Dozer wrote:tranquil wrote:Dozer wrote:Nacionalnost nije stvar licnog izbora nego formalno-pravnih kategorija, a najbitnija od tih kategorija jeste drzava i njene granice. Narodi cine naciju. Narod(i) bez drzave nije nacija. Kraj.
Sad se nastavite batrgati i "osjecati" se ovako ili onako.
Svaki pojedinac ima izbor da se izjasni kako hoće, kakvo crno pravo.
Sve više sam uvjeren da su tzv. "narodi" izmišljotine koje su obično izmišljene "na vrhu", potom probudio nacionalni zanos kod plebsa, a plebs prihvatio. Etiketa koja se postavlja i mijenja pranjem (mozga). Tako je nastao svaki europski narod, a ovi naši nisu ništa drugačiji po tom pitanju.
Auuuu...koja nebulozaaa...
Mozes li se ti sada, ovog momenta, nacionalno izjasniti kao Kinez? Mozes, naravno da za sebe mozes reci da si Kinez, ali to nema nikakve veze ni sa cim. Kao takav nikada nece biti priznat nidgje.
Ocito nemas pojma o cemu pricas, inace nikada ne bi lupio ovaku glupost: "Sve više sam uvjeren da su tzv. "narodi" izmišljotine.."
To nije nikakva "etiketa", nego istorijske cinjenice. Od prvobitnih zajednica, pa preko plemena (a mozda su i plemena izmisljenja i mozda je i ta kategorija bila tzv....), do naroda i nacija.
Od plemena nastali narodi, pa onda nastale drzave, pa se onda ti narodi koji su bili u okvirima/granicama tih drzava nazvali nacijama. Jedan narod nije neophodno da bude i jedna nacija, a danas u svijetu i u svakoj drzavi vrlo cesto vise naroda cini jednu naciju (najeklatantniji primjer jeste amerika).
Svaki pojedinac ima pravo da se izjasni kako hoce, kazes? OK. Na popisu 2011, ako ga bude, bice i to pitanje (pored etnickog, sto je razlicito), a ti se izjasni kao, recimo, Holandzanin. U roku mjesec dana ce ti se na vratima pojaviti neko iz neke drzavne ili entitetske sluzbe da ti trazi dokaze tvog izjasnjavanja. Kako ih nemas, fino ce te strpati u neki BH tor u narodnom smislu, a onda ces se opet morati izjasniti i nacionalno.
Ovu bih priču mogao brzo završiti sa primjerom osobe iz bilo kojeg "miješanog braka" - osoba potiče iz dvije kulture, dvije "odvojene krvne linije", ali će se izjasniti kao jedan od njih. Time se završavaju sve priče o tome da li je "pripadnost narodu" stvar "krvi" ili izbora.
Ipak, zbog dosta polutačnosti koje si iznijeo, ali i truda kojeg si uložio da ih postaviš, zaslužuješ duži odgovor. Umjesto što tuđe mišljenje olako proglašavaš "nebulozama" mogao si, umjesto nabrajanja nabubanih definicija pojmova plemena, naroda i države, koje se serviraju na pravnim fakultetima, da pogledaš malo nacionalne historije pojedinih naroda, gdje bi pronašao ove zanimljive podatke:
- da se prije 200 godina preci ljudi koje danas poznajemo kao "nijemci" nisu izjašnjavali tako, nego je bilo više grupa koje su se izjašnjavale kao "prusi", "bavarci", "saksonci", "austrijanci"... A razlog zašto austrijanci nisu postali dio njemačke nacije je Prusko-Austrijski rat za dominaciju nad njemačkim teritorijama koji se desio 1861., od kada je Austrija ostala izvan tih integracijskih procesa.
- da se prije 500 godina preci ljudi koje danas poznajemo kao "španci" nisu izjašnjavali tako, nego je bilo više grupa koje su se izjašnjavale kao "kastiljci", "aragonci", "portugalci", "galicijci"... Španija je nastala kraljevskim rbagom između suverena Kastilje i Aragona... isti taj brak se mogao desiti između suverena Kastilje i Portugala, tako da bi Španija bila formirana na totalno drugačiji način. Poenta je da se od tada ti ljudi, kraljevskom naredbom, nazivaju Španci. Međutim, ljudi iz npr. Galicije su, iako "Španci", i po jeziku i po "krvnim" i kulturološkim vezama
i dan danas bliži portugalcima nego "mainstream špancima" (Kastilja). Toliko o tim "krvnim, jezičkim i kulturološkim vezama".
- da ne bih sve ovo isto ponavljao za Italiju, pogledaj historiju i te zemlje u zadnjih 300 godina. Tek nakon što su se stvorile štanse da se tamo stvori jaka država, narodu su "probuđena" nacionalna osjećanja Italijana koje do tada nisu imali, da bi pomogli svojim vođama u ujedinjujućim tendecijama.
- nisu svi nacionalni pokreti za ujedinjenje srodnih naroda u jednu jaku naciju sretno završili. Vidi pod "Historija Jugoslavije i ideje jugoslovenstva, od ilirskog pokreta do kraja XX vijeka"
- da "strašni" Prusi, koji su bili zadnjih 200 godina dominantni u germanskoj politici i kulturi, zapravo porijeklom nisu Germani - ovaj najistočniji germanski narod su bili baltički narod, srodan današnjim Litvancima, do XIV vijeka pagani, koje je tzv. "sveti teutonski red" pokrštavao i učio svojoj kulturi - dakle istovremeno kulturno asimilirao. Ljudi su primali katoličanstvo, i istovremeno pripadnost drugom narodu kojem do tada nisu pripadali.
Ti jesi u pravu kada kažeš da "narodi" jesu historijske činjenice, ali istovremeno su i etikete, i tako su počeli svoj put kroz historiju - prvo su bili etikete koje su im nalijepili ili vladari ili neke druge uticajne interesne ličnosti ili grupe, a historijske činjenice su postali tek kada je taj narod prihvatio tu etiketu. Nekada su prihvatali kroz duge decenije polagane asimilacije, nekad kroz probuđeni "patriotizam" da pripadaju "nečem višem" nego nešto čemu su do sada pripadali.
Ukoliko si pratio forum za historiju zadnjih mjeseci možda si primjetio da se često postaju rezultati tzv. genetskih istraživanja o porijeklu pojedinih naroda. Ta istraživanja su najčešće gluposti i postavljaju se obično iz najnižih rasističkih i nacionalističkih pobuda, a kažem da su gluposti jer:
- govore da su današnji narodi mješavina nekih starijih grupa, što jeste tačno, ali istovremenu prave u startu netačno pojednostavljenje da su i ti "narodi preci" bili čiste grupe, bez "mješovitog porijekla".
- bazirani su na matematičkim projekcijama oko toga "koji gen pripada kojem pretku" a ne na egzaktno utvrđenim stvarima
Međutim, ta istraživanja su nas ipak naučila nečemu istinitom - a to da današnji ljudi koji pripadaju nekim "narodima" JESU porijeklom "mješavina" različitih grupa i da je jedini razlog zbog kojeg su mnoštva ljudi prihvatili da se nazivaju istom etiketom zapravo neke trenutne sličnosti određene grupacije
u tom periodu, a ne historijske ili gluho bilo krvne sličnosti. U momentu ili periodu "proglašavanja naroda", oni nemaju neko "kolektivno sjećanje" na zajedničko porijeklo ili historiju, nego, vrlo jednostavno i prizemno, u tom momentu imaju neke zajedničke interese.