Forum Klix.ba

Septembarska klasa(najpametnija ) Beograd,Banjica 1986.Prekomanda Beograd,Zvjezdara-pocasna ceta.

I moj je burazer otisao u nezgodno vrijeme 91-god..ja mislim u Sombor,i posle petnaestak dana potuko se..
..i razvalio je nekoj momcini "gubicu"..da je ovaj 7 dana pio supu na slamcicu
Kao nagradu dobio je pritvor i prekomandu negdje u Zagreb..i jedva posle izvuko zivu glavu..
91-god tko je otisao,nije se bas najbolje proveo..za razliku od nas 80-tih godina..
Inace burazer mi je bio jalijas i neznam sta mu je bilo da ikako ide..mogao je odbiti nekoliko puta..
Ja cu se uvijek vezati za lijepe uspomene, u mojoj sluzbi narodu i druzenje sa golobradim momcima iz cijele..
..bivse juge
Nisam se grebao za cinove(desetar)..to su radili najvise Slovenci
Neko je dobijao cinove i protiv svoje volje..bez obzira sto je bio problematican(znali su oficiri sta rade)
Bas se sjecam momka iz Beograda,bio je sa mnom u vodu..nije htio..odbijao je..ali posle raporta,sve se moze

pici wrote:najjveČu nepravdu koju možeš doživjet to je u vojsci ....to je taČno za iživljavanja pogotova kad dodješ u kasarne dje su oficiri iz taloga ljuskog roda.....mada ja sam se uvjek znao brinut o sebi....toliko sam raspizdio svog poruČnika da je došlo dotle da odemo na poligon da se pobijemo .....kaže on meni vas sarajlija mi je pun qurac najneposlušniji vojnici

Ja spaVo u pritvoru.
Al što su organizovani bili sve mi skontamo,pobjegnemo kući,voz...dodjem do sarajeva i na stanici me ufate haj ope u prdekanu...pa nazad svirati u dom armije...pa opet ...

Al što sam se ove nasvirao oficirima ,hebo li ih Nena




Onda im mi na foru zadamo




onda oni nama kažu: sarajlijice...pusti to ...daj šta naše

Ovim putem želim da pozdravim gordanu iz sombora , njen plavac

Nis,90/91,leteci odred Becira Smailovica .Vojna policija,of course .

Prije se znalo šta su muške teme na sjelima: politika, fudbal, vojska...

Oni koji su htjeli ugodno veče, izbjegavali su ovu prvu temu jer te je u vatri moglo ponijeti da kažeš i nešto što možda ne bi bilo pametno, ali se na trećoj temi smijalo do suza jer smo svi imali gegova za ispričat', što vlastitih, što tuđih, ali malo je bilo jedno veče za sve...

OT: i tadašnje političke brige su bile smiješne u odnosu na današnje.... tad je brod makar imao kormilare.

kako rekoh već ranije, služio u VŽ , klasa mart 86. ABHO izviđač, to ti dodje kao kombinacija prašinara, izviđača, injžinjerca, osmatrača i majmuna. najviše od svih rodova nosaš zaštitnu masku, a povremeno i marširaš u njoj, uz pride gumeno odjelo i gumene čizme.

Kepi (kapetan I klase)je bio ljudina, strog ali pravedan i human. Imao je neupitan autoritet. Poručnik je bio čak i stariji od kepija, ali je nešto zabrljao nekad i ražalovan je skroz na početak. On je, već pretpostavljate, bad guy u ovome svemu. Imali smo još i jednog starijeg vodnika kojeg poslije 15h vojska nije zanimala uopšte i mogao si komotno puhnuti u grad i otići sa njim na piće.

Poručnik me je mezio jer je kontao da sam "gradska pizda", a on je iz neke selendre kraj Kruševca, pa šljego u prvi "grad" i završio akademiju.
Zato sam ga redovno iznenađivao time što sam bolje od njega znao čitati kartu, paliti vatru od mokrih drva, duže hodati po brdima (zahvaljujući tome što sam od malena u Izviđačima - skautima) i zadržati hladnu facu i kad me provocira i vrijeđa (zahvaljujući sarajevskim ulicama). najteži okršaj smo imali kad sam brojao 071 (pozivni za SA) do kraja. Uhvatio me je kako sam kidnuo u grad i rekao da će sad da mi sredi 30 dana zatvora.Tada sam mu u facu u 4 oka istresao što sam saznao o njegovim "poduhvatima" u vojnom magacinu, o sakrivenoj šteti na vozilima u RR (ratnoj rezervi), i da cu ja kući za najkasnije 71 dan, pa i sa zatvorom ne duže od 91 dana, a da će on vazda tu ostati. Tad me je popustio, čak mi je dao i 7 dana skraćenja samo da mi što prije leđa vidi.

A jedno vrijeme sam se vadio na hemeroide. Fol je da kad kažeš da te nešto boli, prvo te pregleda podoficir sanitetlija, da bi te po njegovom mišljenju odredili za poštedu ili odlazak u vojnu ambulantu u gradu (što je bio i cilj, jer se tu "zadržiš" cijeli dan). Eh sad taj sanitetlija nije htio da pregleda guzice i odmah je slao u ambulantu, a tamo kad stigneš složiš drugu priču, boli te stomak, ili sl. E sve je to bilo ok, dok jednom nije napisao u "uputnicu" početnu dijagnozu, a ja to nisam vidio. Brate mili, spopadoše me dvojica, jedan naguli rukavice, drugi kaže naguzi se.....ooooo jbt. stan'te ljudi nesporazum...otad sam morao smisliti nešto novo.

A ja sam jedan od onih što nisu htjeli činove i nabili mi ih nasilu... i to ovaj pomenuti poručnik, jer je samo tako mogao da mi razvlači pamet do kraja roka. Sreća pa je kepi bio tu kao kontrateg. A kepiju sam prodao priču da sam nesretno zaljubljen i na rubu samoubistva, nakon još jedne malo veće pizdarije koju sam napravio.
Znao sam ko je hala u četi i učinio sam da taj povjeruje kako hoću da se ubijem jer me je cura ostavila dok sam u vojsci.
Kepi me zvao na razgovor, izvukao maksuziju rakiju lozu iz jednog od registara u ormaru, naručio nam kafu i da mu pričam sve. Majku mu, nisam znao da sam u stanju tako brzo smisliti detalje priče. Uglavnom, on je pripisao moju pizdariju rastresenosti i depresiji u koju sam kao upao i sve zaboravio. čak mi je poslije dolazio i bezbjednjak i nekakav pukovnik (vjerovatno psiholog ili sl.) i fino samnom uz kaficu i piće pravili intervjue.

Inače ti bezbjednjaci su bili med i mlijeko, na ranu ga priviti, samo da se otvoriš i ispričaš sve što znaš. Vrlo opasni likovi.

uh dobra tema, mmen se uijek cinilo da je vecina Bosanaca sluzila vosjku tamo nedje u Makedoniji oko Kiceva i Djevdjelije, ili su to svi iz naseg sela...
Otac bio u Kicevu 71-73, sve amidze cini mi se...
jedna tetka imala momka sa njim se men se cini dopisivala svaki dan, mi jednom nasli men se cini paket pisama i slika...al nije im bila sudbina
eh sjecam se malo ko kroz maglu tih ispracaja u JNA, pa to je bio dernek citav dan na sami odlazak, a do tad danima se kuhalo docekivalo goste....a navece kad ide vojnk svi muskarci na noge i zapjevaju: ''Hej drugovi jel vam zao...''

eto nisam sluzio vojsku, al kroz ono sto sam do sad proso uvjeren sam da nam treba! doduse ja sam se nadevero po raznoraznim domovima, internatima, hostelima itd. sa po 4,6, 10, 14 ljudi u sobi....
buraz otiso u BH vojsku dok je jos bila, imo stomak ko trudnica, vratio se natrag turbo slank zalio se da samo kompire jedu

eto nisam sluzio vojsku, al kroz ono sto sam do sad proso uvjeren sam da nam treba! doduse ja sam se nadevero po raznoraznim domovima, internatima, hostelima itd. sa po 4,6, 10, 14 ljudi u sobi....

To i celici covjeka. Snalaziti se u stranoj kulturi. Kakva vojska.

quasar wrote: ABHO izviđač, to ti dodje kao kombinacija prašinara, izviđača, injžinjerca, osmatrača i majmuna.

Dobar je sav, al' ovo izdvojih

Imali smo nedaleko od kasarne i vojni poligon, nekih 40-50 dunuma zemlje za bacanje suzavca, topovskih udara, kopanje rupa i vježbu napada i odbrane.

Naravno travuljina narasla do ljeta, mi martovska klasa, 5 mjeseci i 22 dana obuke, probijamo se kroz džunglu k'o u Vijetnamu, i na kraju dana povratak u kasarnu.

Na prozivci nema Berkeša (momak prva liga, Mađar iz Subotice, smiješno pričao sa mađarskim akcentom, ali velika raja i dobar čovo, visok oko 1,60. plav, zapravo žut, kao kamilica).

Da nije pobjegao, ovo-ono, drž-ne daj, dok neko ne reče: možda je upao u rupu? Prvo smo se svi smijali, a onda smo skontali da to nije uopšte nerealno. I pođemo ga tražiti, u neka doba već se smrklo prilično, čujemo prigušeno dozivanje i u tom smjeru naletimo na šljem nabijen na bajonet, na automatskoj pušci kako viri iz nekakve rupe.

Siroti Beki je upao u neki rov za stojeći stav koji je kopao nekakav dvometraš, pa se još ivice osipaju i on nije mogao izaći, još se i zaglavio sa rancem na leđima u toj rupi. Jedino što je uspio je da nabije šljem na pušku i da maše sa njima, ali džaba kad je trava visoka metar. Uglavnom ispostavilo se da je momak nekoliko sati tu stajao zaglavljen.
Srećom završilo se bez posljedica, a stariji vodnik je cijelu situaciju okrenuo u našu korist i pohvalio nas za dobro odrađenu vježbu kapetanu, time opravdao kašnjenje, te nas poštedio tako dodatnih poligona.

Inače, Varaždinski kraj je volio vojsku. Nikad kroz selo nismo prošli, a da nam nisu napunili čuture vinom. Čak smo na marševima bez oficira imali i prevoz traktorima nekoliko kilometara. To smo skontali kad smo jednom kao četa dobili kaznu za prljav hodnik i rok da od 10 sati od granice sa Slovenijom stignemo na povečerje u kasarnu. Lijepo nas izbaciše iz pinzgauera i bye. Mi se prvo prepali kako ćemo, 45 km valja hodati, ali u prvom selu nas dopingovaše, i onda na traktore nekim obilaznim putevima skoro 15 km, tako da smo stigli u 22h u kasarnu ko fol jedva.... a stajali smo oko sat kod motela u predgradju da ne uranimo previše da ne bude ofirno. Otada smo čak i namjerno pravili kolektivne pizdarije kad je lijepo vrijeme. Tu nas nikad nisu provalili. A bilo je lako, nas 23 martovca smo ostali već u julu sami, takoreći džombe, jer je augustovska klasa dobila skraćenje, a na drugih klasa nije bilo. Bilo je bitno samo da smo složni.

michio wrote:

eto nisam sluzio vojsku, al kroz ono sto sam do sad proso uvjeren sam da nam treba! doduse ja sam se nadevero po raznoraznim domovima, internatima, hostelima itd. sa po 4,6, 10, 14 ljudi u sobi....

To i celici covjeka. Snalaziti se u stranoj kulturi. Kakva vojska.

jes ima i to, zato sam evo sucur jaci i od celika, mogu hodat po snijgu bos bez problema, a i danima da ne jedem morem takodje bez problema

vp 7819/2 titograd, oktobar 1982, VES 11808, ovo nisam baš 100% siguran, radio teleprinterista, kombinacija telegrafiste i teleprinteriste, kasarna morača, u centru grada, preko puta stadiona budućnosti, u kasarni veza i intendanti.
mi iz morače smo uglavnom bili nešto kao "crne ovce" u smislu discipline jer je recimo u tom istom titogradu bila kasarna masline sa 7000 vojnika i tu je bio haos. razlika između ovih iz maslina i vojske iz morače je bila tolika da se doslovce na ulici moglo prepoznati ko je iz koje kasarne. ovi iz maslina prava vojska, mi iz morače mnogo "fleksibilniji".
nakon toga plav, živopisna selendra u ..čki materinoj, u to doba poznat kao centar šverca pa su se ovdje npr. najjeftinije mogle kupiti, u to doba šminkerske, farmeke karera. u njima sam se i ja "skinuo". iz plava prvo karaula (zimska), 5 km od "grada" ,zaboravio sam ime, pa onda "ljetna rezidencija" zvana bogićevica, u neposrednoj blizini tromeđe kosovo-albanija-crna gora. pitom kraj, kad smo u junu prelazili potok bio je zaleđen.
na putu do karaule morali smo uvijek proći pored nekih katuna i pokraj staze kojom idemo stijenčuga, a na stijenčugi džukela vezana lancem debelim ko šaka, a ne ko prst, krvavih očiju, laje na sve živo i trza lanac, pjena mu udarila na usta, para na uši, kad god smo prolazili uvijek smo na tom mjestu ubacivali metak u cijev, tako je dražesno izgledao taj cukica, pravi baskervilski pas.
karaula ko karaula, svega, al o tome u nastavku, nemam sad vremena. vozdra

Bosanac sa dna kace wrote:'

eto nisam sluzio vojsku, al kroz ono sto sam do sad proso uvjeren sam da nam treba! doduse ja sam se nadevero po raznoraznim domovima, internatima, hostelima itd. sa po 4,6, 10, 14 ljudi u sobi....
buraz otiso u BH vojsku dok je jos bila, imo stomak ko trudnica, vratio se natrag turbo slank zalio se da samo kompire jedu

znaci,tebi ove JNA price nisu kool,interesantne,tako su se sklapala nova projateljstva

luckylaka wrote:Jel jos ko bio u T.Uzice(jesul jos Titovo)ja bio 79m wtf ko da je juce bilo i poceo pusiti zadnji dan cekajuci da mi udare muhur da bjezim.V.P.9935/7(sjo jesam pametan)Kupio sebi ,,Bond,,i propusio(danas evo 400 dana kako ne pusim).Al jebi ga Tile rikno mescini 4.maja ,a jesu nas onda jebavali,al nisu dugo.Otisao ja kuci

Izgleda niko sem ja .

Krčagovo, pored KBC, zamalo nisam postao narodni heroj.

Niko nije spomenuo kada dođe paket od kuce, to se zvao praznik, skupi se 10 vojnika i pukne za 10 minuta

Doda37 wrote:Niko nije spomenuo kada dođe paket od kuce, to se zvao praznik, skupi se 10 vojnika i pukne za 10 minuta

A vazda je bilo uhljupa koji su krili pa sami jeli....nego sjeca li se ko cigle...to onaj stari hljeb koji su potapali u nesto pa kobajagi pekli...sto je to gadno bilo...nemozes pojest da se jebes....pa SDO jedanput mjesecno da kuhari mogu oprat kuhinju....ja nisam mogao onaj narezak nikako ...nesto mi bila muka od njega ali sardine...znao sam mjenjat narezak za par sardina...uvijek mi je bilo u kaseti zaliha za par dana
Kod nas je bila stara kasarna gdje si morao da lozis u spavaonama....dovlacili ugalj pa onda lozi...nekad nece da se upali pa da ga jebes...citava spavaona puna dima, smrdimo ko da smo odjacari....uf to nikako nisam volio

sjećam se kako sam zaradio 7 dana vikenda, naime dolazila nam je u servis kontrola iz divizije, a zastavniku fali 50 kompleta starih čojanih uniformi, ne bi ih našli da si kruh, on se malo uspaničio, a ja reko "riješit ćemo to". lijepo ja uzmem kartone za zaduživanje rezervista i izmislim 50 rezervista i zadužim ih. on se mali nećkao, bilo ga strah, ali reko otkud kontrola zna tko živi u vranju i oko njega, ljudi došli prebrojili opremu, prebrojili kartone, doduše , prilično ofrlje, sve štima, mi ih uredno nahranili i napojili( to malo žešće), i rastali se prijateljski. ispratio ih zastavnik, inače jovanov ljubomir se zvao, oficiri ga zvali joca bugarin, i vraća se u servis, stao, gleda u mene i kaže "mafija, bog te .ebo".
bio je ljudina na kvadrat.

quasar wrote:Inače ti bezbjednjaci su bili med i mlijeko, na ranu ga priviti, samo da se otvoriš i ispričaš sve što znaš. Vrlo opasni likovi.

kao raja najbolji, ali jako opasni i lukavi likovi, imao sam posla sa njima

black wrote:

quasar wrote:Inače ti bezbjednjaci su bili med i mlijeko, na ranu ga priviti, samo da se otvoriš i ispričaš sve što znaš. Vrlo opasni likovi.

kao raja najbolji, ali jako opasni i lukavi likovi, imao sam posla sa njima

ma isto rod rodjeni, dusu bi mu otvorio nakon 15 minuta razgovora, jooooj kakve li su oni obuke imali kad su tako namazani bili?

A paketi! Kod nas je bio običaj da džombe donesu civilke 15-20 dana prije kraja, pa se onda svako veče oblačilo i probavalo, pravile se modne revije....hehehe. Nekome su civilku poslali u paketu, a oko paketa se uvijek skupi cijela jedinica. I tako, stigla staži civilka. Stažo bio iz Knina, naša klasa i mogao je samo na finjaka sa nama,nikako drugačije. I vadi on tole, košulju, ovo, ono, i dođe red da se i veš izvadi jer se svak komad pokazivao, na što su svi vikali OLEEE ili slicno. I tako izvadi stažo žensku potkošulju i crvene ženske gaće, nastade muk, a onda eksplozija smijeha. Stažin buraz je spakovao civilku, i znao je izgleda običaje jer su valjda slični bili svuda, a on taze došao iz vojske, i odlučio da malo isprovaljuje mlađeg burazera. A sve su te civilke stajale u teškoj konspiraciji kod mene u skladištu (zadužio skladište oružja i municije za RR).
Tu smo često pravili malo intimnije "akšamluke" za probranu raju, naročito kad se neko skida. Običaj je bio da se jedna vojnička potkošulja uzme i da se na nju potpišu svi. To je naravno uništavanje i otuđivanje vojne imovine, što je bilo vrlo kažnjivo. I tako sjedimo jedno veče već je prošlo povečerje, gulimo narezak i nekakvu lozu, ispraćamo prvog našeg gene-a kući. Sjetno, u sevdahu, ispraćamo ćatu (on se najviše nagrebao nagradnog), sjedimo nas 5, Celje, Sremska Mitrovica, Split, Subotica, Sarajevo.... neko kuca na vrata magaze... prišunjam se vratima, ugasim svjetlo, i provirim kroz jednu rupicu koju smo izbušili za tu svrhu... sa druge strane poručnik Džakula iz inženjerijske čete, inače Zeničanin ali ne pije to vode, to veče je dežurni oficir, kuca opet i tiho progovara: otvori znam da si unutra. Meni se cijeli svijet okrenuo, hajd što ću ja naje*, nego što će nam se gene umjesto kući, ujutro u pritvor ili će mu oduzeti nagradno pa će još 10 dana služiti (a to je k'o godina....). Otvorim ja, stanem mirno, svi stanemo mirno ko u američkim filmovima, nema šta, džombe, nabildani, izdefinisani.... uđe on kao na smotru, priđe onoj majci, potpisa se i on i ode....samo na izlasku reče: nisam vas vidio, a hajd sad mrš u krevete. Ljudina, Džakula ili Žakula, ne sječam se više tačno.

Jooj ima još, utuši ja vas, ali sve se jedna po jedna uspomena vraća.
1986 je bilo svjetsko prvenstvo u fudbalu u Mexicu. Noćni prenosi, a vojska je morala u 22 u krevet. Straža je imala tv salu i tu se smjelo gledati ako je DOf (dežurni oficir) nagodan, jer je njegova dežurana kraj te tv sale.

I tako u neka doba noći ustade smijena na stražu,i onako bunovni izbauljaju iz spavaone pravo u tu tv salu. E sad imali smo običaj da priđemo s leđa i sa obje ruke sa svih 5 prstiju preletimo dvaput preko oba uha žrtvi da dobijemo zvuk "frrrrr-frrrrr" i uz to izgovorimo "frrrrrr gujo", i to je bila stalna pojava i niko nije pravio frku oko toga, to nista ne boli.
problem je samo što Normandić (tako mu bi prezime . ne znam kako ga se sjetih sad) onako pospan nije baš najbolje gledao i opalio je klempe dežurnom oficiru, gledo čovjek tekmu sa nama, šta ćeš....

Mislim da je cijela kasarna do jutarnje smotre za to znala, ali zvanično nije bilo prijave niti problema. Skontao DOf da je bila greška.

a ja sam na straži pred komandom garnizona jednog generala (Martin Špegelj) oslovljavao sa "zastavniče", jer u mraku nisam vidio da nisu zlatni čvarci, već zlatne lovorike, a čudio sam se što se onako krivi i saginje ko da ga bole leđa, a čovjek jadan htio da mi pokaže čin..
šta ću ja kad nisam znao da je general stigao iz Zagreba, jer mi nismo imali veći čin od pukovnika u granizonu. međutim, ni tu nije bilo problema, čovjek prihvatio da je mrak i ga nisam prepoznao i šta će...

Kasno popodne, ... pritisla teska omora, ... lezimo u kestenovom hladu u cosku kasarne.
Moj zemo Dzafer pljucka u dalj i u pauzama pljuckanja kaze:

- Prosla je danas M. pored ograde, ... kaze da ce ona i S. veceras biti u sobi, pa ako hocemo da navratimo.
- Hm, ... pa nije losa ideja, ... `ko je dezurni oficir?
- Galic, ...
- Uh, ... jebo te, ... nemoj, ... znas da je zajeban, provalit ce nas, ... haj`mo sutra!?
- Ja Boga mi odoh veceras, a ti ga slozi Galicu, ...
Gledam ga, ... smjeskam se i kontam, ... gdje cu ga pustiti samog, ...

- Vazi, ... idemo, al` da se vratimo prije trube, ... prije povecerja?
- Jesi ti Pape tezak co`ek, ... tad` ce nam biti najbolje. Al` haj` dobro, skratit cemo predigru da stignemo nazad do trube.

Obrijemo se, namirisemo "Pino Silvestre"-om, ... ... izvucemo se do zabacenog dijela kasarne i preskocimo ogradu. Do zenskog internata, na drugom kraju gradica, sunjamo se sporednim ulicama gdje ne zalazi kampanjola sa vojnom policijom.
Na sat smo pogledali kad smo culi trubu za povecerje.
Mrak je vec uveliko pao, ... izadjemo vani i prodjemo sorovima do ravnog dijela ceste koja vodi prema kasarni. Ravna Vojvodina, i sa jedne i sa druge strane ceste ... kuca - ograda - kuca - ograda. Uz cestu mladi drvored i kanal za kisnicu.

- Jarane, ... ako sad izadje kampanjola, najebali smo, ... nemamo se gdje sakriti, ... rece Dzafer i crce od sege. Nije ni zavrsio recenicu, ... iz kasarne izadje kampanjola, ...
Sta cu, ... nemam gdje, zalegnem u kanal, ... sreca pa bi suh. On stade iza mladog drveta, ... tek posadjenog, ... debelog k`o ruka, ...

- Lezi, jebem ti, ...
- Sta cu lezat, ... pa nas i traze, ... bolje da se predamo, ...

Zaskripase kocnice, ... isfura Galic, ... popravi sapku i ....

- Dzafere `tico, ... dolazi `vamo, .... gdje ti je Pape?
- Ne znam druze vodnice, .... nije on ...
- E`o me, ... izvucem se iz kanala otresajuci prasinu sa uniforme.

- Aaaaa, ... a tu si i ti `tico.
Ti Dzafere, ... pao si iz tehnike maskiranja. Vidi kol`ka ti je glava, a ti se sakrio iza tolisnog drveta. Pape je bar zaleg`o u kanal. Ulazite, ... sunce vam jebem bosansko.

Dovezu nas u kasarnu, a po baksuzluku bas taj dan kamion dovezao 30-ak mladih sadnica borova.
Kaze Galic, ... razdaljina izmedju rupa treba da bude 4 metra, od zida 5 metara, dubina rupe 80-ak cm, a sve da bude zavrseno do 7 sati ujutro. Ja odoh spavati, ... vidimo se ujutro.

....

Ha znaci i ti si kopao po kazni....nas tako ufatio dezurni oficir,stare djombe, da neidemo nikako na vjezbe (mislim prestali smo cim smo presli 7 mjeseci...) i kapetan izadje i ajde na kopanje...mi se raskokodakali ko zene, pa druze kapetane , pa djombe pa skoro pa se skidamo...( jedan od nas se skidao za sedam dana) ali jok...nesto bio nardrkan (nikad ga takvog nisam vidio) ...i odvede nas u auto park ajde sad stupanje do kraja piste !....nemoj da vam dajem ostav...i poreda nas , svaki jal lopatu jal krampu i udri...dosli do kraja piste , onda ajde u njivu....e tu se pravi strazarski toranj i treba da se ukopa gromobran, precnik skoro 30 metara dubina pola metra....novembar , kisa , blato...kopaj....i mi se zainatimo ko psi i slupamo to za par sati....dosao on u obilazak mi posjedali u kamion sto je donijeo zicu...poludio jesam li ja rekao, sad cete da kopate jos ...mi zavrsili, sta ste zavrsili....rekog mi iskopali jarak...ode gleda nista mu nije jasno ....vratio se nazad...gleda u nas ..jebete mi mene ha?...ajde idemo na kupanje i da jedete...vidite kako ste se smrzli ko kakve zene...i odvede nas covjek na kupanje , ciste uniforme , poslije toga u kantinu...ko da nikad nista nije bilo .....poskidali se za par sedmica svi.....

sad se sjetih....jednom prilikom vozio sam potporucnika bezbjednjaka negdje dole do nisa...i vratili se rano ujutro u kasarnu, skoro 4 ....kaze on meni idi na spavanje, danas si postedjen....i ja taman zaspao , truba...ok nevazi za mene svi izasli na dorucak , postrojavanje kad dezurni oficir upade kod nas, trese krevet...sto ti spavas...rekoh dosao sam jutros u 4...ma kakav je to izgovor ustaj ...ali ..ma nema ali dizi se puna vojna oprema , ali druze kapetane ( kapetan 4 cete)...ma dizi se ...i sta cu ustanem obucem se , puska, cizme , pakuj punu ratnu opremu i ispred njega na postrojavanje...ode on da se spremi da preda raport kad prolazi potporucnik sa komadantom ....dodje do mene sta ces ti ovdje, rekoh natjero me kapetan , koji kapetan...dezurni...onaj gleda vidi nesto nije ok..ovaj mu mahnu sa rukom, dodji...dodje on nije mu pravo sto ga zove potporucnik....druze kapetane sto je ovaj vojnik na postrojavanju...jeli on prijavio da je bio samnom, jeste ali ja ....druze kapetane jel to neki problem ako mu ja dan slobodan dan....komadant stoji i gleda...ovaj se zacrvenio ko puska...okrenu se meni ti si voljno nazad na spavanje...poslije me pola oficira izbjegavalo...kontali da sam sa njim
bio mlad ali zajeban do bola

Najdraze mi je bilo kada idem iz nocne smjene, okacim propusnicu (ko hadzija) pa prvi na dorucak. Doruckujem i pravac spavaona. Ona provjetrena, ociscena...nigdje nikoga i spavas do rucka.
Kada si slobodan ides u grad bez obzira na raspored za izlaske...e to su bile privilegije...u to neko vrijeme nezamislive...kada te slome da si niko i nista, da su svi isti, pojavi se ta prilika u kojoj uzivas.

Odmah posle obuke dobije nas vod da daje strazu. Shuma Shadrvan ( cini mi se da se tako zvala) izmedju Jastrebarskog i Zagreba. Neki magacini, streljivo, logistika...Priprema za odlazak na strazarsko mjesto...stojimo ispred onog grudobrana, repetiramo, okidamo, prazne puske...samo da se krene kad cujem vodnika iza sebe...sta to imas u torbi...ja poce da izvrdavam...otvaraj veli...otvorim a ono tranzistor (oni birlvaktile, veliki ko televizor )...
za tebe je straza zavrsena, ostavi tranzistor, ides na smjenu a ja cu traziti zamjenu...bila je to najduza smjena u mom zivotu. Sleduje me smjena, ta smjena povlaci odgovornost (par dana pritvor), ako si bio u pritvoru gubis pravo na skracenje a mi tek dobili generacijsko po 30 dana...uh, uh...i danas kada se sjetim kako je ta smjena bila dugacka.
Vratim se nazad sa smjene...nema novih faca, znaci nema smjene. Posle povratka u kasarnu raspitujem se je li trazen neko da ide na strazu. Veli mi Santrac...ne sekiraj se stari, htjeli su mene a ja im rek'o da imam proliv i da ne mogu ici...tako to prodje.
Rajkovic je bio car za pakete. On kada dobije, zna se u kasetu i pod katanac...ali nema tog katanca koji mi nismo razvalili da podijelimo te njegove kolace...nikada nije smio prijaviti.

Ja sam služio 12+ 3 i po. Prvo 12 mjeseci Beograd, Dedinje, Titova Garda, poslije toga 3 i po godine Sarajevo, Maršalka, Alijina Garda. U pjesmi se spominje dio toga:

Split, 80- i neke

kasarna na Visokoj,
VP ili ti MP