#226 Re: Smrt, Sudnji Dan, Raj i Pakao
Posted: 22/02/2017 14:21
"Što se tiče argumenta finog podešavanja, treba reći da modeli fizike koje smo dosada razvili ne predstavljaju nužno zakone koje su utkani u samu strukturu svemira i potom fino podešeni od stane nekog dizajnera kako bi svemir ispao ovakav; ovi modeli su (arbitrarni) ljudski izum, kreiran od strane čovjeka da se što bolje opišu naše opservacije svemira. Naši modeli fizikalnih zakona se sastoje od veličina koje možemo izmjeriti u skladu sa procedurama koje smo uveli (koristeći položaj, vrijeme, temperaturu, pritisak i sl.). Ta mjerenja su izražena matematički kao neki realni brojevi. Modeli sadrže i apstraktne koncepte kao što su polja, talasne funkcije, koji su izraženi kao kompleksni brojevi, tenzori, linearni vektori i druge matematičke ideje. Međutim, iako su naše opservacije nesavršene sjene realnosti oko nas, one nam ipak daju korisne informacije na osnovu kojih stvaramo modele i opisujemo prirodu. To ne znači da to trebamo iskoristiti i reći da su konstante u našim aproksimativnim modelima fino podešene za život kakav poznajemo.
Paul Davies, engleski fizičar, koji je takođe pisao o ovoj problematici smatra da se ne radi toliko o tome da je svemir fino podešen za život, već da je “podešen” za gradeće blokove i okruženje za život. Davies, takođe, tvrdi da antropocentričko razmišljanje ne uspjeva da uoči razliku između svemira sa minimalnom mogućnošću života (marginalno moguć život) i optimalnog svemira gdje život cvijeta jer se abiogeneza događa na svakom koraku. Leonard Susskind, poznati američki teoretski fizičar, ne smatra da je svemir nužno fino podešen, sugerirajući da neki dijelovi megasvemira (Megaverse) – specifično onaj u kojem živimo – mogu biti pogodni za razvoj života, dok drugi dijelovi ne moraju biti. Nobelovac, Steven Weinberg odbija argument finog podešavanja karbonskog ciklusa (spomenutog ranije u tekstu), riječima da se “fino podešavanje prirodnih konstanti u ovom slučaju ne čini tako finim”. Što se tiče kozmološke konstante, priznaje da trenutno nema objašnjenje (osim hipoteze o multiverzumu) o veoma maloj vrijednosti kozmološke konstante, ali upozorava da je moguće da postoji neki fundamentalni princip koji može objasniti zašto ova konstanta ima tako malu vrijednost.
Postoje i naturalistička objašnjenja za “fino podešavanje”. Kako se moderna kozmologija razvijala, predložene su različite hipoteze o tome. Jedna od značajnijih je i oscilatorni svemir (svemir ciklično nastaje i urušava se) ili multiverzum (više (paralelnih) univerzuma koji zajedno čine jednu cjelinu svega postojećeg), u kojima bi se fizikalne konstante teorijskih modela značajno razlikovale međusobno (drugačije su za svaki mogući univerzum). To znači da bi različiti svemiri imali značajno drugačija okruženja i parametre. U nekim od ovih svemira sigurno bi postojali uvjeti za razvoj života kakav poznajemo.
Sean Caroll, kozmolog i profesor fizike, smatra da je “fino podešavanje” parametara svemira (za život kakav poznajemo) prividno, sve dok ne upoznamo tajne univerzuma. Čim se taj veo tajni podigne, utvrdićemo da ne postoji nikakvo podešavanje. Caroll se dalje pita “…koja je uopšte definicija života. Ako je to samo mogućnost procesuiranja informacija i razmišljanje, postoji mnogo mogućnosti za razvoj takvog oblika života, bez potrebe za uvođenjem nekog podešavanja.” Prema njemu, upravo naturalizam je jedini okvir u kojem možemo razmatrati “fino podešavanje” jer fino podešavanje nema smisla u kontekstu kreatora. Caroll nastavlja: “Kreatora ne zanima masa elektrona, on može uraditi šta god želi. Zašto bi vršio ikakva podešavanja?” Prema Carollu, multiverzum je, takođe, jedno od objašnjenja za argument finog podešavanja.
U konačnici, argument finog podešavanja je samo još jedan primjer subjektivnog antropomorfizma, ovog puta primjenjenog na fizikalne konstante koje figuriraju u teoretskim modelima fizike koje je čovjek izmislio pokušavajući da opiše procese u svemiru. Dakle, nije svemir nastao zbog ljudi, već su se ljudi adaptirali na okruženje u kojem žive."
https://alancatovic.wordpress.com/2017/ ... ni-dizajn/
Paul Davies, engleski fizičar, koji je takođe pisao o ovoj problematici smatra da se ne radi toliko o tome da je svemir fino podešen za život, već da je “podešen” za gradeće blokove i okruženje za život. Davies, takođe, tvrdi da antropocentričko razmišljanje ne uspjeva da uoči razliku između svemira sa minimalnom mogućnošću života (marginalno moguć život) i optimalnog svemira gdje život cvijeta jer se abiogeneza događa na svakom koraku. Leonard Susskind, poznati američki teoretski fizičar, ne smatra da je svemir nužno fino podešen, sugerirajući da neki dijelovi megasvemira (Megaverse) – specifično onaj u kojem živimo – mogu biti pogodni za razvoj života, dok drugi dijelovi ne moraju biti. Nobelovac, Steven Weinberg odbija argument finog podešavanja karbonskog ciklusa (spomenutog ranije u tekstu), riječima da se “fino podešavanje prirodnih konstanti u ovom slučaju ne čini tako finim”. Što se tiče kozmološke konstante, priznaje da trenutno nema objašnjenje (osim hipoteze o multiverzumu) o veoma maloj vrijednosti kozmološke konstante, ali upozorava da je moguće da postoji neki fundamentalni princip koji može objasniti zašto ova konstanta ima tako malu vrijednost.
Postoje i naturalistička objašnjenja za “fino podešavanje”. Kako se moderna kozmologija razvijala, predložene su različite hipoteze o tome. Jedna od značajnijih je i oscilatorni svemir (svemir ciklično nastaje i urušava se) ili multiverzum (više (paralelnih) univerzuma koji zajedno čine jednu cjelinu svega postojećeg), u kojima bi se fizikalne konstante teorijskih modela značajno razlikovale međusobno (drugačije su za svaki mogući univerzum). To znači da bi različiti svemiri imali značajno drugačija okruženja i parametre. U nekim od ovih svemira sigurno bi postojali uvjeti za razvoj života kakav poznajemo.
Sean Caroll, kozmolog i profesor fizike, smatra da je “fino podešavanje” parametara svemira (za život kakav poznajemo) prividno, sve dok ne upoznamo tajne univerzuma. Čim se taj veo tajni podigne, utvrdićemo da ne postoji nikakvo podešavanje. Caroll se dalje pita “…koja je uopšte definicija života. Ako je to samo mogućnost procesuiranja informacija i razmišljanje, postoji mnogo mogućnosti za razvoj takvog oblika života, bez potrebe za uvođenjem nekog podešavanja.” Prema njemu, upravo naturalizam je jedini okvir u kojem možemo razmatrati “fino podešavanje” jer fino podešavanje nema smisla u kontekstu kreatora. Caroll nastavlja: “Kreatora ne zanima masa elektrona, on može uraditi šta god želi. Zašto bi vršio ikakva podešavanja?” Prema Carollu, multiverzum je, takođe, jedno od objašnjenja za argument finog podešavanja.
U konačnici, argument finog podešavanja je samo još jedan primjer subjektivnog antropomorfizma, ovog puta primjenjenog na fizikalne konstante koje figuriraju u teoretskim modelima fizike koje je čovjek izmislio pokušavajući da opiše procese u svemiru. Dakle, nije svemir nastao zbog ljudi, već su se ljudi adaptirali na okruženje u kojem žive."
https://alancatovic.wordpress.com/2017/ ... ni-dizajn/
