tranquil wrote:
Već sam rekao, u toj porodici su odnosi poremećeni i to ne bih dopustio da se razvije do te tačke. "Pričali o svemu i svačemu" ništa ne znači, ako im dijete ne vjeruje i laže im, objesi svu tu priču. Čuj pričali o svemu i svačemu a dijete laže kad zine. I to "Sve mu omogućili i obezbijedili", smrdi na previše ugođavanja djetetu i razmaženost, stereotipni razmaženi jedinac.
A ja ti vec rekao da - grijesis, ali si to hladno ignorisao.
Dijete nije lagalo nikad do tih godina.
Iz svega što si rekao vidim da je problem počeo ranije, kada su mu, dok je bio mali, pustili sve, a onda počeli nametati granice i disciplinu na koju nije navikao. U pedagogiji to treba da ide obratno - dijete treba biti najviše ograničeno na početku, onda s vremenom ono samo zaslužuje povjerenje i samostalnost. Kompjuter, tablet, sva sranja kojima je zasipan, pa su mu poslije oduzeli, ja sam morao biti odlikaš da bih to zaslužio (tj. da bih zaslužio šta je već bilo popularno u to vrijeme). A on je to dobijao dato po sebi, i onda kada mu je uskraćeno, pobunio se. Pa NARAVNO da su krivi roditelji, ko će drugi biti, oni su ga stvorili takvog.
Mali je do tada bio, vjerovao ili ne - odlikas. NIje 5.0, ali jeste 4.7.-4.9, kako koja godina. i nikad do tada nije imao jedinice. Znam sta pricam, jer sam mu svake godine gledao knjizice. Cak nikad do tad ni zakljucnu tricu nije imao.
Problem je što danas izgleda mnogi roditelji shvataju da "što više kupuješ djetetu = više voliš dijete". I onda se šokiraju kad je mali pokvaren "jao pa sve smo mu pružili".
I opet pogresno. Ne kazem da nema i takvih roditelja, jer ih ima kamara, ali ovi - nisu takvi. Nije dobio iPhone, ni bijesan tablet, ni zvijer kompjuter, nego sve normalne i prosjecne stvari tipa normalog Samsung mobitela, Prestigio tablet, i neka prilicno jeftina gamerska konfiguracija racunara (znam jer sam je ja sastavljao).
Znači nije nikakva misterija niti "dijete se pokvarilo odjednom, šta mu bi", u pitanju je obični od roditelja iskvareni razmaženi klinac.
Ovo su tvoje pretpostavke,a ja ti uporno govorim da to nije tako. Jeste, imao je sve sto mu treba, ali ne u preseravackom smislu - da je markirano, da je naj-naj, da ovo da ono. Roditelji naprosto nisu takvi, iako imau pare i mogli bi biti. Uvijek im je deviza bila - ne treba da se razlikuje od ostalih, da strsi na bilo koji nacin. I tu ne vidim nista sposno. Cak sam i sam takav.
Ako već insistiraš, pa me teleportirao u tu poremećenu situaciju, i dalje ne bih udario dijete, pa makar. U pravu si samo u tome da je, kada su ga pokvarili, sada teško pronaći rješenje.
Stvar je u tome sto ga nisu pokvarili oni, nego okolina i drustvo. I najveci "neprijatelj" roditelja u datom momentu - pubertet. I to je bilo toliko ocito.
Naravno, opet mi nisi dao odgovor ni na jedno pitanje. NIsam te pitao sta ne bi uradio, nego sta BI.
A, na kraju - kako uopste mozes znati bilo sta od ovoga o cemu pricamo kada nemas djecu i nemas pojma kako se zaista ponasaju u kojoj dobi...?
