Gojeni H wrote:
Imas li neki dokaz da je Izetbegovic u periodu 1945-49 kada su mladomuslimani (i muslimani koji veze sa organizacijom nisu imali) proganjani od strane komunista, bio vodeci lik u toj organizaciji? Izetbegovic stariji nije bio ni mali od palube, sto uopste nije cudno s obzirom na godine i ulogu u organizaciji.
Imam osjećaj da me pogrešno razumiješ, ili namjerno to radiš i igraš se "gluhih telefona".
Kao što je teško razbiti "Kosovski mit i zavet" onima koji su opsjednuti tim mitom, tako je isto teško uraditi i sa "mitom o dobrom dedi Aliji", kada se otvara mogućnost da uopšte nije bio ono za šta nam se predstavlja od strane apologeta i poštovalaca lika i djela dotičnog.
U zvaničnoj biografiji mu stoji da je na sudskoj klupi, kada je izrečena presuda, bio 1.3.1946. godine, i da je iz zatvora izašao tačno nakon tri godine, dakle 1.3.1949. godine. Međutim, postoje stvari, koje bacaju sumnju na ovo sve, budući da je u vremenu izricanja presude bio na odsluženju vojnog roka. Da ne bih ulazio u detalje oko zakona o služenju vojnog roka u FNRJ, dotični je, ili odslužio puni vojni rok od tri godine, pa je otpušten u civilstvo, ili je izdržao kaznu zatvora od tri godine. Dakle, on je odslužio jedno ili drugo, ali ne i jedno i drugo. Međutim, ono što se dešavalo poslije, samo dodatno komplikuje stvari u biografiji Izetbegovića. Činjenica ostaje, da je na neki način bio povezan sa Mladim muslimanima.
Nakon odsluženja vojnog roka (ili puštanja iz zatvora), 1.3.1949. godine, čim se našao u Sarajevu, Izetbegović traži kontakt sa “Mladim muslimanima” i ide na vrata, u nekim izvorima nalazimo Halida Kajtaza, a u drugim Hasana Bibera. Kako god, 40-ak dana kasnije, u talasu hapšenja, vlasti hapse obojicu, i Kajtaza i Bibera, sude im, i uz još neke pripadnike organizacije, osuđuju ih na smrt. U knjizi Zehrudina Isakovića
“Biografija Alije Izetbegovića, 1925.-2003.”, u poglavlju
“Prvi boravak u zatvoru”, imaš citat:
“Preko Hasana Bibera, potpuno tajno, Izetbegović se ponovo povezao sa „Mladim muslimanima“. Tačno četrdesetog dana njihovog kontaktiranja, 11. aprila 1949., Biber biva uhapšen. U istrazi su ga strašno pritiskali da svjedoči o ponovnom Alijinom mladomuslimanskom angažmanu. On je, međutim, ostao čvrst, dok drugi članovi organizacije još uvijek nisu znali za Izetbegovićevu aktivnost. Tako je, zahvaljujući Biberu, ostao na slobodi, u kojoj, još neoporavljen od netom odležane tri godine zatvora, praktično još uvijek nije imao vremena uživati. Biber je na suđenju u julu osuđen na smrt, a revnosni komunisti su kaznu realizirali već u oktobru 1949. godine”.
Sličnu epizodu iz života Alije, imaš u radu Arnesa Džunuzovića, pročitanog na tribini
“Alija Izetbegović i Mladi muslimani”, Konjic, 2014.: “Da nije bio uhapšen 1946. godine Alija Izetbegović bi vjerovatno bio među ovima koji su ubijeni 1949. Allah dž.š. je htio da ga sačuva za kasnija vremena. A veliki doprinos da Alija ne bude ponovo uhapšen te 1949. godine imao je Hasan Biber. Naime, Alija je izašao iz zatvora 40-ak dana prije hapšenja Hasana Bibera i drugih. I odmah je stupio u kontakt sa Hasanom. Pošto je bilo kratko vrijeme, a ''Mladi muslimani'' su funkcionisali tada zbog zaštite u manjim grupama, njegovo vraćanje u ''Mlade muslimane'' nije došlo do drugih pripadnika organizacije, samo je Hasan bio sa njim u kontaktu. Međutim, Hasan tokom ispitivanja komunističke tajne policije nije otkrio Aliju”.
Po ovom pitanju imaš dvije mogućnosti, ili je Izetbegović bio naivan i glup za razliku od onoga što nam predstavljaju njegove apologete, a i on sam, da je kao srednjoškolac gutao Marska, Hegela, Ničea, pa je uprkos policijskom nadzoru uspostavio kontakt sa Biberom, i druga da je bio vrbovan od strane UDBA-e, obavivši odlično svoj zadatak.