Sama činjenica da je naziv pjesme "posudio" od Dylana Thomasa mi već mnogo govori o njoj.Njanjavi wrote:Druze rec za insana koji je napisao the dying of the light da mu je inspiracija presusila i da je kao nesto podbacio, govori koliko si diskonektovan od realne kritike. Dalja rasprava stvarno nema smisla.
PoslaTo dimnim signalima sa stabla jagode
Da ne govorim o stihovima i rimama kao "And I was told, That the streets were paved with gold. And there'd
be no time for getting old when we were young. But it's alright", koje mogu impresionirati jedino
srednjoškolca koji ne čita mnogo, pa mu ovaj Noelov stih izgleda kao životna mudrost.
Ma joj mogli bi se mi razbacivati sa spiskovima i imenima i onime šta volimo i šta ne volimo čitavu noć.uglavnomja wrote:ma za kolegu njanjavog je sve osim "te" generacije smece, ai u samoj generaciji je 90% smece (kao sto je meni smece gotovo sve ono sto je nabrojao na opnom spisku)
a zna se ko su utemeljitelji rocka i da su svi nabrojani samo pokusaji originalnog
bas me zanima misjenje doticnog o dylanu? i on smecar tektstopisac i los muzicar? matorac kojeg bi trebalo popljuvati ako odluci doci u sa?
Ali mnogo govori činjenica da u jednoj rečenici drobi Stonese i AC/DC i Whitesnake ili Bon Jovia.
Mislim postoji očita razlika između tih bendova zbog koje im nije mjesto u istom kontekstu. I onda
povrh svega navodi Noela Gallaghera i Oasis kao neko opšte mjerilo vrijednosti i kao bend generacije.
Mislim ako ćemo govoriti o bendu koji je obilježio moju generaciju odnosno bend uz koji sam odrastao, onda
to jedino može biti Radiohead. Jedini bend koji je zadržao kontinuitet kvalitete sve ove godine i čiji se
svaki novi album još uvijek sa uzbuđenjem očekuje. Njih bi recimo mnogo više volio pogledati od Stonesa.
ali ne vrijedi.
To je to.