Forum Klix.ba

#6. Znam kako dišeš

Regionalna serija koja oduševljava i koja je više od svih drugih dobacila. Serija, iz našeg komšiluka, u kojoj glume i neki naši glumci, koje možete (i morate) da gledate otvorenih očiju, bez žmurenja na jedno oko i okretanje glave na amaterizam, jer pored toga što ima jako bitnu temu, potpuno ispunjava sve aspekte moderne svetske serije na koju ste navikli gledajući standardan program koji vam se nudi. Jasna Đuručič tumači tužiteljku kojoj kao slučaj stiže samoubistvo dečaka iz srednje škole. Iako deluje kao samo još jedna tužna priča o izgubljenom i depresivnom dečaku, novi dokazi, kao i ispovest njegovog školskog druga baciće novo svetlo na slučaj, u kom saznajemo da su dečaci bili vređani, seksualno zlostavljani od strane starijih dečaka iz škole. Stvari se komplikuju još više kad saznamo da tužiteljkin sin (Lazar Dragojević), mladi reper u usponu, jedan od dečaka koji je optužen za vršnjačko nasilje. U šest epizoda naša glavna junakinja će morati da bude majka, tužiteljka, bivša supruga i devojka, a pre svega žena, u svojim pedesetim, veoma realno napravljena, u ulozi kakve se retko pišu i glume na ovim prostorima.

shalla wrote: ↑25/12/2023 13:20 Neću ništa komentarisati, samo da kažem da je meni "dva smo svijeta različita" sa Emirom naša ubjedljivo najbolja serija. Kad god sam down, kad mi treba nešto čemu ću se stvarno nasmijati, pustim neku od epizoda...
Naravno, samo moje lično mišljenje

oldtajmer wrote: ↑25/12/2023 13:31 necu sad da uzimam u obzir njegov privatni zivot,a li sam i dalje potpuno fasciniran emirom koliko je to razlicit covjek ispred kamere ,za vrijeme predstave i mimo toga ,to jos nisam svario nikako,valjda se za to treba roditi sta li

U talasu serija iz našeg regiona koji je napao HBO Max, najsjajnije je zasijala bosansko-hercegovačka „Znam kako dišeš“.

U prethodnih nekoliko nedelja pojavila se nekolicina domaćih serija, različitog kvaliteta o kojima smo pisali. I bile one loše ili dobre, zajedničko im je da su mane uvek očigledne, u prvom planu i da ste oduvek primorani da zažmurite na po koje mesto, da li zbog radnje, drvenije glume, ili izgovorenih rečenica zbog kojih vas odmah oblije negativno raspoloženje, jer znate i sami da tako apsolutno niko ne priča.


A onda se pojavi serija, iz našeg komšiluka, u kojoj glume i neki naši glumci, koje možete (i morate) da gledate otvorenih očiju, bez žmurenja i okretanje glave, jer pored toga što ima jako bitnu temu, potpuno ispunjava sve aspekte moderne svetske serije na koju ste navikli gledajući standardan program koji vam se nudi. (...)

(...)Pre nego što se osvrnem i na primedbe, hteo bih da kažem da mi je drago, a najviše zbog njegovih građana, što Sarajevo nije (još jednom) prikazano kao poratni grad, što ni ono ni njegovi građani ne crpe svoj identitet iz toga što su žrtve ratova. Sarajevo je u ovoj seriji grad kao bilo koji drugi, čak i Oslo. Ljudi koji u njemu žive imaju raznih problema, a ne samo da se “sjećaju” kako su na..bali u ratu i kako nikakve reparacije, naročito moralne, za to još nije bilo. Kad gledam spotove Dinovog benda, Bosna Kings, ja verujem da tamo živi neki moderan i stvarno posle-ratni svet.(...)

(...)Serija nam ne donosi samo običnu priču majke, supruge, ćerke i prijateljice, već jako duboku emocionalnu borbu žene koja prolazi fazu razvoda od supruga Harisa (Ermin Bravo), žene koja se hrabro bori za ulogu majke u 21. veku i vaspitavanju tinejdžera, žene koja želi drugačiju i svetliju budućnost. Pored izazovnog majčinstva i borbe za svoje dete, tužiteljki Neveni na put staju i problemi na poslu i sa kolegama, ali i neodgovorni majstori u kući koji ostavljaju radove nedovršene. Ova veoma realno postavljena priča smeštena u Sarajevu, zrelo prožima teme koje su relevantne za gotovo celi region, te tako još jedan jako bitan detalj u seriji čini i muzička podloga. Uzimajući to u obzir, priče prate autorske pesme Neveninog sina Dina, koji je u usponu svoje karijere trepera, zarad koje je spreman da uradi sve, pa čak i da diskredituje najpoznatiju tužiteljku u gradu, svoju majku.(...)

(...)Nije “Znam kako dišeš” bez mana – neki su detalji priče prebrzo i prelagano riješeni, nekoliko je glumačkih (sporednih) izvedbi neuvjerljivo no kada se u obzir čitava sezona onda (pre)velikih minusa i nedostataka nema. Riječ je o seriji koja je bolno uvjerljiva i, iako se bavi bosanskohercegovačkim slučajevima i problemima tamošnjeg društva, slučajeve i ljude koje gledamo u seriji mogu se pronaći u našem dvorištu.
(...)

(...)
Trijumf “Znam kako dišeš” počiva na uverljivosti događaja i celokupne situacije. Zapravo, čitava serija je osmišljena kao uvid u mikrokosmos jedne porodice usred marko uticaja koji vedre i oblače njihovim životom.(...)

(...)
Što znamo o svojoj djeci? Koliko su naši životi, naši kompromisi s pokvarenim društvom u kojem živimo - utjecali na njih usprkos svim vrijednostima kojima ih učimo i svoj ljubavi koju im dajemo? Razumiju li naša djeca nas i razumijemo li mi njih? Kamo ih uopće vodimo? Možemo li ih zaštititi od zla, od drugih, od njih samih i, što je najvažnije - od sebe? Sve su to vječna pitanja koja autori ove serije uspijevaju postaviti u samo dvije prikazane epizode, a uz to je još sve snimljeno dinamično, zanimljivo, atraktivno i životno. Dvije epizode možda su premalo za donošenje takvog zaključka jer uvijek postoji šansa da se sve poslije razvodni, pokvari, okrene u čudnom pravcu. No iskreno - sumnjam da će se to dogoditi s ovom serijom. Jedva čekam nove epizode.(...)

(...)Uprkos tome, ova priča sadrži lokalno i globalno u gotovo idealnoj razmeri. Počev od same špice, te od prvog do poslednjeg kadra, jasno je da se sve odigrava u Sarajevu i da autori nisu prepisivali ni od koga kada je reč o predstavljanju grada. Vidimo ga u svoj lepoti, ružnoći, eklektičnim arhitektonskim spojevima i rešenjima – od Akademije likovnih umjetnosti, preko Marijin dvora, pa Alipašinog polja do neke raspale auto-perionice i skorojevićkih kuća, sve je dato onako kako jeste. Čini se da ništa nije doterivano ili ruženo kako bi poslalo neku poruku ili predstavljalo razglednicu za stranu publiku. To je što je i zato je najbolje baš takvo kako jeste.
(...)

shalla wrote: ↑25/12/2023 13:20 Neću ništa komentarisati, samo da kažem da je meni "dva smo svijeta različita" sa Emirom naša ubjedljivo najbolja serija. Kad god sam down, kad mi treba nešto čemu ću se stvarno nasmijati, pustim neku od epizoda...
Naravno, samo moje lično mišljenje

dječak sa šibicama wrote: ↑26/12/2023 11:29

shalla wrote: ↑25/12/2023 13:20 Neću ništa komentarisati, samo da kažem da je meni "dva smo svijeta različita" sa Emirom naša ubjedljivo najbolja serija. Kad god sam down, kad mi treba nešto čemu ću se stvarno nasmijati, pustim neku od epizoda...
Naravno, samo moje lično mišljenje

Najbolja definitivno, ali mnogima je smetala.

I ništa tu nije slučajno i nedomišljeno, pa čak ni ono što se tu jede, ili što se sprema za ručak. Postoji scena, usputna i nevažna, kada Nevena sinu za ručak priprema i peče mantije… U tu se scenu upisuju i karakter lika, i njezino podrijetlo, s ukupnom zamišljenom osobnom i porodičnom poviješću, i tradicionalno-netradicionalno majčinstvo, i sitna melodramatika svakodnevice, i odnos jedne zajednice prema hrani, pripremanju hrane, kućnoj gastronomiji, koji je temeljito različit od onoga što postoji, recimo, u Zagrebu… Uza sve to, ova scena naprosto je istinita. Kao što je istinito ono izjedanje ćevapa ili pite po tužiteljskim i policijskim kancelarijama. To nije dekor, to nisu anonimni scenski rekviziti, nema tu ni uopćavanja, ni ilustriranja, ni pokrivanja…

“Znam kako dišeš” remek-djelo je Jasne Đuričić, o kojemu će dugo razmišljati i između sebe razgovarati oni kojih se tiče ono što je, zahvaljujući autorima Jasmili Žbanić i Damiru Ibrahimoviću, stvorila svojom ulogom. Oni, pak, koji imaju tu životnu sreću da ih se serija izravno ne tiče, jer ništa svoje nisu imali, pa tako nisu ni ostavili, u tom gradu, niti su ikad razumijevali delikatne nijanse svih sarajevskih voljenja i omraza, uživat će u kriminalističkoj seriji i možda će im ovo doista biti najbolja televizijska serija od raspada Jugoslavije. Jedni će Nevenu Murtezić poznavati bolje od drugih, kojima će ona, možda, biti samo filmski lik. Kao Mare iz Easttowna.

AmiĐa_Idriz wrote: ↑26/12/2023 11:32

dječak sa šibicama wrote: ↑26/12/2023 11:29

shalla wrote: ↑25/12/2023 13:20 Neću ništa komentarisati, samo da kažem da je meni "dva smo svijeta različita" sa Emirom naša ubjedljivo najbolja serija. Kad god sam down, kad mi treba nešto čemu ću se stvarno nasmijati, pustim neku od epizoda...
Naravno, samo moje lično mišljenje

Najbolja definitivno, ali mnogima je smetala.

...jer istina najviše boli

zomri wrote: ↑26/12/2023 11:43 Evo i plaćenik Jerga se očitovao

Jasna Đuričić i figura posljednje prijeratne ženske mladosti u Sarajevu

I ništa tu nije slučajno i nedomišljeno, pa čak ni ono što se tu jede, ili što se sprema za ručak. Postoji scena, usputna i nevažna, kada Nevena sinu za ručak priprema i peče mantije… U tu se scenu upisuju i karakter lika, i njezino podrijetlo, s ukupnom zamišljenom osobnom i porodičnom poviješću, i tradicionalno-netradicionalno majčinstvo, i sitna melodramatika svakodnevice, i odnos jedne zajednice prema hrani, pripremanju hrane, kućnoj gastronomiji, koji je temeljito različit od onoga što postoji, recimo, u Zagrebu… Uza sve to, ova scena naprosto je istinita. Kao što je istinito ono izjedanje ćevapa ili pite po tužiteljskim i policijskim kancelarijama. To nije dekor, to nisu anonimni scenski rekviziti, nema tu ni uopćavanja, ni ilustriranja, ni pokrivanja…

“Znam kako dišeš” remek-djelo je Jasne Đuričić, o kojemu će dugo razmišljati i između sebe razgovarati oni kojih se tiče ono što je, zahvaljujući autorima Jasmili Žbanić i Damiru Ibrahimoviću, stvorila svojom ulogom. Oni, pak, koji imaju tu životnu sreću da ih se serija izravno ne tiče, jer ništa svoje nisu imali, pa tako nisu ni ostavili, u tom gradu, niti su ikad razumijevali delikatne nijanse svih sarajevskih voljenja i omraza, uživat će u kriminalističkoj seriji i možda će im ovo doista biti najbolja televizijska serija od raspada Jugoslavije. Jedni će Nevenu Murtezić poznavati bolje od drugih, kojima će ona, možda, biti samo filmski lik. Kao Mare iz Easttowna.

https://www.jergovic.com/junak-naseg-do ... -sarajevu/

vicious wrote: ↑26/12/2023 19:16

zomri wrote: ↑26/12/2023 11:43 Evo i plaćenik Jerga se očitovao

Jasna Đuričić i figura posljednje prijeratne ženske mladosti u Sarajevu

I ništa tu nije slučajno i nedomišljeno, pa čak ni ono što se tu jede, ili što se sprema za ručak. Postoji scena, usputna i nevažna, kada Nevena sinu za ručak priprema i peče mantije… U tu se scenu upisuju i karakter lika, i njezino podrijetlo, s ukupnom zamišljenom osobnom i porodičnom poviješću, i tradicionalno-netradicionalno majčinstvo, i sitna melodramatika svakodnevice, i odnos jedne zajednice prema hrani, pripremanju hrane, kućnoj gastronomiji, koji je temeljito različit od onoga što postoji, recimo, u Zagrebu… Uza sve to, ova scena naprosto je istinita. Kao što je istinito ono izjedanje ćevapa ili pite po tužiteljskim i policijskim kancelarijama. To nije dekor, to nisu anonimni scenski rekviziti, nema tu ni uopćavanja, ni ilustriranja, ni pokrivanja…

“Znam kako dišeš” remek-djelo je Jasne Đuričić, o kojemu će dugo razmišljati i između sebe razgovarati oni kojih se tiče ono što je, zahvaljujući autorima Jasmili Žbanić i Damiru Ibrahimoviću, stvorila svojom ulogom. Oni, pak, koji imaju tu životnu sreću da ih se serija izravno ne tiče, jer ništa svoje nisu imali, pa tako nisu ni ostavili, u tom gradu, niti su ikad razumijevali delikatne nijanse svih sarajevskih voljenja i omraza, uživat će u kriminalističkoj seriji i možda će im ovo doista biti najbolja televizijska serija od raspada Jugoslavije. Jedni će Nevenu Murtezić poznavati bolje od drugih, kojima će ona, možda, biti samo filmski lik. Kao Mare iz Easttowna.

https://www.jergovic.com/junak-naseg-do ... -sarajevu/

E jebo on sebe. Napiše frajer review serije, a čita se k'o kratka priča, novela...

zomri wrote: ↑26/12/2023 11:43 Evo i plaćenik Jerga se očitovao

Jasna Đuričić i figura posljednje prijeratne ženske mladosti u Sarajevu

I ništa tu nije slučajno i nedomišljeno, pa čak ni ono što se tu jede, ili što se sprema za ručak. Postoji scena, usputna i nevažna, kada Nevena sinu za ručak priprema i peče mantije… U tu se scenu upisuju i karakter lika, i njezino podrijetlo, s ukupnom zamišljenom osobnom i porodičnom poviješću, i tradicionalno-netradicionalno majčinstvo, i sitna melodramatika svakodnevice, i odnos jedne zajednice prema hrani, pripremanju hrane, kućnoj gastronomiji, koji je temeljito različit od onoga što postoji, recimo, u Zagrebu… Uza sve to, ova scena naprosto je istinita. Kao što je istinito ono izjedanje ćevapa ili pite po tužiteljskim i policijskim kancelarijama. To nije dekor, to nisu anonimni scenski rekviziti, nema tu ni uopćavanja, ni ilustriranja, ni pokrivanja…

“Znam kako dišeš” remek-djelo je Jasne Đuričić, o kojemu će dugo razmišljati i između sebe razgovarati oni kojih se tiče ono što je, zahvaljujući autorima Jasmili Žbanić i Damiru Ibrahimoviću, stvorila svojom ulogom. Oni, pak, koji imaju tu životnu sreću da ih se serija izravno ne tiče, jer ništa svoje nisu imali, pa tako nisu ni ostavili, u tom gradu, niti su ikad razumijevali delikatne nijanse svih sarajevskih voljenja i omraza, uživat će u kriminalističkoj seriji i možda će im ovo doista biti najbolja televizijska serija od raspada Jugoslavije. Jedni će Nevenu Murtezić poznavati bolje od drugih, kojima će ona, možda, biti samo filmski lik. Kao Mare iz Easttowna.

https://www.jergovic.com/junak-naseg-do ... -sarajevu/

n+1 wrote: ↑27/12/2023 13:55

zomri wrote: ↑26/12/2023 11:43 Evo i plaćenik Jerga se očitovao

Jasna Đuričić i figura posljednje prijeratne ženske mladosti u Sarajevu

I ništa tu nije slučajno i nedomišljeno, pa čak ni ono što se tu jede, ili što se sprema za ručak. Postoji scena, usputna i nevažna, kada Nevena sinu za ručak priprema i peče mantije… U tu se scenu upisuju i karakter lika, i njezino podrijetlo, s ukupnom zamišljenom osobnom i porodičnom poviješću, i tradicionalno-netradicionalno majčinstvo, i sitna melodramatika svakodnevice, i odnos jedne zajednice prema hrani, pripremanju hrane, kućnoj gastronomiji, koji je temeljito različit od onoga što postoji, recimo, u Zagrebu… Uza sve to, ova scena naprosto je istinita. Kao što je istinito ono izjedanje ćevapa ili pite po tužiteljskim i policijskim kancelarijama. To nije dekor, to nisu anonimni scenski rekviziti, nema tu ni uopćavanja, ni ilustriranja, ni pokrivanja…

“Znam kako dišeš” remek-djelo je Jasne Đuričić, o kojemu će dugo razmišljati i između sebe razgovarati oni kojih se tiče ono što je, zahvaljujući autorima Jasmili Žbanić i Damiru Ibrahimoviću, stvorila svojom ulogom. Oni, pak, koji imaju tu životnu sreću da ih se serija izravno ne tiče, jer ništa svoje nisu imali, pa tako nisu ni ostavili, u tom gradu, niti su ikad razumijevali delikatne nijanse svih sarajevskih voljenja i omraza, uživat će u kriminalističkoj seriji i možda će im ovo doista biti najbolja televizijska serija od raspada Jugoslavije. Jedni će Nevenu Murtezić poznavati bolje od drugih, kojima će ona, možda, biti samo filmski lik. Kao Mare iz Easttowna.

https://www.jergovic.com/junak-naseg-do ... -sarajevu/

Kod nas pravih kritičara skoro da i nema, pa ovi amateri i poluamateri vala i nisu neka referenca, čak i ako zanemarimo marketing stranu priče. Kao što to nije ni Jergović, koji filmsku recenziju napiše samo po principu "ja tebi vojvodo, ti meni serdare", kada treba pohvaliti nekoga ko je njemu lično blizak. Ne pamtim da je ikada, recimo, napisao recenziju nekog stranog filma, ili da je napisao negativnu filmsku recenziju. Kao da smo se jučer probudili na ovim prostorima i ne znamo kako sve to funkcionira. Mislim da je ipak bolja mjera to što serija, iako je HBO produkcija, apsolutno nije prepoznata izvan našeg regiona.

Jergović po običaju preinterpretira i učitava onoga čega nema: za njega je narativni kupus ustvari neka meta poruka da kod nas krimi slučajevi uvijek ostaju neriješeni. Jah, nekada je narativni kupus jednostavno loše pisanje.

Štaviše, žalosno je ako Jergović dosta misli kako je Sarajevo onakvo kakvim ga je Jasmila predstavila u ovoj seriji, pa ga naziva stvarnim. Možda najočitiji primjer: Dino ni po čemu nije vjerodostojan i autentičan prikaz današnje omladine; Dino je u najboljem slučaju njihova karikatura, i zapravo ono kako generacije Jergovića i Jasmile zamišljaju današnju djecu. Baš kao što je to i izrazito površno gledanje na selefijsku zajednicu, koje Jasmila forsira još od Na putu, pa do danas.

Znam kako dišeš (HBO Max)

Nakon globalnog uspjeha filma "Quo Vadis, Aida?", Jasmila Žbanić i Damir Ibrahimović bacili su se u televizijske vode. Šest epizoda kriminalističke drame smještene u urbani milje suvremenog Sarajeva prati život i rad sredovječne Nevene Murtezić (uvijek fantastična Jasna Đuričić), posvećene javne tužiteljice koja istovremeno pokušava žonglirati kriminalističke istrage s razvodom i samohranim majčinstvom. Kad se slučaj samoubojstva tinejdžera neočekivano prelije u njezin već ionako kaotičan privatni život, protagonistkinja se suočava s poražavajućim saznanjima o vlastitom djetetu, propitujući može li mu vjerovati i poznaje li ga uopće, ali i s vlastitom nemoći i odgojnim promašajima u društvu izokrenutih vrijednosti. Rastrgana između ljubavi prema sinu i potrebe da sazna istinu, svjesna je da će sama podnijeti konačnu žrtvu, poslovnu ili privatnu.

Iako je serija površinski organizirana kao detektivska priča, prikazom obitelji u raspadu autori vješto upleću obiteljsku, ali i socijalnu dramu. Kroz mesnate i sjajno odigrane likove, duboko se ulazi u društveno-političku situaciju Bosne i Hercegovine koja još uvijek ispašta posljedice rata, i uz to se suočava s nekim novim izazovima koji se manifestiraju u općoj otuđenosti.

Priča je univerzalna, ali istovremeno i lokalno specifična; korupcija, nepotizam, tromost institucija, birokratizacija, zatrpanost sudskim predmetima, nedostatak resursa za borbu protiv kriminala – sve su to problemi s kojima se BiH, kao i ostale države nastale na razvalinama Jugoslavije, bakću već tri desetljeća. "Ništa od slučaja kad je nečiji babo jači od države. I dušu će nam privatizirati", kaže jedan od likova, sažimajući tom lakonskom izjavom tužnu balkansku realnost koja je precizno prikazana u ovoj važnoj seriji u režiji Alena Drljevića i Nermina Hamzagića.

n+1 wrote: ↑27/12/2023 13:55

zomri wrote: ↑26/12/2023 11:43 Evo i plaćenik Jerga se očitovao

Jasna Đuričić i figura posljednje prijeratne ženske mladosti u Sarajevu

I ništa tu nije slučajno i nedomišljeno, pa čak ni ono što se tu jede, ili što se sprema za ručak. Postoji scena, usputna i nevažna, kada Nevena sinu za ručak priprema i peče mantije… U tu se scenu upisuju i karakter lika, i njezino podrijetlo, s ukupnom zamišljenom osobnom i porodičnom poviješću, i tradicionalno-netradicionalno majčinstvo, i sitna melodramatika svakodnevice, i odnos jedne zajednice prema hrani, pripremanju hrane, kućnoj gastronomiji, koji je temeljito različit od onoga što postoji, recimo, u Zagrebu… Uza sve to, ova scena naprosto je istinita. Kao što je istinito ono izjedanje ćevapa ili pite po tužiteljskim i policijskim kancelarijama. To nije dekor, to nisu anonimni scenski rekviziti, nema tu ni uopćavanja, ni ilustriranja, ni pokrivanja…

“Znam kako dišeš” remek-djelo je Jasne Đuričić, o kojemu će dugo razmišljati i između sebe razgovarati oni kojih se tiče ono što je, zahvaljujući autorima Jasmili Žbanić i Damiru Ibrahimoviću, stvorila svojom ulogom. Oni, pak, koji imaju tu životnu sreću da ih se serija izravno ne tiče, jer ništa svoje nisu imali, pa tako nisu ni ostavili, u tom gradu, niti su ikad razumijevali delikatne nijanse svih sarajevskih voljenja i omraza, uživat će u kriminalističkoj seriji i možda će im ovo doista biti najbolja televizijska serija od raspada Jugoslavije. Jedni će Nevenu Murtezić poznavati bolje od drugih, kojima će ona, možda, biti samo filmski lik. Kao Mare iz Easttowna.

https://www.jergovic.com/junak-naseg-do ... -sarajevu/

Kod nas pravih kritičara skoro da i nema, pa ovi amateri i poluamateri vala i nisu neka referenca, čak i ako zanemarimo marketing stranu priče. Kao što to nije ni Jergović, koji filmsku recenziju napiše samo po principu "ja tebi vojvodo, ti meni serdare", kada treba pohvaliti nekoga ko je njemu lično blizak. Ne pamtim da je ikada, recimo, napisao recenziju nekog stranog filma, ili da je napisao negativnu filmsku recenziju. Kao da smo se jučer probudili na ovim prostorima i ne znamo kako sve to funkcionira. Mislim da je ipak bolja mjera to što serija, iako je HBO produkcija, apsolutno nije prepoznata izvan našeg regiona.

Jergović po običaju preinterpretira i učitava onoga čega nema: za njega je narativni kupus ustvari neka meta poruka da kod nas krimi slučajevi uvijek ostaju neriješeni. Jah, nekada je narativni kupus jednostavno loše pisanje.

Štaviše, žalosno je ako Jergović doista misli kako je Sarajevo onakvo kakvim ga je Jasmila predstavila u ovoj seriji, pa ga naziva stvarnim. Možda najočitiji primjer: Dino ni po čemu nije vjerodostojan i autentičan prikaz današnje omladine; Dino je u najboljem slučaju njihova karikatura, i zapravo ono kako generacije Jergovića i Jasmile zamišljaju današnju djecu u eri društvenih mreža. Baš kao što je izrazito površno i gledanje na selefijsku zajednicu, koje Jasmila forsira još od Na putu, pa do danas.

El_comadante wrote: ↑01/01/2024 17:19 Meni je dobra i Konak kod Hilmije, kad smo već kod serija.

dječak sa šibicama wrote: ↑01/01/2024 17:56

El_comadante wrote: ↑01/01/2024 17:19 Meni je dobra i Konak kod Hilmije, kad smo već kod serija.

Jako dobra, emir uvijek odlicno glumi takve uloge, samo je pomalo "krindz" jer je klasicna kopija Alo Alo.