Forum Klix.ba

Nurudin wrote: Imati svoje originalno i individualno mišljenje je po meni sasvim ok.

Chmoljo wrote:

Nurudin wrote: Imati svoje originalno i individualno mišljenje je po meni sasvim ok.

pogotovo ako je fino plaćeno.

Nurudin wrote:

Duka Dizel wrote:

Nurudin wrote: Možda ali odnos naroda nije isti . Kod nas će se osuditi naši zločinci bez zadrške u 90 % slučajeva.
Vi u pc-u ste obrnuto proporcionalni, kod vas je ovih bez zadrške 10 % , tipa autor ovog teksta Drgan Bursać ili
Puhalo je nacionalni izdajnik za vas .

Smešno.
Koga briga za medijsku osudu?
Kod vas izostaju one važnije osude, a to su sudske, iako su se zločini nesumnjivo desili.

Kod vas će se zločini medijski i javno osudjivati, sve dok je to na nivou nekog nesretnika poput ovog Macića.
Ali ako bi se čačnulo malo dublje i pokušalo utvrditi jesu li ti zločini bili planirani na iole višem nivou, e videli bi onda stavove javnosti.

Tvoj problem , odnosno tvoga naroda je taj što vi hoćete da se pronađe jednak broj zločinaca i na našoj strani ali jbg nema ih.
Možda bi bilo nekog sistemtskog zločin da nas nije Mladić opkolio po enklavama i tako su dijelovi ArBiH
funkcionirali autonomno.

llull wrote:

Petar nikada neće slaviti svoj 32. rođendan i ispričati svoju priču, jer je dva puta strijeljan, jednom ubijen i vječno živ.

Znate li ko je Petar Golubović? To je mladić iz Konjica. Napunio je 32 godine. Uzoran je građanin, stomatolog. Ponos oca Đure i majke Vlaste, čuvenih profesora u konjičkoj gimnaziji. No, njime se najviše ponosi brat mu Pavle. Dvije godine mlađi, svršeni pravnik i referent u mostarskom sudu.

Tog 2. jula 1992. šestorica pripadnika Specijalne policije iz sastava Interventnog voda Stanice javne bezbjednosti Konjic negdje u dva sata iz ponoći upala su u stan porodice Golubović.

Noć, strah, agonija... U dva automobila porodica je nasilno ugurana. Ta dva automobila, vjesnika smrti, stižu do policijskog punkta u mjestu Polja Bijela. Poslije razgovora s dežurnim policajcem na kontrolnom punktu dignuta je rampa i vožnju su nastavili prema selu Spiljani.

Šta li je u glavama otetih ljudi? Kako je moguće da ih komšije usred noći bude, guraju u nekakav auto i voze po ovoj mrkloj noći? Evo do juče, profesori, predavali su i njihovoj djeci u Konjicu. Ko su ovi milicajci? I šta hoće?

"Zašto mi udaraju tatu i guraju mamu? Šta je ovo", urlikao je u sebi sedmogodišnji Petar dok je rukom grčevito stezao mlađeg brata Pavla, čija je ruka odavno obamrla od straha. Petogodišnjak je, čini se, bio potpuno isključen iz stvarnosti.

Prvo strijeljanje
Na udaljenosti hiljadu metara od punkta s njegove desne strane, kod slivnika, policajci su ugasili svjetla na automobilima, osim pozicionih, a potom su svi izašli iz automobila s oružjem. Naredili su članovima porodice Golubović da izađu iz automobila i poredaju se na desnoj ivici kolovoza.

"Ma sigurno će nas ostaviti ovdje. Žele da nas zaplaše. Znam ja i ovoga Miralema, on je od Macića, znam i Jusufa Potura... Za ostale nisam siguran, ali ih zna otac Đuro. On je profesor gimnazije, ne bi njega tek tako..."

Pokušao je Petar da vidi brata i roditelje u mraku. Noć je zjenice širila, a strah ih je sužavao. Vrhom kažiprsta napipao je znojavo-hladnu ruku majke Vlaste. U jednom trenutku učinilo mu se da je vidio nekakvu svjetlost, a onda urlik metala zapara noć.

Kad su poredali porodicu Golubović, policajci su uperili cijevi i istovremeno otvorili rafalnu paljbu.

Petar je osjetio miris zemlje. I, kao da je prehlađen, groznica mu je drmala nejako tijelo. Osjetio je i nekakav stran, čudan i nepoznat miris. Neku memlu i nešto toplo.

To se krv roditelja i brata sa smrću miješala i kapala po njemu. Izlazio je život njemu najbližih, spajao se sa zemljom i beskrajem smrti. A Petar ćuti i stišće kapke očne. Jer, ne zna Petar od sedam godina šta je smrt, pa misli da je i on mrtav. Samo se čudi što je nekako drugačije mrtav od roditelja i brata.

Nekim čudom ispostavilo se da je u ovom zločinačkom piru sedmogodišnji Petar jedini ostao nepogođen i nepovrijeđen. Mališan je prilikom rafalne paljbe i sam pao na zemlju između tijela svojih roditelja i mlađeg brata Pavla.

Kada je bio siguran da su se zločinci izgubili u mrkloj noći, mali Petar odlučio je da napusti mjesto zločina, gdje su ležala nepomična tijela njegovih roditelja i brata Pavla.

Nije više mogao držati oči zatvorene. A tijela roditelja i brata postala su hladno breme užasa, koje ga je prikovalo za zemlju. Dublje i dublje.

Poput neke nejake životinjice, izmigoljio se ispod mrtvih, osovio na drhtave noge i opet gledao mrak. Možda je to i bolje. Jer nije vidio smrt. Čudan je mrak, pomaže ti da ne vidiš tu smrt. A onda ga ošinu svjetlost po periferiji oka.

Petar je izašao iz jarka i zaista ugledao svjetla policijskog punkta. Zaškiljio je. "Eno, tamo, tamo je milicija, spasiće me, a onda će zovnuti bolnicu da spase mamu, tatu i brata. Sve je tako jednostavno, samo sam se previše uplašio", pomislio je dječak, plav od straha, smrti i zemlje. Potrčao je.

Zadihan i prestravljen, Petar je pod udarima adrenalina policajcima Hadži Maciću i Draženu Markoviću ispričao šta se dogodilo sa njegovim roditeljima i bratom Pavlom. Zapravo, bio je to više zbrkani monolog pun promuklih, ridajućih konsonanata, koji su izlazili iz prestravljenog dječijeg grla.

Dežurni na punktu motorolom je odmah javio u Policijsku stanicu da se kod njega nalazi mali Petar, a ubrzo potom...

Drugo strijeljanje
"Pa ovo su iste one čike. Milicajci! Oni su mi pucali na tatu, mamu i brata! Zašto njih nisu uhapsili ovi na punktu? Zašto mene voze nazad dolje u Konjic? Možda je opet greška." Dječiji mozak nije mogao da se nosi sa ovoliko adrenalina i gubio se u toj memljivoj, uvijek istoj i nikad završenoj noći. Nikad završenoj...

Policajci su se zaustavili na mjestu zvanom Begin Vir, gdje su izveli dijete iz auta, pa iz oružja osuli vatru u Petra Golubovića. Smrtonosni rafali su ovog puta odradili posao.

Petar nikada neće slaviti 32. rođendan. Petar nikada neće ispričati ni ovu ni bilo koju drugu priču. Petar je dječak dva puta strijeljan, jednom ubijen i vječno živ.

Zločin, kazna, istina i pomirenje
I ne bi bilo ove priče da nije bilo istrage. Ne bismo znali za sve monstruozne detalje i počinioce da sud nije radio svoj posao. A radio ga je urijetko, slabo i nedovoljno. Pa je tako prvooptuženi dobio 12 godina robije, izašao je iz zatvora i kretao se kao slobodan čovjek.

No, čini se da je Macić itekako okrvavio ruke, pa je tako u avgustu 2011. ponovo uhapšen zbog masovnih zločina nad Srbima u selu Bradina, kod Konjica. Na kraju je umro u zatvoru bez izrečene presude i bez istine.

Duhovi Konjica
I zato je dobro znati da je 13 bivših pripadnika Armije RBiH, Teritorijalne odbrane i Ministarstva unutrašnjih poslova (MUP) u Konjicu uhapšeno zbog zločina nad desetinama žrtava srpske nacionalnosti u Bradini, Konjicu i drugim mjestima.

Zločinci i optuženi za zločine imaju imena i prezimena

U konkretnom slučaju riječ je o osumnjičenima za zločine počinjene u proljeće i ljeto 1992. na području Konjica i okoline, koji su rezultirali uklanjanjem i prisilnim preseljenjem gotovo cjelokupne populacije stanovništva srpske nacionalnosti sa tog područja. Među navedenim zločinima obuhvaćena su ubistva, mučenja, silovanja, zlostavljanja i progoni žrtava.

Slobode su lišeni: Nikšić Šefik, rođen 1945. u Konjicu, Alikadić Adnan, rođen 1962. u Konjicu, Pirkić Mitko, rođen 1962. u Konjicu, Ćosić Safaudin, rođen 1974. u Konjicu, Cakić Muhamed, rođen 1968. u Konjicu, Hebibović Ismet zv. "Broćeta", rođen 1956. u Konjicu, Balić Redžo, rođen 1952. u Konjicu, Lukomirak Hamed, rođen 1971. u Konjicu, Padalović Almir, rođen 1968. u Mostaru, Jusufbegović Sead, rođen 1941. u Konjicu, Ćibo Senadin, rođen 1967. u Konjicu, Ramić Agan, rođen 1962. u Konjicu i Ramić Esad, rođen 1966. u Konjicu.

I četvrt vijeka nakon rata red je da saznamo kako je mučeno 240 nesrećnika u logoru Čelebići samo zato što su bili Srbi, kako je jedan prelijep grad, Konjic, ostao etnički čist, kako je nestalo 800 Srba iz Bradine, kako je pobijeno njih 88.

Konjic i Konjičani ne smiju biti taoci ovih kabadahija. Krajnje je vrijeme, zarad istine, pravde, Boga i onog dječaka Petra, dva puta strijeljanog, a vječno živog, da se svi u pomirenju i istini rodimo.

Evo nam prilike. Dosta je bilo ćutanja. Jer ćutanje je treće strijeljanje malog Petra.

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

http://balkans.aljazeera.net/vijesti/tr ... iz-konjica

Izvor: Al Jazeera

Ovo ocigledno nikoga ne pogadja, nije zlocin ocigledno za vecinu ?

Chmoljo wrote:

Duka Dizel wrote:Smešno.
Koga briga za medijsku osudu?
Kod vas izostaju one važnije osude, a to su sudske, iako su se zločini nesumnjivo desili.

Kod vas će se zločini medijski i javno osudjivati, sve dok je to na nivou nekog nesretnika poput ovog Macića.
Ali ako bi se čačnulo malo dublje i pokušalo utvrditi jesu li ti zločini bili planirani na iole višem nivou, e videli bi onda stavove javnosti.

zašto pričaš napamet, kada bez googla ne bi znao naći Bradinu?

Nurudin wrote:

duh_sa_sjekirom wrote:

Nurudin wrote: Nije riječ o blaćenju političke stranke, nego o vašem licemjernom ponašanju , forumskih multietničara.
Nisam ga ja oblatio, fino ti stoji sve na linku portala Žurnal .
Ne agitujem za sda samo mi se gadite sa svojim licemjerstvom

Kakvim i čijim licemjerstvom?
Kakve veze ima šta piše neki tamo Žurnal i ko garantuje da upravo nisi ti to napisao?
Zašto koristiš tuđu nesreću da osvojiš koji politički poen? Zar to nije za gadljivost?

a jbg , ja mislim da sam bio jasan , a tebi ako nisam tvoj problem

Duka Dizel wrote:

kiligonzales wrote:
Sumnje su jedno, istraga drugo, optuznica trece, a cetvrto sud , te dokazivanje krivice je peto.

Ne moze se na osnovu jednog dnevnika sjecanja presudjenog zlocinca graditi cijeli slucaj i odbraniti kao takav.

Ako navodi budu clanka budu tacni, opet se to nikome ne moze zakaciti kao UZP barem po ovome sto u clanku pise.

A čuj, slučaj genocida u Srebrenici je svojevremeno izgradjen samo na osnovu svedočenja čoveka koji je sam pobio hiljadu ljudi (tako on rekao) i dobio za to 5 godina.

Ono što je bitno, žrtve postoje i zločini su se desili.

Ne bi bilo prvi put da sud konstatuje da su se veliki zločini nad Srbima nesumnjivo desili, ali eto ne može se nikom dokazati direktna krivica. Nema ni individualne krivice, a kamoli komandne odgovornosti.

Zločini nad Srbima se uglavnom tretiraju kao neki incidenti, slučajnosti, nešto kao ubistva u sportskom lovu.

Duka Dizel wrote: A žrtve kao žrtve, nisu dovoljne da bi se neko osudio.
Videli smo to i u Hagu i pred tužilaštvom BiH, kad su u pitanju srpske žrtve iz okoline Srebrenice.

Novak20 wrote:

seln wrote:

Novak20 wrote:
Pa šta hoćeš ? Živim ovdje i volio bih da pravosuđe odradi ovakve postupke na vrijeme a ne da ih razvlači dok svjedoci ne poumru i slučaj se ne ispolitizuje. Ne znam šta te toliko pogodilo da reaguješ.

Ti si sitni provokator, koji konstantno pokusava kroz diskusiju provuci "svi su isti... zapravo, vi Mosnjaci ste i gori, ali eto, neka vam bude bare-bare".

Jadno ti je to i jadan ti je zaključak.

mO k3 wrote:Jeste zlocin i nema nikakvo , "ali" !!
Suditi im se treba i dati najveca kazna ... to je razlika izmedju nas i njih gdje ne velicamo ubice i ratne zlocince ...
Sa ovim njih zna se na koga mislim

Zlocinac je zlocinac. Ako je neko pocinio zlocin neka mu se sudi. Mi nismo kao Srbi da velicamo zlocince.

To i jest vas problem sto se vi svojih odmah odricete. Zato i jeste tu gdje se.

julisiz es grant wrote:

seln wrote:

Duka Dizel wrote: A čuj, slučaj genocida u Srebrenici je svojevremeno izgradjen samo na osnovu svedočenja čoveka koji je sam pobio hiljadu ljudi (tako on rekao) i dobio za to 5 godina.

Kakva sreca za nas
Eto, da nije bilo svjedocenja, ne bi vazile ni masovne grobnice, ni svjedocenja onih koji su prezivjeli strijeljanje, ni oholo snimanje zlocina od strane zlocinca....

Sta je ovo, koji q... Djogo i Sagolj dosli malo na temu?

Pa u slučaju Branjeva i ne bi. Dvojica preživjelih sigurno nisu mogli znati ko je pucao u njih....nisu sigurno znali ni Erdemovića, ni Kosa, ni Kojića...niti su mogli znati da tu stoji i sve nadgleda potpukovnik Vujadin Popović. Sve njih bi mnogo teže bilo i identificirati i osuditi da nije bilo Erdemovićevog svjedočenja.

kiligonzales wrote:
Svodis pricu o pravdi na pricu kako se za zlocine nad Srbima i Hrvatima ne sudi, a samo na Bosnjacima sudi, dok se zmiri na cinjenicu da iste te zrtve srpskim, pa i hrvatskim politicarima sluze za politizaciju teme i manipulisanje i negiranje zlocina koji su uradjeni u ime njihovog naroda i politike je degutatno da degutantnije ne moze biti.

Tomahawk11 wrote: Strašno
Naravno da je zločin.
Ovi monstrumi koji su to uradili....vidim neki su već pod zemljom, a za ostale, nadam se da će dobiti adekvatnu kaznu (ako ima adekvatne kazne za zločine).

A ovi što temu koriste za priču o svemu i svačemu i istresaju nekakav prljavi veš - stidite se!

Duka Dizel wrote:

Nurudin wrote:

Duka Dizel wrote:
Smešno.
Koga briga za medijsku osudu?
Kod vas izostaju one važnije osude, a to su sudske, iako su se zločini nesumnjivo desili.

Kod vas će se zločini medijski i javno osudjivati, sve dok je to na nivou nekog nesretnika poput ovog Macića.
Ali ako bi se čačnulo malo dublje i pokušalo utvrditi jesu li ti zločini bili planirani na iole višem nivou, e videli bi onda stavove javnosti.

Tvoj problem , odnosno tvoga naroda je taj što vi hoćete da se pronađe jednak broj zločinaca i na našoj strani ali jbg nema ih.
Možda bi bilo nekog sistemtskog zločin da nas nije Mladić opkolio po enklavama i tako su dijelovi ArBiH
funkcionirali autonomno.

Tvoj problem, odnosno problem tvog naroda je pak što vam je stalno na pametu neko izjednačavanje.

Neće se ništa izjednačiti ako sve žrtve dobiju pravdu.

seln wrote:

Duka Dizel wrote: A žrtve kao žrtve, nisu dovoljne da bi se neko osudio.
Videli smo to i u Hagu i pred tužilaštvom BiH, kad su u pitanju srpske žrtve iz okoline Srebrenice.

Mislis na onih 3500 nevinih srpskih civila u oklini Srebrenice?

seln wrote:

Tomahawk11 wrote: Strašno
Naravno da je zločin.
Ovi monstrumi koji su to uradili....vidim neki su već pod zemljom, a za ostale, nadam se da će dobiti adekvatnu kaznu (ako ima adekvatne kazne za zločine).

A ovi što temu koriste za priču o svemu i svačemu i istresaju nekakav prljavi veš - stidite se!

Tema je bila sasvim OK, dok nisu neki likovi poceli sa provokacijama.... zasto?
Do tog momenta je tema bila pijetet prema zrtvama i zelja da zlocinci budu kaznjeni...
a onda su na teren utrcali krilni napadaci, brzonogi Duka Benzin i Novak Kovac 20.
Pa su nam fino pojasnili kako smo licemjerni, kako nam pred nosom ubijaju djecu a mi ni mukaet, kako smo isti ako ne i gori od Mladica...
i onda je tema otisla u q.

agent_zero wrote:Molim moderaciju da odstrani provokatore iz ove teme, a to su Nurudin, Novak, Duka i slični.

Duka Dizel wrote:
A gle, ne pričam napamet uopšte.
Ne bih zaista znao naći Bradinu bez googla, ali imao sam u kući izbeglice iz Konjica. Mrkajići su valjda svi rodom iz te Bradine

Znam za njihove priče, šta su prošli i kako su se izvukli iz Konjica, pa sam slučaj ovog Macića pratio odavno.

kiligonzales wrote:
Nek svako dobije pravdu.

Problem je u politici, koja kaze svi su na jednak nacin cinili zlocine, cime se neciji sistemski zlocin i ideologija i obim zlocina sravnava sa zlocinom koji nije bio jednako tezak i nema jednaku pravnu kvalifikaciju.

Duka Dizel wrote:

kiligonzales wrote:
Svodis pricu o pravdi na pricu kako se za zlocine nad Srbima i Hrvatima ne sudi, a samo na Bosnjacima sudi, dok se zmiri na cinjenicu da iste te zrtve srpskim, pa i hrvatskim politicarima sluze za politizaciju teme i manipulisanje i negiranje zlocina koji su uradjeni u ime njihovog naroda i politike je degutatno da degutantnije ne moze biti.

Pusti ti politizaciju žrtava.
Pa šta radi bošnjačka politika, nego politizuje bošnjačke žrtve? Pa to je osnovni koncept bošnjačke politike od rata pa do danas.

Ok. Dobili ste presude za genocid i UZP nad Bošnjacima.

Ali bilo je u tom ratu još žrtava sem bošnjačkih. I te žrtve zaslužuju pravdu.
Pa ako su zločinci Bošnjaci, u čemu je problem?
Traže se sudske presude. Da se znaju zločinci i nalogodavci ako ih ima.

Pa nek se posle i politizuju te žrtve. U čemu je problem?
Zar je to bitnije od istine i pravde?

Vitežani su danas obilježili 18. obljetnicu stradanja osmero djece u naselju Podgradina tijekom proteklog rata. Desetog lipnja 1993. godine, oko 20 sati i 45 minuta doletjela je granata s položaja Armije BiH, kalibra 120 mm, i pala dva metra od klupe na kojoj je bilo 14-ero djece u igri.

Na licu mjesta poginulo je petero djece, a troje je preminulo u bolnici. Ostalih šestero djece je ranjeno. Razorna moć granate vidjela se po tome što su roditelji svoju djecu prepoznavali po odjeći i obući. Video snimak tog stravičnog događaja, zbog brutalnosti, nije htjela objaviti nijedna inozemna TV mreža, a u Vitezu je bio stacioniran i BBC.

Na obljetnicu jednog od najtužnijih dana u povijesti Viteza, članovi obitelji poginule djece, prijatelji, sumještani, kao i predstavnici udruga proisteklih iz Domovinskog rata i predstavnici izvršno-političke vlasti su položili vijence i upalili svijeće.

Ispred spomen obilježja „Osmica“ svetu misu za poginulu djecu predvodio je fra Anto Tomas, koji je za vrijeme počinjenog zločina bio na službi u župi Vitez, te je u svojoj propovijedi naglasio kako razumije bol obitelji, ali je izrazio sreću što osjeća da su majke poginule djece smogle snage oprostiti počiniteljima, ma tko god oni bili.

Vitežani se uvijek s tugom sjećaju dana kada je od samo jedne minobacačke granate u naselju Podgradina poginulo osmero djece: Sanja Garić, (1975.), njen brat Milan Garić (1981.), Dragan Ramljak (1978.), Dražen Čečura (1978.), Boris Antičević (1983.), Sanja Križanović (1978.), Augustina Grebenar (1984.) i njen brat Velimir Grebenar (1981.).

„Bol koju osjećamo zbog gubitka voljenih osoba ne može se opisati, niti kompenzirati na bilo koji način. Dapače, bol je svake godine veća. Danas smo obilježili 18 godina od počinjenog zločina, a počinitelji nisu poznati, a kamoli da su procesuirani“, za Fenu je izjavio Ivan Garić, brat Sanje i Milana Garića, koji su poginuli među osmero djece u Vitezu, 10. lipnja 1993. godine.

''Tužno je proživljavati 10. lipnja iz godine u godinu. Još tužnije je znati da dok mi krvarimo i patimo za našom djecom, počinitelji se vjerojatno naslađuju našoj boli. Neka bude sram međunarodni tribunal u Haagu i Tužiteljstvo BiH što u 18 godina nisu učinili ništa po ovom pitanju, ali i sve bošnjačke političare koji se nikad nisu udostojali ispričati za ovaj gnusni zločin počinjen nad nedužnom djecom od strane Armije BiH. Poziva nas se da oprostima, a mi ne znamo komu“, kazala je predsjednica Udruge obitelji poginulih i nestalih hrvatskih branitelja Županije Središnja Bosna Ljubica Garić.

Za ovaj zločin do danas nitko nije odgovarao, niti je procesuiran.