Promišljanje vjere,duše,ljubavi i sudbine.

Vitez Obojenog Cela · Post by **Vitez Obojenog Cela** » 17/06/2006 12:22

..o reci mi njoj
da je tako prolazno sve
kao ptica let
o reci mi njoj..
da je tako prolazno sve

crveni moj cvijet

black · Post by **black** » 19/06/2006 20:57

Sada stoji ruka u ruci, pogled u pogledu. Kroz naše ruke, i kroz naše poglede zagrlile su se naše duše...

black · Post by **black** » 25/06/2006 22:16

Probuđeno jutro
Cvrkutom ptica
Okupano rosom
Na plaštu
Ljetnog zelenila.

Cvijeće otvara svoje latice
A male se kapljice kao suze cakle
Tvoja koža i jutro mirišu zajedno......

http://rapidshare.de/files/24106024/02_ ... u.wma.html

vodolija_33 · Post by **vodolija_33** » 26/06/2006 10:15

I close my eyes, only for a moment, and the moment's gone
All my dreams, pass before my eyes, a curiosity
Dust in the wind, all they are is dust in the wind
Same old song, just a drop of water in an endless sea
All we do, crumbles to the ground, though we refuse to see

Dust in the wind, All we are is dust in the wind

Don't hang on, nothing lasts forever but the earth and sky
It slips away, all your money won't another minute buy

Dust in the wind, All we are is dust in the wind

begefendija · Post by **begefendija** » 27/06/2006 22:53

Uvijek ću naći kamen
koji su zemljini mlinovi izglačali
a kiše i vjetrovi pomogli
da je na njemu ugodno sjediti
nasloniti se pa čak i kleknuti
i prstima prebirati riječi od kamena otpale

(Penti S.)

kapljica · Post by **kapljica** » 30/06/2006 02:55

koliko samo lijepih rijeciii..a i fotografijaa,nisam mogla bash sve iscitati ali i ovo sto sam procitala mi je puuno znacilo,posebno znaci saznanje o ovakvim ljudima.Begefendija hvala na pricici o Robu Manasu i meni omiljenoj Vrata od Dizdara,a posebno je lijepa ona od autora vrlo poznatog ali samo u svom drustvu

,ma svi ste superr

"Od price o bolima ljubavi,nema price divnije;
Ona se vjecno ponavlja,a uvjek mlada ostaje."

Hafez Shirazi

Lika · Post by **Lika** » 30/06/2006 09:10

OPORUKA

Kćeri i sinovi moji,

Ne dijelite se u kući
koju vam ostavljam,
ona će i poslije vas ostati.

Spomenite se pri objedu
da će jos neko iz tih posuda jesti.

Usta otvarajte jednako za istinom
kao što ih za kruhom otvarate.

Ne dopustite novcu
da bude vredniji od vas.

I kad padate u blato,
padajte kao sunce.

Budite dobri prema vodi:
spomenite se Majčine utrobe
koja vas je s vodom donijela.

Spasite zrak svoga tehničkog uma,
jer nema tog izuma
koji će vas naučti živjeti bez zraka.

Hranite radoznalost.
Hranite ljepotu.
Hranite ljubav.

Putujte.
Govorite jezik naroda
u kom se zadesite,
ali se vraćajte korijenju
kao potoci izvoru svome.

Dotičite svoje riječi rukama.

Ne otuđujte se od prirode.
Činite dobro i njoj i ljudima.

Spomenite se:
da ste iz ništa došli,
da se u ništa vraćate,
i da ništa nije dragocjenije
od života
koji u trajno naslijeđe
ostavljate svijetu.

I ne žalite za mnom.
Žalite za mojim neznanjem.

Dosta me je zemlja hranila,
sad vrijeme je da ja zemlju hranim.

Enes Kisevic

black · Post by **black** » 30/06/2006 17:24

kisa...i tvoje ime na mojim grimiznim usnama...

http://rapidshare.de/files/24566181/oem ... g.mp3.html

vatrogasac · Post by **vatrogasac** » 01/07/2006 00:16

Kad preselim, kad moj tabut,
svakom, da sam mrtav, zbori,
ne mislite da me tuga
za svijetom ovim mori!

Nek ne cvili za mnom niko,
nek ne kaže:"Šteta, šteta",
jer je šteta bit šejtanov,
pa ić' tamo, gdje se gori!

Na dženazi mojoj nek se
ne tuguje zbog rastanka
jer baš tada dušom mojom
sreća sastanka žubori.

Kad me spuste u grob, niko
nek ne kaže:"Sasvim nesta!"
jer društvima dženetlija
grob-samo paravan tvori!

Kada vidiš da me spuste,
smatraj da me tada dižu.
Zar na nebu sunce, mjesec,
kada zađe manje gori?

Ti sve misliš to je suton,
Ne, svitanje to je pravo,
jer spuštanjem tijela u grob,
radi se o duše zori.

Koje sjeme ne proklija,
kad ga zemlja u se primi?
Pa kako u proživljenje
da mi dušu sumnja mori?

Iz bunara izvadi se
potopljena kofa puna.
Stog ne plače duh Jusufov
dok se tijelo s jamom bori.

Kad zatvoriš jedan otvor,
tad se drugi sam otvara.
Pa nek se zbog moje smrti
ni riječ tuge ne prozbori!

Mevlana Dželaludin Rumi

begefendija · Post by **begefendija** » 02/07/2006 14:39

Zavist žene Marham

Zavist žene ljuća je od ujeda zmije otrovne,a ljubav žene sočnija i mirisnija od bašte krinova mirisnih. Mjerio sam dubinu morsku i nisam joj dotakao zna. Voljela me žena Merham i ne osjetih dna u ljubavi njezinoj.
A jednog dana kada zavoljeh djevojku Lamanah, ona se spremi na borbu sa srdžbom velikom i pobjedi suparnicu svoju u ljubavi.
Šetali smo obalom plavom i slušali galebova kliktanje nad pučinom . A Lamanah je plakala na stijeni i čekala galiju daleku.
Što drhtiš, Merhem, rekoh joj. Zar se još bojiš suparnice svoje?
-O ne bojim se! - reče i poslije stanke prozbori:Ali kad je prošlo sve, reći ću ti što još smijela ne bih: Ljubav djevojke je voćka u beharu a ljubav žene voćkin plod što podsjeća na zimu skoru.
(Sa ploča isočnih H.Humo)

begefendija · Post by **begefendija** » 06/07/2006 17:15

Ja nisam taj što pjeva
već cvijeće koje snijem
ni onaj što se smije
već vino koje pijem
ja nisam taj što plače
već ljubav koje nije. (Prevert)

vatrogasac · Post by **vatrogasac** » 11/07/2006 11:07

AŠIKLIJSKI ELIF-BE

Elif

Elif eldi, nijjet geldi
primakni se, dušo, meni
da ja kažem elif tebi:
Ti si tanka elif motka,
tu je osnov, tu je potka

Be

Be je mjesec, pod njim nokta:
ti si mjesec, ja sam nokta.
Mjesec nokta obasjava
nokta mjesec zagrijava.
Ovo dvoje be je tvoje.

Te

Te tebi je ime Fate,
u tebe su prsi zlatne:
prsi tvoje-te je moje.
Da ih meni ko ukrade,
dao bi' mu altun sade.

Džim

Džim-džamija, tursko gn'jezdo,
a meni je ime Fejzo-
sinoć sam ti harfe svezo,
a sad ti džim pokazao.

Ha

Ha-hasta sam kad te vidim,
a budalim kad ne vidim.
Ukaži se, da te vidim!
Softi malu steću hiti-
ha će odmah tvoje biti.

......

Fejzo Softa XVIII vijek

Lika · Post by **Lika** » 12/07/2006 16:36

Ne boj se sine

Kako ti je ime Slobodanova majko? Kako ti je ime Ratkova majko, Draganova, Radovanova, Brankova? Nije ti ime Ruža, jer ruža miriše i od ruže je izdanak ruža. Jagoda ti nije ime, ni Dunja, ni Malina, jer sve tri mirišu i daju slatke plodove, za djecu našu. Nije ti ime ni Mila, jer njeno dijete milo mora biti. Kobra, otrovnica, ne možeš biti, jer ona ujeda, ubija, samo kada se brani. Ja sam ti dala ime Mrča, jer mrča moraš biti. Samo tvoja utroba mračna, jadna i čemerna, pogana i otrovna, može nositi i roditi dijete, pogan ljudsku, koja ubija i uživa u vonju krvi. Ta pogan tvoja, ta bijeda ljudska, sin tvoj, Mrčo, ubio je mog sina, nevino dijete moje. Oči majki, trebaju gledati svijet, cvijet, rastanje djece svoje i njihove djece, a ne ubijanje i sliku živu, kada nesoj ljudski, ubija i muči. Pucala je lubina moja, gorjela utroba moja, krvave suze očima mojim, dok sam gledala dijete moje, kako mučki, kukavički ubija pogan tvoja. Imao je samo šesnaest godina, tek nastao na svijet. Nevin, mlad ko rosa, ni brada mu nije uspjela porasti, sem nešto ko mahovina, što me golicalo kada me zadnji put grlio. Pred očima mojim padalo je moje dijete dok ga je tvoj sin Mrčo, hijena ljudska nogama po glavi udarao. Udarao nesoj ljudski, djecu našu, sinove naše, ljubavi naše, cvijeće bosansko. Nijemo usnama šapćem, slici govorim: „Ne boj se sine, majka je s tobom i Bog je s tobom. On sve vidi i sve čuje". Nije bilo mog sina strah, Mrčo, ni glasa pustio nije, ni klečao, ni jec’o, ni molio nije. Nemoćan bio, mnogo jači i viši i ponosniji, od tvog gada sina. Tvoj sin, Mrčo, jadan, mali, pucao u svezane ruke, u kosu plavu, majicu plavu obojio bojom crvenom i ništa više.
„Zašto, majko, ja odoh, a htio sam puno. Da te pazim i mazim, kao ti mene što si. Mašinu da ti kupim, haljine da ti pere. Gospođa, hanumica do vijeka da mi budeš".
„Ne brini, sine, kupiće meni mašinu ljudi, mogu ja i ‘vako. Rano moja, radosti majkina. Ko će majku u mezar spustiti, mezar praviti, fatihu proučiti? Ne boj se, sine, tu je majka. Ne bojte se, ljiljani, naši. Cvijeće mirisno, djeco naša. Ne boj se, sine, dženetu se pokloni, tamo svega ima, nagrada hiljadu. U bašče dženetske, sine da šetaš. Mirisi cvijeća, rane da vidaju tvoje. Hurije dženetske kolo da ti igraju. Da majku svoju čekaš i dočekaš pod drvo hurme radostan i sretan. Sad si gazija bosanski, moj dični heroj i ponos moj." „Ne bojim se ja, majko, ne bojim smrti", nečujno šapću drhtave usne. Plavi čuperak na čelo pada, mirisno od čistog znoja,
Šta li sada misliš ljepoto, moja, dok smrt u oči gledaš, dok tvoje tijelo ka zemlji pada. Da li je puno boljelo, sine? Da li si čuo psa da laje, da te čeka stado tvoje i frule zov. Da li su breze šuštale, sine, one što je babo sadio kada si se rodio? Da li je smrt, poput izvora našeg, što iznad kuće klokoće tiho, ili slatka kao ona trešnja što si se na nju peo, jeo i gađao drugove svoje? Je li mirisna ko trava čaira naših? Ne boj se, sine, fatihu uči, Bogu se moli. Majko, mene je ipak, malo strah. Miču hladne usne, plavog laneta mog. "Ne boli, sine, ne boli ništa. Ko pčela kada ubode. Ne boj se gazijo, dova je moja sa tobom sine. Melek je tu, glavu nasloni na njegove ruke. Hurije će te napojiti sine, Dženetske ptice oko tebe pozdravljaju umiranje tvoje. Ljepše je tamo, nego ovamo, kune ti se majka. Ne boj se, oči, moje, rahmetululah. Boli sine, boli i majku. Šehade ućim šapatom svojim. Bože dragi tvoji smo robovi. Ti nas prihvati, nauči, sabura daj. Oči da sačuvamo, da gledam zlotvoru kraj. Da gledam kaznu Tvoju, za dušmana mog. Pameti mi daj da pamtim zlikovce naše. Da nađem kosti moje, da grije majka u krilo svoje zavežljaj mili. Da nosi majka u zemlju hladnu, suzama da zalijem bosiok mladi, što će nići iz taze mezara. Fatihu da učim djetetu mom, sinovima našim, djeci bezgrešnoj. Pameti mi daj Bože, moj dragi, da mogu ići i kleti.
Kibleta moja svuda biće gdje raste cvijeće naše, krvi i patnje bosanske. Bože moj mili neću da umirem. Hoću gledati zlotvora, našeg, da se trese, znoji i muči. Da gledam gada, kako je mali, sitan, pogan bez puške i sile. Bože mili Ti si moćan, jedini naš Sudija i Svjedok. Za zlo ne kopaš oči kada treba nego kada boli. Na kušnju stavio zlotvore crne, da biju i kolju, da pale i mrze. Silu njihovu, Ti slamaš polahko.
Da li si znala šta dojiš, Mrčo, pogan ljudsku, zlotvora crnog? Je li tvoj mlijeko čemerno bilo, ko guje ljute, pa mozak pomutilo jadu tvome? Je li i on pionir bio, je li pjevao pjesme cvijetu, Zmaju Jovi. Je li pravio latice za praznike tvoje? Da li je poslušan bio, komšiji pomagao, pa sad ubijo? Zar nisi vidjela, tu pogan svoju, kako bazdi na vonj, na rakiju briju i krv usirenu, što kapa sa pogane dlake?
Ne boj se sine, tu je majka.
Radost si moja bio. Rodila te u kući u maju kada sve miriše. Plač tvoj bio je nagrada za muke moje. Kako si samo dojiti znao, a babo tvoj se smijao i reče:"Biće to heroj, babin, Bosanac pravi". Pa prvi zubić ko u zečića, sa čuperkom plavim, radosti moja. Prvi koraci, tvoji, livadama našim. Unio si radost u kuću našu! Strepjela ti majka kada si vreo bio, masirala, ljuljala, liječila, brinula. Noćima bez sna. Gajila majka janje za dželata, tvog sina Mrčo. Ponosna majka bila, u školu vodila za ruku prvaka. Stezala me znojava ruka. Strah ga od učitelja bilo. Od smrti ga strah nije bilo Mrčo, vidjela si. Gordo je hodao i gord mrtav u travi bio ispred onog tvog poganog sina.
Ne boj se sine, Ponosna je majka, što si mrtav, što nisi ubica, što majka krvnika rodila nije, što sam danas veća i jača, snažnija i ponosnija, no ti Mrčo što si. Ja nemam sina, al obraz imam, nemaš ni ti više sina, Mrčo, a nemaš ni obraz.
Ne boj se sine, sokole moj, mirisa tijela tvoga, majka se sjeća. Ruku drhtavih, što nježno grle. Smješke na obrazu tvom. Ne boj se sine, doći će majka, uspavanke da ti pjeva, u krilo grije. Odavno Mrčo, ja nemam sina, nemaš ga ni ti. Danas ja imam sina, ponos je moj, ovaj mezar svježi, kosti skupljene u mahramu malu. Ja znam mjesto mezara dragog, a gdje će znaš li biti jadova raka? Danas Mrčo, ja nisam sama. Vrele suze liju niz lice moje i sunce kroz suze sija, ponos je moj. Vidiš li Mrčo, čemera tvog. Danas su samnom sve dobre majke iz svijeta cijelog. Pljuju tebe i tvoje tijelo i utrobu tvoju.
Danas sam ja ko brdo jaka, u ovom šarenom parku šehidskom, mirisnom. Bosiok dragi nježno miriše, uz tihi šapat sina mog milog.
“Evo sam majko ja ovdje dolje, spokojno ležim i spavam. Slagala nisi, sve je dženetsko lijepo nestvarno. Šerbeta pijem, baščama šetam, krila me nose, hurije hlade, Božja je pravda milost naša. Ne plači majko, suza me davi, fatihu uči, to mi prija i sladi”
Spavaj mirno voljeno moje, evo došlo svijeta pola, da ispjeva pjesmu ponosnu, da obiđe krvavu Bosnu. Evo svima sija osmijeh s lica. Živa je sine i živjeće za navijek moja, tvoja i naša Srebrenica.

Majka

begefendija · Post by **begefendija** » 14/07/2006 22:52

_ ... a čovjek je stvoren slabim” (Nisa',28)

Ne mogu a da ne razmišljam o Bogu. Znam da neću nikako i nikada s tim mislima izaći na kraj. Ipak, svejedno ne mogu prestati misliti o Bogu i ljudima pobijenim u Srebrenici. I ako razmišljanje o tome krvavom činu beskrajno uznemiruje dušu ja ne pronalazim nikakav smislen odgovor, a misli same naviru. Niti duša pronalazi svoj mir. Jer, ako sve što se dogadja biva s Božijim odredjenjem, da li se tu računaju i te nedužne Srebreničke žrtve??
Oprosti Bože a i svi drugi....

Kwaheri · Post by **Kwaheri** » 17/07/2006 15:03

Psalam. Davidov.

Jahve je pastir moj:
ni u čem ja ne oskudijevam;
na poljanama zelenim
on mi daje odmora.
Na vrutke me tihane vodi
i krijepi dušu moju.
Stazama pravim on me upravlja
radi imena svojega.
Pa da mi je i dolinom smrti proći,
zla se ne bojim, jer si ti sa mnom.
Tvoj štap i palica tvoja
utjeha su meni.
Trpezu preda mnom prostireš
na oči dušmanima mojim.
Uljem mi glavu mažeš,
čaša se moja prelijeva.
Dobrota i milost pratit će mene
sve dane života moga.
U Jahvinu ću domu prebivati
kroz dane mnoge.

Lika · Post by **Lika** » 19/07/2006 09:42

Iza

Ona je tamo

Iza svih snova

Iza života

Iza svih ovih laži od postojanja

Iza svega

Koža joj miriše na moje stihove,

na riječi,

riječi kojima je pokrivam noću,

na ishodište i konačni smisao mene

***

begefendija · Post by **begefendija** » 23/07/2006 13:22

Malo bjeline
u igrama,
malo ljubavi
u našim sivilima

Kažem
malo bjeline
da pjev tvoga rublja
šumi pogledima skitnica

I pero poeta
pjeva
kao slavuj
kada mu otvorimu krletku.
(Nevjestić)

CiCiban · Post by **CiCiban** » 25/07/2006 17:43

pokazi nekom da volis mjesecinu..
i sjaj oblaka u nebu
oduzet ce ti ih
ubjedujuci te da nikada nisu ni postojali
da ti se samo ucinilo

Lika · Post by **Lika** » 02/08/2006 16:39

Reci mi o Slatka, dražesna! Crnim hidžabom pokrivena:

Šta si učinila???

Šta si učinila sa pobožnjaka isposnika!

Zasuko' je rukave da abdesti, za namaz da se pripremi:

Kad si se pojavila pred vratima Mesdžida.

Dok je mujezin glasom melozvučnim,

Sa vitke munare pozivao:

Allahu ekber, Allah je najveći,

On je pred džamijom nepomično stajao,

Gedajuć u Ljupku, Slađašnu-namaz zaboravio,

Razum mu pomutila, pamet oduzela, pred vratima Mesdžida.

O ti koji skrušenim glasom Allaha dozivaš!

O ti koji pobožno našeg sejjida veličaš!

Reci toj Slatkoj, dražesnoj, šta je učinila?

Sa pobožnjaka, isposnika!!!

Reci mi o Slatka,Dražesna, crnom maramom pokrivena,

Šta si učinila? Sa pobožnjka, isposnika!!!

Iz srca si mu iščupala, Din, Jekin i vjeru mu!

I ostavila ga...

I ostavila ga u tminama i lutanjima....

Ne, neće uputu i božiji hidajet pronaći ,

Više nikada,

Vrati mu namaz i post njegov,

O Ljupka, Prelijepa!

Tako ti Isaa i Ahmeda!"

Tako ti Svjetla Nur-Muhammeda!

Vrati mu namaz i post njegov...

O Prelijepa! O Predivna!

Reci mi o Slatka, Dražesna! Crnim hidžaabom pokrivena,

Šta si učinila!?

Šta si učinila sa pobožnjaka, isposnika....

rikardoreis · Post by **rikardoreis** » 03/08/2006 13:54

Pozdrav begefendiji i ostalim clanovima ove fine stranice...slucajno sam naletio na vas...i bojim se da cu ostat

Iz vasih redova izbija nesto sto me smiri,ma kako da sam nemiran u tom momentu. Zdivljuje me begefendijina sveprisutnost i nacitanost, od svetih knjiga, preko Bukowskog do Preverta, sto pokazuje u njemu onu toliko neophodnu toleranciju kakvu je rijetko naci kod ljudi..danas.
evo sad jedan mali-veliki prilog o promisljanju ko smo mi u stvari...odgovor, naravno nije u potpunosti dat.

Everything and nothing

Nikoga ne bijase u njemu; iza njegova lica i njegovih rijeci, koje bijahu bogate, mastovite i uzbudljive, bilo je samo malo hladnoce, sna kojeg niko nije odsanjao. Isprva vjerovase da su svi ljudi kao on, ali zacudjenost jednog njegovog druga, kad mu uze tumaciti tu prazninu, otkri mu vlastitu pogresku i pomoze mu da, zauvijek, shvati kako pojedinac ne treba da se razlikuje od vrste. Ponekad je mislio da ce u knjigama naci lijek od svoje bolesti i zato nauci malo latinskoga i jos manje grckoga, kako rece jedan savremenik, zatim pomisli kako bi u jednom prvobitnom ljudskom obredu lako moglo biti ono sto je trazio, i dopusti da ga u to uputi Anne Hathaway, jednog dugog lipanjskog popodnevnog pocinka.
U dvadeset i nekoj dodje u London. Nagonski, vec se bijase izvjestio u navici da hini da je neko kako se ne bi otkrilo da nije niko; u Londonu nadje zanimanje za koje bijase predodredjen, zanimanje glumca koji u predstavi igra nekog drugog pred mnostvom ljudi sto glume da ga prihvacaju kao toga drugog. Glumacki ga poslovi naucise posebnoj sreci, mozda prvoj koju iskusi, ali, kad bi izgovorio posljednji stih i posto bi s pozornice bio odvucen posljednji mrtvac opet bi ga spopao mrski okus nestvarnosti. Prestao bi da bude Ferrex ili Tamerlan i opet bi postao niko. Progonjen, stade izmisljati druge junake i druge tragicne price. Tako, dok tijelo ispunjavase svoju tjelesnu sudbinu, u bludilistima i krcmama londonskim, dusa koja je boravila u njemu bijase Cezar, koji se oglusi na opomenu proroka, i Giulietta, koja zamrzi sevu, i Macbeth, koji u pustosi razgovarase s vjesticama. Niko ne bijase toliko ljudi kao taj covjek koji, poput egipatskog Proteja, mogase poprimiti oblik svega sto postoji.
Dvadeset je godina ustrajao u toj upravljanoj obmani, ali ga jednog jutra spopade gadjenje i uzas od toga da bude toliko kraljeva koji izgibose od maca i toliko nesretnih zaljubljenika koji se susrecu, rastaju i milozvucno umiru. Na taj isti dan odluci prodati kazaliste. Prije negoli se navrsi tjedan, vrati se u rodno mjesto, gdje iznova otkri stabla i rijeku svoga djetinjstva i ne povezivase ih s onima koje bijase slavila njegova muza. Morao je biti neko; postade povuceni kazalisni poduzetnik, koji stece bogatstvo i koga su zanimali zajmovi, parnice i sitna lihva. Obicavahu ga, u njegovoj povucenosti, posjecivati prijatelji iz Londona, i on preuzimase, zbog njih, ulogu pjesnika.
Prica dodaje da je, prije ili poslije smrti, stao sucelice Bogu i rekao mu: JA, KOJI SAM UZALUD BIO TOLIKO LJUDI, ZELIM BITI JEDAN I JA SAM.
Bozji mu glas odvrati iz vihora: NI JA NISAM; SANJAH SVIJET KAO STO I TI ODSANJA SVOJE DJELO, MOJ SHEKSPIRE, A MEDJU OBLICIMA MOGA SNA NALAZIS SE I TI, KOJI POPUT MENE, BIJASE MNOGI I NIKO

H.L.Borges

black · Post by **black** » 12/08/2006 19:29

Prosipam misli po papiru
zamišljajući
kako gledaš isto ovo nebo-
prošarano pahuljastom bjelinom....

begefendija · Post by **begefendija** » 17/08/2006 21:52

Florem decoris singuli carpunt dies.(Seneca)
(Svaki dan koji prodje otme od ljepote jedan cvijet)

Bože svih bogova
Oprosti što ti se obraća onaj
Koji je u neznanju oskrnavio sva božanstva

Nemoj da ispustim
Svoju jadnu dušu
Dok ne ugledam na obzorju
Komad svoje zemlje
I dim što se sa ognjišta diže sve više put neba.

(Mak Dizdar, Dim sa ognjišta)

CiCiban · Post by **CiCiban** » 17/08/2006 22:19

smrt sve izjednacuje..

cika Klaudije

begefendija · Post by **begefendija** » 19/08/2006 14:21

ZAGREB U ZIMSKOM PERIODU

Vlatki

Zagreb u zimskom periodu
I hladnoća koja dolazi
Kroz vojničku uniformu
Ostali su i sada u mom sjećanju

I kada prodjem Ratkajevim
I izadjem u Vlašku
Ili obratno u Martićevu
Čujem zvuk
I vidim staru bolničku kampanjolu
Koja je nekad
Na Zagrebačkim ulicama
Čuvala
Tajne moje mladosti

A jedna izgubljena ljubav
Još luta pustim pločnicima
Stobrečke
I vene
I nada se da će sresti

Mene

Stihove je napisala,da prostite, moja malenkost.

Lika · Post by **Lika** » 21/08/2006 07:26

Ispovijesti Bozanske ljubavi

Tvoj duh
Se izmijesao
Sa mojim
Kao ambra
Sa mosusom
Mirisnim
Ako Te dotaknu
Dodiruju mene
Ti si ja
Nema
Vise
Rastanka

Tvoj lik
u mom oku
Tvoje ime
Na mojim usnama
Tvoj dom
U mom srcu
Reci:
Gdje se krijes?

Ubijte me
Vjerni drugovi
Zivot moj
Pocinje
U mojoj
pogibiji

Al-Haladz

Naravno da ga ubise "drugovi" njegovi krutih srca koji nikada nisu spoznali ljubav ovog velikana, po njima heretika...

Promišljanje vjere,duše,ljubavi i sudbine.

#226

#227

#228

#229

#230

#231

#232

#233

#234

#235

#236

#237

#238

#239

#240

#241

#242

#243

#244

#245

#246

#247

#248

#249

#250