Ihiii ima mnostvo situacija koje su me pravooo nanervirale tokom godina. Jedno je sigurno: Kad god izvedem psa u setnju ( a to je ovih dana rijetko), uvijek imam osjecaj nelagode i opreza, jer ljudi reaguju kao da vodim tempiranu bombu.
Naravno da razumijem, da prolaznici ne mogu niti znaju da je moj pas socijalizovan, miran, blag, sa jednim od najuravnotezenijih temperamenata, samo par puta se razbjesnio i to kad su ga drugi psi bukvalno napali i za vrat mu skocili, tako da i u tim setnjama nastojim da psa drzim podalje, na uzici i obilazeci ljude koji setaju, pogotovo djecu, ne zato sto ce ih moj pas napasti, nego naprosto ne zelim da se djeca prepadnu. Druga je stvar, sto sami roditelji malo rade na socijalizaciji svoje djece, pa cim vidite kako dijete plasljivo skace u stranu, vidite koliko je sati. Koliko god dijete treba biti oprezno pri susretu sa psima, toliko nije dobro ni stvaranje osjecaja histerije i bespotrebnog straha. Ali, to je tako, kako je

Ipak, ovaj zakon o brnjicama podrzavam, naravno ne ovakav kakav jeste, jer je laicki kategorizirati ''opasne'' pse po kilogramima.
Nemam namjeru psa voditi po javnim prevozima, jer bi to bila prava avantura

, mislim da bi pola tramvaja automatski izaslo van.
Potpuno razumijem ljude poput baby_angel (mnogo slicnih situacija smo i mi imali), tipa komicnih baba koje svoje pudle vristeci pocnu dizati od zemlje, jer moj pas prilazi, a njihova jadna pudla se koprca na uzici.

I dzaba sto ja pokusavam nadglasati njeno vristanje, da moj pas nece ''pojesti'' njenu pudlu, ona ne prestaje da se zajedno s njom vrti u krug i histerise.
Tako da vec dugo psa ne izvodimo na Vilsonovo, niti druga javna mjesta, nego van grada, gdje je sto manja koncentracija ljudi. Svi se bolje osjecamo

Skoro smo bili na Bjelasnici, evo jedan pic nasih malisana na polju.
http://farm2.static.flickr.com/1134/144 ... d0.jpg?v=0