Ratne price - ona vedrija strana

[SanskiBiser]

Prica, navodno istinita prica meni potvrdjena u istoj verziji od nekoliko likova sa obe strane, dakle polozaji na Grabezu, na jednoj strani 5 Korpus ARBIH, na drugoj 2. Krajiski VRS, e sad kazu imali ovi iz VRS nekog baju junacinu koji je za opkladu tokom jedne noci, prisuljao se rovovima 5. Korpusa i na stap par metara od linije ARBIH nabio rukavicu sa postavljena 3 prsta. Nije proslo par dana, na VRS liniji osvane ista ta rukavica, par metara od rova, sa istaknutim srednjakom.

[SoulSeeker]

Pod ovim mislim na zgode, smijesne situacije koje su se desile vama ili bilo kome drugom za vrijeme rata, nebitno od uloge koju ste imali u njemu, osim ako niste neki zlocinac

Nisam, ali neću navoditi mjesta.

Prva scena:

Prijatelj i ja smo išli brat jagode i ušli smo u minsko polje. Prestali smo ih brati kada smo vidjeli loše instaliranu "paštetu" nakon čega smo radio vezom pozvali komandu. Poslije toga nas je deminerski vod vadio ravno 14 sati iz govana, a njihov komandir nam je sa par desetina metara piskavim glasom konstantno skakučući poručivao: "jebat ću vam sve kada vas izvade i dovedu ovamo".

Scena druga:

Povratak kući... Na terenu smo bili oko 40 dana i jebeš ga... žensko je žensko... ono se poželi više i od države, matere i oca. Sjećam se da smo nas četvorica dosta dugo gazili kroz šume nakon čega smo (napokon) došli do puta, i sad slijedi scena... Jedan od suboraca vidi cca sedamdesetogodišnju ženu na livadi kako napasa konja, priđe joj, pozdravi je, a ova mu odmah kaže da ne da konja i da nema šanse da joj ga oduzemo. Pošto sam vidio da sve ide u đavola, prišao sam ženi i rekao joj...

- Nećemo ti mi nano oduzeti konja, htjeli smo te pitati kako si?

- Ma dobro sam sine, samo ste me brate prepali. Mislila sam da ćete mi opet nešto oduzeti.

- Nećemo nano... Mi nismo oni koji oduzimamo nego oni koji vraćaju oteto.

I sad se nana malo oslobodi pa mi počne pričati kako je ova njiva njenog sina koji je u Njemačkoj, šuma iznad njene kćerke, ali eto njih nema tu pa propada zemlja i šuma kao da je to nekome bitno u ratu. Na kraju je jedan od nas upita:

- Slušaj nano, nisam odavno vidio žensko a ti znaš kako je teško nama muškarcima. Moram ti priznati da si jako zgodna i da me privlačiš. Želiš li da vodimo ljubav?

Kaže žena...

- Ma bi ja šiiiine vrlo rado, i ti si meni lijep i fin, ali sam jako stara pa se bojim da će me srce izdat`.

[dariomiamigo]

Hrasno brdo, '92, TO,
kad iz štaba jave da je akcija raja idu od kuće do kuće i sabiru se kako bi otišli na neko zadato zborno mjesto.
Jednom se okupljali po noći i došli po jednog momka i kucaju mu na vrata, on izađe i pita šta je, oni vele hajde spremi se akcija je.
Eto me samo uzmem stvari. Čekaju oni petnestak minuta kad on izađe i dalje nije spreman. Hajde ba šta čekaš, moramo ić, akcija će?
A on onako pospan ''HAJTE BA VI, NEŠTO MI STARA SERE'' i uđe u kuću.

[SoulSeeker]

Još jedna lijepa i smiješna scena... Nas tridesetak iz jedinice za specijalne namjene nikada nismo voljeli arapske borce, ja ih lično ne mogu smisliti ni dan danas radi milijardu stvari koje nisu bitne za temu. Jednom smo se zamalo i popušketali sa nekima od njih kada su došli na izvor pred kojim smo igrali poker, jer je jedan od nas opsovao boga zbog toga što gubi na pokeru. Došlo je do manjeg fizičkog razračuna (3:0 za nas) jer nismo dali da ga diraju i sada dolazi nekakav njihov moralista ili koji već kurac pa nas ubjeđuje da se mi ne trebamo makljat jer smo "svi muslimani na pravom putu" a mi pogledamo u našeg *Ime i prezime* pa se odvalimo smijati. Arapi sada sjedaju u džip i kreću, a *Ime i prezime* se prodere...

"Take beeeeeeeeeeeer !!!" (Btw. "Uzmi pivo")

... na što oni jednoglasno odgovore:

"Allahu Ekbeeeeeeer !!!"

[TarikSA]

Ja sam bio mali iskreno u ratu, al eto sjecam se nekih detalja onako kroz maglu. Tako se recimo sjecam i Ikara i one haringe (ribe u plavoj konzervi) i lunch paketa, sireva i dzemova u njima...ehhh jest covjek bio i gladan Boze dragi, sad kad imas sve opet nadjes nekakve mahane svemu i svacemu, da je onda bilo ovoga sto danas imamo.

Sjecam se posebno kako smo umakali (ako se imalo sta i umociti) u malo ulja i sirceta nekog kome je prosao rok vec uveliko:) i kao to nam je najsitije hahahah, a onda mamine pastete argete od one Pakmaya germe u komadu sto se dobivala u humanitarnoj...eeee.

Najbolje od svega mi je bila mamina popara. Jedne prilike kako nismo nikad sisli u podume nego onako oko kuce i baste sjedili pa sta nas doceka, sjedimo u basti i mama napravila poparu (nadam se da znate o cemu pricam) i nasla ona negdje i malo nekakvog sadnog luka (doslo valjda s humanitarnom) pa stavila odozgo malko i zacvrknula uljem (koliko se to moze)...nama su to bili cevapi, tako da smo svaki put poslije tog trazili da nam napravi cevape, iako vise nikad to nije imalo taj smek, valjda nam posebno svima guzici prahnuli cevapi pa nam i hljeb u vodi i ulju s malo luka mirisao na cevape, jadi moji sta smo sve prezivjeli...al eto ziva glava svasta predevera

[Njanjo]

Ja sam bio mali iskreno u ratu, al eto sjecam se nekih detalja onako kroz maglu. Tako se recimo sjecam i Ikara i one haringe (ribe u plavoj konzervi) i lunch paketa, sireva i dzemova u njima...ehhh jest covjek bio i gladan Boze dragi, sad kad imas sve opet nadjes nekakve mahane svemu i svacemu, da je onda bilo ovoga sto danas imamo.

Sjecam se posebno kako smo umakali (ako se imalo sta i umociti) u malo ulja i sirceta nekog kome je prosao rok vec uveliko:) i kao to nam je najsitije hahahah, a onda mamine pastete argete od one Pakmaya germe u komadu sto se dobivala u humanitarnoj...eeee.

Najbolje od svega mi je bila mamina popara. Jedne prilike kako nismo nikad sisli u podume nego onako oko kuce i baste sjedili pa sta nas doceka, sjedimo u basti i mama napravila poparu (nadam se da znate o cemu pricam) i nasla ona negdje i malo nekakvog sadnog luka (doslo valjda s humanitarnom) pa stavila odozgo malko i zacvrknula uljem (koliko se to moze)...nama su to bili cevapi, tako da smo svaki put poslije tog trazili da nam napravi cevape, iako vise nikad to nije imalo taj smek, valjda nam posebno svima guzici prahnuli cevapi pa nam i hljeb u vodi i ulju s malo luka mirisao na cevape, jadi moji sta smo sve prezivjeli...al eto ziva glava svasta predevera

vjerovao ili ne ovo sam prije neki dan ponovo probao, reko da se prisjetim onih vremena....vise nema ukus kao prije

[TarikSA]

Ma nesto se sad prisjecam jel se ono i aleva paprika dodavala...jest koliko se ja sjecam...odakle nam to mi nije jasno nikako, al eto...

[spreca]

Svaka vam cast u takvim trnucima toliko humora


Nije ratna ali je veoma slicna onoj :Neka bit ce iako bog da i moj Babo sehid


29 .03.2010 eksplozije u Metrou u Moskvi
Dosli sposla i s zenom gledamo Novosti
Putin izjavljuje da ce rodbina svake zrtve dobiti po 250000 rubalja(oko 8500 dolara)kaze nas mali :Joj sto i vi niste bili tamo

[SoulSeeker]

Putin izjavljuje da ce rodbina svake zrtve dobiti po 250000 rubalja(oko 8500 dolara)kaze nas mali :Joj sto i vi niste bili tamo

Dobar ti je mali.

[ahuseino]

ja sam do 4.12. '92 bio na Otesu. Te noci je Otes pao. i nekako su nas Jukini izvukli, meni 11 godina, sestri 9, sa mamom, ostavili nas ispred televizije...sjecam se da sam se sjebo zestoko kad sam vidio citave prozore...uto naidje neko auto, sa upaljenim svjetlima...a ja vrisnuh, BJEZMO, EVO SVJETLECE....

s tek punih 19 godina, sjecam se vise nego dobro... pada...

[Priorat]

omarska: novinari otkrili logore, prva posjeta logoru od strane novinara. zatvorenici kao izgubljeni, nemogu da vjeruju da su ih pronasli. cnn lovi hrabre sugovornike jer niko nije smjeo izjave da daje. ako das izjavu poslije si razbijen od cetnika!! dosli novinari do jednog .... (nebih ga imenovao) i rekose mu da ce logori uskoro biti raspusteni i da ce oni kao logorasi biti rasporedjeni po evropi i na kraju ga pitaju ga sta misli o tom!?

kaze on: znate sta , recite tamo u evropi da pozure sa ovim rasformiranjem logora inace ce evropa dobit hrpu pedera!!

[Priorat]

ili poznati dijalozi izmedju rovova!!

-cetooo, dere se nas!!-
- sta je balijo?? kaze ceto!
- jel mnogo dati kurvi 500 maraka za jednu noc?
- jeste balijo i previse!
- e , de onda reci materi da mi vrati kusur!!!

[ahuseino]

Ma nesto se sad prisjecam jel se ono i aleva paprika dodavala...jest koliko se ja sjecam...odakle nam to mi nije jasno nikako, al eto...

Nije losa bila aLJava paprika po biljnom mrsu mjesto sira i salame za sendvich

[dariomiamigo]

znate svi kako je bihac u ratu bio u totalnom okruzenju. u stabu sa dudakovicem bio je neki covjek, momak, koji je bio, sto se ono kaze, puko. i sastala se komanda jednom, nesto da rasprave, a i taj hoce da se pita, pa njemu dudak kaze fino "haj ti napravi plan i strategiju odbrane bihaca", ko veli da se kutarise budale

kad nije proslo pola sata, vraca se ovaj, otkinuo od vrece brasna komad papira, napisao "plan odbrane Bihaca", nacrto kote, ma sve on to strucno (inace je zavrsio bio nesto na taj fazon u JNA). gleda ga dudak i kaze mu "sve je to fino, al sta ti mislis, onako, sta treba radit"

a ovaj ce ni 5 ni 6, mrtav ozbiljan: "komandante, ja mislim da je ovo sve kurac od ovce. ja mislim da mi trebamo nasoj vojnoj industriji naredit da napravi atomsku bombu"
gledaju ga svi, pita ga dudak "ja i sta onda?"
"onda je bacimo na nas"
sad vec muk, znaju da nije normalan, al jebiga, niko ne moze da vjeruje
pita ga dudakovic:
"sto?"
"pa kad cetnici udju u bihac, evo im kurac, nas nema"

hahha

[SoulSeeker]

Scena se desila po mom povratku kući, hodam kraj Kočave sa tadašnjom djevojkom, današnjom ženom, i objašnjavam joj zašto rijetko dolazim kući.

- Svi dolaze često samo ti ne, zašto?

- Pa takva su nam naređenja, moram biti na terenu dok sam im potreban. Ja tu ne mogu uraditi ama baš ništa.

- Mislim da ti mene lažeš i da tamo negdje imaš drugu kojoj pričaš isto što i meni.

- Srećo, daj ne zezaj me kad i sama znaš da je tako nešto nemoguće. Pa mi uopšte nemamo žena u jedinici, jedino ako ne računaš neku od bolničarki iz drugih jedinica koje su sa nama samo kada radimo akcije, a i tada su po par kilometara od nas.

- Ma znala sam ja da me varaš i da u tvom životu postoji druga, trebao si mi odmah reći da si zaglavio sa tom bolničarkom pa da lijepo raščistimo jednom za sva vremena. Varaš me... i to... sa... (počinje plakati i gleda me u oči)... bolničarkom... Đubre jedno pokvareno, svi ste vi muškarci isti !!!

Sjećam se da je tada u tom trenutku ispred nas išao čovjek, žena, i njihovo dvoje djece, i sad slijedi scena... Ona (moja djevojka, današnja žena) počinje nešto jače plakati, zatim doslovce bježi od mene trčeći, a meni se svega nečega nakupilo pa mi je ona došla kao kap na punu čašu, i zbog svega toga onako u ljutnji tresnem saobraćajni znak iz sve snage dlanom (i dan danas je na istom mjestu), a ovaj čovjek ispred mene ni ne pogleda ženu i djecu, nego leže na zemlju i poče vikati:

"Jaaaaaaooooo majko mila opet nas granatiraju, izgibosmo."

Najsmješnije u svemu mi je bilo što je začepio čak i uši.

[PAZI]

Naletih slučajno na ovu stranicu, pročitao sam sve priče(manje više)a pošto ih ja u svojoj ličnoj kolekciji imam preko stotinjak-naravno istinitih evo da dam svoj skromni doprinos izdvojivši za sada dvije
Priča prva:
Na padinama planine Vlašić,negdje sredinom zime 1993,izvjesni Sejfo,rodom negdje iz Sjeverozapadne Bosne,napusti zbog prirodnih potreba liniju, svoje jedinice,spusti se niže u šumu da obavi veliku nuždu.I dobri Sejfaga taman završio sa s...em,krenu nazad kad iz grma iskočiše neki naoružani momci sa puškama na gotovs i..
-"Stoj ruke uvis,predaj se ili ćemo pucati"
Prepade se zarobljenik diže ruke uvis okrenu se prema zarobljivačima i mahinalno će
-"Predajem se ljudi ne pucajte"pa kad taman to izgovori primjeti ljiljane na uniformama, otpuhnu jedan ko veli sreća naši su
I jesu bili naši, tačnije borci Zagrađanske čete koji su držali liniju odmah do Sejfine jedinice ali slaba fajda jer on onako čupav,krezav,zapušten, neobrijan,pa još uz to sa jaknom od HVO-a na sebi bi im sumniv te navališe
-"Deder priđi polako sa rukama uvis,a jedan od njih već negdje iskopa nekakvu štrangu da ga vežu
Sejfo se onako mahinalno nasmija pa će im:
-"Ma ljudi lakše malo i ja sam vaš iz prvog bataljona tristo šeste sam
-Ma kakav naš, koga ti zajebavavaš,deder Zikrija veži ga pa da vodimo to do komande
Zikrija u tren oka sveza "zarobljenika"uprije ga preda se zovnu još saborca Rasima i odvedoše Sejfu do komande na Mehuriću.Usput mu nisu dali usta otvorit,dobio je par ćelauški i pokoju nogu u stražnjicu onako za svaki slučaj
Predaše ga u komandi "bezbjednjaku Asimu(inače prijeratnom zidaru9da ga on "stručno"ispita
-I tako kažeš naš si ha,pa kako se ono zoveš?
-Sejfo iz prvog bataljona tristo šeste
-Ma kaki Sejfo,prije ćeš ti biti kakav Jovesina pa mene misliš lagat,e neš vala Asima još nije niko zajebo da znaš
-Kad već kažeš da si musliman,tj naš,da ti jje ime Sejfo e deder ti nama fino nešto prouči
-Ma šta da proučim ja sam odžu mrzio više neg miliciju,neznam ja ništa učit ushićeno će on
Kad Sejfo reče odžu Asima fino neštto štrecnu pa pomisli:Ma vidi vlašine sve kaže naš a ni hodža nezna kako treba izgovorit a kamoli nešto proučit,ma vidjet će on svog boga..
-Odža kažeš,pa dobro ako neznaš učit a kažeš da si naš onda ostaje samo još jedno da vidimo..deder skidaj gaće
-Ma nemojte ljudi da skidam naš sam,jesam dragog mi alaha
-Ništa skidaj da vidimo jesili odžerešen,jesili ili nisi naš
Vidi jadnik Sejfo da je vrag odnio šalu skida jadan gaće pa onako za sebe gunđa
-Tfu jebem tij ja vojsku u kojoj se više vjeruje kurcu nego dragom alahu
Naravno nesporazum je izglađen kada je skinuo gaće,ali više zbog dolaska komandira fadila iz 306-e koji je potvrdio da je Sejfo zaista "naš"

Priča druga(puno kraća)
Februar je 1994 na selu Počulica pokraj Viteza:Silne vojske prođoše u sedam i po mjeseci kroz Počulicu,opuhaše ono hazne što je bilo,opšta glad na svakom koraku.
Stara nena Rukija ustala da klanja rani sabah,taman se abdestila kad začu neku buku..Proviri iz improvizovanog skloništa iz kuće kad vidi nadlijeću dva helikoptera
Načula ona jadna tih dana se puno pričalo kako će stranci "avionima"bacati humanitarnu pomoć,pomisli i ponada se evo ih bogami pa će onako dobrodušno:ruke stavila ko da aminuje i zbori:
-"E dragi alahu da hoćeš dati da i nama šta bace ovi odozgo"
Ona to čestito i ne izgovori kad ona dv ustaška zrakomlata baciše bogam i to dobro..po dvije kasetne,prolomi se blizu Rukijine kuće,zafrca cigla crijep,malter staklo,neko i dreknu...
Dobrodušna nena će skrušeno
-"E Rukija,Rukija pa šta ti je falilo da si držala jezik za zubima..a ti de nek bace,pa eto i baciše

[djes_ba]

mali prilog pojma nemam zasto ali ostalo me u sjecanju
94 sarajevo tad se islo na treskavicu po 3 mjeseca
u komsiluku bila plavusa predobra a muz joj otisao upravo na treskavicu
naravno bio je u naselju i neki inzinjer podrumas i on je dugo nju munto dok nije otisao kod nje u stan
(kasnje se hvalio po mahali) uglavnom poslije sek.. dok je navlacio pantole plavusa koja je lezala na krevetu pocela ga zajebavati kako mu je mali i sad on stojeci dok je kopco zadnje dugme okrene se njoj i kaze Sto se mene tice ti si ebana i preko vrata

[milaa]

.

[Šizika]

[milaa]

.

[Šizika]

ako su vrh sarajevskog humora tete Saliha i Meliha onda preferiram mostarski liskaluk

[milaa]

.

[Šizika]

stavila sam ovaj smajli jer si rekla kako priče drugih nisu smiješne ili su izmišljene i onda sam očekivala da ćeš ti napisati nešto ekstra smiješno a nisi

Ah herka, mogla sam si i mislit
Cuj, nisam pricala o "vrhu"sarajevskog humora, samo sam pokusala reci da ovo gore moze shvatit samo onaj ko je rat proveo u seheru, onaj ko zna kako je bilo pod kisom granata traziti gdje natociti koji litar vode.
Pricala sam o opstanku!..

u mostaru nije nimalo bilo bolje. samo vi ste sarajlije pa vama mora biti gore a za nas ko mari. mi čak nismo dovoljno dobri da shvatimo vaš humor

Ne zelim otvarati polemiku oko toga ciji je humor bolji, bosanski ili hercegovacki(ti ocito zelis upravo to)...

ne. samo ne volim bahate ljude

pozz

[milaa]

.

[aldin vuk]

Stolac, avgust 92., linija na Basilijama. Teren tipični hercegovački krš – kamen, drača, pokoji divlji šipak i poskoci. Nema bunkera niti zaklona, a baterija minobacača tuče po nama već satima; mi se koliko-toliko sakrivamo između kamenja. To traje već čitavo jutro, i da belaj bude veći, sunce počinje žestoko da prži. U jednom momentu, ne obraćajući pažnju na eksplozije, iz kamenja se diže Beamil i izjavljuje:
“Ljudi odo ja odavlen, ubi me vrućina…”