Fino je ovo sve necko upakovao u jednu cjelinu. Nema se tu šta dodati i oduzeti. Ja bih istaknuo put koji je morao proći Sinner da bi uspostavio ovo što je uspostavio, a samo ću 2022. uzeti u obzir. Prvo u Australiji je izgubio od Cicipasa (vratio je 2-0 na 2-2, ali je falilo iskustva, rutine i muda za potpuni preokret). Onda dolazi na double sunshine, (tu gubi tijesno od Alcaraza 6-4, 6-4 gdje je imao set loptu u prvom setu, te dolazi do prvog finala mastersa gdje trpi poraz od Medvedeva). Na šljaci je bilo isto dosta neočekivanih poraza, izdvojio bih onaj protiv Runea (koliko se sjećam u Rimu, ali ne držite me za riječ, isto jako tijesno). Na Roland Garrosu katastrofa, ispadanje u 5 setova od Hanfmanna. Na Wimbledonu poraz od Đokovića 3-0, a svi koji smo gledali taj meč vidjeli smo koliko je egal bilo. Toronto nekako uzima, pa onda u 5 setova gubi od Zvereva. Dvorana i period prije dvorane su odrađeni vrhunski, što je krunisalo nekim velikim pobjedama na WTF i titulu na Davis Cupu. Godinu prije imao 2-0 protiv Novaka na WB i gubi, te ne iskoristi meč loptu protiv Alcaraza na USO.
Poenta svih ovih poraza je sljedeća. Jannik je iz njih puno više naučio. Dobar broj ovih mečeva je baš zbog glave gubio, doduše bilo je i zbog same fizike, ali negdje zaista nije ni imao šanse. Strpljivim radom i analizom, vjerom u sebe i vjerom da će svaki forhend, bekend, volej koji se istrenira na treningu postati još bolji i da će s njima pronalaziti prečice do ovih visina. Svaki poraz je bio samo jedna u nizu slagalica koje su oblikovale ovaj karakter koji je izuzetno miran i staložen, ali opet na jedan njemu specifični način ratnički. Čovjek je ostvario svoj san čistom radu i lekcijama iz poraza, a ovo je tek početak. Koliko zapravo može u karijeri, zaista nije ni važno trenutno. Ovakvim pristupom i radom doći će mnogi uspjesi, pomjerat će kako svoje granice, a tako i granice rivala s kojima će međusobno tjerati jedni druge da budu bolji na svaki mogući način.
Oscilacija će biti naravno. Ko zna kako će se sada Jannik nositi sa pritiskom javnosti, možda dobro, možda loše. Možda na idućem turniru ispadne odmah, možda osvoji odmah RG. To na kraju nije ni važno, važno je da je on zaista na pravom putu i da će zasigurno svake godine biti za nijansu bolji igrač, a nama kao teniskim fanaticima je to jedino važno. Da taj bolji povuče sa sobom još igrača, te da ih tjera da ga poraze i skinu mu skalp. Ja sam siguran da je ovo najbolja stvar za tenis jer će i Carlosa natjerati da pomjera lične granice, a i ostatak mlađarije i Next Gena u vidu Runea i ovih malo starijih.
Ono što je jedino sigurno, tenis je u pravim rukama dvojice prefino odgojenih mladića iz Španije i Italije. Obojica primjerom na terenu, a i van njega mogu biti uzori i mnogmi starijima od sebe. Samo se nadam da će ih obojicu zdravlje služiti, pa da uživamo u klasicima kojih će zasigurno biti na svim podlogama.
