Edin H. wrote:I sta su tu konkretno borci pogrijesili?
Generali su ih zavaljivali iz relativne sigurnosti, mahom bili upleteni u sverc, dobro jeli i pili i sve to dobro naplatili kroz otpremnine i velike penzije. U ratu sa onoliko stradalih nijedan nije poginuo.
Teska ratna zima, teska situacija, a u Tresci dernek za "ugledne" pripadnike Armije BiH, nekakva lafo proslava, generator, pjevaljka...
Jaran sav izranjavan sa fiksatorima pokusava da udje, barem da vidi, medvjedi na vratima ga otjerase...
Tada se vec dalo naslutiti kakvoj se drzavi tezi.
Nisi shvatio poentu. Mi sebi ne moramo kopati oci, niti poturati noge, da bi nam bilo svima bolje, niti rusiti ono sto je bilo i ostalo dobro, a protiv loseg moramo zajedno. Zbog onoga sto je lose, nemoramo zaboraviti sve ono sto je bilo dobro do sada.
Sverc nije morao funkcionisati na liniji generali i generali nuzno, sverca je bilo i obavljo ga je onaj ko ga je obavljao, isto tako nije svim generalima rat bio brat, pa da se u svakoga upire prstom, ti si los general i govori da bog da rak dobio. Na kraju svaki general placa cijenu svojih nesavjesnih boraca, sutra ako nedo bog neko Dudakovica osudi ili bilo kojeg drugog generala, nece ga osuditi zbog njegovih rijeci i dijela i onoga sto je on ucinio, nego sto je propustio uciniti, tj. ako ga osude to ce biti nalik onoj osudi Rasima Delica, nisi sprijecio da tvoj vojnik napravi sranje koje je napravio, tj. kaznjen si za krsenje obicaja ratovanja i nesprecavanja necijeg zlocina, eto ti 2-3, 5 godina kazne. Ko ce mu tada zamjerati sto je pio i jeo u ratu vise od od onih koji su to zlo napravili a mozda prosli nekaznjeno?
Svaki vojnik je bitan, ali bitni su i generali. To je sistem koji ima svoj red, pravila, disciplinu, hijerarhiju i djelovanje. Ne moze se tek tako udarati svakome od njih udariti na obraz.
Mi kao narod moramo mjenjati paradigmu naseg odnosa prema sebi, nastavimo li ovako, da na bazi svakoga zla kojeg smo ucinili sebi, zaboravimo i svako dobro koje smo ucinili zajednickim zalaganjem, docemo do faze da ce nam sve tudje biti bitnije i bolje od naseg i urusicemo i ono dobro sto smo stvorili do danas. Zar je tesko shvatiti da upravo ovom pricom u kojoj kritika prelazi nekada i racionalne okvire ne gradimo raku sebi u koju cemo opet biti polegnuti ko narod. Kod nas se sad na konto svih tih tudjih i nasih nepravdi odgajaju mnogi razocarani pojedinci koji razmisljaju kako bi prvo pobili dio svoga naroda , pa onda krenuli u borbu za drzavu protiv svojih neprijatelja. To nam ne treba i nikuda dobrom ne vodi.
Smeta i meni mnogo sto sta sto cujem, vidim, posvjedocim, ali kada vidim kako oni koji su ovu drzavu napadali velicaju one koje mi s pravom nazivamo ratnim zlocincima i ne odricu se svojih ciljeva, ne vidim razloge zasto bi mi trebali popustiti i mjenjati vlastiti odnos prema sebi, nasoj borbi i svemu sto je napravljeno do danas, da bi se svojim koljacima ulizali. Da ne govorim da medju nama samima radi politicke borbe mnogi stranacki i dousnicki mediji urusavaju kredibilitet mnogim ljudima, danas je najlakse plasirati laz. Stvara se atmosfera linca, a ljudima se medijski presudjuje prije nego ih je iko pred sudovima ove drzave tuzio i osudio dok se drustvo pomice iz bitnog u nebitno, iz dobrog u lose. Mi smo kao narod podnjeli veliku zrtvu da bi i ovo malo BiH opstalo, zato ne treba da dopustamo sebi da takvo sto obezvrijedjujemo.
