http://www.avaz.ba/absolutenm/anmviewer ... z=9&isasp=
Analize
Šta donosi Sporazum o promjenama Ustava BiH?
Stvara se osnova za pripajanje entiteta susjednim državama Srbiji i Hrvatskoj!
Disolucija Bosne i Hercegovine u slučaju blokade rada državnih institucija ovim dokumentom unaprijed je legitimirana * Izvor totalne i permanentne blokade
Iako je Sporazum o ustavnim promjenama u finalnoj verziji oblikovan na način koji prividno upućuje na unutrašnju konzistentnost koja bi trebala karakterizirati ustavni nacrt suverene države, nekoliko elemenata ovog sporazuma jasno razotkriva da je riječ o dokumentu koji ne predstavlja ustavni temelj suverene i jedinstvene države. Prije svega, tu je riječ o odredbama koje se nalaze u Članu III - "Nadležnosti i odnosi između institucija Bosne i Hercegovine i entiteta". Paragraf 3 ovog odjeljka direktno eksplicira da BiH ne posjeduje izvorni suverenitet,nego "preuzima nadležnosti za sva pitanja o kojima se dogovore entiteti, koja su predviđena u Aneksima 5-8 Općeg okvirnog sporazuma ili su neophodna da bi se očuvali suverenitet, teritorijalni integritet, politička neovisnost i međunarodna osobnost Bosne i Hercegovine u skladu s podjelom odgovornosti između institucija Bosne i Hercegovine".
Privremena tvorevina
Imajući u vidu i odredbu iz Paragrafa 2 istog člana, prema kojoj "entiteti imaju pravo uspostaviti posebne paralelne veze sa susjednim državama u skladu sa suverenitetom i teritorijalnim integritetom države Bosne i Hercegovine, u skladu s evropskim standardima", logično se nameće zaključak da bi u momentu deevolucije suvereniteta i disolucije teritorijalnog integriteta Bosne i Hercegovine ove paralelne veze sa susjednim državama mogle predstavljati zakonsku osnovu i za eventualno pripajanje entiteta susjednim državama.
Sve u svemu, ovaj odjeljak u potpunosti razjašnjava prirodu potpisanog sporazuma: ovdje nije riječ o sporazumu o promjenama ustava suverene države, riječ je o sporazumu o privremenom prenošenju suvereniteta sa suverenih entiteta na državu, koja je time zakonski uspostavljena kao privremena tvorevina, čija disolucija je, u slučaju blokade rada državnih institucija, ovim dokumentom unaprijed legitimirana.
Imajući u vidu da Dejtonski ustav predstavlja dio međunarodnog mirovnog sporazuma i da je njegova opstojnost (a time i opstojnost države Bosne i Hercegovine) garantirana potpisima SAD, Hrvatske i Srbije i Crne Gore, usvajanje ovakvog dokumenta - gdje opstojnost države Bosne i Hercegovine ne bi bila zagarantirana potpisima relevantnih međunarodnih činilaca, nego isključivo održivošću potpisanog sporazuma između suverenih entiteta - pružalo bi punu zakonsku osnovu za disoluciju države Bosne i Hercegovine na suverene entitete (i za njihovo eventualno pripajanje susjednim državama sa kojima su im odobrene "specijalne paralelne veze"), u slučaju da dođe do blokade rada institucija države. Izvor totalne i permanentne blokade može predstavljati odredba o procedurama odlučivanja Zastupničkog doma iz Člana IV, Paragraf 10, stav koji kaže: "Zastupnički dom će uložiti maksimalne napore da obezbijedi da većina uključuje ne manje od 1/3 poslanika ili članova s teritorija svakog entiteta. (Formulacija iz Člana IV, tačka 3.d. primijenjena samo na Predstavnički dom). Dom naroda donosi odluke bez entitetskog načina glasanja.
Entitetsko odlučivanje
U ovom stavu indirektno je ustanovljeno entitetsko odlučivanje u Zastupničkom domu. U praksi to znači da svega jedna trećina zastupnika iz jednog entiteta može blokirati donošenje odluka u Zastupničkom domu na neograničeno vrijeme, bez mehanizma za deblokiranje.
S obzirom na to da je ovaj način odlučivanja, prema ovom dokumentu, primjenjiv na bilo koju odluku koju treba donijeti Zastupnički dom, to praktično znači da, ukoliko ova trećina entitetskih zastupnika tako poželi, aktivnost Parlamenta može biti zamrznuta na neodređeno vrijeme, tako da Parlament neće biti u poziciji da donese bilo kakvu odluku, čime će doći do blokade djelovanja i drugih državnih institucija i, u krajnjoj liniji, neminovne disolucije države. Nije teško predvidjeti da bi u ovakvoj situaciji oba entiteta mogla biti saglasna da se suverene ovlasti koje su entiteti ovim sporazumom privremeno prenijeli na državu ponovo trebaju vratiti na entitete, koji bi time mogli steći potpunu suverenost i proglasiti nezavisnost.
Izvor neprekidne blokade može predstavljati i odredba iz Paragrafa 7. Člana o Vijeću ministara, koja kaže da će "Vijeće ministara nastojati donijeti sve odluke konsenzusom. Ne postigne li se konsenzus, za odluke Vijeća ministara bit će potrebna prosta većina uz potporu barem jednog ministra iz svakog konstitutivnog naroda, uključujući i glas predsjednika Vijeća ministara".
Potpuna paraliza
Teoretski, moguće je i da taj jedan glas potpore iz određenog konstitutivnog naroda (imajući u vidu da je čitav sistem odlučivanja zasnovan na konceptu "konstitutivnih naroda") nikada ne bude prisutan, tj. da ministri iz jednog konstitutivnog naroda blokiraju donošenje odluka u Vijeću ministara, bez mogućnosti da taj mehanizam za blokadu bude demontiran. Pogotovo ukoliko bi se trenutak aktiviranja ovog mehanizma blokade od ministara iz jednog konstitutivnog naroda podudario s trenutkom aktiviranja mehanizma entitetskog blokiranja odlučivanja u Zastupničkom domu (dakle, praktično, ukoliko bi zastupnici i ministri iz RS tako odlučili), došlo bi do potpune paralize i izvršnih i zakonodavnih institucija države BiH. U takvoj situaciji, jedino bi bilo moguće proglasiti disoluciju države, odnosno aktivirati odredbu o prenošenju suverenih ovlasti države natrag na entitete.
Država može ostati bez Vijeća ministara i Predsjedništva
Teoretski, ali i praktično, s obzirom na realnu političku situaciju u BiH, moguće je da nakon oktobarskih izbora nikada i ne dođe do konstituiranja institucija države. Ukoliko u Zastupničkom domu, zahvaljujući mogućnosti blokade odlučivanja od jedne trećineentitetskih zastupnika, ne bude izabran predsjednik, odnosno Predsjedništvo, ne postoji ni mogućnost predlaganja i biranja mandatara Vijeća ministara (kojeg predlaže predsjednik), a samim tim ni Vijeća ministara. Tako bi država ostala bez jedine dvije institucije izvršne vlasti (predsjednik/Predsjedništvo i Vijeće ministara) koje bi je trebale predstavljati u odnosima s međunarodnom zajednicom, te bi međunarodna zajednica opravdano došla u poziciju da ozvaniči disoluciju države.
(Autor je predsjednik Predsjedništva Stranke za BiH)