Zanimljivo je tvoje negiranje objektivnosti moralnosti, ako ni zbog čega onda zbog toga što ateisti upravo posežu za raznim primjerima "loših djela" od strane vjernika da ukažu na neku svoju poentu (a ta je da biti vjernik ne znači nužno i biti moralan), a također uoči i da sam pokretač ove teme, bar nesvjesno, poseže za objektivnim moralnim klasifikacijama ("čovjek", tj. "dobar čovjek") unatoč tome što isti nije vjernik.Dope_Man wrote:Navedi nekoliko ''objektivnih'' moralnih vrijednosti molim te. I pojasni po cemu su ''objektivno'' moralne.
Vjerovatno ces krenuti od tih ''Ne ubij'', ''Ne kradi''... i reci da je objektivno lose ubiti drugu osobu. U prirodi, a i mi smo dio nje, ubistvo drugih je sasvim normalna pojava, bar izmedju vrsta. Unutar iste vrste je daleko rjedja, sto se objasnjava time da smo evoluirali tako da pripadnika sopstvene vrste ne ubijam jer time smanjujemo vjerovatnocu prezivljavanja vrste. Ipak, ako te neko napadne sasvim je ocekivano da ga u samoodbrani ubijes. Neke drzave za odredjena krivicna djela takodjer predvidjaju smrtnu kaznu itd. Pa iz apsolutno cinicnog (i ateistickog) pogleda na svijet mogli bi reci da je sve bez smisla, svi cemo svakako umrijeti a i previse nas je vec, pa nema nista lose u tome ako nekoga ubijes jer to ce ionako doci prije ili kasnije. A i u vjeri nije puno bolje, ubijeni ode prijevremeno u zasluzeni raj pa i nije red kriviti ubicu za bilo sta.
Nekome sam vec drugom i govorio o istrazivanjima moralnosti u psiholgiji, ni tu nije nadjeno to ''objektivno'' moralno.
Uglavnom, moze se o tome razglabati koliko hoces, ali poenta je da ''objektivno'' ima svoje znacenje, a mislim da ga ti ne znas najbolje ako mislis da je moral objektivan. Moral je ovisan o licnoj percepciji pojedinca ili grupe, i prema tome je subjektivan. Sva pravila, pa i ta koja se najcesve ponavljaju, se redovno krse, cesto uz veoma dobro opravdanje. A onda to nije objektivno, nije nesto sto stoji takvo kakvo jeste, nepromjenjivo i trajno neovisno od nase percepcije. Moralnost to nije jer za svako moralno nacelo postoje iznimke, opravdanja zasto se ne odnosi na svaku situaciju ili na sve ljude itd.
Ukoliko želiš tvrditi da su ubitstvo nevine osobe i pogubljenje serijskog ubojice podjednako istovremeno dobri i loši, to si slobodan da učiniš, no ne očekuj da iko drugi ti udovolji odobravanjem takve iluzije.
Što se tiče konkretnih tvojih tvrdnji:
Koristiš pogrešan pojam za ubijanje među vrstama, bar ako ga izjednačuješ sa pojmom "ubitstvo" među ljudima. Priroda je takva da je biološki neophodno ubijanje radi prehrane, te shodno tome se ne daju moralne klasifikacije takvim aktima ("ubijanje radi prehrane"). No uoči da i sam potvrđuješ da je ubitstvo ("pravo ubitstvo", tj. ono među ljudima) objektivno moralno loša stvar jer, kako sam kažeš, ubitstvom "smanjujemo vjerovatnoću preživljavanja vrste". Osim ako ne želiš reći kako preživljavanje vrste nije bitna stvar? Onda bi te mogao pitati šta to jeste bitna stvar, po tebi, te da li si ti nihilista? Inače, nihilizam je plitka i glupa filozofija, pored toga što je pogrešna.Vjerovatno ces krenuti od tih ''Ne ubij'', ''Ne kradi''... i reci da je objektivno lose ubiti drugu osobu. U prirodi, a i mi smo dio nje, ubistvo drugih je sasvim normalna pojava, bar izmedju vrsta. Unutar iste vrste je daleko rjedja, sto se objasnjava time da smo evoluirali tako da pripadnika sopstvene vrste ne ubijam jer time smanjujemo vjerovatnocu prezivljavanja vrste.
To da je ubitstvo objektivno loša stvar ne znači i da je apsolutno (tj. uvijek, u svakoj situaciji) takva. Ti izjednačavaš, tj. miješaš pojmove "objektivno" i "apsolutno", pa za tebe mogu samo postojati apsolutne kategorije, bez ikakvih izuzetaka. No život i svijet ne funkcionišu na taj način, kompromisi su često nužni. Stoga nije pogrešno reći da je ubitstvo objektivno loša stvar i istovremeno reći da je ubitstvo nekada nužno kao manje zlo. Nužnost nam samo govori da ubitstvo kao moralno loše nije apsolutno i uvijek tako. Shodno tome, samoodbrana je validna i predstavlja manje zlo (a u relativnom smislu je i dobro) u odnosu na dopuštanje da se bude ubijen.Ipak, ako te neko napadne sasvim je ocekivano da ga u samoodbrani ubijes. Neke drzave za odredjena krivicna djela takodjer predvidjaju smrtnu kaznu itd.
Nihilizam je infantilna i pogrešna filozofija, a jedan od najpoznatijih ateista (Fridrih Niče) nije bio nihilista, koliko je meni poznato. To što ti tvrdiš da je sa nekog (ateističkog) "pogleda na svijet" isti bez smisla, te da sve nema smisla je tvoje mišljenje na koje imaš pravo, kao što i mi imamo pravo da ukažemo da je to pogrešno. A pogrešno je iz jednostavnog razloga što lično iskustvo je realno i kao takvo ima vrijednost, a ima i smisao za onoga koji doživljava to iskustvo. Ne možeš reći, na primjer, da je mučenje drugog čovjeka opravdano u svakom slučaju "jer mučenje i odsustvo mučenja nemaju smisla", jer stanje patnje je realno za onoga koji se muči i za njega to stanje ima smisla. A taj smisao jeste da je to stanje loše, da ga ne želi, da želi promjenu i tako dalje.Pa iz apsolutno cinicnog (i ateistickog) pogleda na svijet mogli bi reci da je sve bez smisla, svi cemo svakako umrijeti a i previse nas je vec, pa nema nista lose u tome ako nekoga ubijes jer to ce ionako doci prije ili kasnije. A i u vjeri nije puno bolje, ubijeni ode prijevremeno u zasluzeni raj pa i nije red kriviti ubicu za bilo sta.
Odnosno, ti ili vi ne možete govoriti o (be)smislu nečijeg života ili iskustva u njegovo ili njeno ime. Svako je dio ovog univerzuma, te je svako kao takav realan, te ako neko sebi da neki smisao, ili da nečemu neki smisao, ko si ti ili ko ste vi da kažete kako taj smisao nije istinit?
Također, ne znam o kojoj vjeri govoriš, no to što si napisao je netačno.
Pored rečenog, čega je glavni zaključak taj da miješaš objektivno i apsolutno, opet treba ponoviti sljedeće: lična percepcija pojedinca ili grupe nemaju nikakve veze sa objektivnom moralnošću, bar ne nužno uzročno-posljedične veze. Kada ubica kolje ubrzo ubijenog, šta misliš je li iskustvo boli, patnje i straha ubrzo ubijenog realno ili nije? Je li samo umišljeno (tj. "subjektivno") ili je i objektivno? Je li kao takvo za ubrzo ubijenog poželjno, dragovoljno, iskustveno smirujuće, ili nije?Uglavnom, moze se o tome razglabati koliko hoces, ali poenta je da ''objektivno'' ima svoje znacenje, a mislim da ga ti ne znas najbolje ako mislis da je moral objektivan. Moral je ovisan o licnoj percepciji pojedinca ili grupe, i prema tome je subjektivan. Sva pravila, pa i ta koja se najcesve ponavljaju, se redovno krse, cesto uz veoma dobro opravdanje. A onda to nije objektivno, nije nesto sto stoji takvo kakvo jeste, nepromjenjivo i trajno neovisno od nase percepcije. Moralnost to nije jer za svako moralno nacelo postoje iznimke, opravdanja zasto se ne odnosi na svaku situaciju ili na sve ljude itd.
Odgovori su: realno je, objektivno je i nije poželjno.
Sve što nije poželjno se može drugačije reći kao "ne treba" ili "treba izbjegavati". I eto ti objektivne moralnosti. Ako su svi ljudi esencijalno isti, a jesu, pod čime mislim da imaju svijest i sposobnost iskustva boli i patnje, onda je iskustvo jedne individue ništa manje realno i objektivno od iskustva svih ostalih individua pod istim uvjetima. Ako je to iskustvo negativno, sam jezik nam ukazuje, treba ga izbjegavati. Ono što se treba izbjegavati je upravo ono što je negativno. A što je negativno je moralno loše.
Na kraju svega, mogu samo reći da svako ko smatra da ne postoje objektivne moralne vrijednosti nužno smatra i da su sva iskustva identična. Jer, ako mučenje nije niti dobro niti loše, a istvremeno je i dobro i loše, pored očite logičke nekoherentnosti, to znači da iskustvo patnje (kao intenzivne nesnosne boli) je ništa drugačije od iskustva mira, spokoja i ljepote. Rekao bih da je to poprilično... nemoguće.
Što se tiče načina spoznaje objektivne moralnosti, ista nije posve ovisna o religijama, no religije su se pokazale kao efikasan i jednostavan način prenošenje univerzalnih (ali ne nužno i apsolutnih, da opet napomenem) moralnih vrijednosti.
Postoji razlog zašto niti u jednoj državi svijeta nije dozvoljena ljudska žrtva, kao što postoji i razlog zašto su sva društva gdje je to određeno vrijeme bilo praktikovano (Azteci?) nestali s lica Zemlje. I taj razlog je samo jedan - objektivna moralnost.
I ovaj pun sebe uokvirio sta je smislio.Ko biva pametan on,skonto. 
A šta tebi fali da baštu okopaš, bezbeli da je i to pametan potez, zar ne?
