RODOSLOVNE KARTE OBITELJSKIH STABLA

[Benjaminsky]

Znaš li e-mail nekog od Rizvanbegovića kojem bih se mogao javiti da ga pitam za podatke kako bih dopunio njihovu rodoslovnu kartu?

Ne znam za email, prije 3-4 godine sam upoznao onog dedu Rizvanbegovica sta je ostao zivjeti na Begovini, malo je star i cangrizav, ali moze se sa njim fino porazgovarati.

Pokusat cu preko nekih prijatelja da ti saznam za neki kontakt, makar broj telefona, ne vjerujem bas da je dedo u digitalnom dobu, mada ko zna sta on i sejh Brzina devre, ne vjerujem SDA-ovcima ni kad spavaju.

Hvala na odgovoru. Sad samo tipujem da je dedo još živahan, mentalno, tj. da se sjeća bar nečega...

[Benjaminsky]

A ZNATE LI ZA "ZLATNU KRV"?

Postoji toliko rijetka krvna grupa da ju je imalo samo 40 ljudi. Zovu ga zlatna krv.

Inače su poznate krvne grupe:
A - Ima samo A antigen na crvenim krvnim stanicama (i B antitijela u plazmi)
B - Ima samo B antigen na crvenim krvnim stanicama (i A antitijelo u plazmi)
AB - Ima antigene A i B na crvenim krvnim stanicama (ali nema ni A ni B antitijela u plazmi)
O - Nema ni A ni B antigene na crvenim krvnim stanicama (ali su i A i B antitijela u plazmi)

Uz antigene A i B, postoji i treći antigen koji se naziva Rh faktor, koji može biti prisutan (+) ili odsutan (-). Općenito, Rh negativna krv daje se Rh negativnim pacijentima, a Rh pozitivna krv, ili Rh negativna krv mogu se dati Rh pozitivnim pacijentima.
Univerzalni darivatelj crvenih krvnih zrnaca ima tip O negativnu krvnu grupu.
Univerzalni darivatelj plazme ima tip AB pozitivnu krvnu grupu.
Izraz " Rh " izvorno je bio skraćenica od "Rhesus faktor".

Prvu rezus krvnu grupu otkrili su 1937. Landsteiner i Wiener , koji su je nazvali po sličnom faktoru pronađenom u krvi rezus majmuna. Značaj otkrića nije bio odmah vidljiv i shvaćen je tek 1940., nakon što je Philip kasnije otkrio Levine i Rufus Stetson.
Serum koji je doveo do otkrića proizveden je imunizacijom kunića crvenim krvnim stanicama rheausa makaki. Antigen koji je inducirao ovu imunizaciju označili su kao Rh faktor kako bi ukazali da je rezus krv korištena za proizvodnju seruma.

Sustav Rh krvnih grupa sastoji se od 49 definiranih antigena krvnih grupa, među kojima su najvažniji pet antigena D, C, c, E i e. Ne postoji "d" antigen. Rh(D) status pojedinca obično se opisuje pozitivnim ili negativnim sufiksom iza tipa ABO. npr. netko tko je A pozitivan ima antigen A i Rh(D) antigen, dok netko tko je A negativan nema Rh(D) antigen. Izrazi Rh faktor, Rh pozitivan i Rh negativan odnose se samo na Rh(D) antigen. Antitijela na Rh antigene mogu biti uključena u hemolitičku transfuziju reakcija i protutijela na Rh(D) i Rh(c) antigene daju značajan rizik od HEMOLITIČKE BOLESTI fetusa i novorođenčeta.

U svim godinama koje su uslijedile samo su 43 osobe na cijelom planetu bile identificirane kao Rh-nulti. U svijetu postoji manje od 10 aktivnih darivatelja Rh-nulte krvi. Rh-nultu krv može prihvatiti svatko s rijetkom krvnom grupom u Rh sustavu, što je čini "zlatnom krvlju".

…A prvi put je viđen kod australskih Aboridžina. Čudni su ti Aboridžini.
Njihova vjera je jedina zasnovana na njihovim snovima. I zbog toga to su vrlo interesantni. Bogu hvala što ih Britanci nisu sve istrijebili.

[nles]

Ne znam kojie vino voliš i da li ga uopće piješ, ali vina iz Burgonje su među najboljim crnim vinima na svijetu.

Postoji razlika izmedju "najbolja" i "medju najboljima".
Da, pio sam njihova vina, ali da ne oftopicarimo...

[Benjaminsky]

Ne znam kojie vino voliš i da li ga uopće piješ, ali vina iz Burgonje su među najboljim crnim vinima na svijetu.

Postoji razlika izmedju "najbolja" i "medju najboljima".
Da, pio sam njihova vina, ali da ne oftopicarimo...

Eh, sad, hvataš me za riječ. Među najboljim vinima je i najbolje vino, a i najbolje je vino među najboljim vinima.

Znači pio si neko vino iz Rothschildovih vinograda. Molim te koje? Kakvo je. Može li se opisati i usporediti s nekim dobrim vinom koje ima sulfate?

[Benjaminsky]

U jednoj ranijoj verziji atlasa rodoslovnih karata bio je odjeljak u kojem su bile obiteljska stabla careva Rimskoga carstva. Smatrao sam da je i ta država utjecala na prostor gdje je kasnije nastala BiH. Poslije razgovora i konsultacija s ljudima do čijeg mišljenja držim, odustao sam od Rima iako i dalje mislim da su oni presudni za razvitak europske civilizacije, pa samim tim i područja na kojem je nastala Bosne. Zato sada nudim onima kojima je preokupacija taj period antičke povijesti - kompletna (doduše vrlo pojednostavljena) rodoslovna stabla onih rimskih careva do čijih sam podataka mogao doći.

Prije nego što su Rimljani došli na Balkan živjela su plemena Ilira koji su imali svoju državu.

I L I R I

[Benjaminsky]

RIMSKO CARSTVO


J U L I J E V C I - K L A U D I J E V C I

Ono što nisam znao dok se nisam ozbiljnije pozabavio rodoslovljima antike je i činjenica da su Cezar i Antonije bili rođaci po ženskoj liniji. Karta koja je ovdje je vrlo, vrlo pojednostavljena - mada za one koji je gledaju prvi put djeluje "zapetljana" i komplicirana. Ali šta se može, takvi su svi rodbinski odnosi, pa i naši, današnji.

[Benjaminsky]

Poslije pada prve i najznačajnije rimske carske dinastije došla je nemirna godina dana u kojoj su se izmijenila tri loša cara...

[Benjaminsky]

Poslije njih su došli

F L A V I J E V C I

najviše upamćeni po izgradnji Koloseuma i osvajanju (čitaj: razaranju) Jeruzalema.

[Benjaminsky]

Poslije njih je nastupio 40-ogodišnji period mira jer su vladala

TRI DOBRA CARA

Nerva, Trajan i Hadrijan.
Drugi je poznat između ostalog i po tome što je u njegovo doba Rimsko Carstvo doseglo najveću površinu, a Hadrijan poznat da je kao Joža Broz više putovao nego što je bio u svojoj zemlji.

[Benjaminsky]

I prethodna dinastija i sljedeća

A N T O N I N I

predstavljaju doba blagostanja Rima. Moj omiljeni car je bio Marko Aurelije, čiju knjižicu "Misli" uvijek nosim na svaki put mada sam je pročitao X puta.
Šteta što nije uspio biti efektniji prema svom debilnom sinu Komodu koji je navijesti polagano propadanje Carstva.

[Benjaminsky]

S sinastijom

S E V E R I

još se više produbljuje kriza u Carstvu. Dva luda cara Karakala i Elagabal su ubrzali propadanje najveće antičke sile...

[Benjaminsky]

Naravno, sve je to dovelo do partikularnih odnosa u Carstvu. Svaka šuša se proglašavala carem. Anarhija je zavladala u narednih 50 godina...

[Benjaminsky]

Svježa seljačka krv je neko vrijeme održavala Carstvo vitalnim.

ILIRSKI CAREVI

Dioklecijan i njegove reforme zaustavile su propadanje Carstva, ali ne i put ka propasti. Upravljanje mamutskim Carstvom je podijeljeno između titula augusta i cezara. To je samo uvod u ono što će promovirati Teodozije I.

[Benjaminsky]

KONSTANTINI

su dinastija koja je u samo tri generacije dala čak 11 vladara. Utemeljitelj te dinastije Konstantin I. je bitan jer je premjestio centar Carstva na istok, u Bizantion i onda izgradio grad te ga nazvao po svom imenu. Ostao je upamćen i po tome što je izjednačio kršćanstvo sa svim ostalim vjerama i kultovima u Carstvu, a primio je kršćanstvo na samrti ne bi li oprao dušu od besramnog ubojstva svoga sina Krispa. (nađite to na netu).

[Benjaminsky]

Iza njih je došla manje značajna dinastija

V A L E N T I N I

[Benjaminsky]

Zadnjih sto godina je dovelo do totalnog rapada Carstva.

T E O D O Z I J E V C I

su u tri generacije dali također 11 vladara, ali to stanje je bilo harmonično kao rogovi u vreći. Teodozije I. je podijelio carstvo da ne dođe do rata između njegovih sinova i granica koja je išla Dunavom od današnje Budimpešte pa rijekama Savom i Drinom i izlazila na Jadran je (ma tko šta pričao) ipak jedna civilizacijska (religijska) granica između kasnije katoličkog i pravoslavnog svijeta.

[Benjaminsky]

Za kraj ove sekcije dajem rodoslovnu kartu iz doba Seobe naroda budući da je ona predvođena Hunima koji su pokrenuli Seobu uvjetovala totalan raspad Carstva. Neki britanski, a i francuski, te i njemački historiografi izvode zaključak da su od Huna porijeklom i Bugari i Mađari. (pogledajte kartu).
Uz njh su i Ostrogoti koji su vladali neko vrijeme i Balkanom, a tu su i Avari koji su nestali u moru Slavena (a neki tumače da su oni uz Kelte protovlasi, dakle onaj etnički dio od kojih su nastali Vlasi u Bosni.)

[nles]

Postoji razlika izmedju "najbolja" i "medju najboljima".
Da, pio sam njihova vina, ali da ne oftopicarimo...

Eh, sad, hvataš me za riječ. Među najboljim vinima je i najbolje vino, a i najbolje je vino među najboljim vinima.

Znači pio si neko vino iz Rothschildovih vinograda. Molim te koje? Kakvo je. Može li se opisati i usporediti s nekim dobrim vinom koje ima sulfate?

Jesi li ti sommelier? Ako nisi, cemu ovo oftopicarenje?
Ali, eto, za tvoj dusevni mir: nisam pio nikakvo vino osim blatine i grasevine.

[Benjaminsky]

nles, hvala na odgovoru.
Mislio sam da bi mogao napraviti svoje obiteljsko stablo ako znaš imena od pradjeda pa naniže.

[nles]

nles, hvala na odgovoru.
Mislio sam da bi mogao napraviti svoje obiteljsko stablo ako znaš imena od pradjeda pa naniže.

Vec je napravljeno, prije desetak godina.

[Benjaminsky]

O IZRADI RODOSLOVNOG STABLA OBITELJI

Prvo pitanje: zašto bi to radili?
A zašto ne bi? Zašto ne bi znali tko nam je bio čukundjed? Šta je radio? Gdje je živio? Koga je oženio? Šta mu se dešavalo? Zašto ne bi napravili svoje rodoslovno stablo? Ne zbog sebe, nego zbog svojih potomaka, zbog svoje djece i unuka. Da oni znaju tko su im bili preci. Ili mislite da to nije važno? Ako nije važno, zbog čega ljudi širom svijeta to čine? Zbog čega prave svoje rodoslovne karte? Vrijedi razmisliti o tome.

Da bi započeli rad na svojoj rodoslovnoj karti za početak je potreban diktafon (ili pametni telefon jer svaki ima snimač zvuka), teka formata A3 i olovka.

Za početak, korisno je razgovarati sa starijim članovima obitelji – saznati imena i prezimena predaka, mjesta i godine rođenja i smrti. Ponekad ni ne treba postaviti pitanje - stariji ljudi će sami početi priču, nezgodno je samo da se često i ne sjećaju da su je već desetak puta ispričali, a vi je morate slušati još jednom. Naslušao sam se i ja istih priča, nešto je ostalo u sjećanju, ali sad mi je žao da bar jednom nisam snimio monolog djedovog brata, sestre, bake, prabake... Jer, kad tad ti izvori nestanu, sjećanja blijede, a bar danas nije teško trajno pohraniti takve priče. Stari dokumenti i slike također dobro dođu - stare zaključane škrinje, ladice, kutije - najbolje je i to digitalizirati. Kako? Jednom ću i o tome.

Najbolje je stupite u kontakt s najstarijim članom svoje obitelji. Zašto? Zato što je on najbliži smrti, pa ako umre nećete nikad saznati ono što je on znao o vašoj obitelji. Pitajte ga o njegovoj braći i sestrama, o njihovoj djeci – i djeci njihove djece. O njegovim roditeljima, amidžama, i dajđama, tj. stričevi i ujaci, te njihovim ženama i djeci. Time ćete dobiti jedno veliko rodoslovno stablo mnogih svojih rođaka od kojih neke čak i ne poznajete. Naravno, uz svako ime i prezime idu mjesta i godine rođenja i smrti, imena žena (i njihovo djevojačko prezime), te godina i mjesto vjenčanja. Naravno i zanimanje, jer ono pokazuje socijalni status osobe.
Poslije toga, ako idete u svoj zavičaj, tj. rodni grad i ako imate (vi ili netko vaš; amidžić, dajdžić / stričevi i ujaci) još uvijek na svom prezimenu neko parče svoje zemlje (grunt), onda bi valjalo otići u katastar i vidjeti dokle se u prošlost prostire vaše prezime i neko moguće imanje – jer uz posjed idu i imena; tko je od koga kupio zemlju, kuću itd. Kojim je svojim rođacima i djeci neki vaš predak ostavio zemlju. Pretpostavljam da će to možda biti muka jer današnje vlasti (čitaj: birokracija) nisu ni blagonaklone ni voljne da kopaju po arhivima. Ali vrijedi probati, jer ako ne probate – nikad nećete znati bi li uspjeli u svom naumu.

Iz tih priča obično nastane neko stabalce, najčešće priča kreće od pradjedova i prabaka, jer se rijetko djedovi i bake sjećaju svojih baka i djedova. No, to je sasvim dobra osnova za početak – znamo imena, prezimena, znamo odakle su, iz kojeg grada ili sela, za katolike iz koje su župe.

Drugi korak koji treba učiniti je informirati se o povijesti mjesta iz kojeg potječe obitelj, kojoj administrativnoj jedinici pripada, u kojoj se općini (ili župi) nalazilo ili se nalazi. U takvoj literaturi često se nađe pregršt podataka koji mogu uputiti na izvore koje treba istražiti.

[Benjaminsky]

U katoličkim sredinama u BiH to je relativno lako. Treba pogledati crkvene knjige, tj. matične knjige. Postoje tri matice: matična knjiga rođenih (krštenih), matična knjiga vjenčanih i matična knjiga umrlih. U njima su zapisana rodoslovni popisi pojedinih obitelji unutar župe.

Matične knjige
Vođenja suvremenih matičnih knjiga uređeno je na Tridentskom koncilu, održanom s prekidima od 1545 do 1563. godine. Na 24. zasjedanju u ljeto 1563. godine prihvaćen je propis koji je obavezao župnike na vođenje matica vjenčanih i matica krštenih. Bilo je to vrijeme nadiruće reformacije, kad su te knjige trebale poslužiti kao dokaz pripadnosti rimokatoličkoj crkvi. U ljeto 1614. papa Pavao V. je izdao Rimski obrednik, u kojem je propisano i vođenje matica umrlih. Od XVIII. do XX. stoljeća crkvene matične knjige služile su i kao državna evidencija, npr. Habsburškoj monarhiji, a kasnije u Austrijskom Carstvu / Austro Ugarskoj monarhiji od 1751. do 1939., a u Njemačkoj do 1876. godine. U nekim državama i danas vlada takva praksa – Crkva ima ulogu državnih matičnih ureda.
Na jednoj stranici matične knjige nalaze podaci o datumima rođenja (krštenja), vjenčanja i smrti gotovo svih članova jedne obitelji kroz više generacija: dvije, tri, četiri, zavisno o intenzitetu događanja. Ponekad su zapisivani i podaci o selidbama, udajama u drugu župu, pa čak i vanbračnim vezama. Za vrijeme vladavine Marije Terezije (1740.-1780.) uređen je vojnički sistem i uvedeno popisivanje stanovništva. Evidencije vjerske pripadnosti iskorištene su za evidenciju o prebivalištima, ali i u vojne svrhe (novačenje) i zdravstvene svrhe (cijepljenje djece). Također, provedena je numeracija imanja.
Matična knjige je najčešće velikog formata, primjerice A3, podijeljena je na pojedina sela i dijelove župe, a u tim dijelovima jedna je stranica posvećena jednom kućanstvu.
U BiH je dolaskom Austro-Ugarske monarhije uvedeno redovito vođenje matičnih knjiga nakon odluke biskupije u BiH 1878.

[Benjaminsky]

E sad. U dijelovima BiH koji su podlijegali islamskim zakonima bitnije su zemljišne knjige i katastar.

Prije nego što krenete u potragu za tim podacima, dobro bi bilo znati koju katastarsku česticu i u kojoj katastarskoj općini tražite. Da biste to znali, potrebno je najprije doznati na kojim česticama ili u kojim zemljišnoknjižnim ulošcima možete pronaći potrebne podatke. To se može pročitati s nekog već poznatog pohranjenog papirnatog dokumenta koji imate kod kuće.

Ako takvog dokumenta nemate, onda bi trebalo potražiti pomoć katastra. Katastarski uredi upravna su tijela, za razliku od gruntovnice ili zemljišnika koji su sudska tijela, tj. zemljišnoknjižni odjeli općinskih sudova. Jednostavnije rečeno, u katastru se vode evidencija o posjednicima. Katastar je ustanovljen radi obračuna poreza, dok se u gruntovnicama ili zemljišnicima vodi evidencija o vlasnicima. U većini slučajeva radi se o istim osobama.

U katastru se identificira čestica uz pomoć kućne adrese, ako je riječ o izgrađenom zemljištu, tj. objektu ili jednostavno pomoću njihove evidencije o posjednicima. Katastar vodi podatke u posjedovnim listovima o obliku, površini, izgrađenosti i sl. Tamo se može dobiti i kopija plana na kojemu je vidljiva tražena čestica ili objekt, ako je ucrtan. Osobito je važna mogućnost identifikacije određene čestice u slučajevima kad se ista nekretnina vodi pod različitim brojčanim oznakama u katastarskoj i zemljišnoknjižnoj evidenciji.

Zemljišna knjiga javna je isprava i svatko može zahtijevati uvid u nju i zbirku isprava te sve pomoćne popise koji postoje.

Nažalost i to se vodi tek od 1878. Tad su ljudi dobivali „tapiju“ na komade zemlje koju su obrađivali za sebe ili drugoga (spahiju).

Ako hoćemo malo više „kopati“ dalje u prošlost, možemo i sami posjetiti gruntovnicu i tamo zatražiti povijesni zemljišnoknjižni izvadak na kojemu je moguće očitati kada, kako i od koga se određena nekretnina nasljeđivala. Tako možemo doći i do podataka o starijim precima, njihovoj braći, supružnicima i sl. Još starije zemljišne knjige, koje su se zvale zemljišni napisi, možemo pronaći i u arhivima.

Dakle, nije nimalo jednostavno, ali vrijedi nastojati otkriti sve to…

NARAVNO, ISTO OVO U VEZI ZEMLJIŠNJIH KNJIGA (KATASTAR, GRUNT) ŠTO SAM NAPISAO OVDJE ZA BOŠNJAKE VRIJEDI I ZA HRVATE I SRBE.

[Benjaminsky]

Kako napraviti svoje rodoslovno stablo svoje obitelji / porodice? Može se reći da je to vrlo interesantna, ali katkad i mučna stvar. Treba stupiti u kontakt ne samo s jednim starijim članom svoje obitelji već i drugima. Katkad se u obitelji neki članovi i ne slažu jedni s drugima, pa uskraćuju informacije. Neki će katkad namjerno reći pogrešne podatke („Ma moj sin je stariji od njegove kćerke. Zato je i tražio da se njemu prvom odredi čestica parcele od djeda!“) Sve to izgleda kao prava socijalna drama, komedija, tragedija….

Tehnički, treba početi ovako:
Na sredini lista papira formata A4 (ali ga treba okrenuti vodoravno da bude više prostora za pisanje – zbog preglednosti) napisati ime i prezime djeda i bake (dida, /ebejke, nane, ebe /, njeno djevojačko prezime ukoliko se zna), a između njihovih imena znak koji je internacionalni genealoški simbol za brak jer stilizirano predstavlja dvije vitice (burme) koje se dodiruju. Uz taj znak treba pisati godine (i mjesto) vjenčanja.
Ispod njihovih imena prezimena ponaosob se piše simbol * i godina rođenja i ako je musliman  godina smrti kao što piše na svakom nišanu, a ako je kršćanin † i godina smrti. Kada su u pitanju Židovi ispred godine smrti piše se simbol Davidovog štita . Kada treba napisati godinu smrti nekog tko je ateista, tada se piše petokraka ⋆ . Uz godine rođenja, vjenčanja i smrti poželjno je da idu imena gradova gdje se osoba rodila, vjenčala i umrla, ali nije obavezno. Osim imena i prezimena osoba u rodoslovnoj karti obično se svi ostali podaci pišu sitnijim fontom. Npr. ako su imena i prezimena 12, onda se simboli i godine pišu 9.

[Benjaminsky]

Idem konkretno: recimo da osoba koja se zove Dino Hadžić želi napraviti svoje obiteljsko stablo.
On ode kod djeda Ahmeda i pita ga kako su se zvali njegov otac i mati. Djed Ahmed mu kaže: „Otac mi se zvao Safet, a mati Asima, djevojački Hafizović. Bila je iz Tuzle, imala je 6 braće, babo joj je bio imam Čaršijske džamije, za onoga rata je…“ Ne smije se dopustiti da se ljudi raspričaju. Oni jedva dočekaju da im netko dođe jer najčešće su sami i dočekaju i najrođenijeg kao gosta, uz rahat-lokum i kahvu te se užive u prošlost te su spremni u jednom dahu ispričati memoare od balkanskih ratova do danas. Zbog toga je korisno imati diktafon pa ako zatreba ipak neki podatak više, on se može „skinuti“ kasnije s diktafona.
…Bilo kako bilo, Dino će tada upisati na vrh papira imena i prezimena svog pradjeda i pranane. (SVA IMENA I PREZIMENA KOJA ĆU PISATI SU FIKTIVNA, DAKLE IZMIŠLJAM I OBITELJI I PODATKE.) Ispod imena je napisao godine kad su se rodili i umrli roditelji djeda Ahmeda, te koje su se godine vjenčali. Na svu sreću djed Ahmed se toga prisjetio i sve mu rekao. Čak se i sjetio da je imao petero braće i sestara. Međutim, nije se sjetio poretka po starosti i rekao je unuku Dinu da ode pitati za poredak svoje braće i sestara svog najmlađeg brata Dževada. Ono što je Dinu ispričao djed Ahmed, zasad izgleda ovako: