Forum Klix.ba

bravo, to majstore!

kod" katolickih" svecenika, pa makar

....o brate sirotanoviću , nije li laik na navedenu značajku slučajno nabasao ili pak griješim ---ako si jedan od onih koji slijede zamisao onog što zakuca(otkriše,najsvježije prije koji mjesec da to zbilja bi on) 95 viceva ozbiljnih na vrata Vitenberške katedrale?,kako god ,pregalac si veliki "labora,Labora!".de zastani i odi malo na sociološki aspekt,jer zemlja naime stari brzo,a apologetika stavova nam izgleda ne donosi plodove.
Stanovništvo postaje sve starije,novca je sve manje,i trudnoća je balast mnogim ženama.Abortus pak,nije nimalo ugodan postupak i to je ipak kopanje po otvorenom tijelu.Žene to ipak slama i ne radi to niti jedna sa radošću.Imamo ovdje problem sa pomoći tim ženama,a ne sa moralnim prevaspitanjem.Ljekarski posao je da se u datim okolnostima,sačuva što se sačuvati da , a nijedan ljekar,naime nije obavezan da to uradi ako neće--ako već uradi,onda treba jako pažljivo naknadno brinuti o pacijentici--to je stvar i države,savjetovanje,eventualna briga o rođenom a neželjenom djetetu i slično.Ovdje trebamo reći koju pametnu o načinu trenutne pomoći ženama,jer uvodni članak govori o hiljadama koje to VEĆ daju uraditi,ili koje su VEĆ abortirale.Prevecija zdravlja žene,i socijalno osiguranje,recimo maloljetne majke i pripadajuća stručna pomoć ,koštaju veoma puno,a naša vlast naime za to ne daje pare.P itanje koje bih volio da razmotriš i da daš doprinos temi je:Kako utjecati neposredno i brzo na zvanične organe da se pomogne,novcem i zakonskom zaštitom,maloljetnim trudnicama,odbačenoj djeci i seksualno neobrazovanim tinejdžerima? naime ,Crkva ima bar nominalne sljedbenike i u vlasti,pa znaš li koga od autoriteta da može koju reći u smjeru skrbi o tim curama u nevolji?Da malo apologezu ostavimo po strani...

dr.gog wrote:

bravo, to majstore!

kod" katolickih" svecenika, pa makar

....o brate sirotanoviću , nije li laik na navedenu značajku slučajno nabasao ili pak griješim ---ako si jedan od onih koji slijede zamisao onog što zakuca(otkriše,najsvježije prije koji mjesec da to zbilja bi on) 95 viceva ozbiljnih na vrata Vitenberške katedrale?,kako god ,pregalac si veliki "labora,Labora!".de zastani i odi malo na sociološki aspekt,jer zemlja naime stari brzo,a apologetika stavova nam izgleda ne donosi plodove.
Stanovništvo postaje sve starije,novca je sve manje,i trudnoća je balast mnogim ženama.Abortus pak,nije nimalo ugodan postupak i to je ipak kopanje po otvorenom tijelu.Žene to ipak slama i ne radi to niti jedna sa radošću.Imamo ovdje problem sa pomoći tim ženama,a ne sa moralnim prevaspitanjem.Ljekarski posao je da se u datim okolnostima,sačuva što se sačuvati da , a nijedan ljekar,naime nije obavezan da to uradi ako neće--ako već uradi,onda treba jako pažljivo naknadno brinuti o pacijentici--to je stvar i države,savjetovanje,eventualna briga o rođenom a neželjenom djetetu i slično.Ovdje trebamo reći koju pametnu o načinu trenutne pomoći ženama,jer uvodni članak govori o hiljadama koje to VEĆ daju uraditi,ili koje su VEĆ abortirale.Prevecija zdravlja žene,i socijalno osiguranje,recimo maloljetne majke i pripadajuća stručna pomoć ,koštaju veoma puno,a naša vlast naime za to ne daje pare.P itanje koje bih volio da razmotriš i da daš doprinos temi je:Kako utjecati neposredno i brzo na zvanične organe da se pomogne,novcem i zakonskom zaštitom,maloljetnim trudnicama,odbačenoj djeci i seksualno neobrazovanim tinejdžerima? naime ,Crkva ima bar nominalne sljedbenike i u vlasti,pa znaš li koga od autoriteta da može koju reći u smjeru skrbi o tim curama u nevolji?Da malo apologezu ostavimo po strani...

....o brate dr.gog... Mudar si i inteligentan i sigurno znas da nista nije slucajno. Samim tim namece se sam po sebi i odgovor na tvoju nedoumicu; nisam Luteranac

Dozvoli mi da dopunim tu benediktinsku misao koja otkriva tajnu uspjeha, dakle - Ora et labora. Po mom svjetonazoru to je nerazdvojna cjelina.

Evo, ostavit cu apologetiku po strani pa pokusati odgovriti na tvoje konkretno pitanje.

"Kako utjecati neposredno i brzo na zvanične organe da se pomogne,novcem i zakonskom zaštitom,maloljetnim trudnicama,odbačenoj djeci i seksualno neobrazovanim tinejdžerima? naime ,Crkva ima bar nominalne sljedbenike i u vlasti,pa znaš li koga od autoriteta da može koju reći u smjeru skrbi o tim curama u nevolji?"

Da budem iskren tesko. Mi ipak zivimo u zemlji u kojoj je utjecaj crkvi i Islamske vjerske zajednice jak. To je fakat i od toga se pobjeci ne moze.

Medjutim, mozemo uraditi nesto bez obzira na nasa vjerska ubjedjenja.
Mozemo posmatrati zivot kao dar. Jedni ce ga shvatiti kao dar od roditelja, drugi opet kao Bozji dar. Bilo kako bilo, slozit se mozemo - ZIVOT JE DAR.
Ukoliko bi to uzeli kao temelj na kojem cemo odgojati mlade narastaje, ucinili bi odvec dovoljno na prevenciji abortusa. Mladi bi u tom slucaju poceli cijeniti darovani im zivot i samim tim bi imali drugaciji pogled na problem u kojem se mozda u buducnosti nadju.
To mozemo ostvariti kroz tri stvari: pravilan odgoj u duhu vjere, vjeronauk u obrazovnim institucijama i nezaobilazni segment bio bi seksualni odgoj. Za one koji u Boga ne vjeruju zamjena za pravilan odgoj u duhu vjere bio bi kucni odgoj (zivot je dar koji smo ti darovali kako bi ga i ti darovao drugom). Zamjena za vjeronauk bio bi moral i etika, naravno, uz seksualno obrazovanje kroz sve segmente obrazovanja od najranijeg zivotnog doba.

Da se ipak vratim na konkretno pitanje.

Pojedinac nista ne moze ucinit sam, pogotovo uzmemo li u obzir na kompleksnost problema o kojem razgovaramo. Dakle, udruzivanje je rjesenje. Udruzivanje u udrugu koja bi prema vlastodrzcima artikulirala glas onih u potrebi. Bez toga mislim da nema nista, i smatram da bi to trebao biti prvi korak izuzmeo li sve ono sto sam ranije rekao.

Kroz rad "te udruge" moglo bi se zakucati na vrata nadleznih ministarstava sa konkretnim zahtjevima i molbama za novcanu pomoc u realizaciji projekata kao sto su savjetovalista, domovi za nezbrinutu djecu (odbacenu mi zaista zvuci grubo, iako je to realnost). U "toj udruzi" vidim snagu koja je potrebna za jedan takav "poduhvat".
Udruga bi imala zadacu senzibilirati javnost putem medija. Ovo smatram jako vaznim. Javno mjenje u drzavi u kojoj zivimo je "tvrdo" a opravdanje nalazim u tradiciji, mentalitetu i svjetonazoru njenih gradjana s obzirom da je ovo ipak drzava u kojoj mnogi drze do religije cvrsto se vodeci njenim pravila.

Da skratim razlomak. Kao prvo, potreban je kucni odgoj u duhu spoznaje da je zivot dar i kao takav se treba prenositi dalje, dakle, darovati jer ti je darovano. Dalje, odgoj kroz vjeronauk u skolama ili zamjenski moral i etika, i naposljetku seksualni odgoj kao nezaobilazna karika u stavranju jednog crvstog lanca od kojeg se ocekuje da "povuce" sav teret ovog kompleksnog problema. I trece, udruzivanje u udrugu koja bi bila ta koja bi artikulirala glasove onih u potrebi i bila pravni subjekat pred drzavom i njenim ministarstvima.

Pitas me, poznajem li nekoga od crkvenih autoriteta koji moze reci koju rijec u smjeru skrbi o tim curama. Autoriteti koje poznajem dakako da bi mogli reci nesto na ovu temu, ali njihova rijec bila bi daleko "teza" od svih onih koje sam do sada ja izrekao.

Medjutim, da se ne bi krivo tumacilo ovo sto kazem, mislim da trebam napomenuti kako Crkva vec ima svoje razradjene programe, pocev od skolskih do socijalnih. Plod takvih programa jesu katolicki skolski centri u BiH, vrtici za Europu, djeciji domovi za nezbrinutu djecu i sl... Crkva dakle vec obavlja ono sto je njena zadaca.

Roditelji te "udruga" bi bili ti koji bi ostatak tereta trebali ponjeti na svojim ledjima kao i nadlezne drzavne institucije.

Nadam se da sam recenim uspio dati svoj doprinos u artikuliranju, detekciji i mogucim rjesenjima ovog problema s kojim se susrece nase drustvo u cjelini.

Sirotanovicu, vise puta sam procitala tvoj odgovor dr gogu kako bih pokusala razumijeti o kakvom to rjesenju problema pises.Imam par pitanja.
Velis da bi crkva/dzamija trebala igrati glavnu ulogu a potom roditelji u seksualnoj prevenciji.
Interesuje me, da li u tom slucaju, crkva/dzamija prihvata pomoci djeci/maloljetnicima koji su druge religije ili "svojoj" djeci i odraslima koji su na neki nacin zgrijesili ili se oglusili o poruku crkve, te koliko je crkva/dzamija ima/nema veze sa nacionalnim pitanjem koje dominira u BiH?
Ovo te pitam iz dva razloga.Prvi je da su sva moja africka djeca, kojima sam niz godina bila staratelj, djecaci vojnici,djevojcice zrtve bijelog roblja i strasnog nasilja, bila izuzetno religiozna ( za moj pojam cak fanaticna) ali su u velikoj vecini upraznjavala seks i iznova bili zrtve seksualne eksploatacije, abortusa,zlostavljanja, itd.Mogla bih iznijeti jako puno iskustava po tom pitanju, ali napomenut cu samo jedan stravicni slucaj djecaka, koji se vodio porukom apstinencije i trudio se da odgovori svim porukama religije koju je slijedio.Svome mentoru sve cesce se zalio kako ima prljave misli/razmisljanja i nagone o seksu i "bludnim radnjama" koje ne moze da podnose.Sve vise se poceo zatvarati u sebe,Nasli smo ga jedno jutro na podu u lokvi krvi.U predjelu butina i oko spolnog organa nozem je urezao duboke brazde, izrezao vrat i ruke.Prezivjeo je.Jedno vrijeme bio je lijecen na odjelu psihijatrije, pusten i opet vise puta zatvaran....kada bi ga pronasli kako luta go po parkovima,dezorjentiran i u psihozi.
Ovim slucajem, ne zelim ti reci da krivim poruku apstinencije kao glavni uzrocnik nesrece ovogo djeteta, ali poznajuci slucaj, pritisak koji je vrsila poruka a koju je ovo dijete apsolutno pokusalo slijediti itekako je imalo efekta na razvoj dogadjaja.Ovo dijete, koje je spas svoga zivota,nakon svih silnih nedaca koje su ga sustigle, trazilo u crkvi, upravo zbog problematike iz koje je dolazilo nije moglo da se nosi sa jednom takvom "teskom" porukom.
Licno, nemam nista protiv poruke apstinencije,ali vidjoh jako malo vjerskih radnika koji su u stanju da kroz svoje religiozne nadzore i poruke -"duznosti" i teret istoga priblize vremenu i drustvenoj problematici, te da pomognu svoje stado u momentima kada je to istinski potrebno.

Drugi razlog moga pitanja je iskustvo da nase crkve i dzamije u sebi nose iskljucivost i nacionalni predznak i da su nepristupacne za razlicite potrebe ljudi i razlicita vjerovanja.Jer religija je jedno a vjera drugo-ispravit ces me ako grijesim?
U vise navrata, bila sam ocevidac kada osobe bivaju odbijene za krstenje djeteta jer mu roditelji nisu vjencani u crkvi vec "upraznjavaju blud"-ili je jedan roditelj protestant a drugi katolik.
Za razliku od nasih, holandske crkve su se itekako priblizile covjeku i u svoja krila prihvataju ljude svih religija i nude im pomoc i podrsku u svim drustvenim i religioznim pitanjima.Pocev od tamo nekih Muhameda koji su izgubili status azilanta i zive ilegalno na ovom tlu, bez osnovnih zivotnih potrebstina, do Ivane i Pere koji ipak mogu krstiti svoje dijete u crkvi, ali zato ne mogu u katolickoj hrvatskoj crkvi u Holandiji.
Holandske dzamije, njih za sada 400 nemaju tu i takvu tradiciju, ali srecom i na moju veliku radost, neke od tih dzamija i njihovih imama pocinju da uvidjaju drustvenu problematiku i pokusavaju pomoci u suzbijanju lover boysa ( naziv za djecake koji kupuju svoje buduce zrtve poklonima i paznjom kako bih ih docnije koristili u svrhe prostitucije i zarade)-te rade zajedno sa policijom i nekim drustvenim ustanovama koje se bave ovakvim pitanjima.
A ja se iskreno plasim, da je nasa vjerska institucija ( ma o kojoj religiji je rijec) iskljuciva, slijepa i arogantna-da ne napominjem koliko je neprijateljska i NE ovozemaljska.
I stoga, sta uciniti kada sagledamo sve te aspekte? I sta uciniti sa djecom koja nemaju ni roditelja, niti idu u crkvu?A i sam znas, ja ovo ponavljam uporno jer me strasno boli, mi smo zemlja u kojoj su djeca,"proizvod" sistematskog ratnog silovanja-etiketirana kao kopilad.Kako se crkva i dzamija odnosi prema istima? I sto uci svoje stado po pitanju ove djece koja su nastala "iz bluda"?
Da, zivot je dar!Kada pogledam svoju jednogodisnju kcerkicu, spoznajem cudo koje mi se desilo.Ali ne prodje dugo vremena da se prisjetim, koliko djece nema ni pola na tanjiru ili u flasici koliko ima moje dijete.I stid me je-jer znam, da sam jedna od rijetkih sretnika ove planete, koji svome djetetu mogu priustiti osnovne potrebe i vise od toga.Prisjetim se svih svojih sticenika, koji i dan danas lizu svoje rane, sami i ostavljeni negdje po coskovima drustva, da se nose sa svim prezivljenim strahotama.Pomislim na djecu s posebnim potrebama koje vezuju za krevete.Pomislim na sva mala stvorenja cije slike postavljaju po internetu u casovima zlostavljanja.Pomislim na sve one roditelje u BiH, koji prose milost kako bi izlijecili svoje tesko bolesno dijete.Pomislim na one bebe u domu Ljubica Ivezic, koje tako stravicno stradase? Da nabrajam dalje......?
Da, zivot je dar, dar koji tako sirokogrudo zlostavljamo i zanemarujemo kao roditelji, kao drzava, kao crkva i dzamija.

tempora wrote:Sirotanovicu, vise puta sam procitala tvoj odgovor dr gogu kako bih pokusala razumijeti o kakvom to rjesenju problema pises.Imam par pitanja.
Velis da bi crkva/dzamija trebala igrati glavnu ulogu a potom roditelji u seksualnoj prevenciji.
Interesuje me, da li u tom slucaju, crkva/dzamija prihvata pomoci djeci/maloljetnicima koji su druge religije ili "svojoj" djeci i odraslima koji su na neki nacin zgrijesili ili se oglusili o poruku crkve, te koliko je crkva/dzamija ima/nema veze sa nacionalnim pitanjem koje dominira u BiH?
Ovo te pitam iz dva razloga.Prvi je da su sva moja africka djeca, kojima sam niz godina bila staratelj, djecaci vojnici,djevojcice zrtve bijelog roblja i strasnog nasilja, bila izuzetno religiozna ( za moj pojam cak fanaticna) ali su u velikoj vecini upraznjavala seks i iznova bili zrtve seksualne eksploatacije, abortusa,zlostavljanja, itd.Mogla bih iznijeti jako puno iskustava po tom pitanju, ali napomenut cu samo jedan stravicni slucaj djecaka, koji se vodio porukom apstinencije i trudio se da odgovori svim porukama religije koju je slijedio.Svome mentoru sve cesce se zalio kako ima prljave misli/razmisljanja i nagone o seksu i "bludnim radnjama" koje ne moze da podnose.Sve vise se poceo zatvarati u sebe,Nasli smo ga jedno jutro na podu u lokvi krvi.U predjelu butina i oko spolnog organa nozem je urezao duboke brazde, izrezao vrat i ruke.Prezivjeo je.Jedno vrijeme bio je lijecen na odjelu psihijatrije, pusten i opet vise puta zatvaran....kada bi ga pronasli kako luta go po parkovima,dezorjentiran i u psihozi.
Ovim slucajem, ne zelim ti reci da krivim poruku apstinencije kao glavni uzrocnik nesrece ovogo djeteta, ali poznajuci slucaj, pritisak koji je vrsila poruka a koju je ovo dijete apsolutno pokusalo slijediti itekako je imalo efekta na razvoj dogadjaja.Ovo dijete, koje je spas svoga zivota,nakon svih silnih nedaca koje su ga sustigle, trazilo u crkvi, upravo zbog problematike iz koje je dolazilo nije moglo da se nosi sa jednom takvom "teskom" porukom.
Licno, nemam nista protiv poruke apstinencije,ali vidjoh jako malo vjerskih radnika koji su u stanju da kroz svoje religiozne nadzore i poruke -"duznosti" i teret istoga priblize vremenu i drustvenoj problematici, te da pomognu svoje stado u momentima kada je to istinski potrebno.

Drugi razlog moga pitanja je iskustvo da nase crkve i dzamije u sebi nose iskljucivost i nacionalni predznak i da su nepristupacne za razlicite potrebe ljudi i razlicita vjerovanja.Jer religija je jedno a vjera drugo-ispravit ces me ako grijesim?
U vise navrata, bila sam ocevidac kada osobe bivaju odbijene za krstenje djeteta jer mu roditelji nisu vjencani u crkvi vec "upraznjavaju blud"-ili je jedan roditelj protestant a drugi katolik.
Za razliku od nasih, holandske crkve su se itekako priblizile covjeku i u svoja krila prihvataju ljude svih religija i nude im pomoc i podrsku u svim drustvenim i religioznim pitanjima.Pocev od tamo nekih Muhameda koji su izgubili status azilanta i zive ilegalno na ovom tlu, bez osnovnih zivotnih potrebstina, do Ivane i Pere koji ipak mogu krstiti svoje dijete u crkvi, ali zato ne mogu u katolickoj hrvatskoj crkvi u Holandiji.
Holandske dzamije, njih za sada 400 nemaju tu i takvu tradiciju, ali srecom i na moju veliku radost, neke od tih dzamija i njihovih imama pocinju da uvidjaju drustvenu problematiku i pokusavaju pomoci u suzbijanju lover boysa ( naziv za djecake koji kupuju svoje buduce zrtve poklonima i paznjom kako bih ih docnije koristili u svrhe prostitucije i zarade)-te rade zajedno sa policijom i nekim drustvenim ustanovama koje se bave ovakvim pitanjima.
A ja se iskreno plasim, da je nasa vjerska institucija ( ma o kojoj religiji je rijec) iskljuciva, slijepa i arogantna-da ne napominjem koliko je neprijateljska i NE ovozemaljska.
I stoga, sta uciniti kada sagledamo sve te aspekte? I sta uciniti sa djecom koja nemaju ni roditelja, niti idu u crkvu?A i sam znas, ja ovo ponavljam uporno jer me strasno boli, mi smo zemlja u kojoj su djeca,"proizvod" sistematskog ratnog silovanja-etiketirana kao kopilad.Kako se crkva i dzamija odnosi prema istima? I sto uci svoje stado po pitanju ove djece koja su nastala "iz bluda"?
Da, zivot je dar!Kada pogledam svoju jednogodisnju kcerkicu, spoznajem cudo koje mi se desilo.Ali ne prodje dugo vremena da se prisjetim, koliko djece nema ni pola na tanjiru ili u flasici koliko ima moje dijete.I stid me je-jer znam, da sam jedna od rijetkih sretnika ove planete, koji svome djetetu mogu priustiti osnovne potrebe i vise od toga.Prisjetim se svih svojih sticenika, koji i dan danas lizu svoje rane, sami i ostavljeni negdje po coskovima drustva, da se nose sa svim prezivljenim strahotama.Pomislim na djecu s posebnim potrebama koje vezuju za krevete.Pomislim na sva mala stvorenja cije slike postavljaju po internetu u casovima zlostavljanja.Pomislim na sve one roditelje u BiH, koji prose milost kako bi izlijecili svoje tesko bolesno dijete.Pomislim na one bebe u domu Ljubica Ivezic, koje tako stravicno stradase? Da nabrajam dalje......?
Da, zivot je dar, dar koji tako sirokogrudo zlostavljamo i zanemarujemo kao roditelji, kao drzava, kao crkva i dzamija.

Draga Tempora,

Razumijem tvoja pitanja. S obzirom na tvoje bogato iskustvo u radu sa africkom djecom vojnicima, djevocicama koje su bile zrtve stravicnog nasilja i trgovine bijelim robljem sigurno ti je poznato koliko dobra i napora Crkva cini putem svojih misija kako bi pomogla tim malim unesrecenim ljudima.

Ovdje bi malo zastao uz napomenu da fanatizam niti u jednom segmetnu koji cini zivot nije niti smije biti dobrodosao.

Primjer koji navodis, malog nesretnog djecacica, je najbolji primjer onoga sto sam u svom prethodnom komentaru rekao. Djelovanje mora biti visestruko i dolaziti sa razlicitih strana. Ono mora biti uskladjeno od strane roditelja, Crkve, i obrazovnih i odgojnih institucija.
U tom nesretnom slucaju po mom misljenju zakazali su roditelji jer su ga napustili, zakazao je i mentor koji nije prepoznao tezinu problema sa kojom se malisan nosio.
Crkva je uradila svoje ali nazalost nije bila nadopunjena od strane roditelja tj. mentora tj, odgojne institucije. Sta zelim reci!? Crkva "odgaja" "duh" a drustvo mora odgajati ono sto je tjelesno tj. tijelo. Jedni druge moraju nadopunjavati i to je ono sto sam u svom prethodnom komentaru pokusao objasniti kroz metaforu lanca.

Primjer drugih malisana koji su iako rezligiozni upraznjavali seks te iznova postajali zrtve nasilja nije problem koji mozemo pripisati Crkvi. Ona je rekla svoje, malisani su se oglusili. Bez obzira na tu cinjenicu Crkva je opet bila i bice tu da im pomogne.

Konkretno, vezano za pitanje, mislim da niti jedna vjerska ustanova nece odbiti pomoci onom u potrebi bez obzira na vjersku pripadnost jer bi se to kosilo sa njenim osnovim vjerskim nacelima po kojima se vodi. Ukoliko je bilo takvih slucajeva u sta ne sumnjam, grijeh ne ide na Instituciju nego pojedinca koji je u tom trenutku predstavljao tj. zastupao.

Vezano za odbijanje krstenja; Crkva ima pravila i njih se drzi. Ukoliko roditelji nisu crkveno vjencani Crkva to detektira kao problem. Mozda je pogresno sto posljedicu snosi djete koje je najmanje krivo zato sto mu roditelji nisu crkveno vjencani ili cak zato sto su razlicitih vjerskih opredjeljenja. Ipak, rijec je o pravilima i posljedicnim problemima nepostivanja istih. Bez obzira, mislim da takvih slucajeva nema puno i oni se izrazavaju u jako malom broju procenata. Mislim da je to stvar oko koje ce se jos voditi rijec u skorijoj buducnosti kada je u pitanju Crkva.

Dozvoli, ja ipak ne bih opravdao strah koji nosis kada su u pitanju nase vjerske institucije. Mi smo dio njih, i ako recimo mene dozivljavas kao iskljucivog, slijepog, arogantnog, neprijateljskog i ne ovozemaljskog tvoje sumnje i strah jesu opravdani. Dozvoljavam da imas takvo misljenja, ali i ti meni u tom slucaju dozvoli da mislim da si u krivu.

I za kraj da zakljucim, tvojim rijecima: "Da, zivot je dar, dar koji tako sirokogrudo zlostavljamo i zanemarujemo kao roditelji i kao drzava"

Primjetit ces da sam izostavio crkvu i djamiju. U tom djelu ne djelim tvoje misljenje jer su mi jako dobro poznati napori na globalnom planu, prije svega Crkve na suzbijanju problema siromastva, trgovine bijelim robljem, djece vojnika, napustene djece, bolesnih, gladnih, i svih onih drugih u potrebi.

Moram te ispraviti u par stvari.
Ova djeca, nisu "napustena od strane roditelja"-njihovi roditelji su u vecini slucajeva ubijeni pred njihovim ocima, a braca ili sestre osakaceni ( ili takodjer ubijeni) kako bi ova djeca bila odvedena u paravojne formacije, kako se ne bi imala kome i kamo vratiti i kako bi se od njih napravile masine za ubijanje.Sto vecina i njih jeste bila, zahvaljujuci "stimulansima" koji su im davani:droga, batine, udisanje praha iz puscanih zrna itd itd itd.
Ova djeca takodjer nisu ostavljena ni od strane mentora i staratelja ( niti cijelog tima eksperata koji paralelno brinu brigu o psiho-socijalnoj problematici ove djece).Mentor je tu da se brine o sigurnosti, dobrobiti i razvoju tog djeteta, ali nema pravo ulaziti u odabire kao sto je religija ( u datom slucaju djecaka radilo se o ekstremnosti kroz koju je on patio i pri samoj pomisli "prljavih misli")-jer bi se time zadiralo u ljudska prava!

Mi, ti ,mnogi ovdje, polaze od toga, da svako dijete, zivi u "normalnom" okruzenju, da ima oba roditelja i da ima normalne socijalno-drustvene prilike, kroz koje ce slobodno i normalno moci da se razvija, a ako to ne bude slucaj, imat ce i dovoljno "pomagala" kako bi izaslo na pravi put.
Na zalost, iskustvo me uci, a moje misljenje podrzavaju i razne statistike i situacije u svijetu-da vecina djece ove planete nema "normalno" zivotno okruzenje i da su djeca i zene vecinske zrtve, pocev od ratnih sukoba,pa do zakonika onih uredjenijih drzava u kojima vlada blagostanje.

U jos necemu te zelim ispraviti -naravno, kroz svoje vidjenje.Znam koliko i kako su crkva i dzamija jasne u svojim porukama.Niti jedna od ove dvije institucije mi nije strana-naprotiv.No ne mogu se sloziti s tobom, da ta jasna poruka-moze i jeste priblizna ovozemaljskim nepravilnostima i da se na takav nacin moze boriti protiv istih.
Ako su holandske crkve ( izuzetak na zalost u ovom slucaju jesu dzamije) u mogucnosti da se priblize svojim vjernicima i da na razne nacine idu u korak s vremenom i potrebama drustva, ne gubeci svoju osnovnu poruku-ne vidim razloga zasto to i nase vjerske institucije ne bi mogle biti?Jer primiti poruku jasnu i cistu, ne znaci da je svako od nas moze nositi kroz zivot i da ima takve kapacitete.Da je tako, ne bi smo imali o cemu pricati i o cemu brinuti?

meni niko nece moci odredjivati ni crkva ni dzamija hocu li roditi ili pobaciti. svak ima svoje misljenje, ali neka ga zadrzi za sebe