presudno njihovo neizmjerno povjerenje u mene i moj izbor. Zaslužuju Nobelovu nagradu u kategoriji "Najbolji roditelji", samo kad bi se dodjeljivala . Najveća nagrada za njih je moja sreća.

Teško je sve to opisati. Čudna je ta sudbina. Još uvijek sebi ne mogu objasniti kako je sve to tako ispalo. I zamislite da oko organizacije i zakazivanja vječanja nije bilo problema, s obzirom da je riječ o strancu, a svi znamo koliko nam treba papira da bismo nešto dobili u ovoj našoj državi. Veliki plus za administraciju moje Općine .

Veza preko neta je jako teška i da bi mogla opstati zaista se treba dobro potruditi i vjerovati drugoj strani. Koliko to može biti opasno, ne možemo ni zamisliti. Ja sam to uradila, ali ne preporučujem drugima ukoliko ne ispunjavaju 1001 uslov .

Ali ja nisam otišla negdje tamo, nego je on došao kod nas u Bosnu . A kako i zašto, mislim da je dovoljno da kažem da sam "hercegovka" . Prošao je sve moje "radare" i "skenere" i sad smo tu. Uživamo u životu nakon tolikih godina razdvojenosti. Živimo dosanjane snove . E sad, nemojte pomisliti da je sve ružičasto cijelo vrijeme. Brak kao i svaki drugi brak zahtjeva svakodnevno ulaganje, razumjevanje, toleranciju, kompromise, strpljenje, komunikaciju, ali kad imaš pravu osobu kraj sebe, onda je sve to lakše.

Hvala mom suprugu na divnim trenucima i velikom razumjevanju. Hvala vama na izdvojenom vremenu da sve ovo pročitate i veliko sorry na štamparskim greškama .

Volite ljude koji to zaslužuju. Volite zdravo, a ne bolesno. Prvo vjerujte onom koga/koju "volite", pa tek onda volite, jer bez povjerenja ne možete zdravo voljeti.

Toliko od mene.

Tesnim wrote:Pročitah neke komentare. Ne stigoh sve, ima ih podosta .
Veza preko interneta može biti veliko zavaravanje, baš kao i veze na koje smo navikli u "realnom" svijetu. Čovjek može pogrešno procjeniti osobu, pa makar i s njom rastao u mahali, ali naravno da je to malo manje moguće.
Da ne bi bilo da pričam u prazno, možda je bolje da ja ispričam svoju priču, pa vi zaključite šta god želite
2001 godine, upoznala sam momka preko interneta. Tada nije ni postojao MSN, bar koliko se sjećam. Tada mi je bilo 16 godina.
Zatim sam završila srednju školu i diplomirala, a u međuvremenu se mi i dalje dopisivali. I tako prođe 7 punih godina, a mi se ne sretosmo face to face . Da, da 7 godina, nije greška . Mi smo sa dva različita kontinenta, pa zamislite sve razlike mađu nama, ali su nam se pogledi na život poklopili. Ja obično kažem da smo na istoj frekvenciji.
17.10. 2008. godine prvi put se vidjesmo face to face. Čudna li osjećaja. Prvo šok, a 10 minuta poslije toga neko još čudnije osjećanje - kao da smo rasli u mahali i proveli cijelo djetinjstvo zajedno. Sedam dana poslije toga uslijedilo je vjenčanje .... Danas, nešto više od 2 godine braka, pitam se šta sam tako dobro u životu učinila da imam njega za svog životnog saputnika. Hvala Bogu prije svega, a zatim mojim roditeljima koji su se potrudili da to što bezbolnije prihvate. Nije im bilo lahko. Vjerovatno je bilo presudno njihovo neizmjerno povjerenje u mene i moj izbor. Zaslužuju Nobelovu nagradu u kategoriji "Najbolji roditelji", samo kad bi se dodjeljivala . Najveća nagrada za njih je moja sreća.

Teško je sve to opisati. Čudna je ta sudbina. Još uvijek sebi ne mogu objasniti kako je sve to tako ispalo. I zamislite da oko organizacije i zakazivanja vječanja nije bilo problema, s obzirom da je riječ o strancu, a svi znamo koliko nam treba papira da bismo nešto dobili u ovoj našoj državi. Veliki plus za administraciju moje Općine .

Veza preko neta je jako teška i da bi mogla opstati zaista se treba dobro potruditi i vjerovati drugoj strani. Koliko to može biti opasno, ne možemo ni zamisliti. Ja sam to uradila, ali ne preporučujem drugima ukoliko ne ispunjavaju 1001 uslov .

Ali ja nisam otišla negdje tamo, nego je on došao kod nas u Bosnu . A kako i zašto, mislim da je dovoljno da kažem da sam "Hercegovka" . Prošao je sve moje "radare" i "skenere" i sad smo tu. Uživamo u životu nakon tolikih godina razdvojenosti. Živimo dosanjane snove . E sad, nemojte pomisliti da je sve ružičasto cijelo vrijeme. Brak kao i svaki drugi brak zahtjeva svakodnevno ulaganje, razumjevanje, toleranciju, kompromise, strpljenje, komunikaciju, ali kad imaš pravu osobu kraj sebe, onda je sve to lakše.

Hvala mom suprugu na divnim trenucima i velikom razumjevanju. Hvala vama na izdvojenom vremenu da sve ovo pročitate i veliko sorry na štamparskim greškama .

Volite ljude koji to zaslužuju. Volite zdravo, a ne bolesno. Prvo vjerujte onom koga/koju "volite", pa tek onda volite, jer bez povjerenja ne možete zdravo voljeti.

Toliko od mene.

madame wrote:Ja sam svog sadašnjeg momka upoznala preko zajedničkih poznanika na fejsbuku. Chattanje je trajalo nekih 7 dana i odmah smo se našli. Frka je bila što je on studirao u Tuzli, a ja živim u Sa. Viđali smo se nevjerovatno često i na kraju odlijepili jedno na drugo. On se prebacio da studira ovdje, živimo 300 metara jedno od drugog i hvala gejsbuku što nas je skont'o. Mislim da smo se odmah live upoznali, tok stvar bi vjerovatno bio isti, al' smo se u tih 7 dana MSN-ovanja i gledanja na kameru super upoznali. Pričali smo odmah o životnim temama, što live možda i ne bi bio slučaj, ljudi su stidniji uživo, i ovdje čast izuzecima. Al' super je bilo to što smo odmah nastavili uživo kao da smo na mesendžeru, bez ikakvih malverzacija i sranja, znali smo koliko je sati kad smo se vidjeli i to je bilo to.

Ne možemo negirati da većina ljudi u 21.vijeku svoje partnere upoznaje preko interneta, ulijenio se narod bolan, mrsko ti ići na 5 kafa da skontaš možeš li s nekim ili ne. Nego na netu, otvoriš chat-prozor, valja-ne valja, doviđenja il' dobar dan . A u kafanama nisam nikad išla na to da nekog upoznam, em si pjan, em ne znaš šta palamudiš, em kad malo cugneš svi ti simpatični il' antipatični, zavisi od sklopa. A vala ni u čitaonici nisam upoznavala nikog. Kapak na utakmici nekoj, il' totalno slučajno kad sam van grada, jer si tad ljudima zanimljiviji nego u vlastitom gradu.

Guido NRW wrote:

madame wrote:Ja sam svog sadašnjeg momka upoznala preko zajedničkih poznanika na fejsbuku. Chattanje je trajalo nekih 7 dana i odmah smo se našli. Frka je bila što je on studirao u Tuzli, a ja živim u Sa. Viđali smo se nevjerovatno često i na kraju odlijepili jedno na drugo. On se prebacio da studira ovdje, živimo 300 metara jedno od drugog i hvala gejsbuku što nas je skont'o. Mislim da smo se odmah live upoznali, tok stvar bi vjerovatno bio isti, al' smo se u tih 7 dana MSN-ovanja i gledanja na kameru super upoznali. Pričali smo odmah o životnim temama, što live možda i ne bi bio slučaj, ljudi su stidniji uživo, i ovdje čast izuzecima. Al' super je bilo to što smo odmah nastavili uživo kao da smo na mesendžeru, bez ikakvih malverzacija i sranja, znali smo koliko je sati kad smo se vidjeli i to je bilo to.

Ne možemo negirati da većina ljudi u 21.vijeku svoje partnere upoznaje preko interneta, ulijenio se narod bolan, mrsko ti ići na 5 kafa da skontaš možeš li s nekim ili ne. Nego na netu, otvoriš chat-prozor, valja-ne valja, doviđenja il' dobar dan . A u kafanama nisam nikad išla na to da nekog upoznam, em si pjan, em ne znaš šta palamudiš, em kad malo cugneš svi ti simpatični il' antipatični, zavisi od sklopa. A vala ni u čitaonici nisam upoznavala nikog. Kapak na utakmici nekoj, il' totalno slučajno kad sam van grada, jer si tad ljudima zanimljiviji nego u vlastitom gradu.

Gejsbuk

DeniZGB wrote:ja sam staromodan

ima neka ovdje, a da je i zgodna i da zna radit hurmašice ?

spreca wrote:

DeniZGB wrote:ja sam staromodan

ima neka ovdje, a da je i zgodna i da zna radit hurmašice ?

Jeftinije ces proci ako kupis hurmasice

DeniZGB wrote:

spreca wrote:

DeniZGB wrote:ja sam staromodan

ima neka ovdje, a da je i zgodna i da zna radit hurmašice ?

Jeftinije ces proci ako kupis hurmasice

to vjerujem

samo provociram

Tesnim wrote:Pročitah neke komentare. Ne stigoh sve, ima ih podosta .
Veza preko interneta može biti veliko zavaravanje, baš kao i veze na koje smo navikli u "realnom" svijetu. Čovjek može pogrešno procjeniti osobu, pa makar i s njom rastao u mahali, ali naravno da je to malo manje moguće.
Da ne bi bilo da pričam u prazno, možda je bolje da ja ispričam svoju priču, pa vi zaključite šta god želite
2001 godine, upoznala sam momka preko interneta. Tada nije ni postojao MSN, bar koliko se sjećam. Tada mi je bilo 16 godina.
Zatim sam završila srednju školu i diplomirala, a u međuvremenu se mi i dalje dopisivali. I tako prođe 7 punih godina, a mi se ne sretosmo face to face . Da, da 7 godina, nije greška . Mi smo sa dva različita kontinenta, pa zamislite sve razlike mađu nama, ali su nam se pogledi na život poklopili. Ja obično kažem da smo na istoj frekvenciji.
17.10. 2008. godine prvi put se vidjesmo face to face. Čudna li osjećaja. Prvo šok, a 10 minuta poslije toga neko još čudnije osjećanje - kao da smo rasli u mahali i proveli cijelo djetinjstvo zajedno. Sedam dana poslije toga uslijedilo je vjenčanje .... Danas, nešto više od 2 godine braka, pitam se šta sam tako dobro u životu učinila da imam njega za svog životnog saputnika. Hvala Bogu prije svega, a zatim mojim roditeljima koji su se potrudili da to što bezbolnije prihvate. Nije im bilo lahko. Vjerovatno je bilo presudno njihovo neizmjerno povjerenje u mene i moj izbor. Zaslužuju Nobelovu nagradu u kategoriji "Najbolji roditelji", samo kad bi se dodjeljivala . Najveća nagrada za njih je moja sreća.

Teško je sve to opisati. Čudna je ta sudbina. Još uvijek sebi ne mogu objasniti kako je sve to tako ispalo. I zamislite da oko organizacije i zakazivanja vječanja nije bilo problema, s obzirom da je riječ o strancu, a svi znamo koliko nam treba papira da bismo nešto dobili u ovoj našoj državi. Veliki plus za administraciju moje Općine .

Veza preko neta je jako teška i da bi mogla opstati zaista se treba dobro potruditi i vjerovati drugoj strani. Koliko to može biti opasno, ne možemo ni zamisliti. Ja sam to uradila, ali ne preporučujem drugima ukoliko ne ispunjavaju 1001 uslov .

Ali ja nisam otišla negdje tamo, nego je on došao kod nas u Bosnu . A kako i zašto, mislim da je dovoljno da kažem da sam "Hercegovka" . Prošao je sve moje "radare" i "skenere" i sad smo tu. Uživamo u životu nakon tolikih godina razdvojenosti. Živimo dosanjane snove . E sad, nemojte pomisliti da je sve ružičasto cijelo vrijeme. Brak kao i svaki drugi brak zahtjeva svakodnevno ulaganje, razumjevanje, toleranciju, kompromise, strpljenje, komunikaciju, ali kad imaš pravu osobu kraj sebe, onda je sve to lakše.

Hvala mom suprugu na divnim trenucima i velikom razumjevanju. Hvala vama na izdvojenom vremenu da sve ovo pročitate i veliko sorry na štamparskim greškama .

Volite ljude koji to zaslužuju. Volite zdravo, a ne bolesno. Prvo vjerujte onom koga/koju "volite", pa tek onda volite, jer bez povjerenja ne možete zdravo voljeti.

Toliko od mene.

Tesnim wrote:Pročitah neke komentare. Ne stigoh sve, ima ih podosta .
Veza preko interneta može biti veliko zavaravanje, baš kao i veze na koje smo navikli u "realnom" svijetu. Čovjek može pogrešno procjeniti osobu, pa makar i s njom rastao u mahali, ali naravno da je to malo manje moguće.
Da ne bi bilo da pričam u prazno, možda je bolje da ja ispričam svoju priču, pa vi zaključite šta god želite
2001 godine, upoznala sam momka preko interneta. Tada nije ni postojao MSN, bar koliko se sjećam. Tada mi je bilo 16 godina.
Zatim sam završila srednju školu i diplomirala, a u međuvremenu se mi i dalje dopisivali. I tako prođe 7 punih godina, a mi se ne sretosmo face to face . Da, da 7 godina, nije greška . Mi smo sa dva različita kontinenta, pa zamislite sve razlike mađu nama, ali su nam se pogledi na život poklopili. Ja obično kažem da smo na istoj frekvenciji.
17.10. 2008. godine prvi put se vidjesmo face to face. Čudna li osjećaja. Prvo šok, a 10 minuta poslije toga neko još čudnije osjećanje - kao da smo rasli u mahali i proveli cijelo djetinjstvo zajedno. Sedam dana poslije toga uslijedilo je vjenčanje .... Danas, nešto više od 2 godine braka, pitam se šta sam tako dobro u životu učinila da imam njega za svog životnog saputnika. Hvala Bogu prije svega, a zatim mojim roditeljima koji su se potrudili da to što bezbolnije prihvate. Nije im bilo lahko. Vjerovatno je bilo presudno njihovo neizmjerno povjerenje u mene i moj izbor. Zaslužuju Nobelovu nagradu u kategoriji "Najbolji roditelji", samo kad bi se dodjeljivala . Najveća nagrada za njih je moja sreća.

Teško je sve to opisati. Čudna je ta sudbina. Još uvijek sebi ne mogu objasniti kako je sve to tako ispalo. I zamislite da oko organizacije i zakazivanja vječanja nije bilo problema, s obzirom da je riječ o strancu, a svi znamo koliko nam treba papira da bismo nešto dobili u ovoj našoj državi. Veliki plus za administraciju moje Općine .

Veza preko neta je jako teška i da bi mogla opstati zaista se treba dobro potruditi i vjerovati drugoj strani. Koliko to može biti opasno, ne možemo ni zamisliti. Ja sam to uradila, ali ne preporučujem drugima ukoliko ne ispunjavaju 1001 uslov .

Ali ja nisam otišla negdje tamo, nego je on došao kod nas u Bosnu . A kako i zašto, mislim da je dovoljno da kažem da sam "Hercegovka" . Prošao je sve moje "radare" i "skenere" i sad smo tu. Uživamo u životu nakon tolikih godina razdvojenosti. Živimo dosanjane snove . E sad, nemojte pomisliti da je sve ružičasto cijelo vrijeme. Brak kao i svaki drugi brak zahtjeva svakodnevno ulaganje, razumjevanje, toleranciju, kompromise, strpljenje, komunikaciju, ali kad imaš pravu osobu kraj sebe, onda je sve to lakše.

Hvala mom suprugu na divnim trenucima i velikom razumjevanju. Hvala vama na izdvojenom vremenu da sve ovo pročitate i veliko sorry na štamparskim greškama .

Volite ljude koji to zaslužuju. Volite zdravo, a ne bolesno. Prvo vjerujte onom koga/koju "volite", pa tek onda volite, jer bez povjerenja ne možete zdravo voljeti.

Toliko od mene.