s_bjelava wrote:Ja bih da napisem jedan ozbiljan komentar na ovu temu iako, moram priznati, sam se slatko nasmijao nekim komentarima na ovoj temi.
Cesto se sjetim jednog ratnog vica:
Znate li sta su rekli Mujo i Suljo jedan drugom kad su se sreli u ratu na Igmanu?
Jedan bjezi iz Sarajeva u inostranstvo, drugi se vraca u Sarajevo iz inostranstva:
Gdje ces ti u p**ku materinu?
Tako je i sada, ovi sto su u Bosni bi da idu negdje traziti sebi selameta, oni sto su vani bi da se vrate jer ih ubi tudjina i samoca.
Ne svi naravno ali jedan dobar dio.
Ako je suditi po drugim nacijama koje su se masovno iseljavali iz maticne zemlje u USA (Italijani, Skandinavci, Indijci, Pakistanci, Arapi.....) onda bi se moglo predvidjeti kako ce Bosanska populacija balansirati izmedju rodne grude i “nove domovine”.
Uzmimo u obzir da smo mi veoma mlada i relativno malobrojna imigrantska zajednica, po nekim pokazateljima ima nas u USA i Canada oko 250.000 pristiglih u toku i nakon ovog posljednjeg rata. Velika vecina posjeduje pasos zemlje u kojoj se nalazi, jedan odredjeni broj djece ne govori Bosanski jezik, da o citanju i pisanju i ne govorimo. Roditelji iz nekih razloga to tolerisu, neki se i stide svoga porijekla, licno poznajem par porodica koje na pitanje Amerikanaca odakle su kazu da su iz Hrvatske, sa djecom razgovaraju na (losem) engleskom, sami mjesaju engleski i bosanski do granice pateticnosti......
Ovo sve pisem iz razloga da objasnim ono sto se golim okom moze vidjeti – dok je djece koja ne govore nas jezik, dok je roditelja koji to podrzavaju onda je ishod te migracije jasan – nema povratka. Ovdje i etnicka pripadnost igra ulogu, mjesani brakovi (kakva ruzna rijec) ni da cuju o povratku, etnicki cisti brakovi vjerovatno imaju drugaciji pristup ovoj osjetljivoj temi.
Ja ipak mislim da cemo sve vise i vise vidjeti povratak u Bosnu, starijim ljudima u penziji je to logican izbor, znam par momaka i cura koji su se nakon zavrsenog studija vratili u Sarajevo, nasli posao i cini mi se da su sretni i zadovoljni. U posljednje vrijeme cujem da se i cijele porodice vracaju i pocinju sve iz pocetka sto je po mom skromnom misljenju vrlo hrabar potez.
Nama ostalima, djeca su prepreka, ja bih ucinio svom sinu medvjedju uslugu da ga sada vratim u Sarajevo da tamo nastavi skolovanje.
Iako on odlicno vlada Bosanskim jezikom ipak se osjeti razlika i sigurno da bi mu trebala koja godina da stigne svoje vrsnjake. Kad ga pitamo gdje bi radije zivio, ovdje gdje smo sada ili u Sarajevu on dileme uopce nema – Sarajevo. Sto se mene tice ja sam nekako podijeljen, lijepo mi je ovdje, imam sredjen zivot, dobar posao, supruga takodje ali ne mozemo i ne smijemo zaboraviti ko smo, sta smo i odakle smo pa nekako istezemo vratove da vidimo kako je “tamo”, ima li selameta. Meni licno nedostaju utakmice nedjeljom i setnja Ferhadijom, nedostaju mi rodbina i prijatelji ali namirim se jednom godisnje i onda me drzi do sljedeceg dolaska.
U svakom slucaju imam namjeru jednog dana se vratiti u Sarajevo, sve zavisi od djeteta i njegovih planova.
Veoma fin post i slazem se sa vecinom stvari sto si napisao. Ono sto me malo nervira jeste ta cinjenica da mi Bosanci uvijek bjezimo kao djavo od krsta od svega sto je strano. Sta je tu pogresno ako se dijete ili cak i cijela porodica potpuno opredijeli za taj americki nacin zivota, prihvati njihove obicaje, ponasa se po nekim njihovim kodovima ponasanja? Mi Ameriku toliko kritikujemo isto kao da u njoj vlada nekakav teokratski rezim koji nam o glavi radi. Ruku na srce,zeznuta je, ali AMerika je zemlja gdje imate prava. Razlikuju se u mnogo cemu od nas, imaju vise sloboda, imaju liberalniji pogled na zivot i imaju puno nekih drugih prednosti. Sta to mi u Bosni imamo? Hoce li to neko reci da su djeca u Bosni puno bolja, ili uopste bolja od americke? Mi smo to "kao" posebni nesto? Ne mislim da je tako! Mi, zadojeni nekim patriotizmom tipa "nedostaje mi kafa na carsiji, raja, moja drzava, ja sam Bosanac i poseban sam" nece nam zasigurno nista donijeti. Mi u biti i nemamo cime da se ponosimo, nasa drzava je nazalost jedna obicna nula (krivo mi je radi toga). U Americi zivi negdje oko 300 miliona ljudi, rade, skoluju se, zive...ali mi Bosanci "ne mozemo" taj tempo izdrzati, pobogu. Mi nismo za takav sistem pravljeni gdje postoji red i disciplina, gdje ima zakona, nama je bolje da nam djeca zive u Bosni i da budu izlozeni raznim sranjima...od profesora krkana, politicara lopova, kriminalaca po ulicama i naravno nasem usranom sistemu od kojeg nikada nista konkretno nastati nece. I kad mi neko kaze, djeca se trebaju odgajati u Bosni, Amerika nije za njih, otudjit ce se...pa neka se otudje, i nemaju vala sta da izgube:)
kako, gdje i koliko. Ti ljudi su u sve upuceni i sigurno ti zele sve najbolje u zivotu. I jos nesto vrlo bitno, sve racune moras podnositi mahali da ona ocijeni je li sve u redu. 
. Pozz
zivite americki san 
... a pun ko brod 
...