jOFLA wrote:Ma dajte ljudi, otkrivate toplu vodu; to po internetu o Nibiru je sve vrlo zastarjeli materijal. Pa Nibiru je već odavno turistička destinacija. Vrlo je malo toplih predjela na Nibiruu, uglavnom su tamo zimovališta, skijališta i ostali zimski sportovi, full opremljeni turistički centri, a sve pokraj netaknute prirode.
Turističke agencije sve češće organizuju zimovanje na Nibiru. Mi smo prije tri godine išli sa ZOI-toursom, a znam da i tuzlanski Golden Tours isto organizuje ture, kao i Kompas u Sarajevu. Pitaj u nekoj agenciji, imaju različitih paket aranžmana. Od nas zemljana sa foruma bili Zoya, hakazvaka, Cmoljo, pustopoljina i ja. Baš ću staviti slike na FB da svi vidite.
Ej, to zimovanje se pamti, dragi moj ono su bili teferiči. Bili na istom spratu sa Altarijancima, a sprat ispod nas Greysi. Predveče se vratimo iz šetnje šumskim proplancima ili sa skijanja, a jednu od skijaških staza presijeca Veliki Kanjon Nibirua u kojem je neka gravitaciona anomalija. Širok par stotina metara, dubok oko dva kilometra, ali ne možeš se strmoglaviti dole jer u kanjonu nema gravitacije. Bilo je tu vrlo zanimljivih situacija; moraš uzeti zalet skoro sa vrha da ga preletiš, jer ako nemaš zaleta ostaneš da lebdiš na sred kanjona; ne padaš dole, a ne možeš više ni tamo ni 'vamo. To su bili doživljaji za pamćenje.
Poslije večere krene dernečenje sve u 16. Konobarice u našem hotelu su bile skoro sve Lyrijanke, i u opštoj gunguli u restoranu sa muzikom uživo popiju i one dosta žestokog, oči zakrvavljene ali samo donose piće, meze, salate, kolače, meso sa roštilja...
Svirao je band Zeta Retikulijanaca, momci stvarno razvaljuju svirku. I gosti su uz njih imali svoje momente; ponekad bi izašla lijepa Plejađanka iz sobe do nas, i pjevala uz neki tužni bluez.
Kad svirka utihne i restoran se zatvori, pređemo na svoje spratove (i ne samo svoje) i nastavljamo, krv uzavrela, a neko uvijek odvrne kasetofon do daske čuje se na čitavom spratu. Sa kloniranim Raelijankama plesali smo po hodnicima. Upadalo se u sobe kako gdje se zatekneš, samo da predahneš pa ćeš opet biti kao nov, niko ne pita zašto si im upao u sobu. Tako smo jednom upali Insektoidima, isprepadali se na mrtvo ime kad ih ugledasmo, ali ništa oni, samo pitaju šta pijemo, kod njih dernek još veći.
Umori se čovjek od toga. Malo bi se smirili, onda bi se skrasili u sobe, svoje ili tuđe, nas desetak ili petnaestak, dvadeset... Bilo nas je odsvakle; u istoj sobi sjedimo izmješano mi, do nas Altarijanci, par Orionki, ovamo Iguanoid flertuje sa Lyrijankom, pored nas s ove strane Kasiopejci, a preko puta Greysi, dvije ljepotice sa Pleijade i klonirani Raelijanci. Tu u malo mirnijoj atmosferi neko bi zasvirao. Greysi harmoniku razvlačili do zore !
Tako skoro svaku drugu-treću noć. Pjevali smo zajedno i vrištali kucajući se kriglama dok stari Greys sa još većim žarom ponavlja refren na harmonici.
Kasiopejci bi vazda pretjerali, stvarno nisu znali kad im je dosta pića, morali smo ih nositi u njihove sobe, neki bi totalno ukomirani bez svijesti ostajali spavati na hodnicima.
Iguanoidi su zanimljivi skijaši. Skijaju k'o grom - svaki put puknu u drvo ! Moraš ga dizati onako ošamućenog, ne može sam koliko je zviznuo jebote dobro je ostao čitav, od onakvog udara ne zna ni gdje je, ni zašto, ni otkud tu. Venuzijani koji su radili kao spasioci pričali uglavnom samo Iguanoide spašavaju. Beznadežni slučajevi, nisu za skijanja i gotovo, ali ne predaju se. Divim se njihovom čeličnom karakteru, toj snažnoj volji da nauče.
Rastanak je bio tužan. Pozdravljamo se u zagrljajima, harmonikaš Grey mi uronio svoje lice u rame krijući suze zbog rastanka. Altarijanci razmjenjuju adrese sa Kasiopejcima, obećavamo jedni drugima čućemo se, i sastajemo se na istom mjestu neke naredne zime, da se predveče vratimo iz zajedničkih šetnji proplancima kristalnih šuma Nibirua, i stresemo pahuljice s' kaputa, i sa Plejađankama da opet čujemo srceparajući bluez, sa Greysima, sa izrazbijanim Iguanoidima koji su došli sa skijama a odlaze sa štakama, sa Orionkama... pa uz muziku, mlado vino i druženje provedemo noć. Pomalo već postajem emotivan prisjećajući se svega, idem malo gledati TV pa na spavanje.
ko biva mi tebe vrijeđali. Bezbrojeno puta si ismijavao moju "profesiju", činjenicu da sam student, umanjenicama mi se obraćao, pravio podrugljive plakate, itd. A to sam samo ja. I opet te nisam prijavljivao, a zaslužio si. Ima i drugih, no to je već nebitno.
