Forum Klix.ba

Znaci mi koliko i lanjski snijeg, najiskrenije.

Znaci mi sve...i dalje je PRVA velika ljubav te godine bila

Kaze gospon Hugo ''Prva ljubav je veoma velika i veoma mala.'' i bas tako, i ja sam za svoju mislila da nema premca, niti ce se kad ponoviti, nit' ce naici nova Nego hvala tebi ziv bio sto me ostavi i ozeni se

Sjecanje na njega mi izmami neki poluosmijeh i to je to

A kada se vidimo to je samo cao za cao i tu je kraj... udala se,dobila dijete.. Apsolutno nista prema njoj ne osjetim,niti je kada spomenem.. mada ponekada kada me nesto asocira na nju pogledam joj profil na fb cisto da vidim jel ok.. jer u meni ce sigurno uvijek imati prijatelja s kojim se nikada nece moci druziti ni ispijati kafe al koji ce biti tu da joj pomogne... iako ona to nezna naravno

Kako volim svoju curu. To je ne opisivo. Za nekih godinu-dvije bit će svega. Do sada smo se samo ljubili, dostaaa puta. Znam je od 13. godine a sada imam 18. Eto o mojoj velikoj ljubavi.

šrink wrote:Kaze gospon Hugo ''Prva ljubav je veoma velika i veoma mala.'' i bas tako, i ja sam za svoju mislila da nema premca, niti ce se kad ponoviti, nit' ce naici nova Nego hvala tebi ziv bio sto me ostavi i ozeni se

Sjecanje na njega mi izmami neki poluosmijeh i to je to

najjaci kom koji sam procitala...hahahahahah.....

Meni moja prva velika ljubav znaci koliko i lanjski snijeg...da budem iskrena nezz vise ni kako se zove....heheheheh...

PunkeR wrote:Kako volim svoju curu. To je ne opisivo. Za nekih godinu-dvije bit će svega. Do sada smo se samo ljubili, dostaaa puta. Znam je od 13. godine a sada imam 18. Eto o mojoj velikoj ljubavi.

ma samo polako, prvo se dobro izljubite

ja, arhitektica wrote: upravo ovako
tad sam mislila da nikad nece biti nijedna ljubav blizu toj a naisle su druge i stoput jace, strastvenije, ljepse, kao ova u kojoj sam trenutno
doduse, bila sam mlada, bio mi je prvi (kasnije je ispalo da ipak nije, no to je druga prica ) kad smo prekinuli ostala sam sama u velikom gradu u kojem nisam skoro nikoga znala, tek krenula na fax a i jedan od razloga mog dolaska ovdje je bio i on, jer je tu radio. Prekinuli smo i ja mislila da je kraj, nema vise. Sad kad se sjetim (a rijetko je,priznajem) smijem se sama sebi i zahvaljujem Bogu sto nisam s njim zavrsila, jer mi je jasno da smo dva sasvim suprotna svijeta, ja sam prejaka zena za njegov ego i ''porodicno naslijedje'', ozenio se nekom poslusnicom koja je za njega a ja sretna do neba s nekim ko me cijeni ovakvu kakva sam.
Taj bivsi, kao i ostale ljubavi mi sad ne znace nista, samo su lekcije koje sam naucila usput

Može malo više info za nas što nismo ni čitali ostatak posta

Listajući ovu temu baš su me iznenadili odgovori muške populacije koji iskazuju na dosta ljepši i senzibilniji način, da kažem mišljenja a ne emocije o svojim bivšim

Svoju prvu pravu ljubav mogu opisati u dvije riječi: avanturističkog tipa

Upoznali smo se kad sam ja imala 19godina, nije ni on bio puno nešto stariji ali je imao drugačiju školu od moje, uličnu što me privuklo. Bilo je od samog početka drugačije, sreo me na ulici, navodno "zaslijepio" i čekao s kim ću se pozdraviti, u tom prošao jedan poznanik, on njemu prišao pitao za moje ime, prezime, odmah nekako stupio u kontakt sa mnom sa još luđom pričom kako me vidio i kako ima da me ženi. Naravno to je meni sve bilo bolesno, ignorisala ga više od pola godine, nisam htjela ni izaći, a kad sam konačno više popustila i izašla...momentalno sam se zaljubila. Međutim, čudan sam ja nekakav tip, nisam hladna, emotivna sam ali to jako dobro skrivam. Proveli smo 3mjeseca zajedno i to je bilo najljepših 3mjeseca u mom životu, prošla sve i svašta u ta tri mjeseca, bukvalno svaki dan je bio priča za sebe. On se počeo drastično mijenjati, na bolje Fax ga krenuo, našao posao itd...i ja isto, izmijenila sam neke svoje površne poglede, i konačno naučila da od svakog pravila postoje izuzeci. Rastali smo se zbog mene, onda smo se vukli još 2godine, on nije imao nikoga a ni ja. Nije nikad htio da se pomirimo, kako kaže..." dao sam sebi riječ " i dan danas to ne kontam, jer navodno previše sam ja njega vukla za nos, ostavljala i glupirala se i ne da mi još jednu šansu. U oktobru prošle godine, ne znam kako, tu noć smo proveli zajedno. Od tada se nismo čuli ni vidjeli do prije 2mjeseca kada mi je eto, samo došao pijan u pola 4ujutro. Nastavili smo se viđati nakon toga svaki dan, čuli se i naravno ponadala sam se ko kreten Kada sam mu postavila uslov da ode zauvijek i da više nikad ne pita za mene, da me ne traži i jednostavno da ne postojim za njega ILI da se pomirimo. Izabrao je da ode bez ikakvih argumenata koji bi opravdali taj izbor, jer sve vrijeme je govorio kako to nemam pravo uraditi, kako ne može bez mene, kako sam mu ja sve itd..ali ipak je otišao a ja ostala zbunjena. Ne trudim se više ni naći odgovore, znam da neću uspijeti.. Došao mu je onda rođendan u junu, nisam čestitala, na šta je on burno reagovao, čak me izbrisao iz raje sa facebooka haha. I sve je išlo okej, pomirila sam se da više nikad nećemo biti zajedno, da jednostavno on mene ne želi I onda u petak saznam da se raspituje gdje sam, šta ima kod mene itd. I ajd i preko toga pređem, iako sam ga fino molila da ni to ne radi. No, onda 2. noći zaredom slučajno se zadesimo na istom mjestu, obavezno sjedne 2,3metra od mene i pratimo jedno drugo pažljivo da nam se pogledi ne susretnu, ne pozdravljamo se, kratko...ignorišemo se Sinoć vidjeh njegovo auto u blizini mog naselja, znam registracijske napamet, kad nisam pobudalila, dokle više, šta više... Ali svejedno, uvijek ću imati samo najbolje riječi za njega
Ja eto, samo želim...da on nestane

Igla_2020 wrote:Listajući ovu temu baš su me iznenadili odgovori muške populacije koji iskazuju na dosta ljepši i senzibilniji način, da kažem mišljenja a ne emocije o svojim bivšim

Svoju prvu pravu ljubav mogu opisati u dvije riječi: avanturističkog tipa

Upoznali smo se kad sam ja imala 19godina, nije ni on bio puno nešto stariji ali je imao drugačiju školu od moje, uličnu što me privuklo. Bilo je od samog početka drugačije, sreo me na ulici, navodno "zaslijepio" i čekao s kim ću se pozdraviti, u tom prošao jedan poznanik, on njemu prišao pitao za moje ime, prezime, odmah nekako stupio u kontakt sa mnom sa još luđom pričom kako me vidio i kako ima da me ženi. Naravno to je meni sve bilo bolesno, ignorisala ga više od pola godine, nisam htjela ni izaći, a kad sam konačno više popustila i izašla...momentalno sam se zaljubila. Međutim, čudan sam ja nekakav tip, nisam hladna, emotivna sam ali to jako dobro skrivam. Proveli smo 3mjeseca zajedno i to je bilo najljepših 3mjeseca u mom životu, prošla sve i svašta u ta tri mjeseca, bukvalno svaki dan je bio priča za sebe. On se počeo drastično mijenjati, na bolje Fax ga krenuo, našao posao itd...i ja isto, izmijenila sam neke svoje površne poglede, i konačno naučila da od svakog pravila postoje izuzeci. Rastali smo se zbog mene, onda smo se vukli još 2godine, on nije imao nikoga a ni ja. Nije nikad htio da se pomirimo, kako kaže..." dao sam sebi riječ " i dan danas to ne kontam, jer navodno previše sam ja njega vukla za nos, ostavljala i glupirala se i ne da mi još jednu šansu. U oktobru prošle godine, ne znam kako, tu noć smo proveli zajedno. Od tada se nismo čuli ni vidjeli do prije 2mjeseca kada mi je eto, samo došao pijan u pola 4ujutro. Nastavili smo se viđati nakon toga svaki dan, čuli se i naravno ponadala sam se ko kreten Kada sam mu postavila uslov da ode zauvijek i da više nikad ne pita za mene, da me ne traži i jednostavno da ne postojim za njega ILI da se pomirimo. Izabrao je da ode bez ikakvih argumenata koji bi opravdali taj izbor, jer sve vrijeme je govorio kako to nemam pravo uraditi, kako ne može bez mene, kako sam mu ja sve itd..ali ipak je otišao a ja ostala zbunjena. Ne trudim se više ni naći odgovore, znam da neću uspijeti.. Došao mu je onda rođendan u junu, nisam čestitala, na šta je on burno reagovao, čak me izbrisao iz raje sa facebooka haha. I sve je išlo okej, pomirila sam se da više nikad nećemo biti zajedno, da jednostavno on mene ne želi I onda u petak saznam da se raspituje gdje sam, šta ima kod mene itd. I ajd i preko toga pređem, iako sam ga fino molila da ni to ne radi. No, onda 2. noći zaredom slučajno se zadesimo na istom mjestu, obavezno sjedne 2,3metra od mene i pratimo jedno drugo pažljivo da nam se pogledi ne susretnu, ne pozdravljamo se, kratko...ignorišemo se Sinoć vidjeh njegovo auto u blizini mog naselja, znam registracijske napamet, kad nisam pobudalila, dokle više, šta više... Ali svejedno, uvijek ću imati samo najbolje riječi za njega
Ja eto, samo želim...da on nestane

A zasto je to sve prestalo, zasto ste raskinuli? Meni iskreno to zvuci na jednu Pravu Ljubav gdje vi trebate biti skupa

Pa i ja se pitam.
Posljednji naš dan, tj.dan kada sam mu dala taj uslov da izabere više jer stvarno sam bila na ivici živaca, stalno smo zajedno, zoveš me da mi javiš svaki detalj koji ti se desio u toku dana, ja tada spremala ispite, dođe izvuče me iz kuće, nema "ne mogu", samo nazove i kaže tu sam, ispred. I dešavalo se u tom periodu tj periodu koji je uslijedio nakon što mi je došao pijan nakon 6mjeseci da me nazove u po noći i uvijek isto krene " razbudi se, razbudi, trebam nešto da ti kažem..." i ode na neke teme pojma nemam.
Nego da ne bi duljila, taj dan, 25.maj, on zove ujutro da idemo na doručak, ja ne mogu, tu sedmicu imala 4ispita, zvao je do 15h neprekidno i onda je u 15h nazvao i rekao dobro ne moraš izaći ali ćeš da me saslušaš... I tad je rekao puno toga što sam željela uvijek čuti i što sam i mislila da osjeća. Znam da me pitao na kraju tog dvosatnog telefonskog razgovora " Kako ovo, bili smo zajedno samo 3mjeseca, dvije godine su prošle, ti i ja još uvijek, sve isto, i kako tako dva različita tipa ličnosti se tako podudaraju" . I tad sam mu rekla " Što Bog sastavi neka nikada ljudi ne rastave" i on govori upravu si. I odlučim izaći, jebo ispite, i nađemo se i on....ISTO DRUGA LIČNOST :S Skroz drugačije, kao da nije bilo tog razgovora i meni pukne film i postavim mu taj uslov. I on govori " ne možeš mi to raditi, ti meni previše značiš, jedina si osoba na ovom svijetu koja mi toliko znači, ja svojim roditeljima nisam nikada poklonio onoliko ljubavi, pažnje, strpljenja kao što sam tebi, ali tebi nikad nije bilo dovoljno, prošlo je to, ja sam sebi dao riječ, ja tebe više ne volim, ne osjećam to prema tebi, zato ću da odem " i ja govorim uredu, zašto si onda došao mi pijan nakon 6mjeseci, zašto me od tog dana ne popuštaš, zašto si sve ono danas govorio kad smo pričali" onda on opet " zato što ja ne mogu bez tebe, jednostavno ti si moje nešto, ja ne mogu bez tebe " i konstantno to ponavlja ali bira da ode.
I ja sam tada digla ruke, zamolila ga da onda bude tako. Jer kažem ti, ne mogu da nađem razlog ZAŠTO, jer on daje argumente za jedno, a bira drugo. A ja više, nemam vremena ni snage da razbijam glavu s tim...jer sve je konfuzno mi.
I samo sam željela pravi kraj!
No eto, kao što sam napisala, u petak se raspitivao za mene kod moje prijateljice a i dvije noći zaredom je dolazio gdje sam, stane 2,3metra od mene i tu smo, on i ja, " ne poznajemo se", njegov pogled ufati neko ko je sa mnom kako gleda s kim sam, šta radim, moje poglede su sigurno ufatili njegovi prijatelji i to me tako živciralo jer jbt imaš prostora, zašto staneš tačno tu, šta više hoćeš!

Igla_2020 wrote:Listajući ovu temu baš su me iznenadili odgovori muške populacije koji iskazuju na dosta ljepši i senzibilniji način, da kažem mišljenja a ne emocije o svojim bivšim

Svoju prvu pravu ljubav mogu opisati u dvije riječi: avanturističkog tipa

Upoznali smo se kad sam ja imala 19godina, nije ni on bio puno nešto stariji ali je imao drugačiju školu od moje, uličnu što me privuklo. Bilo je od samog početka drugačije, sreo me na ulici, navodno "zaslijepio" i čekao s kim ću se pozdraviti, u tom prošao jedan poznanik, on njemu prišao pitao za moje ime, prezime, odmah nekako stupio u kontakt sa mnom sa još luđom pričom kako me vidio i kako ima da me ženi. Naravno to je meni sve bilo bolesno, ignorisala ga više od pola godine, nisam htjela ni izaći, a kad sam konačno više popustila i izašla...momentalno sam se zaljubila. Međutim, čudan sam ja nekakav tip, nisam hladna, emotivna sam ali to jako dobro skrivam. Proveli smo 3mjeseca zajedno i to je bilo najljepših 3mjeseca u mom životu, prošla sve i svašta u ta tri mjeseca, bukvalno svaki dan je bio priča za sebe. On se počeo drastično mijenjati, na bolje Fax ga krenuo, našao posao itd...i ja isto, izmijenila sam neke svoje površne poglede, i konačno naučila da od svakog pravila postoje izuzeci. Rastali smo se zbog mene, onda smo se vukli još 2godine, on nije imao nikoga a ni ja. Nije nikad htio da se pomirimo, kako kaže..." dao sam sebi riječ " i dan danas to ne kontam, jer navodno previše sam ja njega vukla za nos, ostavljala i glupirala se i ne da mi još jednu šansu. U oktobru prošle godine, ne znam kako, tu noć smo proveli zajedno. Od tada se nismo čuli ni vidjeli do prije 2mjeseca kada mi je eto, samo došao pijan u pola 4ujutro. Nastavili smo se viđati nakon toga svaki dan, čuli se i naravno ponadala sam se ko kreten Kada sam mu postavila uslov da ode zauvijek i da više nikad ne pita za mene, da me ne traži i jednostavno da ne postojim za njega ILI da se pomirimo. Izabrao je da ode bez ikakvih argumenata koji bi opravdali taj izbor, jer sve vrijeme je govorio kako to nemam pravo uraditi, kako ne može bez mene, kako sam mu ja sve itd..ali ipak je otišao a ja ostala zbunjena. Ne trudim se više ni naći odgovore, znam da neću uspijeti.. Došao mu je onda rođendan u junu, nisam čestitala, na šta je on burno reagovao, čak me izbrisao iz raje sa facebooka haha. I sve je išlo okej, pomirila sam se da više nikad nećemo biti zajedno, da jednostavno on mene ne želi I onda u petak saznam da se raspituje gdje sam, šta ima kod mene itd. I ajd i preko toga pređem, iako sam ga fino molila da ni to ne radi. No, onda 2. noći zaredom slučajno se zadesimo na istom mjestu, obavezno sjedne 2,3metra od mene i pratimo jedno drugo pažljivo da nam se pogledi ne susretnu, ne pozdravljamo se, kratko...ignorišemo se Sinoć vidjeh njegovo auto u blizini mog naselja, znam registracijske napamet, kad nisam pobudalila, dokle više, šta više... Ali svejedno, uvijek ću imati samo najbolje riječi za njega
Ja eto, samo želim...da on nestane

Kako mi je drago procitati ovakvo nesto, da se ne osjecam izuzetkom

Dosad sam mislila da sam jedina koja se jos uvijek vuce sa prvom, pravom, velikom, itd-itb ljubavi

Sveukupno 8 dugih godina traje.. Prvo godinu dana najbolji prijatelji, pa dvije godine veze, prekid, godinu dana prepucavanja i gluposti, pa nesto vise od 3 god. nikakvog kontakta i onda ponovni kontakt. Trenutno radimo na nasem komplikovanom pomirenju. Previse je sranja nekad davno bilo, pa valja to sve srediti, objasniti (prvobitno roditeljima)..
Ali ono najvaznije znamo da smo jedno za drugo i da se vise nikad necemo izgubiti.
Njaaaaaaaah ubise me ovi osjecaji

Igla_2020 wrote:Pa i ja se pitam.
Posljednji naš dan, tj.dan kada sam mu dala taj uslov da izabere više jer stvarno sam bila na ivici živaca, stalno smo zajedno, zoveš me da mi javiš svaki detalj koji ti se desio u toku dana, ja tada spremala ispite, dođe izvuče me iz kuće, nema "ne mogu", samo nazove i kaže tu sam, ispred. I dešavalo se u tom periodu tj periodu koji je uslijedio nakon što mi je došao pijan nakon 6mjeseci da me nazove u po noći i uvijek isto krene " razbudi se, razbudi, trebam nešto da ti kažem..." i ode na neke teme pojma nemam.
Nego da ne bi duljila, taj dan, 25.maj, on zove ujutro da idemo na doručak, ja ne mogu, tu sedmicu imala 4ispita, zvao je do 15h neprekidno i onda je u 15h nazvao i rekao dobro ne moraš izaći ali ćeš da me saslušaš... I tad je rekao puno toga što sam željela uvijek čuti i što sam i mislila da osjeća. Znam da me pitao na kraju tog dvosatnog telefonskog razgovora " Kako ovo, bili smo zajedno samo 3mjeseca, dvije godine su prošle, ti i ja još uvijek, sve isto, i kako tako dva različita tipa ličnosti se tako podudaraju" . I tad sam mu rekla " Što Bog sastavi neka nikada ljudi ne rastave" i on govori upravu si. I odlučim izaći, jebo ispite, i nađemo se i on....ISTO DRUGA LIČNOST :S Skroz drugačije, kao da nije bilo tog razgovora i meni pukne film i postavim mu taj uslov. I on govori " ne možeš mi to raditi, ti meni previše značiš, jedina si osoba na ovom svijetu koja mi toliko znači, ja svojim roditeljima nisam nikada poklonio onoliko ljubavi, pažnje, strpljenja kao što sam tebi, ali tebi nikad nije bilo dovoljno, prošlo je to, ja sam sebi dao riječ, ja tebe više ne volim, ne osjećam to prema tebi, zato ću da odem " i ja govorim uredu, zašto si onda došao mi pijan nakon 6mjeseci, zašto me od tog dana ne popuštaš, zašto si sve ono danas govorio kad smo pričali" onda on opet " zato što ja ne mogu bez tebe, jednostavno ti si moje nešto, ja ne mogu bez tebe " i konstantno to ponavlja ali bira da ode.
I ja sam tada digla ruke, zamolila ga da onda bude tako. Jer kažem ti, ne mogu da nađem razlog ZAŠTO, jer on daje argumente za jedno, a bira drugo. A ja više, nemam vremena ni snage da razbijam glavu s tim...jer sve je konfuzno mi.
I samo sam željela pravi kraj!
No eto, kao što sam napisala, u petak se raspitivao za mene kod moje prijateljice a i dvije noći zaredom je dolazio gdje sam, stane 2,3metra od mene i tu smo, on i ja, " ne poznajemo se", njegov pogled ufati neko ko je sa mnom kako gleda s kim sam, šta radim, moje poglede su sigurno ufatili njegovi prijatelji i to me tako živciralo jer jbt imaš prostora, zašto staneš tačno tu, šta više hoćeš!

Jel ona ima neku djevojku pa mozda zato izabere da ode i ako mu znacis? Ako ga volis, ja bi preporucila da izadjete vas dvoje i rijesite neke stvari pa popricate malo i tako dalje pa da vidite dali ce se osjecanja razbuditi. I reci cu ti za to da 2 razlicite osobe mogu podudarati a zasto? To je zato sto 2 potpuno iste ne mogu jer primjer posvadjas se s momkom, on je tip koji se ne javlja a i ti si i tako se jedno drugome nece nikada javiti. Uvijek jedno mora biti vatra a jedno voda Dakle da imaju neke slicnosti a ne potpuno.

Znaci mi ko lanjski snijeg brate

Ne znam da li mi je upalila ova opcija "citiraj" ali, svejedno Mannequin želim ti da se pomirite i da konačno budete sretni To je sve do vas, odrasle ste osobe, bitno je samo da oboje želite isto, tako da druga lica, bili to roditelji ili prijatelji će prihvatiti to kad tad

Jel ona ima neku djevojku pa mozda zato izabere da ode i ako mu znacis? Ako ga volis, ja bi preporucila da izadjete vas dvoje i rijesite neke stvari pa popricate malo i tako dalje pa da vidite dali ce se osjecanja razbuditi. I reci cu ti za to da 2 razlicite osobe mogu podudarati a zasto? To je zato sto 2 potpuno iste ne mogu jer primjer posvadjas se s momkom, on je tip koji se ne javlja a i ti si i tako se jedno drugome nece nikada javiti. Uvijek jedno mora biti vatra a jedno voda Dakle da imaju neke slicnosti a ne potpuno.

Ne, nema nikoga niti je imao.
Moj jedini zaključak, jeste da on još uvijek ne zna šta želi ili da se boji. Nema drugog Tačno je da sam ja na početku bila nesigurno povodom nas, ostavljala ga i glupirala se, ali to sam jako skupo i platila, pokušala sam od tad 2,3x da se pomirimo, uvijek bi se isto završilo. Samo što ovaj put mu nisam dala mogućnost da računa više na mene.
Jer, prije nikad nisam imala hrabrosti da ga otjeram, sad sam imala jer sam mislila da je to najbolje riješenje.
Uvijek nakon svađa vraćao se...kao što Paulo Coleho kaže " što se desi jednom, ne mora se više nikada desiti, što se desi dva puta, desiti će se sigurno i treći put"
Ja sam digla ruke, i ne želim više ja da pokušavam...jer dala sam sve od sebe i zato sam i mirna u neku ruku

Igla_2020 wrote:

Jel ona ima neku djevojku pa mozda zato izabere da ode i ako mu znacis? Ako ga volis, ja bi preporucila da izadjete vas dvoje i rijesite neke stvari pa popricate malo i tako dalje pa da vidite dali ce se osjecanja razbuditi. I reci cu ti za to da 2 razlicite osobe mogu podudarati a zasto? To je zato sto 2 potpuno iste ne mogu jer primjer posvadjas se s momkom, on je tip koji se ne javlja a i ti si i tako se jedno drugome nece nikada javiti. Uvijek jedno mora biti vatra a jedno voda Dakle da imaju neke slicnosti a ne potpuno.

Ne, nema nikoga niti je imao.
Moj jedini zaključak, jeste da on još uvijek ne zna šta želi ili da se boji. Nema drugog Tačno je da sam ja na početku bila nesigurno povodom nas, ostavljala ga i glupirala se, ali to sam jako skupo i platila, pokušala sam od tad 2,3x da se pomirimo, uvijek bi se isto završilo. Samo što ovaj put mu nisam dala mogućnost da računa više na mene.
Jer, prije nikad nisam imala hrabrosti da ga otjeram, sad sam imala jer sam mislila da je to najbolje riješenje.
Uvijek nakon svađa vraćao se...kao što Paulo Coleho kaže " što se desi jednom, ne mora se više nikada desiti, što se desi dva puta, desiti će se sigurno i treći put"
Ja sam digla ruke, i ne želim više ja da pokušavam...jer dala sam sve od sebe i zato sam i mirna u neku ruku

najbitnije od svega

Znaci mi i dalje jbg, valjda zato sto se nismo rastali jer smo mi to zeljeli vec sto su nas drugi rastavili, naime druge vjere smo bili,i svi su bili protiv nas, a toliko toga smo zajedno prosli i toliko zajedno imali prelijepih trenutaka a onih losih sokro da nije ni bilo, i 5 godina tako, al jbg moji, njeni prijatelji svi bili protiv, al nista to nama nije bilo vazno, ali njeni je onda odvedose vani u SAD, ja ostadoh ovdje i shvatili smo da nista od toga nece vise biti, ona nije htjela to ali ja sam shvatio da je bolje da je pustim neka trazi sebi srecu, i evo i danas je se sjetim a proslo je dugo dugo vremena, i da ne znam ti koliko godina prodje uvjek ce biti lijepa i privlacna kao i nekad, danas je to lijepo sjecanje, i tuzno, uvjek se sjebem kad na to pomislim, druge velike ljubavi nisam imao a iskreno i sumnjam da cu imati kao tu.

Evo da doprinesem temi .
Moja prva velika ljubav u meni ne budi nista,bili smo skupa 2 god i raskinuli.Svako otisao svojim putem,ja ovdje,on daleko.Neke tamo 96.-97.ga sretnem i pozdravim.Malo jesam bila sokirana,ali nista vise.Nakon raskida sam mislila da je tu kraj mog zivota,svakakve mi gluposti padale na pamet.Mah,mladost-ludost.
Nek je ziv i zdrav svojoj zeni i djeci.

Surovo Realan wrote:Znaci mi i dalje jbg, valjda zato sto se nismo rastali jer smo mi to zeljeli vec sto su nas drugi rastavili, naime druge vjere smo bili,i svi su bili protiv nas, a toliko toga smo zajedno prosli i toliko zajedno imali prelijepih trenutaka a onih losih sokro da nije ni bilo, i 5 godina tako, al jbg moji, njeni prijatelji svi bili protiv, al nista to nama nije bilo vazno, ali njeni je onda odvedose vani u SAD, ja ostadoh ovdje i shvatili smo da nista od toga nece vise biti, ona nije htjela to ali ja sam shvatio da je bolje da je pustim neka trazi sebi srecu, i evo i danas je se sjetim a proslo je dugo dugo vremena, i da ne znam ti koliko godina prodje uvjek ce biti lijepa i privlacna kao i nekad, danas je to lijepo sjecanje, i tuzno, uvjek se sjebem kad na to pomislim, druge velike ljubavi nisam imao a iskreno i sumnjam da cu imati kao tu.

Zasto ste dozvoljeli da vas drugi rastanu? Jel imas trenutno djeovjku i koja ti je bila najduza veza poslje nje? Znaci ti zbog nje vise ne vjerujes u Ljubav? Jbg za Ljubav se bori koliko god tesko da je.

7 najljepsih godina mog zivota.. On je sada ozenjen, ima preslatkog malog djecaka Amara.

ko je koga nogiro
nemoj samo reći da je bilo obostrano

Sve se moze srediti
ali tebe nista
ne moze zamijeniti

ili

Niko ne zna sta ga ceka dan sta nosi
Svako juce ostavlja nam trag u kosi
Doba proslo i buduce prica ista
Sve sto sija i ne mora da zablista

Uglavnom, FB account nisam nikad ni otvarao iz straha da cu je vidjeti, i eventualno razocarati. Bolje je ovako da mi ostane u lijepom sjecanju

" ja svojim roditeljima nisam nikada poklonio onoliko ljubavi, pažnje, strpljenja kao što sam tebi"


sramota

Nimalo.
Doslovno nimalo.