#226 Re: Bošnjaci, zašto ste pogubljeni?
Posted: 18/01/2017 21:53
Srdjan Susnica/2015
Kulturno-politički i propagandni milje u RS je potpuno zaokružen jednim lažnim, mitomanskim i konfliktnim pogledom na Bosnu, Bošnjake, Bosance i prošlost njenih naroda. To je u pravom smislu riječi jedan etno-ekskluzivistički fašistički režim.
Vrhuška u RS, njihove porodice i tajkuni se nalaze u klinču između nekoliko opasnih faktora koji ih mogu gurati sve dublje ka referendumima, otcjepljenju, izolaciji RS i destabilizaciji cijele zemlje. Neki od tih faktora su: značajne kriminalne afere i ogromno bogatstvo kojeg su izvezli u Srbiju, Rusiju, Švicarsku i druge zemlje; vrlo izvjestan krivični progon od strane pravosuđa BiH; etno-nacionalistička retorika, očekivanja i kulturno-politička amnezija koje je režim u RS gajio sve ove godine; snažno prisustvo Rusije u RS i otvorena podrška režimu. Naravno tu je i faktor Srbija u kojoj vlada jedan ambivalentan stav političke scene prema režimu u RS, ali s druge strane preovladavaju snažni etno-nacionalistički, revizionistički i etno-kolonijalni pogledi i sentimenti prema postojanju RS, prema genocidu i skorijoj prošlosti.
Bojim se da će bez snažne intervencije prije svega SAD-a, Dodikov režim moći vrlo lako isprovocirati nove sukobe. S druge strane, ukoliko Dodik i ode s vlasti bez većih potresa, bojim se da će u taj vakum moći uletiti političari sa radikalnijim nacionalističkim stavovima i retorikom i dokazanom ratnom, pa i zločinačkom prošlošću. Mi ćemo se opet naći u statusu kvou, bez prostora za dijalog o novom ustavnom uređenju i čekaćemo još 5 ili 10 godina da vidimo šta će nam se u RS i srbijanskoj političkoj kuhinji servirati kao njihovo viđenje BiH.
Međunarodne prilike, rat u Siriji i terorističke prijetnje svakako idu naruku režimu u RS, izolaciji i samostalnosti RS od ostatka BiH, ali generalno i onima koji BiH ne vide kao građansko društvo i državu.
No, iskren da budem, nadam se da neće, ali bojim se da političke reakcije u ostatku BiH na opasne poteze režima u RS, ne budu klerikalne, etno-nacionalističke, revanšističke i mitomanijske, umjesto građanske, državničke i legalističke. Mislim da je to najveća opasnost za Sarajevo, BiH i njene građane, naročito one koji sebe percipiraju kao Bošnjake i Bosance.
Vrlo često neki od vodećih političara u Sarajevu pokazuju svoju ograničenost u vođenju nečega što bi se trebalo zvati građanska i sekularna državnička politika. Pokazuju svako odsustvo svijesti o potrebi građenja interetničke i političke solidarnosti na nivou društvenih pokreta, lokalnih zajednica i običnih građana. Otuđili su se i od „svojih“ i od „onih drugih“.
Umjesto da grade ujedinjujući konstrukt građanskog, političkog i državničkog identiteta Bosanca-i-Hercegovca/Bosanke-i-Hercegovke, oni dižu ruke od njega i fokusiraju se samo na instant izgradnju bošnjačkog identiteta.
Nisam zagovornik etno-nacionalnih identiteta, jer mislim da su to vještačke i lažne konstrukcije koje su ništa drugo do nužno zlo, ali kojima se kod nas daje mitomanski, gotovo magijski kontinuitet i sadržaj. Ali i unatoč to mom stavu, ja nemam ništa protiv spontanog i postepenog razvoja Bošnjačkog ili bilo kojeg drugog identiteta. To su psiho-socijalni procesi koji su tu i ne mogu se zaustaviti, ali se mogu humanizirati i univerzalizirati. No u uslovima u kojima se BiH nalazi, to bježanje pojedinih BH političara od građansko-državničkog identiteta Bosanca-i-Hercegovca je upravo ono u šta ih guraju srpski nacionalisti sa svojim mitomansko-klerikalnim konstruktom srpstva.
To je put ka definitivnoj kulturno-političkoj podjeli BiH, bez ikakvih šansi da se ikada stvori građanska i jedinstvena BiH, ali zato uz ogromne šanse da dođe do raspada. Zato pojedini političari u Sarajevu i zapadaju u zamke sakralizacije javnog prostora, sulude amalgamacije državnih i vjerskih poslova, nedozvoljenog trgovanja sa vjerskim zajednicama i politizacije IVZ-a, te žive od sramotne viktimizacije sopstvenih građana i političkog i ekonomskog profitiranja na položaju vjere u društvu. Zbog toga bježe od komemoriranja svih mjesta stradanja i svih žrtava zločina u BiH, zbog toga država BiH nema, niti političari žele da praktikuju neki ujedinjujući državnički i sekularni protokol za komemoraciju svih žrtava svih zločina. U principu rade iste one greške koje čine i srpski nacionalisti. Pri tom su neki od njih do guše u kriminalnim aferama.
Nekad mi se čini da, kada bi politička elita u Banja Luci hipotetički odlučila da se ukine RS i entiteti, da bi pojedini političari u Sarajevu pitali koliko novca želite da ne ukidate RS.
Život građana BiH vječito se ljulja između kriminala i korupcije vladajućih i njihovih opasnih klero-nacionalnih političkih ideologija. No to je samo moj utisak, a građani Sarajeva i cijele BiH možda imaju bolju percepciju o tome.
Kulturno-politički i propagandni milje u RS je potpuno zaokružen jednim lažnim, mitomanskim i konfliktnim pogledom na Bosnu, Bošnjake, Bosance i prošlost njenih naroda. To je u pravom smislu riječi jedan etno-ekskluzivistički fašistički režim.
Vrhuška u RS, njihove porodice i tajkuni se nalaze u klinču između nekoliko opasnih faktora koji ih mogu gurati sve dublje ka referendumima, otcjepljenju, izolaciji RS i destabilizaciji cijele zemlje. Neki od tih faktora su: značajne kriminalne afere i ogromno bogatstvo kojeg su izvezli u Srbiju, Rusiju, Švicarsku i druge zemlje; vrlo izvjestan krivični progon od strane pravosuđa BiH; etno-nacionalistička retorika, očekivanja i kulturno-politička amnezija koje je režim u RS gajio sve ove godine; snažno prisustvo Rusije u RS i otvorena podrška režimu. Naravno tu je i faktor Srbija u kojoj vlada jedan ambivalentan stav političke scene prema režimu u RS, ali s druge strane preovladavaju snažni etno-nacionalistički, revizionistički i etno-kolonijalni pogledi i sentimenti prema postojanju RS, prema genocidu i skorijoj prošlosti.
Bojim se da će bez snažne intervencije prije svega SAD-a, Dodikov režim moći vrlo lako isprovocirati nove sukobe. S druge strane, ukoliko Dodik i ode s vlasti bez većih potresa, bojim se da će u taj vakum moći uletiti političari sa radikalnijim nacionalističkim stavovima i retorikom i dokazanom ratnom, pa i zločinačkom prošlošću. Mi ćemo se opet naći u statusu kvou, bez prostora za dijalog o novom ustavnom uređenju i čekaćemo još 5 ili 10 godina da vidimo šta će nam se u RS i srbijanskoj političkoj kuhinji servirati kao njihovo viđenje BiH.
Međunarodne prilike, rat u Siriji i terorističke prijetnje svakako idu naruku režimu u RS, izolaciji i samostalnosti RS od ostatka BiH, ali generalno i onima koji BiH ne vide kao građansko društvo i državu.
No, iskren da budem, nadam se da neće, ali bojim se da političke reakcije u ostatku BiH na opasne poteze režima u RS, ne budu klerikalne, etno-nacionalističke, revanšističke i mitomanijske, umjesto građanske, državničke i legalističke. Mislim da je to najveća opasnost za Sarajevo, BiH i njene građane, naročito one koji sebe percipiraju kao Bošnjake i Bosance.
Vrlo često neki od vodećih političara u Sarajevu pokazuju svoju ograničenost u vođenju nečega što bi se trebalo zvati građanska i sekularna državnička politika. Pokazuju svako odsustvo svijesti o potrebi građenja interetničke i političke solidarnosti na nivou društvenih pokreta, lokalnih zajednica i običnih građana. Otuđili su se i od „svojih“ i od „onih drugih“.
Umjesto da grade ujedinjujući konstrukt građanskog, političkog i državničkog identiteta Bosanca-i-Hercegovca/Bosanke-i-Hercegovke, oni dižu ruke od njega i fokusiraju se samo na instant izgradnju bošnjačkog identiteta.
Nisam zagovornik etno-nacionalnih identiteta, jer mislim da su to vještačke i lažne konstrukcije koje su ništa drugo do nužno zlo, ali kojima se kod nas daje mitomanski, gotovo magijski kontinuitet i sadržaj. Ali i unatoč to mom stavu, ja nemam ništa protiv spontanog i postepenog razvoja Bošnjačkog ili bilo kojeg drugog identiteta. To su psiho-socijalni procesi koji su tu i ne mogu se zaustaviti, ali se mogu humanizirati i univerzalizirati. No u uslovima u kojima se BiH nalazi, to bježanje pojedinih BH političara od građansko-državničkog identiteta Bosanca-i-Hercegovca je upravo ono u šta ih guraju srpski nacionalisti sa svojim mitomansko-klerikalnim konstruktom srpstva.
To je put ka definitivnoj kulturno-političkoj podjeli BiH, bez ikakvih šansi da se ikada stvori građanska i jedinstvena BiH, ali zato uz ogromne šanse da dođe do raspada. Zato pojedini političari u Sarajevu i zapadaju u zamke sakralizacije javnog prostora, sulude amalgamacije državnih i vjerskih poslova, nedozvoljenog trgovanja sa vjerskim zajednicama i politizacije IVZ-a, te žive od sramotne viktimizacije sopstvenih građana i političkog i ekonomskog profitiranja na položaju vjere u društvu. Zbog toga bježe od komemoriranja svih mjesta stradanja i svih žrtava zločina u BiH, zbog toga država BiH nema, niti političari žele da praktikuju neki ujedinjujući državnički i sekularni protokol za komemoraciju svih žrtava svih zločina. U principu rade iste one greške koje čine i srpski nacionalisti. Pri tom su neki od njih do guše u kriminalnim aferama.
Nekad mi se čini da, kada bi politička elita u Banja Luci hipotetički odlučila da se ukine RS i entiteti, da bi pojedini političari u Sarajevu pitali koliko novca želite da ne ukidate RS.
Život građana BiH vječito se ljulja između kriminala i korupcije vladajućih i njihovih opasnih klero-nacionalnih političkih ideologija. No to je samo moj utisak, a građani Sarajeva i cijele BiH možda imaju bolju percepciju o tome.
