King_1 wrote:
Tvrtko je bio kralj Srba, a ne kralj Bošnjana ili varijanti takvog imena, a Bosna je bila geografska odrednica tj. područje kojim je vladao.
Ne znam koliko ima smisla nekome kao što si ti držati predavanja koja si trebao čuti u osnovnoj školi, ali možda ti se nešto i primi.
Bosanski ban Tvrtko je sa svojom vojskom osvojio veći dio Raške a zatim je svojoj tituli dodao odrednicu Srbljem. Ovu odrednicu preuzeo je od srpskog cara Uroša nakon čije smrti je izumrla srpska vladarska loza Nemanjića. Uroš je svoju titulu naslijedio od cara Dušanana čija titula je glasila: Voljom Božjom, Blagoverni i Hristoljubivi car Srbljem i Grkom i zemlje pomorske i svemu disu. Dušanov suvremenik ban Stjepan Kotromanić u to vrijeme bio je vladar Bosne i Huma kojim je zavladao na početku Dušanove vladavine i oko kojeg je sa Dušanom u više navrata ratovao. Dušan nikada nije ovladao Bosnom niti je na nju polagao pravo. Dakle Dušanova titula Srbljem odnosila se na Srbe i nema nikakve veze sa Bošnjanima. Tvrtko je u svoju titulu preuzeo iz Dušanove i Uroševe naziv Srbljem za Srbe odnosno Rašljane i potpuno je besmisleno tvrditi da je Tvrtko preuzimajući srpsku titulu pod Srbljem također smatrao i podrazumjevao Bošnjane. Takvo nešto može smisliti i u to povjerovati samo izopačeni nepismeni nacionalistički mozak koji ne priznaje niti argumente niti logiku.
Kao ilustraciju vlastite identifikacije kao i zemlje, naroda kojim vladaju i kojem pripadaju evo ti nekoliko izvoda iz sačuvanih dokumenata bosanskih vladara:
Ban Stjepan Kotromanić povelja iz 1323. godine:
"Az sveti Grgur, a zovom
ban Stjepan, sin gospodina bana Stjepana, po milosti Bozijej gospodin vsim zemljam bosanskm, i Soli i Usori i Dolnjim krajem, i Humske zemlje gospodin, i brat moj knez Vladislav:....
Bi milost naju knezu Vlkoslavu, sinu kneza Hrvatina Ključkog, jere ostavi hrvatskoga gospodina i Bapšiće, – naju milost djela. I dasva mu u djedinu i isklad u vijeku, jemu i jegovu posljednjemu, dokole je naše sjeme u Bosni i dokole je vjeran nam Vlkoslav....I zato, dasva knezu Vlkoslavu one župe za jegovu vjeru – a one župe bista nevjerne i stasta naprotivu nam’ polog Hrvata....A tomu daru biše svjedoci
dobri Bošnjane." Također ovde vidimo jasnu razliku između naziva Hrvati i Bošnjani.
Povelja Dubrovčanima bana Stjepana Kotromanića iz 1332.:
“Ako Bošnjanin bude dužan i pobjegne – da mu nije vjere ni ruke od gospodina Bana. Ako ima Dubrovčanin koju pravdu na
Bošnjaninu – da ga pozove pred gospodina Bana…”
Povelja bosanskog kneza Vladislava Stjepanovića iz 1353.:
„Na to su mu vjeru dali i prisegli! A tojzi vjeri i prisesi svjedoci –
Dobri Bošnjani”
Jelena Kotromanić iz 1354.:
“…prisegla je gospoja Bana mati i njen sin gospodin Ban Tvrtko dumanadesete
Dobri Bošnjane…”
Povelja bana Tvrtka datirana 1358-1376:
"Ot gospodina
Tvrtka,milostiju Božjom Bana Bosanskoga,svojim si prijateljem srčanim i bratji dragoj vladuštemu grada Dubrovačkoga,vlastelem i općini..Pisano u našem gradu Bobovcu,sedmi dan miseca fervara."
Povelja bana Tvrtka iz 1366.:
“A tomu svjedoci
Dobri Bošnjane : Vojevoda Vlkac, Zupan Crnul, Knez Bogad, Tepcic Belhan, Knez Branko Prinić.”
Povelja kralja Tvrtka II Dubrovčanima iz 1405.
Uchinih s gospodinom hercegom i po svitu s
vlasteli bosanscimi i vishe togaj, da je vidomo vsakome:
Tko godi je
Boshnjanin ali Kraljstva bosanskoga prije rata bil dlzhan komu godi Dubrovchaninu, volja na viri mu uzeto na gospockoj, a mozhe Dubrovhcanin tozi istinom pokazati - da se ima Dubrovchaninu vratiti i platiti.
I vsakoje ubistvo chlovichje, krviprolitje, koji su u ovuj i nepravednu rat uchinjena, i vsakoje rane i ubijenja i zle richi i hotinja zla, koja su bila meju bosanscimi ljudmi i dubrovchcimi, oboji obljubismo... i jednosrdno prostismo i blagoslovismo
Isprava bana Tvrtka Rajkovicima iz 1366 god.
Az rab bozji i svetoga Grgure, a zovom gospodin ban Tvrtko, po milosti bozjoj gospodin mnogim
ZEMLJAM BOSANSKIM, GOSPODIN BOSANSKI, I SRBSKI, I SOLSKI I PODRINSKI, I MNOGIM STRANAM BOSANSKIM.
Pravi gospodon bzan Tvrtko: kada se behmo svadili, tada nas Stipan Rajkovic umiri i da nam nas grad Bobovac, a neda ga dati Ugrom. I za tu sluzbu dasmo mu Cuklje u Lasve, i dasmo mu Klopc u Brode i dasmo mu Brlosnik na Uzore Vlsi. I hvala njinju, stavlajemo u veki amen. I s timi vasemi predasmo ga u VERU DEDINJU I VSE
CRKVE BOSANSKE. I vse krstjane da mu je ruka. I da mu se ne more svrci vera krstjanska ni za jedin uzrok...........
I da mu se tam njegov dlg nepohudobi nikadar. I sto ga ne SUDI DID I DVA STROJNIKA s njim. .....
I da ne suzanj nikadar dokle je korien u Bosne crkve bozje. Da o tom ima crkva stati.
A tomu svidoci
dobri Bosnjane :vojvoda Vlkac, zupan Crnul, knez Bogad, tepcic Belhan, knez Branko Prinic, knez Sladoje,....
Pismo Stjepana kralja Tomaševića papi iz 1461.
"Jere, ako
Bošnjani budu vidjeli da u ovoj rati neće biti sami i da će im mnogi ini pomioći – hrabrije će u rat iti i vojevati…”
Vladislav Stjepanovic
(Oko 1353. godine)
Az rab Bozji i svetoga Grgura, a zovom gospodin knez Vladislav, i gospoja kneginja Jelena, i niju gospodin ban Tvrtko, i njegov brat knez Vlk - dali su vjeru svoju gospodsku i prisegli su dumanadesete
dobrijeh Bosnjana knezu Vlatku Vlkosalicu i njegovu djetetovi, da nije u njih svezanik ni taljenik ni porucenik, ni njegovo dijete. I da mu se ne moze svrci vjera, cesa ne ogledala ona dvanadesete, koja sta s njimi prisegla.
...........................
I da ne moze prijeti nitkore u nasem gospodstvije Vlatkova cloveka - ni sam ban Tvrtko, ni njegov brat knez Vlk, - bez volje kneza Vlatka. Na to su mu vjeru dali i prisegli! A tojzi vjeri i prisesi svjedoci -
dobri Bosnjani
Bosanski kraljevski rodoslov iz 1482.
“…za slavu Bosansku i svakoga
vridnoga Bošnjanina, dokole Bog dopusti i njegova sveta volja izvrši…”
Dakle kao što vidimo svi vladari iz bosanske dinastije Kotromanića nazivaju sebe i svoj narod Bošnjanima i svoju zemlju Bosnom počevši od bana Kulina pa nadalje. Tvrtkovo srodstvo sa Nemanjićima na osnovu kojeg je priskrbio pravo na vladavinu Raškom je po babi dakle Tvrtko je bio Kotromanić.
Povelja kralja Tvrtka od 10.aprila 1378 u kojem Dubrovčanima objavljuje svoju kraljevsku titulu:
I spodobi me sugubim vjencem,jako oboja vladić`stvija ispravljati mi,prveje ot isprva - v` blagodarovan`njej nam Zemlje Bosne.Potom,že Gospodu mojemu Bogu spodobl`šu me nasljedovati prjestol mojih prjeroditelj`,
gospode srbske,za nje bo ti bjehu moji prjeroditeljije,v` zemlj`njem carstvje carstvovaše,i na nebesnoje carstvo preselili se.Mene že videštu zemlju prjeroditelj` mojih po njih ostavl`šu i ne imuštu svojego pastira.I idoh v`
srbskuju zemlju,željaje i hote ukrjepiti prjestol roditelj` mojih.I tamo š`dšu mi,vjenčan bih Bogom darovanim mi vjencem na Kraljevstvo prjeroditelj mojih jako biti mi o Hriste Isuse blagovjernomu i Bogom postavljenomu Stefanu,Kralju Srbljem i Bosne i Pomoriju i Zapadnim stranam.I.potom,načeh s` Bogom kraljevati i praviti prestol srbskije zemlje,željaje padšaja sa v`zdvignuti i razoršaja se ukrjepiti.
I došadšu mi zemlje Pomorskije i tu priš`dšu pred slavni i dobronaročiti grad Dubrovnik,i tu izidoše pred Kraljevstvo mi vsepočteni vlastele Dubrovasci.s` vsakoju slavoju i č`stiju.
I upomenuše Kraljevstvu mi o svojih zakoneh i uvjeteh i poveljeh,koje su imali s praroditelji Kraljevstva mi,z
gospodom Bos`nskom...
Dakle Tvrtko navodi jasnu razliku između gospode srpske i gospode bosanske te kaže: "I idoh v` srbskuju zemlju.." misleći pri tom na Rašku odnosno Mileševo u kojem mu je krunisan srpskom krunom. Međutim prije toga kaže: "I spodobi me sugubim vjencem,jako oboja vladić`stvija ispravljati mi,prveje ot isprva - v` blagodarovan`njej nam Zemlje Bosne" dakle ovde Tvrtko sam navodi da je krunisan sa dvije razlicite kraljevske krune,prvo onom Bosanskom, pa potom i srpskom.
Osim što su bošnjani sami sebe nazivali bošnjanima tako su ih nazivali i drugi kao na primjer:
Dominikanac Matija iz Zagreba pise 1327 god. o inkvizitorskoj sluzbi u Slavoniji i da bi se trebao podici krizarski rat protiv Bosnjana i Sklavena u Ugarskoj i Bosni. Također 1334 papa Ivan XXII pise kako mu je stalo da "vuci vise ne razdiru ovce u stadu Gospodnjem i zeli iskorijeniti hereticku zlocu te nalaze provincialu dominikanaca u Ugarskoj, da posalje svu svoju bracu protiv svih onih Transilvanaca,
Bosnjana i Slavena koji su heretici" praveći pri tome razliku između Bošnjana i Slavena.
U biljeskama sa Bazelovskog koncila 1432 god. termopilski biskup Nikola pise:
"
Bosnjani, koi su zarazeni manihejskom zabludom mogu se vratiti u krilo katolicke crkve."
I tako dalje dovoljno je da dalje ne nabrajam, mislim da je dosta pola mozga da bi se postidio gluposti koju si izrekao. Sve to ne bi bilo tako bitno da na krilima teza kojima si zadojen tvoja bratija nisu počinila najveći zločin u Evropi poslije Hitlera i što svoju djecu još uvijek uče ovakvu istoriju.
Međutim istina je zapravo potpuno suprotna, a to je da u Bosni nije bilo pravoslavlja niti Srba, do dolaska osmanlija što nije razlog da neko kaže da Bosna danas nije država i srpskog naroda ravnopravnog sa ostalim narodima. U suštini današnje nacionalne identifikacije su se formirale u 19. i 20. vijeku tako da nema ni smisla dovoditi ih u srednjovijekovni kontekst.
Za mene Srbi žive već odavno u BiH, i meni to uopšte ne smeta.
. Uostalom, sta ces gledati dnevnik, od njega glava boli, bolje upaliti kakav kanal na nezavisnom jeziku i gledati dobar fudbal. 