Forum Klix.ba

pashica wrote:Sejo je dobar dok se ne spomene Mirza Mešić

hz__semir wrote:

Eweleen wrote:

hz__semir wrote:A Sejo kralj, ne znam jel' ga ko spomenuo ranije

Redovni posjetilac Istoka na Koševu. I gotovo redovno prepričava detalje sa utakmice Sarajevo - Manchester 0:0 i kako su sudije Musemiji poništile čist gol. Ili dok ganja golubove po Čaršiji, a uvijek minimalno tri jakne ima na sebi i pozdravlja stare Čaršijanere "Selam alejk", a bježi čim mu neko spomene bijelog vuka.

Svaku tekmu je na Koševu i uvijek mi je bila misterija, kako zna koji dan i u koliko je utakmica, dok se pola šminkera vadi na to da kao nisu znali kad je tekma, pa zato nisu došli.

jel to sejo što hoda sa štapom?

Nije, nizak čovjek, uvijek ošišan naćelavo, prije je hodao u debeloj bordo jakni, sad u crnoj ja mislim. Ali uvijek ih ima najmanje tri na sebi.

minjonja wrote:zna li iko sta je sa onim momkom sto je non stop kod vjecne vatre? bila zima, bilo ljeto, uvijek u istom nekakvom plavom skafanderu. svaki svaki svaki put tuda kad prodjen, on je tu negdje. uvijek je sam, uvijek u istom, a meni ga zao, vidi se da je mlad.

Zox wrote:ne znam spomenu li neko marka sto prodaje novine. polu italijan polu bosanac. pitajte ga kad je ko osvojio prvenstvo i kup jugoslavije, sve zna. ukrstenicu rijesi za 3 minute.

Zox wrote:

minjonja wrote:zna li iko sta je sa onim momkom sto je non stop kod vjecne vatre? bila zima, bilo ljeto, uvijek u istom nekakvom plavom skafanderu. svaki svaki svaki put tuda kad prodjen, on je tu negdje. uvijek je sam, uvijek u istom, a meni ga zao, vidi se da je mlad.

Nije bas mlad. Glumio je u otac na sluzbenom putu, samo je tu bio strasno debeo, pa ga malo ljudi prepozna sad kad je strasno mrsav.

guidoski wrote:A je li vidio neko lika, cini mi se da je ''frisak'', sto sjedi u tramvaju i nasloni glavu na prozori i mlatara lijevo-desno. Oko njega niko ne sjedi, i kad neko na sljedecoj tramvajskoj udje i sjedne iza njega on se okrene i pocne da ''bulji'' i raja se naravno unezgode i odu.

Jaguar84 wrote:

pici wrote:eee a sjeĆal se ko BoBe iz Pokopa.....ordinito Mejtaš,MuziČka,Katedrala.......pa kad mu kaŽeš djes BoBo ša ima on se poČne lupat po glavi i vikat ja sam Slobodan nisam BoBo.......a znao je nasred ulice Ćunu izvadit i vršit nuždu........jednom na Mejtašu išo ti ja s nekom trebom kad BoBo ode u prolaz prema domu policije preko puta Breginog stana .....kad odtamo ženmska ide i u prolaz ....vriska cika izljeĆe ženmska bacila sve cekere a BoBo pustio gaĆe i......piškili piški.....


al Derviš-Hafiz je bio najjaČi.....dodje u Svjetlost(Glavna preko puta tržnice,Mikica Šefica ) na beletristiku i samo kažeš knjigu i stranicu ...Ćoek sve pjeva ,priČa,Recituje

Boban slobodan,stari mu je bio poznati sarajevski doktor ja mislim,ganic mu oduzeo vilu u kojoj sada zivi....mislim da je umro a vazda bio na mejtašu

muz66 wrote:Volio bih uzeti svesku od onog lika sto kod Vatre sjedi i stalno nesto pise vise nego milju maraka, samo da procitam sta mu se mota po glavi. Iznad muzicke skole ima jedna Skvo, hrani golubove i na papiricima pise neke poruke koje zabija na siljke od demira na prozoru, valjda ostavlja nekome da procita Prljavi ves isto ostavlja na prozoru, sva je umotana u neke krpe i ima pletenice, sijeda kosa...

bach wrote:Ko su po vama najpoznatije lujke Sarajeva?

Kaže Miljenko J. :

DRUGACIJI LJUDI Pise: Miljenko JERGOVIC


ACO JE ORDINIRAO U DVORISTU IZA
Prve gimnazije. Dvoriste se zvalo Metalac, a Aco je bio mali, zrikavi debil. Kotrljala se ta masna, bibava kugla, smjeskala se na sve strane i imala jednu zivotnu ceznju: da pipka djevojcice po kosi. One bi se obrecnule, a Aco je uzmicao poput psa lutalice koji obigrava okolo dok ulicom jedes burek. Najsretniji bi na svijetu bio da ti ga moze ukrasti, ali od zelje je uvijek jaci strah. Tako i Aco: mozda nikad nije dodirnuo zensku kosu.

A jedan drugi, tko bi mu ime znao, urlao je po tramvaju. Putnicima se krv ledila u zilama. Zapravo, ledila se samo onima koji su rijetko putovali tramvajem ili nisu bili iz naseg grada. Ostali su mirno gledali kroz prozor i ne bi se ni strecnuli kad mladic zaurla. Vec odavno naviknuti na njega znali su da se nakon urlika ne dogodi nista i da on, osim tog urlika, nema drugog smisla i posla u zivotu. Lijepo razvijen i jak, ali gluhonijem i zapusten, ostavljen od onih kojima je bila duznost voljeti ga, zivio je svoj tramvajski zivot i, po svoj prilici, nije mogao ni zamisliti zasto se neki prestrave kad on iz grla pusti glas. Nije ni znao sto je to glas i cemu sluzi, cime i kako se osjeca osim kao fino rastvaranje grla i plovidba zraka iz dubine pluca. Vjerovatno ga je zabavljao taj strah o kojemu nikad nije mogao drugacije misliti osim kao o bezrazloznom uzasu u ocima putnika.

A bio je jedan sto je u trolejbus ulazio s volanom od fice, sjedao na prvo putnicko sjediste, odmah iza vozaca, i sofirao sve do Dobrinje i natrag. Predano je obavljao svoj posao, niti je primjecivao podsmijehe, niti ga je ista moglo izbaciti iz takta. Taj je, zapravo, bio sasvim sâm. Mozda i nije vozio trolejbus. Mozda je vozio svoj kadilak od istocne na zapadnu obalu Amerike i mozda nitko od ljudi koji su se vozili trolejbusom nije ni postojao. Oni su bili privid, a on je bio stvaran.

A jedan je stalno trljao glavu. Bio je covjek srednjih godina i nesto mu unutra, u glavi, nije stimalo, ili je bio problem u kosi. Uglavnom, on je neprestano, naizmjence, u pravilnom ritmu, lijevom pa desnom, bijesno trljao glavu. Tako je hodao Titovom ulicom. Cinilo se da dobro zna kamo ide i da nista osim tog trljanja nije drukcije nego u ostalih ljudi. Kada bi usao u pun tramvaj i ne bi mogao sjesti, nego se drzao za rukohvat, cinio je to sa obje ruke, a glavu je trljao nadlakticama.

Bilo je jos ljudi koji su radili ono sto ne cini ostali svijet ali su imali zelje koje nisu nikada ostvarivali, a zbog kojih su smatrani ludacima. Zapravo, postoji citava imaginarna knjiga, cijeli jedan imenik, poput telefonskog imenika ili skolskog dnevnika, u kojem zive ljudi koji su bez smisla i svrhe bili drugaciji od ostalih ljudi. Oni su grad cinili gradom, kao sto ga gradom cine i poznati psi lutalice, oni cije navike i obicaje dobro poznajemo i koje, u skladu sa trenutnim raspolozenjem, napucamo nogom ili darivamo ostatkom kifle. U Veneciji svaka ulicna macka ima svoje ime. Venecijanci ta imena znaju, kao sto znaju i da su te macke nicije. Ali ako svaka crkva, svaka ulicica i svaki mostic preko kanala imaju svoja imena, tada ih u Veneciji trebaju imati i macke.

Sarajevo nikada nije bilo velegrad. Nikad to nece ni biti. Sarajevo je jednostavno grad i po tome je slicno Veneciji. Venecija, istina, tone i vise je spomenik slavnih vremena nego sto je mjesto zivota, ali i tamo macke, psi i ludaci imaju svoje mjesto. Kad ugine macka beskucnica, Venecija postaje manje Venecijom, kao sto je i Sarajevo manje Sarajevom za sve one blesave i nicije lude koji su se izgubili u bespucima povijesti, ali postoje u nekoj tajnoj i nenapisanoj knjizi. Poput davno srusenih mostova i kuca.


Objavljeno u broju 84 DANA, 14. SEPTEMBAR / RUJAN 1998.

Neki dan sam prolazio pored Druge gimanzije, stoji tamo onaj što je poslije rata trčao sa limunom u ustima.

Je li on PINJO?

Čika Skenda , legenda rahmet mu duši.

Ima njih još.

Bio je jednom u FAN magazinu jedan odličan članak o ovim tipovima

astrid wrote:@kristijana....to da je neko nekome čudan ne mora biti negativno..evo recimo Haug Lik fasciniran Indijom i otfurao se tamo!..je meni legenda..odsanjao svoj san.

minjonja wrote:

astrid wrote:@kristijana....to da je neko nekome čudan ne mora biti negativno..evo recimo Haug Lik fasciniran Indijom i otfurao se tamo!..je meni legenda..odsanjao svoj san.

jel to onaj hare krishna lik?

astrid wrote:

minjonja wrote:

astrid wrote:@kristijana....to da je neko nekome čudan ne mora biti negativno..evo recimo Haug Lik fasciniran Indijom i otfurao se tamo!..je meni legenda..odsanjao svoj san.

jel to onaj hare krishna lik?

Ovaj