Forum Klix.ba

Code: Select all

Sarajevo

Nebo, daleko iznad svake zgrade
Tmurno se nadvilo iznad svega
Lagano diktirajuci vrijeme tako
Svi gledamo gore sa sumnjom u ocima

Sve tamne nijanse se ispreplicu
Nema mjesta gdje je nebo cudnije
Nema mjesta gdje je nebo mocnije
Jer ovde se nebo stapa sa umom

Nešto niže od ovog svoda
Nalazimo se mi koji zivimo iz dana u dan
Vjecno vodeci bitku sami sa sobom
Zakopavajuci nerijetko uspjesno duhove prošlosti

Oni su tu i proganjaju nas
Nalaze se na svakom cosku
U razrušenim zgradama,napuštenim domovima
U ranjenim dušama,u snenim očima

Ovdje vrijeme ne teče zadanim tokom
Svako diktira svoj tempo sam
Ljudi žive upravo gdje oni žele
U svojim vlastitim mislima

Ondje gdje je sreca prisutna
Brzo napušta to mjesto kao rastjerana
Cak ni sreca ne moze da prezivi
Samo iscezne brzinom kojom je i došla

Ljudi ne ostavljaju tragove ni mrlje
Nestaju bez sjecanja,kao ugasla zvijezda
Mozda su i sretno što je kraj
Nema više brige, nema više života

Kiša je vec drugi dio priče
Mocna kao i samo nebo
Saljeva se sa tih visokih oblaka
Naizgled skroz nevina i cista

Ona skriva dodatnu patnju
Koja pada lagano po nama
Tako stvara neprekidan tok
Svega čega je i previše

Kada kiša ne pada
Ona je uvijek tu 
Uvijek je prisutna
Jer pada u nama

U Sarajevu treba biti rođen
Živjeti u njemu stalno
Kako bi se čovjek nekako navikao
Navikao da živi u ovom malom svemiru

Sarajevo je doista čudan grad
Sretan ne mozes biti dugo
To je veoma rijetko jer, Sarajevo
Sarajevo čini ljude depresivnim

Samo i oni prezivljavaju
Grad im hrani bijedne duše 
Koje su željne još više patnje
Tok samouništenja je samo upotpunjen

Ljudi su sami svoja propast 
Sretni što rade ono što rade
Nesvjesni onoga u što su upleteni
Prekasno je ionako za sve,prekasno

Radi Sarajevo ono što radi vec neko vrijeme
Igra svoju igru u našim srcima
Od toga se ne moze pobjeci 
A ja kao i svi ostali , to samo prihvatam

Hodam pognute glave 
Ionako nemam šta vidjeti
Sve sami istomišljenici
Koji hodaju uokolo pognute glave

Ionako kada podignu pogled
Bolje je da ga spuste niže
Jer još više boli kada gledate 
Ostalima u oci kako sve ovo prezivljavaju

Uvijek ima neko gori od tebe
Nikada nemoj reci da si bolji
Oni ce to uništiti
Osjecat ces se još gore

Hranim patnjom svoju dušu 
Samo sam na to i naviknut 
Povratka u prijašnjo stanje nema
Sve je nedostizno dok tonemo u mrak

Vrijeme staje,vrijeme teče
Vrijeme uzima svoj danak u krvi
Vrijeme mijenja sve na svijetu
A Sarajevo, Sarajevo ostaje zauvijek tako.

Code: Select all

Slika bez riječi

Slikam u svojoj glavi 
Papir i kist mi nisu potrebni
Jer sve mogu samo jednom misli
Da nacrtam i obojim

Mašta mi je platno
Tako prostrano i mocno
Daje ti moc da poletiš visoko
I da se vratiš dole duboko

Prvo nijansa crne i sive
Za sve one tamne misli 
Pa sve obojim žutom i crvenom
Da se podsjetim na srecu

Jedna velika bijela šara
Da sve zaboravim i krenem iznova
A sada jedna tamnija ljubičasta
Da me razveseli iznutra

Potrebna je i naranđasta
Da izbriše sve sumnje
Tamnija zelena također 
Da se opustim i smirim

Svijetlija plava nakon svega
Da spojim ono nespojivo
Da mostove ponovo izgradim
Da ceste ponovo spojim

Paleta boja presušuje
Ideje polako nestaju 
Tonu u more zaborava
Ne ispuštajuci ni glasa

Brišem crtež jer više nije potreban
Sve ono što sam htio i želio
Sve ono što sam uradio 
Rekao sam bez da kažem išta

Jer to nisu boje što slikaju 
Da izblijede sa vremenom i nestanu
To su osjecaji koji vežu
Koji samo mijenjaju oblik 

Čas ovakvi, čas onakvi
Ponekad traju cijelu vjecnost
Ponekad nestanu kako su i došli
Ali osjecaji, oni su uvijek tu

Boje svijet prema svojim željama
Stvaraju sve prema svojim viđenjima
Tako bezazleni a tako snažni
Ruše sve ono što mogu i žele

Bez imalo milosti i premca
Teku u nama kao rijeka
Bez ušča i izvora
Bez nastanka a i bez prestanka. 

Code: Select all

(Ne)Stvarnost

Stablo koje se ne njiše na vjetrovitom danu
Ogledalo koje odbija dati odraz lica
Val koji miruje kada puše najveca bura
Srce koje ne kuca kada je najsretnije

Lisce koje ne opada u jesen 
Sunce koje ne grije kada je ljeto
Ruža koja ne cvijeta u maju
Vatra koja ne gori sa žarom

Sve stoji mirno bez imalo smisla
Izgubljena misao koja trazi svoj put
Kao stranac u noci koji luta ulicama
Otimajuci se pred čeljustima zvijeri

Pucketanje prstiju i vrisak u mraku
Poremetili su savršenu harmoniju
Tama nestaje sa ociju i sada vide
Svijet koji smo kreirali ne postoji

Neuspjeli pokušaj bijega od stvarnosti
U velikikm prostranstvima mašte
Iza zida koji sami podignemo 
Da bismo mogli preživjeti ovde

Tako smo krhki u tim trenucima 
Kao parče stakla u ruci djeteta
Tako smo ranjivi tada
Kao da prvi put osjetimo bol

Svijest stalno zakljucava vrata 
Baca kljuc u beskraj 
Da se nikada ne bi opet pronašao
Da više nikada ne budemo slabi

Koliko god da bježimo od stvarnosti
Koliko god ne mozemo sebi to priznati
Ona nam treba, ona nam je droga 
Ona nas hrani i svima nam treba

Jedna doza srece popracena dozom patnje
Ne nuzno tim redoslijedom i kolicinom
To nas drzi zivim i gura nas dalje
Dalje kroz okean života

Sve dok jedra ne puknu i sve stane
Tada smo umrli od samog života
Život nam je uzeo dah,zaustavio srce
Platili smo cijenu koje nismo svjesni

Za sve ono što dobijemo od istog
Izgubimo sve radi naše ovisnosti
Tada nestajemo kao zvijezda što ugasne
A nas kao i zvijezda ima velik broj.