Forum Klix.ba

Prenosi se da je jedan islamski mudrac rekao: ''Znak po kojem se može prepoznati onaj ko je ustrajan u vjeri jeste da bude poput brda, jer brdo se topi na vrelini, učvršćuje na hladnoći, vjetar ga ne može pomjeriti niti poplava odnijeti. Tako je i sa ustrajnim vjernikom: ako mu neko učini dobročinstvo, to ga neće navesti da nepravedno podržava onoga ko mu je dobro učinio, ako neko nešto hrđavo učini prema njemu, to ga neće navesti da bude nepravedan prema tom čovjeku, prohtjevi njegove duše ga ne mogu navesti da čini ono što je suprotno Allahovom naređenju niti ga dunjalučke blagodati i ljepote odvode od pokornosti Allahu, dž.š.''

"Bismike-l-Lahumme emutu ve ahja"
- S Tvojim imenom, Allahu moj, umirem i živim. (K)

Da neotvaram novu temu vidim ova je jos aktivna
Pitanje upuceno onima koji znaju malo vise o tome

Zasto je sunecenje praksa u islamu, koliko znam to nema u Kur'anu,
sta poslanik govori o tome?
Allah nas je stvorio takve kakve jesmo zbog cega moramo ostranjivati dio tijela poslije rodjenja.
Takodje sta je u vezi obrezivanja zena?

Koliko ja znam, a napominjem da nisam strucan po takvim pitanjima, sunecenje se ne spominje u Kur´anu no postoji hadis koji o tome govori, a tradicija potice jos od prijasnjih poslanika, prvenstveno Ibrahima a.s., a spominje se i u Starom Zavjetu, po nekima Tevrat. Recimo Jevreji praktikuju sunecenje i kod njih je to obavezno. Za zensko obrezivanje koliko znam nema serijatskog uporista.

Selamun alejkum!
Da li sunećenje dječaka može obaviti nemusliman u bolnici? Također me zanima da li je obavezno sunećenje konvertitu/povratniku u Islam nakon izgovaranja šehadeta?
Selam!

Odgovor

Bolje je da sunećenje djeteta obavi musliman koji je osposobljen za taj posao, budući da je u pitanju izvršenje čina koji je sunnet po nekima, a po mišljenju drugih vjerska obaveza. Musliman će to obavti s Bismilom i pod abdestom, što nije slučaj ako bi to obavio nemusliman. Međutim, i u slučaju da ovu operaciju obavi ljekar nemusliman, propis sunećenja bi bio izvršen i njegov cilj ostvaren.

Sunećenje je po hanefijskom mezhebu pritvrđeni sunnet, a ne stroga obaveza kako za izvornog muslimana tako i za konvertita. U svakom slučaju, u pitanju je važan vjerski čin koji ne bi trebalo propustiti izvršiti tim prije što je potvrđena njegova korisnost i sa zdravstveno-higijenske strane.

http://rijaset.ba/index.php?option=com_ ... Itemid=139

Hvala na odgovoru!

ako vec ima u hadisu, dali se navodi razlog zbog cega se to radi. Dali je samo zdravlje-higijena u pitanju ili je jos nesto vezano za to?

Religious sources
The Qur'an itself doesn't mention circumcision. In the time of Muhammad, circumcision was carried by many Arabian tribes, among them Jews and Christians for religious reasons. Muhammad himself was circumcised, and circumcised his sons. Many of his early disciples were circumcised to symbolise their inclusion within the emerging Islamic community. These facts are mentioned several times in the Hadith. Some Hadith group circumcision with the fitrah (acts considered to be of a refined person. Other such acts include: clipping or shaving pubic hair, cutting nails, cleaning teeth, plucking or shaving the hair under the armpits and clipping (or trimming) the moustache. (Reported in the Hadiths of Sahih al-Bukhari and Sahih Muslim). So despite its absence from the Qur’an, it has been a religious norm from the beginning of Islam. However, there is another version of the hadith which does not name circumcision as one of the characteristics of fitra and yet another hadith which names ten characteristics, again without naming circumcision. There are arguments from the Qur'an which opposes male circumcision, many Qur'an alone followers adhere to this princicple and argue circumcision to be against the Qur'an[5].

Amongst Ulema (Muslim legal scholars), there are differing opinions about the compulsion of circumcision in Sharia (Islamic law). Imams Abū Ḥanīfa, founder of the Hanafi school of Fiqh (Islamic jurisprudence), and Malik ibn Anas maintain that circumcision is a Sunnah Mu'akkadah — not obligatory but highly recommended. The Shafi`i and Hanbali schools see it as binding on all Muslims.[6]

There is a small movement within Islam, which rejects making male circumcision a religious requirement due to the fact it is not mentioned in the Qur'an. Advocates of this view point to several Qur'anic verses that indicate the perfection of creation (32:7, 82:7-8, 95:4), as well as common perceptions that circumcision is necessary for reasons of hygiene which are strongly disputed by a majority of international medical experts and bodies.[7] Muslim intactivists include Canadian Dr. Arif Bhimji[8], Libyan judge Mustafa Kamal al-Mahdawi[9] , and the Egyptian feminist Dr. Nawal El-Saadawi, who links it with her own struggle against Female Genital Mutilation[10]. There are also some converts who have spoken out against circumcision using religious arguments [11][12].

http://en.wikipedia.org/wiki/Khitan_(circumcision)

ja bih rekao da se prvenstveno radi o ibrahimskoj tradiciji i higijeni. kao sto vidis iz teksta, ako znas engleski, neki muslimani se ne slazu sa tim.

Do sada sve sam mislio da je to pod moranjem za muslimane ali kao sto vidim nebi reko da ima neke veze sa islamom.
Tradicija kao tradicija imala je veliki uticaj na religiju, kao npr. u Bosni mnoge stvari su prihvacene kao religijske od strane arapa i turaka dok su one samo bile obicna njihova tradicija i kultura. Nista lose u tome ali nekad neke stvari mogu biti i zbunjujuce.

amin amin amin we ijjake

Draga braco i sestre cuvajte se JEZIKA nemojte se vrjedzati sovati proklinjati imate ljepe primjere u poslaniku Muhhamedu Savs i njegovim Ashabima
Nemojte svoja dobra djela pretvarati u losa Sa SABUROM DO DZENNETA
Amin InsAllah

isaisa wrote:amin amin amin we ijjake

Draga braco i sestre cuvajte se JEZIKA nemojte se vrjedzati sovati proklinjati imate ljepe primjere u poslaniku Muhhamedu Savs i njegovim Ashabima
Nemojte svoja dobra djela pretvarati u losa Sa SABUROM DO DZENNETA
Amin InsAllah

Amin

Eselamu alejkum

Opet ja sa svojim pitanjima.

Evo bas citam kako je neki reziser stio u filmu 2012 da srusi svesta mjesta a samim tim i nase islamsko sli je odustao od toga.
To me navede na razmisljanje, sta bi bilo ako se to u stvarnosti desi i neko srusi Kabu.
Nemislim kakva bi bila reakcija muslimama, normala bili bi ljuti i bilo bi svega sto se tice toga,
nego mislim vezano za nasu vjeru sta bi tu znacilo?

Static-X wrote:Eselamu alejkum

Opet ja sa svojim pitanjima.

Evo bas citam kako je neki reziser stio u filmu 2012 da srusi svesta mjesta a samim tim i nase islamsko sli je odustao od toga.
To me navede na razmisljanje, sta bi bilo ako se to u stvarnosti desi i neko srusi Kabu.
Nemislim kakva bi bila reakcija muslimama, normala bili bi ljuti i bilo bi svega sto se tice toga,
nego mislim vezano za nasu vjeru sta bi tu znacilo?

Ne znam na šta tačno misliš..Da li bi to uzdrmalo samo učenje islama? Pazi, Ka'ba je već, ukoliko me sjećanje ne vara jer pišem bez provjeravanja, dvaput bila rušena. Za onaj slučaj za koji sam siguran je onaj kada je Hadždžadž ibn Jusuf, desna ruka emevijskog halife Abdul-Melika ibn Mervana i čovjek poznat po svireposti prema onima koji su suprostavljali Abdul-Meliku, katapultima urušio Ka'bu. A to se desilo kada se Abdullah ibn Zubejr (kojem je Poslanik, alejhi-selam, osobno dao ime i blagoslovio kao bebu. Unuk je bio Ebu Bekra) proglasio halifom, u Mekki, i kada ga je u tome podržao Hidžaz (Mekka i Medina). Hadždžadž je bio veoma efikasan zatomljivač bilo kakve opozicije i pobune protiv aktualne vlasti. Nije mu bilo mrsko da dovuče vojsku, opkoli Mekku i bombarduje je iz katapultova dok nije iznudio predaju. Abdullaha ibn Zubejra je objesio da visi danima u Mekki. Tom priikom je i Ka'ba pogođena. Poslije su je renovirali i kraj priče.
Dakle, ako bi neko srušio ili oštetio Ka'bu - to bi imalo velikih posljedica, ali ne po vjeru kao takvu.

Nisam upoznat s tim dogadjajima.
U svakom slucaju najznacajniji dio Kabe jeste crni kamen (koliko je meni poznato).
U slucaju da je sruse ponovo u ovom vremenu s novom tehnologijom (bombama) bilo bi moguce da se unisti i taj kamen.
Zato me interesuje dali taj kamen ima neko specijalno znacenje u nasoj vjeri ili bi bilo dovoljno izgraditi novu Kiblu tj. crnu kocku.
Ili mozda samo lokacija je to sto je znacajno uopste, mjsto gdje je Ibrahim a.s. nekad stajao i to je mjesto prema kojem se trebamo okretati u molbi, nebitno dali je kocka tamo ili ne.

M=ashaAllah, laa kuvvete illa billah, Milostivom Allahu uvala, kada ima i na ovome forumu ovakvih tekstova!
U=zviseni Allah, tebaareke we te'ala, ljubomoran je da nekome vise nego Njemu ljudi i dzinni posvecuju i okrecu srce i emocije!
H=arami, niti jedan od njih, nisu se pojavili, a da Resul,alejhissalatu wesselam, nije upozorio na njih, niti halal, da nije uputio na njega!
A=llah,Uzviseni ga ucinio miloscu svjetovima=rahmetellil-alemin,neka nas Allah ucini njegovim ummetom, sefa'at njegov da imamo pravo!
M=ilostivi Allah,Jedini vidi sve unutar emocija,osjecaja,duse,srca,uma,tako da se stalno moramo obracati Allahu,subhanehu we te'ala!
M=ilostivi svacije srce drzi izmedju Svoja dva Prsta(sahih hadis) i okrece ih kako On zeli,neka nam ih okrene direktno,konstantno,Njemu!
E=lhamdulillahi Rabbil-alemin,cilj nam je prvenstveno cuvati hator Allahov,pa onda hator Poslanika,sallallahu alejhi we sellem,pa da mi i
D=jeca nasa samo,iskljucivo,iskreno,predano,odlucno,hrabro,potpuno,samo se Allahu predamo,za Njegovu Rijec borimo,i ustrajemo!

A=llahu, Uzviseni, Ti si mi dovoljan svjedok, da mi je svaki musliman i muslimanka, svetost, sveti su njihovi imeci, krv, Cast njihova,
M=ilostivi, Samilosni, Blagi, Allahu, Gospodaru nas, ucini nase pokajanje potpuno
I=skrenim, da se samo Tebi istinski kajemo, Tebe bojimo, Tebi iskreno robujemo.
N=amaze samo Tebi da klanjamo, samo Tebi postimo, samo radi Tebe borimo, zivimo i umiremo!

Amin!

DOVA - AJETUL KURSIJA:

E'UZU BILLAHI MINESHEJ-TANIRRADZIM
BISMILLA-HIRRAHMA-NIRRAHIM
ALLAHU LA-ILAHE ILLA-HU, EL-HAJJUL-KAJUM.
LA TE'HUZUHU SINETUN VE-LA NEVM.
LEHU MA FISSEMAVATI VE MA FIL-ERD.
MEN ZELLEZI JESHFE-U INDEHU ILLA BI IZNIH.
J'ALEMU MA BEJNE EJDIHIM VE MA HELFEHUM.
VE LA JUHITUNE BI SEJ-IN MIN ILMIHI ILLA BI-MA SAE.
VESIA KURSIJJU-HUSSEMAVATI VE-ERDA,
VE-LA JE-UDUHU HIF-ZUHUMA,
VE HUVEL-ALIJJUL-AZIM.

Prevod: Molim te, dragi Allahu, spasi me od prokletog sejtana! U ime Boga, Sveopceg Dobrocinitelja, Milostivog! Samo je Allah Bog. Nema drugog Boga osim Allaha. On je Zivi i sve sto postoji On odrzava. Njega ne obuzima drijemez niti san. Njegovo je sve sto je na nebesima i na zemlji. Niko ne moze kod Njega posredovati bez njegove dozvole. On zna sve sto je pred ljudima i sto je iza njih. ljudi ne znaju osim ono sto im je On dao da spoznaju, njegova vlast obuhvata nebesa i Zemlju. Odrzavanje nebesa i Zemlje On vrsi bez truda i zamora. On je Uzviseni i Veliki.

"O vjernici, kada se petkom pozovete (ezanom) na dzumu-namaz, pozurite da spominjete i velicate Allaha, a ostavite trgovacke i druge poslove. To je za vas bolje i korisnije, ako znate." (El-Dzumu-ah, 9)

Dzuma Mubarek Olsun

hairli tekst šejha Tantavija, Allah swt mu se smilovao

Koliko god bio siromašan, možeš dati siromašnijem od sebe


Siromah_bogatasKada god sam, bio u poteškoćama, Allah mi je izlaz dao. Kad god sam nešto poželio, dobio sam, a kad god mi je nešto bilo važno i želio sam ga sačuvati, ostavljao sam ga u ovu banku. Može li na dunjaluku razumna osoba poslovati sa bankom stvorenja koja daje pet posto zabranjene (haram) zarade, a možda i bankrotira ili izgori, a ne poslovati sa bankom Stvoritelja koja za svaku stotinu uloženih daje zaradu u iznosu od sedamdeset hiljada? Osim toga, ulog je obezbijeđen kod Gospodara svjetova; neće bankrotirati, niti izgorjeti, niti će biti uzet iz imovine drugih ljudi.


Sinoć sam pogledao i vidim soba je topla, vatra je naložena, a ja u udobnoj fotelji razmišljam o čemu da pišem. Pored mene je lampa, telefon je blizu, djeca su učila a njihova majka je tkala vunu. Upravo smo jeli i pili. Sa radioprijemnika čuo se slab glas i sve je bilo tiho. Ni na šta se nisam mogao žaliti niti nešto više poželjeti.
Rekao sam: "El-hamdulillahi" (Hvala Allahu). Izgovorio sam to iz dubine svoga srca, zatim sam razmislio i zaključio da zahvala (hamd) nije puka riječ koja se izgovara samo jezikom makar je jezik izgovorio i hiljadu puta, nego zahvala na blagodatima je da od tih blagodati jedan dio daš onome kome su one potrebne. Zahvala bogatog je da dâ siromašnom, zahvala snažnog je da pomogne slabog, zahvala zdravog je da obiđe bolesnog, zahvala vladara je da bude pravedan prema podanicima. Da li sam ja zahvalan Allahu na ovim blagodatima ako ja i moja djeca siti sjedimo u toploj sobi, a moj komšija i njegova djeca su u hladnom i gladni? Pa ako moj komšija i ne traži zar nije moja obaveza da se zainteresiram za njega?


Allah mi daje opskrbu kao ptici

Dok sam razmišljao o tome, žena me je upita: "O čemu razmišljaš?" Rekao sam joj o čemu razmišljam, a ona mi reče: "Tačno, ali ljudske potrebe može zadovoljiti samo njihov Stvoritelj jer kada bi htio da zadovoljiš potrebe svojih siromašnih komšija i ti bi postao siromah prije nego što bi riješio njihove potrebe."
Rekao sam: "Tačno! Da sam bogat ne bih mogao njih obogatiti, a pogotovo onda kada sam skromno opskrbljen. Allah mi daje opskrbu kao ptici, ujutru izađe gladna, a vrati se sita. Ne, ja ne želim da obogatim siromahe, nego želim da kažem da je to pitanje proporcija (odnosa). Ja sam u odnosu na posjednika hiljada, siromašan, ali ja sam bogataš u odnosu na radnika (čovjeka) koji sam svojom platom hrani desetero, a taj radnik je bogat u odnosu na udovicu (samohranu majku) koja nema izvora prihoda niti imovine, a posjednik hiljada je siromašan u odnosu na milionera. Na dunjaluku nema apsolutnog siromaha niti apsolutnog bogataša, niti na njemu ima malih i velikih. Ko u ovo sumnja, ja mu postavljam najteže pitanje koje može biti postavljeno čovjeku, pitam ga o vrapcu. Da li je on mali ili veliki? Ako kaže da je mali, reći ću mu: "Misli u odnosu na slona?" A ako kaže da je veliki, reći ću mu: "Misli u odnosu na mrava?." Vrabac je veoma veliki u odnosu na mrava, a vrlo je mali u odnosu na slona. I ja sam veoma bogat u poređenju sa siromašnom, hudovicom prepuštenoj samoj sebi, koja je izgubila imetak i skrbnika, iako sam istovremeno veoma siromašan u poređenju sa tim i tim bogatašem.
Reći ćete da filozofiram. Ne, ne filozofiram nego želim reći da svako od vas može pronaći nekoga ko je siromašniji od njega pa da mu udijeli. Ako ti nemaš ništa drugo osim pet kifli (kriški hljeba) i sahan bungura (pirjan od riže i leće), možeš dati kiflu onome ko nema ništa. A onaj kome poslije večere ostanu tri sahana graha (graška) i riže, nešto kolača i voća može nešto od toga dati onoj koja ima samo hljeb i pirjan od riže i leće...


Za udijeljeno Allah daje višestruku zaradu

Onaj ko ima samo četiri zakrpljena odijela može jedno dati onome ko nema ništa. Onaj ko ima odjeću koja nije pocijepana niti zakrpljena ali mu je dosadila, a pored nje ima tri nova, može to staro dati onome ko ima samo zakrpljenu odjeću. Ima mnogo odjeće koja tebi izgleda stara i iznosana, kada bi je dao nekom drugom, njemu bi ona izgledala kao bajramska odjeća i koristio bi je kao ukras (u posebnim prilikama). On bi se njoj obradovao kao što bi se ti obradovao kada bi ti milioner, svoga Ševroleta, kojeg se zasitio, nakon što je kupio novog Kadilaka.
Koliko god čovjek bio siromašan, može nešto dati onome koji je siromašniji od njega. Službenik sa najmanjom plaćom koja ne prelazi 150 eura, koji nema posebnih potreba, niti ga pritiska siromaštvo, može udijeliti jedan euro onome ko nema ništa. Onaj čija plaća dostiže 400-500 eura, neće mu škoditi ako od toga udijeli pet i kaže: "Ovo je u ime Allaha." A onaj trgovac koji zaradi deset hiljada mjesečno može od toga svaki mjesec da udijeli dvjesto.
Nemojte misliti da će ono što udijelite otići bespovratno. Ne, tako mi Allaha, vi ćete ostvariti višestruku zaradu. Dobit ćete je još na dunjaluku, a pogotovu i na ahiretu. Ja sam to vidio kod sebe. Ja radim, zarađujem i izdržavam svoju porodicu više od trideset godina. U svakoj vrsti ibadeta i dobročinstva sam učestvovao, ako sam imao imetka. Nikada u životu nisam štedio. Supruga mi je stalno prigovarala: "Čovječe, štedi i kupi svojoj djeci (makar) kuću." Ja sam joj govorio: "Prepusti to Allahu."
I znate li šta se desilo? Allah je ono što sam podijelio na Njegovu putu obračunao i štedio za mene u "banci" dobrih djela (Bank el-hasenat,) koja daje godišnju zaradu sedam stotina puta više od uloženog. Da:

"...liče na onoga koji posije zrno iz kojeg nikne sedam klasova i u svakom klasu po stotinu zrna... a može se dobiti i puno više od toga. A Allah će onome kome hoće dati i više." (Bekare, 261.)

Allah je poslao jednog mog prijatelja, plemenitog gospodina, jednog od uglednika Damaska i pozajmio mi je novac za kuću, zatim je poslao druge prijatelje, dobročinitelje koji su ozidali kuću i uredili je, a ja sam, tako mi Allaha, o njoj znao onoliko koliko i obični prolaznik na putu. Zatim me je Allah pomogao halal opskrbom kojoj se ja nisam nadao pa sam sve dugove izmirio. Ko želi, mogu mu sve ovo podrobno ispričati i imena ljudi spomenuti.


Allah uvijek daje izlaz

Kada god sam, bio u poteškoćama, Allah mi je izlaz dao. Kad god sam nešto poželio, dobio sam, a kad god mi je nešto bilo važno i želio sam ga sačuvati, ostavljao sam ga u ovu banku.
Može li na dunjaluku razumna osoba poslovati sa bankom stvorenja koja daje pet posto zabranjene (haram) zarade, a možda i bankrotira ili izgori, a ne poslovati sa bankom Stvoritelja koja za svaku stotinu uloženih daje zaradu u iznosu od sedamdeset hiljada? Osim toga, ulog je obezbijeđen kod Gospodara svjetova; neće bankrotirati, niti izgorjeti, niti će biti uzet iz imovine drugih ljudi.
Nemojte misliti da ono što date da će propasti. Allah će to nadoknaditi prvo na dunjaluku a onda i na ahiretu. Ja ne želim da vam navodim brojne primjere, jer svako od vas zna dosta toga bilo da je vidio ili čuo. Navest ću vam samo jedan primjer: događaj sa šejhom Selimom El-Mesutijem, r.a., koji je bio učitelj mome ocu. Iako je bio siromašan, nikada nije uskratio pomoć onome ko ju je tražio. Samo što bi obukao džube ili fervu (ogrtač s posuvraćenim rukavima) i ako bi sreo onoga ko se trese od hladnoće dao bi mu je i vratio bi se kući samo sa košuljom. Znao je uzimati sofru ispred svoje čeljadi i dati je onome što traži. Jednog dana u ramazanu sofra je bila postavljena i čekao se pucanj topa (znak da se može iftariti, op. prev.), kad dođe prosjak i koji se zaklinjao da on i njegova djeca nemaju šta jesti. Šejh je iskoristio nepažnju svoje supruge, otvorio vrata i dao čitav iftar siromahu. Kada je to vidjela, njegova supruga zagalamila je na njega i zaklela se da ona neće ostati kod njega. Šejh je šutio... Nije prošlo ni pola sata kad neko zakuca na vrata i dođoše ljudi koji donesoše sahane u kojima je bila raznovrsna hrana, slatkiši i voće. Pitali su šta je to? Rekoše im Seid-paša Šemevin pozvao je neke velikane, a oni su mu se izvinuli (za nedolazak) pa se on naljutio i zakleo da niko ništa neće jesti od hrane nego je naredio da svu hranu odnesu kući šejha Selima El-Mesutija. Šejh je tada rekao: "Jesi li vidjela, ženo?" Ili kazivanje o ženi čiji je sin bio putnik i koja je jednog dana sjela da jede a pred njom je bio samo zalogaj mesa i komad hljeba. Siromah je to od nje zatražio i ona je dala odvojivši od svojih usta, a ona je gladna zanoćila. Kada je sin stigao sa putovanja pričao je majci šta je sve vidio i doživio a potom rekao: "Najčudnije što mi se desilo na putovanju je da me je na putu presreo lav. Bio sam sâm i bježao sam od njega ali me je on sustigao i već sam pomislio da sam u njegovim ustima kad ispred mene se pojavi čovjek u bijeloj odjeći i spasi me od njega rekavši: 'Zalogaj za zalogaj.' Nisam razumio šta je time htio reći." Ona ga je pitala kada se to desilo, kad ono u istom trenu u kojem je ona udijelila sadaku siromahu. Dala je svoj zalogaj iz usta pa je i Allah njenog sina izvadio iz usta lava.

Sadaka otklanja nedaće, Allah njome liječi bolesnog i zbog nje te Allah spašava neprilika. Sve ovo je dokazano, a o tome postoje i predanja iz tradicije. Onaj ko vjeruje da ovaj kosmos ima Boga Koji njim upravlja i Koji daje i uskraćuje, On je Taj koji liječi i daje zdravlje, taj zna da je ovo tačno, a sa ateistom (nevjernikom) nemamo šta (o ovome) pričati.
Žene su bliže vjerovanju i sentimentalnije, iako je žena po svojoj prirodi, kada se radi o imetku, škrtija od muškarca, ali ja se obraćam gospođama i nadam se da ovaj govor neće "biti uprazno", nego da će ostaviti traga. Svaka od vas neka pogleda šta može pokloniti od svoje stare odjeće ili odjeće svoje djece, ili ono što bi bacila ili što joj ne treba od kućne prostirke, ili što joj je višak od hrane i pića i neka potraži siromašnu porodicu kojoj će to biti radost (paket iznenađenja).


Budite milostivi prema trgovcima "od vrata do vrata"

Kada daješ nemoj davati davanjem moćnika i silnika, jer osmijeh pri susretu siromaha (sa jednim feningom kojeg mu daš) je bolji od marke koju mu gurneš namrgođen, ponosno i oholeći se. Prije nekoliko godina za vrijeme ramazana vidio sam svoju malu kćerku kako je ponijela dva tanjira hrane da ih da nekom stražaru, pa sam joj rekao: „Dođi, kćeri, donesi siniju, kašiku, viljušku, čistu čašu za vodu i tako mu ih daj. Ti ništa nećeš izgubiti, hrana je ostala ista, ali kada mu daš samo sahan i hljeb degradirala si ga i on se osjeća kao prosjak, ali ako mu ih daš na siniji (tacni) sa čašom, kašikom, viljuškom i solanicom, ukazala si mu poštovanje i on će se osjećati kao ugledan gost.
Jedan oblik sadake koji mnogi ljudi ne prakticiraju iako je on lahak, je olakšavanje trgovcima voća i povrća koji idu od kuće do kuće. Neke žene se cjenkaju i ubjeđuju s njima radi jedne marke i time pokazuje svoju „sposobnost“, iako su možda iz imućne porodice, a taj siromah i sva njegova roba, zbog koje on čitav dan hoda da bi je prodao, vrijedi svega desetak maraka i on ima zaradu možda samo dvije-tri marke.
O žene, tako vam Allaha, budite milostive s tim trgovcima i dajte im onoliko koliko traže, pa ako neka od vas i izgubi (da više) jednu marku, neka to računa kao sadaku jer je to bolje od sadake koju dajete prosjacima (onima koji je traže).
Jedan vid sadake je i da učiteljica razmisli kada traži od svojih učenica da kupuju sporstku opremu, naprimjer, ili kada insisitira da kupuju skupe sveske ili neki drugi vid školskog pribora koji nije prijeko potreban, da se tada sjeti da među učenicama ima onih čiji otac može zaraditi samo za hljeb i stanarinu. Pa je kupovina sportske opreme ili sveski tvrdog uveza,, ili atlasa, ili bojica (tempera), koje mi smatramo sitnicamaa, za nekoga je to krupno i veliko. Kao što sam rekao, to je stvar odnosa (procenta), jer kada bi učiteljici bilo naređeno da da hiljadu maraka, ona bi digla galamu, a veliki trgovac bi samo rekao: "Šta je hiljadu maraka?! Lahko." Lahko je za njega a teško je za nju, tako isto je i sa pet maraka ili deset; lahke su za učiteljicu ali su one teške (velike) za mnoge roditelje.

Suština je: onaj ko želi da mu Allah olakša kod onoga ko je jači i bogatiji od njega, neka pomogne onoga ko je slabiji i siromašniji od njega. Neka svako od nas stavi sebe u položaj drugog, neka voli svome bratu ono što voli samome sebi, blagodati se čuvaju, traju i povećaju zahvalom, a zahvala nije samo jezikom, pa ako bi čovjek uzeo tespih i rekao hiljadu puta El-hamdulillahi (Hvala Allahu), a škrtario svojim imetkom, ako je bogat, ili sa svojim ugledom ako je priznat, ili činio nepravdu vladajući, takav nije zahvalan Allahu, nego bi bio dvoličnjak ili lažov.
Zahvaljute Allahu na Njegovim blagodatima praktičnom zahvalom, i činite dobro drugima kao što volite da ga Allah vama čini, i znajte da ovo čemu vas danas pozivam je jedan od uvjeta za pobjedu nad vašim neprijateljem i jedan od faktora dobre pripreme za njega. Ovo je borba imetkom a borba imetkom je brat borbe oružjem.



Sa arapskog preveo: Ahmed Purdić

Preuzeto sa: Novi Horizonti

Autor: šejh Ali Tantavi

Lijep tekst, lijep podsjetnik na Allahove blagodati, da nas Uzviseni sacuva od iskusenja u imetku i da nam da onoliko imetka koliko bi bilo dovoljno da Njemu sluzimo i da samo u Njegovo ime udjeljujemo drugima, amin
Selam alejkum.

Amin!

We alejkumusselam

Crtice iz života Omera ibnul-Hattaba, r.a.

-Omer ibnul-Hattab, r.a., odredio je da se prvim muhadžirima iz bejtul-mala izdvoji po četiri hiljade dirhema godišnje plaće, a svome sinu je odredio tri hiljade i pet stotina dirhema, pa mu je rečeno: „I on je jedan od prvih muhadžira, pa zašto si mu umanjio plaću?!“ Omer odgovori: „On je hidžru učinio sa svojim ocem, i nije poput onoga ko je hidžru učinio sam.“

-U doba vladavine halife Omera, r.a., muslimane je zadesila glad pa je halifa sebi zabranio konzumiranje masla, mlijeka i maslina. Na njegovom tijelu su se nazirali znaci gladi, te su mu na to skrenuli pažnju, a on reče: „Tako mi Allaha, neću okusiti masla sve dok ga siromašni muslimani ne budu imali.“ Jedan od ashaba je kazao: „Da ova glad nije prošla Omer bi umro od brige za muslimanima.“

-Omer ibnul-Hattab, r.a., je uputio pismo Ebu Musau el-Eš'ariju u kojem mu poručuje: „Pobroj bolesnike među ljudima i prisustvuj dženazama muslimana. Otvori im svoja vrata i direktno rješavaj njihove probleme, jer si ti jedan od njih, samo što je tebe Allah odabrao za nošenje većeg i težeg tereta.“

-Vladar pravovjernih Omer ibnul-Hattab, r.a., je jednom prilikom rekao: „Moj hilafet i vladavina je poput trojice jahača koji su krenuli na put, pa su svu svoju opskrbu za to putovanje pohranili kod jednog od njih te mu kazali: 'Udjeli nam (tj. daj nam nešto od naše opskrbe koju smo ti povjerili na čuvanje)!', pa da li on ima pravo da im uskrati išta od toga?!“
Također je rekao: „Ja sam poput skrbnika siročeta; ako mu Allah omogući i da opskrbu i nafaku, sustegne se od jetimskog imetka, a ako ga pogodi neimaština, uzme samo onoliko koliko je neophodno.“

-Kada je Omer ibnul-Hattab raspodjeljivao plaće muslimanima, dao je Usami ibn Zejdu, r.a., prednost i veću plaću u odnosu na svoga sina Abdullaha, pa su ljudi nagovarali Abdullaha da o tome priupita svoga oca, što on i učini: „Zar daješ prednost onome koji nije bolji od mene? Njemu si odredio plaću dvije hiljade, a meni hiljadu i petsto, a ni u čemu me nije pretekao?“ Omer mu odgovori: „To sam učinio iz razloga što je Zejd ibn Harise bio draži Allahovom Poslaniku, s.a.v.s., od Omera (misli na Usaminog oca i sebe) i što je Usame ibn Zejd bio draži Allahovom Poslaniku, s.a.v.s., od Abdullaha ibn Omera.“


-Jednog ljetnog dana, povećala se vrućina, a plamen sunca sipao je svoju toplotu na pijesak. Došla je delegacija iz Iraka koju je predvodio Ahnef b. Kajs, neka je Allah zadovoljan s njim, tražeći vladara pravovjernih. Našli su ga, a on je skinuo turban i svezao sredinu tijela s ogrtačem, liječio je devu koja je došla kao zekat.
Kad je vidio Ahnefa, rekao je: „O Ahnefe, spusti svoj ogrtač i hajde dođi da pomogneš vladaru pravovjernih, izliječimo ovu devu u kojoj imaju pravo jetim, siromah i udovica.“
Jedan od prisutnih koje je iznenadio ovaj prizor, je rekao: „Neka ti Allah oprosti, o vladaru pravovjernih, zar nećeš narediti nekom od robova koji su zaduženi za to da te riješe toga?“
Omer, r. a., je na to skromno rekao: „Zar postoji veći rob od mene? I ko je to Ahnef?! On je od onih koji vode brigu o muslimanima, pa je on time i sluga muslimana, obavezan je prema njima kao što su i oni obavezni prema njemu od davanja savjeta i ispunjavanja obaveza.“


-Omer je otresao prašinu sa sebe poslije spavanja i krenuo da obilazi podanike, pa je sreo ženu koja je na svojim leđima nosila mješinu probijajući se kroz mrak bosim nogama. Omer ju je upitao šta radi, a ona mu je rekla da ima porodicu, a nema slugu, pa izlazi noću da im donese vodu, a ne voli da izlazi danju bojeći se za njih. Omer se sažalio na njeno stanje, uzeo je od nje mješinu i nosio dok nisu stigli do njene kuće.
Zatim je rekao: "Porani ujutro Omeru da ti da slugu."
Ona je rekla: "Ne mogu doći do njega."
"Naći ćeš ga, ako Bog da" - reče joj Omer.
Došla je rano njemu, kad ono on, prepoznala ga je, okrenula se i počela bježati, pa je Omer naredio da joj daju slugu i nešto novca i poslao ih natrag.

-Ušao je sin kod Omera, neka je Allah zadovoljan s njim, kad je već postao zreo, obukao je lijepu odjeću, pa ga je Omer udario bičem tako da ga je natjerao na plač. Hafsa, neka je Allah zadovoljan s njom, je upitala: "Zašto si ga udario?" Omer joj je odgovorio: "Vidio sam ga kako se divi sebi pa sam želio da umanjim to kod njega."

-Pričalo se da je Jezid b. Ebi Sufjan, neka je Allah zadovoljan s njim, jeo razne vrste hrane, pa se vijest o tome proširila širom Jesriba, sve dok to nije došlo do vladara pravovjernih, pa je on rakao svom robu koji se zvao Jerfe': "Kad saznaš da je njegova večera pripremljena, obavijesti me."
Kad je njegova večera bila gotova, obavijestio ga je, pa je Omer došao Jezidu b. Ebi Sufjanu, poselamio ga i tražio dozvolu da uđe. Nakon što mu je dozvolio, ušao je. Kad se večera približila, došao je s poparom i mesom i Omer je jeo s njim, zatim je izneseno pečenje, pa je Jezid pružio ruke, a Omer se sustegnuo.
Zatim mu je rekao koreći ga: "Tako ti Allaha, o Jezide b. Ebi Sufjan! Zar hrana nakon hrane? Tako mi Onog u čijoj je ruci Omerova duša, ukoliko se budete suprostavljali njihovoj praksi i Allah će vaš put učiniti drugačijim od njihovog puta."

- Omer, neka je Allah zadovoljan s njim, je u zoru krenuo da obilazi ulice Medine, ispitujući mirnoću okoline i kuće koje je prekrila noć. Pažnju mu je privukao glas žene koja je svoje emocije iznosila u dva bejta, govoreći: "Odužila se ova noć i pocrnile njene strane. Rastužilo me to što nema dragog da se igram s njim. Da se ne bojim Allahove kazne kojoj nema ravne zatresle bi se od ovog kreveta strane."
Potresla su Omera ova dva bejta, pa je tražio dozvolu od nje i upitao je: "Šta ti je?"
Odgovorila mu je u tuzi: "Odvojio si mog muža mjesecima, poželjela sam ga."
Omer joj je oprezno rekao: "Želiš grijeh?"
Odgovorila je: "Bože sačuvaj!"
Zatim joj je rekao: "Suzdrži svoje strasti, poslat ću po njega."
Pa je poslao po njega, zatim je ušao kod Hafse, neka je Allah zadovoljan s njom, i rekao joj: "Pitat ću te o jednoj stvari koja mi je važna, pa mi je razjasni. Zatim je prošaputao: "Koliko vremena žena može izdržati bez svog muža?"
Hafsa, majka pravovjernih, se zastidjela i spustila glavu, pa joj se Omer primaknuo, želeći da joj olakša, govoreći: "Allah se ne stidi istine!"
Stid je uhvatio njen jezik, pa je pokazala rukom tri mjeseca, ili četiri.
Zatim je Omer, neka je Allah zadovoljan s njim, propisao: "Ne zadržavajte vojsku duže od tri mjeseca."


-Omer b. Hattab, neka je Allah zadovoljan s njim, sjedio je u skupini ashaba, a tada je bio vladar pravovjernih... Sjedili su oko njega u halki i razgovarali, putujući kroz sjajne vrtove povijesti.
Govorili su, hvaleći Omera: "Tako nam Allaha, nismo vidjeli pravednijeg čovjeka, koji više govori istinu i koji je žešći prema licemjerima od tebe, o vladaru pravovjernih; ti si najbolji čovjek poslije Allahovog Poslanika."
Naljuti se Avf b. Malik koji je sjedio među njima, puknu je od bijesa zbog njihovog govora, pa ustade vičući: "Slagali ste tako mi Allaha! Vidjeli smo boljeg od
njega poslije Poslanika!"Omer je upitao: "Ko je on, o Avfe?"
Avf je odgovorio: "Ebu Bekr, neka je Allah zadovoljan s njim."
Tada Omer reče: "Istinu je rekao Avf, a vi ste slagali. Tako mi Allaha, Ebu Bekr je bio bolji od mirisa miska, a ja sam ništavniji od deve moje porodice."

-Teškim koracima i tijelom obuzetim tugom popeo se Omer b. Hattab, neka je Allah zadovoljan s njim, na mimber i govorio narodu koji je napunio džamiju:
"O ljudi! Vidjeli ste me kako čuvam stada koja su mi povjerena od plemena Benu Mahzum u zamjenu za šaku hurmi."
Zatim je sišao s mimbera, pa su ljudi počeli šaputati: "Zašto nas je Omer okupio i kakav je ovo govor?! Tako nam Allaha, nismo ništa razumjeli!"
Istupio je Abdu Rahman b. Avf, neka je Allah zadovoljan s njim, prekidajući ovo šaputanje, sjeo je ispred njega upitavši: "Šta si htio reći s ovim, o vladaru pravovjernih?" Omer pomaknu svoje drhtave usne: "Teško tebi B. Avfe, osamio sam se sa svojim nefsom, pa mi je rekao: "Ti si vladar pravovjernih i između tebe i Allaha nema nikog, pa ko je bolji od tebe?” Pa sam želio da upoznam njene vrijednosti."

- Vodila se rasprava između vladara pravovjernih i jednog čovjeka pa je čovjek reče u srdžbi: "Boj se Allaha, o vladaru pravovjernih!" Jedan od prisutnih je rekao: "Zar govoriš vladaru pravovjernih da se boji Allaha?!" Omer je na to rekao: "Pusti ga neka kaže, divno je to što kaže, nema u vama dobra dok nas ne budete opominjali, a u nama nema dobra ako to ne prihvatimo od vas."

-Jedan musliman se rasrdio na svoju suprugu, zato što je podigla glas, pa se želio požaliti Vladaru pravovjernih. Kada se primakao njegovoj kući, ču kako glas njegove žene nadvisuje njegov. Zastidje se pokucati na vrata halife i vrati se. U trenutku kada se povrati, vidje ga Omer i upita ga:
-„Možda si došao zbog neke potrebe?“
-„Da!“
-„Zašto si se onda vratio?“
-„Došao sam ti se požaliti na svoju ženu. Povisila je glas nad mojim glasom, pa sam čuo da i tvoja žena to čini. Zbog toga sam se vratio!“
-„Ona mene podnosi, pere mi odjeću, ispunila mi je snove, odgaja moju djecu-sve to čini i podnosi me-pa,zar da ja ne pretrpim kada podigne glas!?

-Vladar pravovjernih, Omer bin Hattab, r.a., je od nekog beduina kupio konja, isplatio mu dogovorenu cijenu, a potom ga uzjahao i krenuo. Međutim, nije daleko odmakao, kada je primijetio da konj ne može dalje trčati, pa se sa njim vratio nazad i čovjeku od koga ga je kupio rekao:
- Uzmi svoga konja nazad, jer je pod mahanom.
- Ne, neću ga uzeti vladaru pravovjernih - odgovorio je - jer sam ti ga prodao zdrava i čitava.
Na to mu je Omer r.a. rekao:
- Odredi koga hoćeš, pa neka u sporu između mene i tebe presudi!
- Neka onda, spor između nas riješi Šurejh bin Haris el-Kindi - rekao je.
- Uredu, pristajem - odgovorio je Omer r.a.
Tako su vladar pravovjernih Omer bin Hattab r.a. i vlasnik konja zamolili Šurejha da on presudi koji je od njih dvojice u pravu. Kada je Šurejh saslušao izjavu beduina, okrenuo se prema Omeru r.a. i upitao ga:
- Vladaru pravovjernih, jesi li konja preuzeo zdrava?
- Jesam - odgovorio je Omer r.a.
- Vladaru pravovjernih - rekao je Šurejh - ili zadrži ono sto si kupio, ili ga vrati onakvog kakvog si preuzeo!
Na to je Omer r.a. s divljenjem pogledao u Šurejha i rekao:
- Zar presuda može biti drugačija nego što je ova? Kratko i jasno, istina je istina i pravda je zadovoljena. Spremi se, ideš za Kufu! Postavljam te za tamošnjeg kadiju!

Ja da hocemu u tu EU da i vas mogu na sud izvest.
Devet je osoba uhićeno u pokrajini Tarragoni pod optužbom da su ženu magrepskog podrijetla osudile na smrt zbog navodnog preljuba, piše u utorak španjolski list o prvome slučaju koji ukazuje da neka zajednica u Španjolskoj djeluje po načelima islamskog šerijatskog pravaSlučaj istražuje sud u Tarragoni, gradu i pokrajini na jugu Katalonije, piše El Pais i dodaje da je uhićeno devet osoba magrepskog podrijetla, pripadnika sekte salafista, a optužene su za protuzakonito lišavanje slobode i pokušaj ubojstva te nezakonito udruživanje.

Slučaj otkriva da neke islamske zajednice funkcioniraju prema plemenskim običajima iz svojih domovina.

Policija je otkrila kako je samozvani islamski sud presudio da je žena bila nevjerna svome suprugu i stoga je osudio na smrt, ali je žrtva, koja je čekala izvršenje presude u izoliranoj kući, uspjela pobjeći i prijaviti sve policiji.

Pretragom gradova Reus i Valls u pokrajini Tarragoni, policija je razotkrila "vrlo opasnu kriminalnu skupinu", citira list policiju i dodaje da se istraga nastavlja jer se možda radi o terorističkoj organizaciji.

Uhićene osobe uživaju autoritet u muslimanskoj zajednici kojoj pripada i žrtva, te je zajednica prihvatila smrtnu presudu koju je izrekao sud sastavljen do osoba koje uživaju autoritet.

Selefizam je krajnje ortodoksna struja islama, piše list i dodaje kako se znalo da pripadnici takve sekte žive u pokrajini Tarragona, ali ovo je prvi pokazatelj da zajednica djeluje prema šerijatskom pravu.

Prema šerijatskom pravu preljub je moguće kazniti kamenovanjem nasmrt.

Ummet počiva na našim čvrstim vezama ( Dr. Jusuf Qardawi )

Prije nekoliko godina napisao sam knjigu Islamski ummet – stvarnost, ne iluzija, u kojoj sam objasnio da je postojanje islamskog ummeta realnost potvrđena Kur'anom i hadisom. Sama riječ ummet u Kur'anu se spominje 44 puta.

Evo nekih od ajeta u koijima se spominje ummet:

„I tako smo od vas stvorili srednji ummet (pravedan narod) da budete svjedoci protiv ostalih ljudi.“ (El-Bekare, 143);

„Vi ste ummet (zajednica) najbolji od svih koji se ikada pojavio.“ (Ali Imran, 110);

„Ovaj vaš ummet (vjera) je jedini pravi, a Ja sam vaš Gospodar, zato se samo Meni klanjajte.“ (El-Enbija, 92)...

Ibrahim, a.s., je molio Allaha da učini da on bude dio ummeta muslimanskog:

„Gospodaru naš, učini nas dvojicu (mene i mog sina Ismaila) ummetom muslimanskim (odanim) Tebi.“ (El-Bekare, 128)

Postojanje muslimanskog ummeta danas odgovor je Allaha Uzvišenog na dovu Ibrahimovu, a.s.

Ummet se spominje i u hadisu. Allahov Poslanik, s.a.v.s., kaže: „Allah neće dozvoliti da se moj ummet ujedini u nečemu što je zabluda,“; „Molio sam svoga Gospodara da ne dopusti da moj ummet strada i propadne od gladi i prirodnih katastrofa... pa mi je udovoljio.“ S islamskog stanovišta, postojanje ummeta je stvarnost. Isto tako, s historijskog aspekta možemo govoriti o postojanju islamskog ummeta; zajednice sa svojom državom i vladarem, sve do Ataturkovog ukidanja hilafeta 1924. godine, što je za islamski ummet bio težak udarac i nesreća. Poznati pjesnik Ahmed Ševki je u jednoj pjesmi oplakao ukidanje hilafeta i uporedio Ataturka sa svadbom koja se preobrazila u dženazu i žalost, jer su svi u Ataturku vidjeli islamskog vođu i pobjednika, ali ih je on iznenadio i razočarao zadavši, ukidanjem institucije hilafeta, udarac cijelom islamskom ummetu.
Postojanje islamskog ummeta realnost je i sa geografskog, teritorijalnog aspekta. Područja na demografskoj karti koja su obilježena zelenom bojom označavaju teritorije na kojima žive muslimani i, što je zanimljivo, ta su područja međusobno geografski povezana i čine cjelinu, nisu iscjepkana i podijeljena.
Muslimani u svijetu povezani su i veoma jakim emocijama, osjećajem međusobne povezanosti i bratstva, a ne samo geografski, teritorijalno. Kada je ugrožen bilo koji musliman bilo gdje na svijetu, svi suosjećamo i pomažemo, dove upućujemo i brinemo se, hatibi sa mimbera nas pozivaju da priteknemo u pomoć ugroženoj braći širom svijeta. Taj osjećaj bratstva među muslimanima je veoma snažan i povezuje ih i zbližava, bez obzira gdje živjeli i koje nacionalnosti bili. Sve što smo kazali: kur'anski ajeti, hadisi, geografska povezanost i bratstvo, dokazi su postojanja islamskog ummeta. Iako, nakon ukidanja institucije hilafeta i halife kao vladara islamske države i svih muslimana, ne možemo govoriti o islamskom ummetu kao političkom i državotvornom faktoru, nije opravdano negirati postojanje islamskog ummeta samo zbog toga što nema države svih muslimana i što nema vladara svih muslimana – halife.Tri osnovna uslova moraju biti ispunjena da bi se govorilo o islamskom ummetu kao državi i političkom faktoru: jedinstveno zakonodavstvo, a to su Kur'an i hadis, zatim Darul-islam, tj. teritorijalni integrtitet muslimana i jedistveni vladar, tj. halifa.

Hadis: „Moj ummet se neće ujediniti u nečemu što je zabluda“Prije svega, da kažem šta se podrazumijeva pod riječju ummet pa će nam biti jasnije i samo značenje i poruka hadisa. Riječ ummet u ovom hadisu odnosi se na sve one koji su prihvatili i povjerovali u Allaha Uzvišenog kao jedinog Stvoritelja i Gospodara, koji su islam prihvatili kao svoju vjeru, Muhammeda, s.a.v.s., kao svoga poslanika i Kur'an kao svoj zakonik i pravilnik u životu. Taj ummet, s takvim karakteristikama, nikada se neće ujediniti u zabludi i onom što predstavlja nesreću i propast za njega. Isto tako, iz hadisa razumijemo da kada god se svi muslimani ujedine uz nešto, onda je u tome sigurno uspjeh i dobro jer Allah Uzvišeni je zagarantovao islamskom ummetu da se nikada neće u potpunosti ujediniti uz nešto što je zabluda i nesreća.Poslanik Muhammed, s.a.v.s., je sačuvan (ma'sum) jer ga je Allah Uzvišeni sačuvao od greške i bilo kakvog vida zablude i lutanja. Islamski ummet, s odlikama koje smo spomenuli, sačuvan je (ma'sum) i to je poseban vid Allahove, dž.š., milosti ukazane ljudima kako bi bili u potpunosti sigurni u svog Poslanika, s.a.v.s., i jedinstveni stav ummeta kao cjeline.
Hadis: „Moj ummet će se podijeliti na 73 grupe...“
Ovaj hadis prihvatam s dozom rezerve i suzdržanosti zbog samog seneda (lanca prenosilaca) hadisa, ali bez obzira na to, sam hadis ipak govori da su sve te grupacije, njih 73, proistekle iz islamskog ummeta. Poslanik, s.a.v.s., je rekao: „MOJ UMMET će se podijeliti...“ tj. iz mog ummeta će nastati i odvojiti se od njega. Tačno je to da je samo jedna grupa spašena a sve ostale će završiti u Vatri, ali ne zauvijek kao što je to slučaj s ateistima i politeistima. Sedamdeset i dvije grupe će zbog svoje orijentacije zalutati i time se odvojiti od one spašene, ali njihov boravak u Džehennemu neće biti vječan. Znamo da će Allah Uzvišeni Svojom milošću na kraju izbaviti iz Džehennema svakog ko bude u svom srcu imao i najmani vid imana i neće dozvoliti da tamo vječno ostane. Tako će i ove grupe nastale iz ummeta zbog svog imana i tevhida izaći iz džehennemske vatre i uči u Džennet. Svaka od njih smatra se dijelom ummeta sve dok svjedoči da nema drugog boga osim Allaha, da je Muhammed, s.a.v.s., Allahov Poslanik i sve dok ne negira osnovne islamske postulate: namaz, post, zekat, hadždž.


Jedinstvo ummeta

Jedinstvo ummeta se manifestira u nekoliko oblika i načina. Zajednički namaz jedan je od načina ispoljavanja njegovog jedinstva. Isto tako post, hadždž, zekat. Svi pripadnici ummeta obavljaju namaz okrenuti prema jednoj kibli, počinjući ga tekbirom a završavajući teslimom (predajom selama). Svi pripadnici islamskog ummeta poste od zore do zalaska sunca i klanjaju teraviju. Ovdje se, dakle, radi o manifestovanju jedinstva ummeta putem ibadeta. Za vrijeme ramazana, posebno za 27. noć, vidjet ćete u Haremu Mekke preko tri miliona muslimana koji klanjaju za jednim imamom. Uočljiv je još jedan vid jedinstva ummeta – u razumijevanju osnovnih akaidskih postulata i principa islama; vjerovanja u Allaha, kitabe, poslanike, meleke, Sudnji dan; jedinstvo u razumijevanju i shvatanju ljudskog života i njegovih vrijednosti; jedinstvo emocija: ljubavi i osuđivanja. Spontana je i svojevremena reakcija muslimana u svijetu, što je iskazivanje ljubavi, dokaz jedinstva, zajedništva i emocionalne povezanosti spram Muhammeda, s.a.v.s., povodom objavljivanja karikatura kojima s vrijeđa njegov lik. Ummet je jedinstven i po svome bontonu ili ahlaku: svi muslimani jedu desnom rukom, uče Bismillu prije i zahvaljuju Allahu Uzvišenom nakon jela, žene se i udaju, prilikom rođenja djeteta čine akiku, svoje mrtve ispraćaju na isti način sa ovog svijeta... Zejedničke emocije i osjećaj međusobne pripadnosti ummetu prisutni su među svim muslimanima i to predstavlja temelj bilo kakvog zajedničkog djelovanja. Kada nestane osjećaja međusobne povezanosti i bratstva, značit će to da je ummet izgubljen jer nema vezivnog tkiva koje ga čini cjelinom.


Svaki musliman koji voli svoju vjeru i koji je svjestan toga ko je i šta je, uzdiže se iznad bilo kakvih podjela i cijepanja koja muslimane mogu međusobno udaljiti. Mezhebske, nacionalne, jezičke, političke i bilo kakve druge različitosti među muslimanima ne smiju biti uzrokom podjela i razdvajanja unutar ummeta. Ummet je bogatiji što je raznolikiji, ummet je jači što je više muslimanskih naroda koji ga sačinjavaju. Brojnost jezika i naroda znači brojnost sposobnosti i mogućnosti što vodi ka snazi i većem potencijalu ummeta.
„A da je Allah htio, On bi vas jednim ummetom (sljedbenicima jedne vjere) učinio.“(El-Maide, 48)
Mufessiri kažu da je Allah Uzvišeni stvorio ljude sa svim svojim različitostima i osobenostima i, samim tim, s različitim sklonostima i izborima, ne u cilju konfrontacije i sukoba tih različitosti, nego naprotiv, svrha stvaranja ljudi sa svim svojim različitostima je pružanje slobode, prava i mogućnosti izbora i odabira. Bez pružanja mogućnosti izbora, sloboda biranja i izbora gubi svoj smisao. Allah Uzvišeni nas upozorava da se čuvamo razlika koje vode cijepanju i razmimoilaženju koje će dovesti do sukoba i slabljenja: „ I ne prepirite se između sebe da ne biste oslabili i bez borbenog duha ostali.“ (El-Enfal, 46)


Opasnosti od podjele ummeta

O vjernici, ako se budete pokoravali nekim od onih kojima je data Knjiga, oni će vas, nakon što ste prihvatili pravu vjeru, ponovo vratiti u nevjernike.“ (Ali Imran, 100) Značenje ajeta je: nakon što ste bili jedinstveni i zajedno, učinit će da budete podijeljeni kao što ste bili prije islama. Opasnost od podjele ummeta krije se u tome da muslimani ponovo dođu u situaciju i stanje u kojem su bili prije islama, stanje podijeljenosti, nejedinstva i međusobne mržnje, ukoliko se budu pokoravali i budu slušali one kojima je data knjiga, tj. ehli-kitabijje. Opasnost od podjele ummeta krije se i u tome da se jedna grupa muslimana izdvoji i na nelegalan način postavi iznad drugih muslimana i njima vlada i upravlja. Vlast je veliko šejtanovo oružje koje on koristi u cilju cijepanja ummeta, kao i bogatstvo. Stoga smo svjedoci pojave da jedna muslimanska zemlja osvaja i vlada drugom, kao što je bio slučaj između Iraka i Kuvajta čime je izazvan rat širih razmjera i posljedica. Naravno, kada se svemu tome pridoda i uplitanje drugih država, koje su često nemuslimanske, onda nastaje situacija u kojoj se potiskuje i briše jedinstvo islamskog ummeta i gubi bratstvo među samim muslimanima. Iako je kolonijalizam, čiji je cilj podjela ummeta i vlast nad njim, još uvijek prisutan u islamskom svijetu, samo u drugačijem obliku i formi, ipak nisam od onih koji za sve naše podjele i probleme koje imamo krive međunarodne zavjerenike čiji je cilj prisvajanje, otimanje i eksploatacija drugih naroda i njihovih bogatstava.
Muslimani se moraju osvijestiti i probuditi iz obamrlosti, moraju se približiti jedni drugima i shvatiti da je jedinstvo ummeta fard i nužnost; fard koji nam naša vjera propisuje i nužnost koju nam vrijeme i okruženje u kojem živimo nameće. U današnjem modernom vremenu, usljed velikih političkih i ekonomskih previranja, ummet ne može opstati osim kao kompaktna cjelina. Male zajednice i raštrkane grupe muslimana nemaju šansu za opstanak bez ujedinjenja koje će im dati snagu i zaštitu na svjetskoj sceni. Država Izrael nikada ne bi sama opstala u okruženju u kojem se nalazi, ali zahvaljujući pomoći i zaštiti svojih prijatelja i međusobnom jedinstvu predstavlja nezaobilazan faktor i pojavu koju ne možemo ignorisati. Naša je zadaća probuditi svijest muslimana da je jedinstvo ummeta nužnost, pa makar to bilo samo u vidu podrške i pomaganja. Svako od nas mora djelovati u okruženju u kojem živi, jer apsurdno je govoriti o jedinstvu ummeta dok imamo međusobno udaljene pojedince i neslaganja i podjele unutar jedne porodice. Ummet počiva na pojedincima koji su jedan uz drugog i ujedinjenoj i zbliženoj porodici, na dobrosusjedskim odnosima među samim muslimanima i onima sa kojima muslimani žive. Ako ostvarimo i postignemo bliskost među nama samima i održimo našu porodicu zajedno, ako očuvamo bratske odnose s našim komšijama, tada možemo govoriti o jedinstu i ujedinjenju čitavog ummeta. Naravno, jedinstvo ummeta traži i određenu žrtvu i odricanje, i ako se radi o dunjalučkoj materijalnoj žrtvi onda je takva žrtva nužna i potrebna u cilju približavanja i ujedinjenja. Allah Uzvišeni je pohvalio i istakao zull – poniznost, blagost i samilost u dva slučaja. Prvi, kada su u pitanju roditelji: ''Budi prema njima pažljiv i ponizan.'' (El-Isra, 24) i drugi, kada je u pitanju odnos prema braći muslimanima: „Allah će sigurno umjesto njih dovesti ljude koje On voli i koji Njega vole, prema vjernicima ponizne a prema nevjernicima ponosite.“ (El-Maide, 54) Allahov Poslanik, s.a.v.s., je podnio ogromnu žrtvu napustivši rodni kraj i učinivši hidžru kako bi sačuvao vjeru i udario temelje jedinstvu ummeta.


Budućnost ummeta

Uvijek sam bio optimista i pozivao muslimane da se nadaju najboljem i da rade na tome. Nikada ne smijemo gubiti nadu u Allahovu milost i posustajati, jer: „ I ne gubite nadu u Allahovu milost, samo nevjernici gube nadu u Allahovu milost.“ (Yusuf, 87) Međutim, ono što danas vidim kada je u pitanju budućnost ummeta ne pruža mi sliku skorijeg međusobnog približavanja i ujedinjenja, onakvog kakvo se od nas traži i zahtijeva. Pred nama su brojni i veliki izazovi i prepreke koje moramo ukloniti i prevazići ukoliko zaista želimo ostvariti istinsko jedinstvo ummeta. Ali, isto tako, mi vjerujemo da poslije svake teškoće dolazi olakšanje, poslije mračne noći, bez obzira koliko nam se oduljila, dolazi zora. Allah Uzvišeni će sačuvati ummet i u to ne smijemo sumnjati: „Nadu u milost Gospodara svoga mogu gubiti samo oni koji su zabludjeli.“ (El-Hidžr, 56)


(El-Džezira, serijal Šerijat i život, tema Islamski ummet; emitovano 5. 10. 2008. godine)
S arapskog jezika preveo i prilagodio: Omer Sikira
Novi Horizonti

DOVA ZA ZAŠTITU

Bismillahi-r-Rahmani-r-Rahim

Hvala Ti Allahu, koji Si opisan veličinom,silom,jedinstvom i slavom.Tvoja je moć najveća i Tvoja su svojstva savršena.
Dragi Allahu, molim Ti se dovom,kojom ti se molio Alejhisselam: "Allahu, od Tebe tražim zaštitu od brige,tuge i žalosti.Od Tebe tražim zaštitu od straha i škrtosti.Od Tebe tražim zaštitu da me dug ne savlada i da me ljudi ne nadvladaju."
Milostivi Allahu, zaštitu od Tebe tražim,jer Si Ti onaj koji me može zaštiti od loših ljudi i zavidnika.Allahu, zaštiti me od loših misli i belaja svake vrste.Allahu, Ti Si me stvorio i život Si mi dao,pa Te molim da mi zaštitu pružiš.Ti Si moj Allah, u Tebe vjerujem i Tebe obožavam,na Tebe se oslanjam i u Tebe se uzdam da ćeš mi zaštitu dati i da ćeš mi se smilovati,na čemu se,Tebi Allahu, neizmjerno i od srca zahvaljujem.
EL-FATIHA