Forum Klix.ba

haj da se i ja malo prijavim ... nisam odavno ...

super tematika vezana za čitav belaj raskida ... šta sa prijateljima ?
kao što cura reče, žene sa ženskim taborom - muškarci sa muškim ... na kraju se svede na to ...

ja sam lično bolji u zadnje vrijeme ... nisam neraspoložen i totalno sjeb.... kao prije npr. mjesec dana ...
javlja se naravno još uvijek tu i tamo potreba da je vidim ili da se čujem sa njom ali ni blizu kao nekada ...

iz ove perspektive tačno ne vjerujem da ću se ikada više tako zaljubiti u nekoga ... ne zato što je to nemoguće, više jer sam sebi to neću dozvoliti ...
ili možda zrelije gledam na svu priču vezanu za ljubav i veze ...

hmmm...

iz ove perspektive tačno ne vjerujem da ću se ikada više tako zaljubiti u nekoga ... ne zato što je to nemoguće, više jer sam sebi to neću dozvoliti ...
ili možda zrelije gledam na svu priču vezanu za ljubav i veze ...

hmmm... [/quote]
ma to je trenutno..eih kolko sam puta sebi rekla neću nikad, al omakne se pa opet sebe daš 100% za vezu...jbg to je život, mora se i patit ne može stalno biti lijepo...

Bloody_Mary-Sue wrote:Mene bas zanima kako ljudi izlaze na kraj s prekidima veze, esp. duge...
Da vidim kako to drugi rade...
znate li ikog da ni nakon haman pa godinu nakon raskida nije ''doso sebi''...? ima li takvih at all? i ako ima, ima li nade za te tako ''dusevne'' ljude da move on sa zivotom

Ako pukne var na osovini.. moze se zavariti... ali nije to nekako ko nova osovina... u daljoj vezi.. postoji rizik..

Nakon mjesec dana normalan covjek se otrijezni..

aida05 wrote: Tako i jeste.Eto vidis,ja isla na dva srpska i rekla NIKAD VISE.Sve zabijanje noza u ledja!

[/quote]

Pa i ja sam slicno prosla, ali nisam imala takav "nastran" nick kako ti..

ali, samo sto progovorim, nekom zasmetam. ..malo zbog nacina price koju furam, malo zbog same price..a malo zato sto zaista mislim da se Srbija gusi u nekoj agresiji. Ne znam. Samo je osecam svuda. Svuda su ljudi agresivni i neprijatni. a mozda sam ja netolerantna, pa upadam u svadje sa nacosima.
ne razumem.

Meni nick "nastran"?

Mina_sa wrote:iz ove perspektive tačno ne vjerujem da ću se ikada više tako zaljubiti u nekoga ... ne zato što je to nemoguće, više jer sam sebi to neću dozvoliti ...
ili možda zrelije gledam na svu priču vezanu za ljubav i veze ...

hmmm...

heeee pusti tu pricu, ja sam prosao raznih raskida, mogao bih neku enciklopediju napisati, jedino me jos cura nije ostavila radi cure, ostalo sam prosao

rekao sebi 100 puta, nikad vise necu biti mlad, nikad vise tako zaljubljen kao nekad, to je bila najveca ljubav, pa vidi samo koliko sam patio radi nje, vidi koliko smo se mi samo volili i slicno i onda se u trecoj deceniji zaljubim ko da mi je 18 ono sjedenje na klupi do izlaska sunca a mator kenjac, predeverao svakakvih raskida i razocarenja, a i valja na posao, reuma stisla i to al jebiga, ljubav je ljubav

nikad ne znas, ljubav ti je cudna pojava, pusti se perspektiva i predvidjanja, to nema veze sa ljubavlju

pesak wrote:

aida05 wrote: Tako i jeste.Eto vidis,ja isla na dva srpska i rekla NIKAD VISE.Sve zabijanje noza u ledja!

Pa i ja sam slicno prosla, ali nisam imala takav "nastran" nick kako ti..

ali, samo sto progovorim, nekom zasmetam. ..malo zbog nacina price koju furam, malo zbog same price..a malo zato sto zaista mislim da se Srbija gusi u nekoj agresiji. Ne znam. Samo je osecam svuda. Svuda su ljudi agresivni i neprijatni. a mozda sam ja netolerantna, pa upadam u svadje sa nacosima.
ne razumem.[/quote]

ma gusimo se svi, svi smo u mrznji i predrasudama (vas dvoje sto niste izvinite)... mozda je tamo samo malo vise nego ovdje pa se lakse primjeti, ljudi su napeti ko treger, ovaj onog mrzi jer je iz beograda, ovaj iz zenice onog iz sarajeva, onaj iz tuzle obojicu, ovaj onog mrzi radi toga sto navija za slaviju, ovaj ovog jer navija za zelju, onaj iz zagreba (slovence da ne spominjem) misli da je najpametniji i najbolji od svih drugih pa sve gleda sa visine a onda se iznenadi kad njega, oni zapadno njemu, gledaju sa visine, ovaj mrzi onog radi toga sto ovaj ima novo auto a ovaj nema nista, mrzi ga radi imena...

elem, vrijeme je pogano da prostite, da ne bi bio offtopic - zivjela ljubav eto

super post d2...

aida05 wrote:Meni nick "nastran"?

ma zezam se...nisi procitala ceo post.

Ćelava cura wrote:evo jos savjeta http://www.sarajevo-x.com/clanak/080321009 narocito predzadnji pasus je dobar

posledniji je najbolji...

Nastrana sam ja cim sam sebi dozvolila da vjerujem jednom muskarcu da ima srca i da moze da voli!

aida05 wrote:Nastrana sam ja cim sam sebi dozvolila da vjerujem jednom muskarcu da ima srca i da moze da voli!

ajde, ajde...bice bolje..
najbolje ti je da se ubedis da ti ne znas da volis i onda si mirna...

dugo sam razmisljala da li svoju pricu da iznesem ili ne,nije ona posebnija ni od jedne koja je vec ovdje recena, ali ne znam vrijedi li pisati i potresati se nanovo, ali evo....
hodali smo 7 i vise godina,planirali buducnost skupa, ja sanjala o njegovom djetetu....., on o tome kako su moji kukovi kao stvoreni za radjanje njegove djece....
ja zavrsila fakultet , on pri kraju, to je to, ali
on se zaljubi, prvo nece da prizna iako sam ja to osjecala dugo.
prekinuli smo, ja sam bila shrvana toliko da sm sve sto sam prozivila sa njim potisnula u onaj dio mozga koji ostaje neiskoristen, i ubijedila sebe da ga se ne sjecam.
prolazili su dani mjeseci , to prozivljavanje necu ni opisivati.
eh pocne da mi se javlja, zove,ali tek kad sam izasla sa odredjenim tipom, soli mi pamet, kao ja sam zatvorila sva vrata izmedju nas tim izlaskom.
da je on kao namjeravao da se pomirili ali sad je to nemoguce.
kao nije vise sa tom kujom jer mene ne moze da zaboravi.
i tako mjeseci su prolazili on me zvao, istina i ja sam njega,nadajuci se necemu,ali na kraju bi se uvijek posvadjali jer me smatrao bezdusnom kujom, a ja sam mu dala sve, meni nije ostalo nista,svu svoju ljubav i energiju.
i prosla je godina i dalje smo se culi, ali sad kad me nazove ja ga pitam jel me to hoce zeniti,i pored toga me je zvao, a mislila sam da ce ga to otjerati.
pokusala sam izaci sa drugim ali ne ide, uvijek je bio prisutan bivsi, usporedjivala sam ih, i sto je najgore trazila sam nekog da me izbaci iz cipela, a znam da toga nema.
ustvari nikad i nisam htjela sa nekim da se pocnem zabavljati.
u medjuvremenu on je otisao u daleku zemlju po novac. tu noc kad je otisao padala je kisa, vjetar je sibao i ja sam ko u prici pokisla,dosla kuci skupila se na krevetu kao zivotinjica i plakala dok je bilo suza,
nocima poslije nisam mogla zaspati sama, spavala sam sa mamaom i to u svojoj 28.
sad kad je otisao mirnija sam u smislu da ga necu sresti u gradu i biti u dilemi kako se postaviti.
ali on ce se vratiti i sta onda.
ja i dalje ne izlazim ni sa kim, nemam snage i kao da sam u nekom vakumu nesto cekam a od prekida da je skoro pa 2 godine, a situacija nije bolja, samo sam sve zaledila.
pokusavala sam ja krenuti dalje naci smisao u necemu drugom, i u poslu ga donekle i nalazim ali ako je tako osjecam se hendikepiranom.
njegove emocije ne mogu iznositi jer ne znam jesu li istinite,
ali znam da je govorio da me voli, da kad je prekinuo sa mnom da se svijet srusio, da posle svega nikad nece biti sretan,da ne zna vise na osnovu cega se neko ozeni i uda , koji su to razlozi.
pa ako je tako sto se ovako moralo zavrsiti......
i opet sam se sva potresla, i sve nanovo prozivjela.
eto to je ukratko.

Ja ovdje dolazim samo da se

shekura wrote:pokusala sam izaci sa drugim ali ne ide, uvijek je bio prisutan bivsi, usporedjivala sam ih, i sto je najgore trazila sam nekog da me izbaci iz cipela, a znam da toga nema.
ustvari nikad i nisam htjela sa nekim da se pocnem zabavljati.

tu noc kad je otisao padala je kisa, vjetar je sibao i ja sam ko u prici pokisla,dosla kuci skupila se na krevetu kao zivotinjica i plakala dok je bilo suza,
nocima poslije nisam mogla zaspati sama, spavala sam sa mamaom i to u svojoj 28.

Mislim da poslije 2 god od vaseg prekida jednostavno sama sebi treba da kazes da je to bila prava ljubav s njegove strane da bi i sada bili zajedno, a ne ti ovako patila...Kazes zaledila si se, ostala negdje u proslosti..Znam da je tesko zaboravit, znam da je tesko ne misliti na to , al jednostavno moras...moras biti postena prema sebi...mislim da sve ovo nisi zasluzila ni najmanje... al ovo ne treba ja da ti kazem , vec ovo treba sama da znas .....Nemoj nikad da uporedjues nove muskarce sa svojim bivsim, jednostavno shvati ljudi su razliciti i nikad niko ti nece biti kao taj bivsi... ali taj neki novi muskarac mozda bude bolji od bivseg 1000 puta, samo treba da se ti potrudis i nadjes ono nesto sto valja kod njega...

a za ove boldirane rijeci svaka cast...

hvala na podrsci.
ja to sve sama znam i kazem hvala mu sto mi je pokazao pravo lice, al....
barem znam ko je i ko sam ja i cu naci boljeg.samo se moram dobro potruditi da upoznam tog novog i da mu pruzim sansu.
jer sa mog lica svi u gradu citaju da ja nisam slobodna da jos uvijek pripadam njemu.
za mene je napredak kad mi se neko svidi i kad me malo zaintrigira, jer tad se nadam da ima nade:)

Iako mi niko ne vjeruje ja sam jako emotivna i jako kad god navratim na ovu temu!

.

shekura wrote:dugo sam razmisljala da li svoju pricu da iznesem ili ne,nije ona posebnija ni od jedne koja je vec ovdje recena, ali ne znam vrijedi li pisati i potresati se nanovo, ali evo....
hodali smo 7 i vise godina,planirali buducnost skupa, ja sanjala o njegovom djetetu....., on o tome kako su moji kukovi kao stvoreni za radjanje njegove djece....
ja zavrsila fakultet , on pri kraju, to je to, ali
on se zaljubi, prvo nece da prizna iako sam ja to osjecala dugo.
prekinuli smo, ja sam bila shrvana toliko da sm sve sto sam prozivila sa njim potisnula u onaj dio mozga koji ostaje neiskoristen, i ubijedila sebe da ga se ne sjecam.
prolazili su dani mjeseci , to prozivljavanje necu ni opisivati.
eh pocne da mi se javlja, zove,ali tek kad sam izasla sa odredjenim tipom, soli mi pamet, kao ja sam zatvorila sva vrata izmedju nas tim izlaskom.
da je on kao namjeravao da se pomirili ali sad je to nemoguce.
kao nije vise sa tom kujom jer mene ne moze da zaboravi.
i tako mjeseci su prolazili on me zvao, istina i ja sam njega,nadajuci se necemu,ali na kraju bi se uvijek posvadjali jer me smatrao bezdusnom kujom, a ja sam mu dala sve, meni nije ostalo nista,svu svoju ljubav i energiju.
i prosla je godina i dalje smo se culi, ali sad kad me nazove ja ga pitam jel me to hoce zeniti,i pored toga me je zvao, a mislila sam da ce ga to otjerati.
pokusala sam izaci sa drugim ali ne ide, uvijek je bio prisutan bivsi, usporedjivala sam ih, i sto je najgore trazila sam nekog da me izbaci iz cipela, a znam da toga nema.
ustvari nikad i nisam htjela sa nekim da se pocnem zabavljati.
u medjuvremenu on je otisao u daleku zemlju po novac. tu noc kad je otisao padala je kisa, vjetar je sibao i ja sam ko u prici pokisla,dosla kuci skupila se na krevetu kao zivotinjica i plakala dok je bilo suza,
nocima poslije nisam mogla zaspati sama, spavala sam sa mamaom i to u svojoj 28.
sad kad je otisao mirnija sam u smislu da ga necu sresti u gradu i biti u dilemi kako se postaviti.
ali on ce se vratiti i sta onda.
ja i dalje ne izlazim ni sa kim, nemam snage i kao da sam u nekom vakumu nesto cekam a od prekida da je skoro pa 2 godine, a situacija nije bolja, samo sam sve zaledila.
pokusavala sam ja krenuti dalje naci smisao u necemu drugom, i u poslu ga donekle i nalazim ali ako je tako osjecam se hendikepiranom.
njegove emocije ne mogu iznositi jer ne znam jesu li istinite,
ali znam da je govorio da me voli, da kad je prekinuo sa mnom da se svijet srusio, da posle svega nikad nece biti sretan,da ne zna vise na osnovu cega se neko ozeni i uda , koji su to razlozi.
pa ako je tako sto se ovako moralo zavrsiti......
i opet sam se sva potresla, i sve nanovo prozivjela.
eto to je ukratko.

svaka ti cast na hrabrosti...sto si nam iznijela svoju potresnu pricu...rastuzila sam se citajuci je...znam da ti ne znaci nista i nemam pojma ko si, al suosjecam s tobom i znam kako je jer sam slicno iskusila...narocito me potresao ovaj dio oko djece...sto kazes, mastali smo ciji ce nos imati, okice....
pretuzno je to...al eto...neka jebena sudbina il ko zna sta je....,..
ne daj se....
da, zivot je tako cudan...

shekura wrote:hvala na podrsci.
ja to sve sama znam i kazem hvala mu sto mi je pokazao pravo lice, al....
barem znam ko je i ko sam ja i cu naci boljeg.samo se moram dobro potruditi da upoznam tog novog i da mu pruzim sansu.
jer sa mog lica svi u gradu citaju da ja nisam slobodna da jos uvijek pripadam njemu.
za mene je napredak kad mi se neko svidi i kad me malo zaintrigira, jer tad se nadam da ima nade:)

hm, kad razmislim, shvatim da sam polovinu svog zivota provela pateci, vjerujuci i dobrotu, postenje, istinu...nakonsvake veze sam lizala rane od 2 do 5 godina...huh...nikakvo olaksanje, niti utjeha al ni u cemu nisi sam ni usamljen, a treba cijeniti ono sto imas i dobro koje primas, ne ono cega nema i sto ne zasluzuje...nekad je pitanje ega, nekad straha, nekad samo povrijedjenosti, neshvatanja i neprihvatanja stvari kakve zaporavo jesu, a ne kako mi zelimo da ih vidimo, slkoni idealiziranju...citam tebe i osjetim svoje srce kako urla...ne ne ne...vjeruj mi draga ti ne pripadas njemu, nikad vjerovatno i nisi...

meni je najgore od svega sto se posle i fizicki razbolim..i obicno mi bude sam zivot doveden u pitanje.
koliko je jaca veza, toliko je veca opasnost po zivot.
veoma prosto.

pesak wrote:meni je najgore od svega sto se posle i fizicki razbolim..i obicno mi bude sam zivot doveden u pitanje.
koliko je jaca veza, toliko je veca opasnost po zivot.
veoma prosto.

hipohondre moj, zato se ti vise ne upustas u ozbiljne veze

ljudi moji, to vam je sve normalno. Meni bi bilo gore da se nadjem u starosti, a da ni u kakvom obliku nisam osjetila ljubav, patnju, bol, zanos, raskid, pomirenje, novu ljubav...
Znam ljude koji su se zabavljali po 8,9 godina i poslije se jednostavno ozenicli/udali za neke druge osobe

.... i nakon toliko tuznih prica na ovoj temi, posteno se ismijah.. *koliko je veza jaca,toliko je veca opasnost po zivot * strasna recenica,zaista.

pa vi kako hocete, kod mene je to realnost.
kod mene je fizicko zdravlje sa slomljenim srcem usko povezano.
da ne nabrajam...

mozda ste vi manje osecajne , vise racionalne...ne znam.
ja idem svuda prvo srcem. i kad nesto nije ok, desava mi se svasta...u vidu spoljasnjih dogadjaja- kao pokazatelj da sam u neskladu sama sa sobom...a time i sa drugima - pocev od saobracajnih nesreci, preko bolesti, do brzih i eksplozivnih raskida sa dotadasnjom okolinom...ljudima.
samo treba biti dovoljno svestan da se procitaju znakovi pored puta... a to je cesto veoma tesko iz same situacije u kojoj se nalazis.
nista nije slucajno i coveku se uvek desava bas ono sto on zeli /nesvesno/.to je jako tesko shvatiti, a istina je.
jung, frojd...

TiDamJa wrote:

shekura wrote:hvala na podrsci.
ja to sve sama znam i kazem hvala mu sto mi je pokazao pravo lice, al....
barem znam ko je i ko sam ja i cu naci boljeg.samo se moram dobro potruditi da upoznam tog novog i da mu pruzim sansu.
jer sa mog lica svi u gradu citaju da ja nisam slobodna da jos uvijek pripadam njemu.
za mene je napredak kad mi se neko svidi i kad me malo zaintrigira, jer tad se nadam da ima nade:)

hm, kad razmislim, shvatim da sam polovinu svog zivota provela pateci, vjerujuci i dobrotu, postenje, istinu...nakonsvake veze sam lizala rane od 2 do 5 godina...huh...nikakvo olaksanje, niti utjeha al ni u cemu nisi sam ni usamljen, a treba cijeniti ono sto imas i dobro koje primas, ne ono cega nema i sto ne zasluzuje...nekad je pitanje ega, nekad straha, nekad samo povrijedjenosti, neshvatanja i neprihvatanja stvari kakve zaporavo jesu, a ne kako mi zelimo da ih vidimo, slkoni idealiziranju...citam tebe i osjetim svoje srce kako urla...ne ne ne...vjeruj mi draga ti ne pripadas njemu, nikad vjerovatno i nisi...

hm jako cudan komentar, u prvi mah rekla bi dobronamjeran, al rijec "draga" i ikonica emocije mi stvaraju sumnju u tu dobronamjernost.