Stih

[Digla_da_kreci]

Proljeće

Nemoj, draga, noćas da te san obrva
I da sklopiš oči na dušeku mekom!
Kada mjesec sine nad našom rijekom
I na zemlju pane tiha rosa prva,

Rodiće se mlado proljeće! I svuda
Prosuće se miris plavih jorgovana;
I pahulje snježne padaće sa grana
U naš bistri potok što baštom krivuda.

Uzviće se Ljeljo nad našim Mostarom,
I svaki će prozor zasuti beharom,
Da probudi srca što ljube i gore…

Zato nemoj, draga, da te san obrva!
Dođi, i u bašti budi ruža prva,
I na mome srcu miriši do zore!

Aleksa Šantić

[medvjed23]

[medvjed23]

[john smith]

PORUKA

Doći ćeš jednog dana na čelu oklopnika sa sjevera
I srušiti do temelja moj grad
Blažen u sebi
Veleći

Uništen je on sad
I uništena je
Nevjerna
Njegova
Vjera

I čudit ćeš se potom kad čuješ kako
Ponovno koračam
Tih po gradu
Opet te
Želeći

Pa tajno ćeš kao vješt uhoda sa zapada
Moje žilište sažeći
Do samog dna
I pada

I reći ćeš onda svoje tamne riječi

Sada je ovo gnijezdo već gotovo
Crknut će taj pas pseći
Od samih
Jada

A ja ću začudo još na zemlji prisutan sniti
Pa kao mudar badac sa istoka
Što drugom brani da bdije i snije
Sasut ćeš
Otrov
U moj studenac
Iz koga mi je
Piti

I smijat ćeš se vas opijen
Kako me više neće
Biti

(Ti ništa ne znaš o gradu u kome ja živim
Ti nemaš pojma o kući u kojoj ja jedem
Ti ne znaš ništa
O hladnom zdencu
Iz koga ja
Pijem)

Sa juga lukav robac prerušen kao trgovac
Vinograd ćeš moj do žile sasjeći
Pod nogama ubogim da
Bude manje hlada
I ponor
Veći

I više glada da ima
U staništima

A ja ću ti ovako iz daljine
Svoju prastaru
I pravu
Istinu
Izreći

(Ti ne znaš ništa o znacima vinograda
Niti vinogradara
Njegovog

Ti ne znaš vrijednost takvoga dara)

Da tavorenje moje na tvrdoj zemlji
Veoma je kratko
Ali opako

Ništeći njegove prave pojave
Utvrđuješ ti
Upravo tako
Njegove
Jave
I
Njegove
Sne

Oružnik si najzad najstroži
I istražnik božiji
Krvav do očiju
Do očaja
Bijesan
Od borbe
Za žive
I mrtve
Robe

Zapalit ćeš me znam na kraju priče

Zapalit ćeš me znam
Na tvojoj presvetoj
I svijetloj
Lomači

Koja
U
Tebi
Eto
Već
Niče

A ja se na tome tvome strasnom
I strašnome
Stratištu
Neću
Niti
Po-
Ma-
Ći

I bit ću vjeruj kao stanac kamen
Dok posao svoj ne svršiš
I ne svrši
Posao
Tvoj
Plamen

Taj kraj takav slavit će
Tvoj trikrati
Amen
Amen
Amen

Na mome mjestu
Ležati će pepeo
Za kojim će se otimati žene

Al ostat će zato poslije mene
Na prvoj kamenoj gromači
Iz nekih dobrih
I bolnih ruka
Procvala
Cvjetna
Poruka

Kada učini ti se da cilj tvoja je
Svrhi tvojoj najbliža -
Znaj da jest
I tijelo to
Njegovo
Bilo
Samo
Častita
Njegova
Hiža
Ti tijelo njegovo tek uze

A tijelo to bijahu za njega -
Zatvor njegov
I njegove
Suze

(Ne rekoh li ti već jednom
Da o meni zaista ne znaš ništa -
Da ne znaš ništa o mome luku i strijeli
Da ništa ne znaš o mome štitu i maču
Da nemaš pojma o tim
Ljutim oružjima
Da ne znaš ništa o mome bijednom tijelu
Niti kakav on žarki plamen
U sebi
Ima)

Čekam te
Jer te znam
Doći ćeš opet jednog dana

(Zakleo si se čvrsto na to
Na kaležu na križu na oštrici mača
Pijan od pojanja prokletstva i dima tamjana)

Pa
Dođi
Navikao sam davno na tvoje pohode
Kao na neke velike bolesti
Što stižu iz daleka

Kao na goleme ledene i strašne vode
Što donosi ih sve jača
Ova noćna rijeka
Tmača

MAK DIZDAR

[medvjed23]

[medvjed23]

[medvjed23]

[medvjed23]

[medvjed23]

[medvjed23]

dao sam mom bolu ime.
zovem ga "Juriš".

Juriše, kažem, hoćeš li molim te malo u šetnju
da me ostaviš na miru?
hoćeš li molim te malo u šetnju
da te pregazi voz?

moja dva-tri prijatelja misle da sam jako smešan tip.
pričajte mi o Kinaskom, govore mojoj devojci.

o, kaže ona, on samo sedi u toj velikoj fotelji
i stenje.

smeju se.
zasmejavam ljude.

Juriše, kažem, hoćeš li da jedeš nešto?
da li si nekad bio trkaći konj?
zašto ne spavaš?
odmoriš se?
umreš?

[medvjed23]

[Chloe]

Sjaj u travi


Sada, kada ništa na svijetu na može
vratiti dane prohujalog ljeta,
naš sjaj u travi i blještavost svijeta, ne
treba tugovati,
već tražiti snage u onom što je ostalo i s tim
živjeti.

Zaboravimo, ne radi nas, ne radi zaborava,
zaboravimo da smo se voljeli, da smo se svađali i
da smo bili krivi

Požurimo s danima i danima što će doći
požurimo sa shvaćanjima, sa svim što me
odvaja od tebe.

Jednom ćeš se vratiti i ubrati cvjetove
koje smo zajedno mirisali i gazili
ali, tvoje ruke bit će prekratke, a noge
premorene da se vratiš, bit će kasno.

Možda ćemo se naći jedanput na malom
vrhu života i neizrečene tajne,
htjet ćemo jedno drugom reći, al' proći
ćemo jedno kraj drugog kao stranci.
Jedan skrenuti pogled bit će sve što ćemo
jedno drugome moći dati.

Zaboravit ću oči
i neću promatrati zvijezde koje me na
tebe neobično podsjećaju.

Ne boj se, jednom ćeš se zaljubiti,
al' ljubit ćeš zato što će te nešto na toj ženi podsjećati na mene.

Ne otkrivaj svoje srce ljudima jer u njima vlada kob i egoizam!
Život je borba - nastoj pobijediti,
ali ako izgubiš - ne smiješ tugovati.
Cilj života je ljubav - a ona traži žrtve

Bio si moje veliko proljeće,
uspomena koja će dugo živjeti u budućnosti,
koje ću se sjećati.

Osjećat ću tugu jer sam tebe voljela,
bit će to ironija tuge

Nestat će sjaja u travi,
nestat će veličanstvenost svijeta.
Ostat će samo blijeda slika onoga što je prošlo.


William W.

[medvjed23]

[medvjed23]

[Digla_da_kreci]

Na grob moje žene, kojoj si ti pomagala
umrijeti bez bolova, a meni i dalje
živjeti s njima, došli smo s rukom u ruci.
Zagrlili smo se i poljubili. I time se,
s najvećim poštovanjem, poklonili
istodobno smrti i ljubavi.

Osti

[Digla_da_kreci]

Ljubavna pjesma

Uvijek se nešto da napraviti od boli.
Tvoja mama štrika.
Ona plete šalove u svim nijansama crvene.
Namijenjeni za Božić, grijali su te
dok se ona udavala iznova i iznova, povlačeći te
za sobom. Kako je moglo uspjeti
kad je prije toliko godina pospremila svoje ucviljeno srce
kao da se mrtvi vraćaju.
Nije nikakvo čudo što si takav,
zastrašen krvlju, tvoje žene
kao jedan zid za drugim.

Louise Glück

[Digla_da_kreci]

Jasenovi

Zamisli mladog čovjeka, samog, bez ikoga.
Par kišnih kapi na staklu je trenutak
kad počinje da piskara.
Živio je u podrumu gdje su mu miševi pravili društvo.
Volio sam njegovu srčanost.

Par vrata dalje neko je
puštao Segovijine ploče čitav dan.
Nikad ne napušta sobu, i niko ga ne krivi zbog toga.
Tokom noći je mogao čuti
mladićevu pisaću mašinu, i osjećao bi sigurnost.

Književnost i muzika.
Svako sanja španskog konjanika i dvorišta.
Svečanu povorku. Ceremoniju, i
sjaj.

Jasenovo drvo.
Dani kiše i poplava.
Lišće konačno utučeno u tlo.
U mom srcu, komad zemlje
osvjetljen olujom.

Raymond Carver

[Chloe]

Jasenovi

Zamisli mladog čovjeka, samog, bez ikoga.
Par kišnih kapi na staklu je trenutak
kad počinje da piskara.
Živio je u podrumu gdje su mu miševi pravili društvo.
Volio sam njegovu srčanost.

Par vrata dalje neko je
puštao Segovijine ploče čitav dan.
Nikad ne napušta sobu, i niko ga ne krivi zbog toga.
Tokom noći je mogao čuti
mladićevu pisaću mašinu, i osjećao bi sigurnost.

Književnost i muzika.
Svako sanja španskog konjanika i dvorišta.
Svečanu povorku. Ceremoniju, i
sjaj.

Jasenovo drvo.
Dani kiše i poplava.
Lišće konačno utučeno u tlo.
U mom srcu, komad zemlje
osvjetljen olujom.

Raymond Carver

[medvjed23]

[medvjed23]

[medvjed23]

Etel Adnan

When the living rot on the bodies of the dead
When the combatants’ teeth become knives
When words lose their meaning and become arsenic
When the aggressors’ nails become claws
When old friends hurry to join the carnage
When the victors’ eyes become live shells
When clergymen pick up the hammer and crucify
When officials open the door to the enemy
When the mountain peoples’ feet weigh like elephants
When roses grow only in cemeteries
When they eat the Palestinian’s liver before he’s even dead
When the sun itself has no other purpose than being a shroud

the human tide moves on . . .

[epik]

Tvoje ime šapat vjetra nosi,
na usnama tišina raste.
Srce me tvojim putem vodi,
al' koraci moji tamo kasne.

Kroz noć mi tvoja sjena dolazi,
dok ti srce drugom daruješ.
Ja ljubim uspomene s tobom,
dok vjetar nosi suze što ih krijem.

Ispod tuđeg neba ti sanjaš,
a ja plovim morem samoće.
Sve te note u tvojim očima,
odjekuju, al' nisu za mene.

Dok vrijeme tiho nas razdvaja,
čežnja za mnom u tebi vene.
Tvoje ruke u zagrljaju drugog,
a ja živim za sjene i uspomene.

[medvjed23]

so you want to be a writer?

Charles Bukowski 1920 – 1994

if it doesn't come bursting out of you
in spite of everything,
don't do it.
unless it comes unasked out of your
heart and your mind and your mouth
and your gut,
don't do it.
if you have to sit for hours
staring at your computer screen
or hunched over your
typewriter
searching for words,
don't do it.
if you're doing it for money or
fame,
don't do it.
if you're doing it because you want
women in your bed,
don't do it.
if you have to sit there and
rewrite it again and again,
don't do it.
if it's hard work just thinking about doing it,
don't do it.
if you're trying to write like somebody
else,
forget about it.

if you have to wait for it to roar out of
you,
then wait patiently.
if it never does roar out of you,
do something else.

if you first have to read it to your wife
or your girlfriend or your boyfriend
or your parents or to anybody at all,
you're not ready.

don't be like so many writers,
don't be like so many thousands of
people who call themselves writers,
don't be dull and boring and
pretentious, don't be consumed with self-
love.
the libraries of the world have
yawned themselves to
sleep
over your kind.
don't add to that.
don't do it.
unless it comes out of
your soul like a rocket,
unless being still would
drive you to madness or
suicide or murder,
don't do it.
unless the sun inside you is
burning your gut,
don't do it.

when it is truly time,
and if you have been chosen,
it will do it by
itself and it will keep on doing it
until you die or it dies in you.

there is no other way.

and there never was.

[Chloe]

Ima žena koje su čista emocija
Tako se lako prepuštaju trenutku
Da od njih treba učiti život

Graciozne, ali i narodske
Imaju stila, ali i duše
Znaju i na štiklama, a i bose po travi

Život je za njih, igra, ples
Ali spremne i na rad
Ne samo provod

Lako ih je pokrenuti
Svesne da život nije skrivanje, nego izazov

Na njihovom licu ćete videti sve
Svaku emociju
Sve, samo ne blazirane

Lako zavode i lako budu zavedene
Ali teško pripadaju
Vrlo brzo shvate šta u vezi gube

Traže sebi sličnog
A kada ne nađu, vesele se životu
Malim stvarima
Muzici

Za njih je sve muzika, pesma

I sve ih u srce dira

Još uvek nisu ubijene u pojam
Poslovi potrošili
Muškarci do te mere razočarali
Da neće i ne mogu više

Mogu

Sretoh jednu takvu

Devojka kao iz mojih pesama
A stvarna

Nisam je pitao ništa

Ni da li ima nekoga
Ni šta planira
Ništa
Ništa
Ništa

Samo sam osetio njeno srce i dušu
I lepotu koja se retko sreće

I u to malo vremena priče
Vratila mi je veru u ženski rod

Da sam u jednom trenutku pomislio

Ima žena i žena
Ali samo jedna za ceo život

Ako je to bila neka
To je bila ona

Ali i nju sam pustio
Kao pticu
Tamo gde je najsrećnija

U slobodu

A ako jednom poželi da se vrati
Zna da će me naći

Da letimo zajedno


Stefan Š.

[Digla_da_kreci]

A ako jednom poželi da se vrati
Zna da će me naći

Da letimo zajedno


Stefan Š.