Poslanica "Manijaka" Bošnjacima (a savjetovali su ovaj narod i daleko gluplji i nepismeniji od njih) se da protumačiti kao jedno slučajno, ali beskrajno iskreno priznanje te grupe ljudi da Sarajevo i, daleko manje bitno, FK Željezničar smatraju autoritativno bošnjačkom svojinom, te da smatraju svoje stavove univerzalnom istinom.
"Mi smo oni koji smo trebali u tišini da nestanemo. Još uvijek svima smeta što grmljavina našeg otpora odjekuje do kraja svijeta!Istina, hrabrost i pobjeda žive sa nama, a licemjerstvo, kukavičluk i laž sa Evropom i pristalicama Radovana! Bošnjaci, nemamo pravo spavati - 'I poslije rata je rat''
Ova parola je prilično ofucana i sastoji se iz nekoliko dijelova. Prvo je stih najveće bosanskohercegovačke muzičke zvijezde - Dine Merlina iz pjesme "Jednom kad sve ovo bude jučer" (..."Mi smo samo krvava mrlja, na bjelosvjetskom tv ekranu. Oni što treba u tišini da nestanu"...) . Ovo ostalo je klasično balkansko nacionalističko naprđivanje o svetom, hrabrom, poštenom narodu koji hrabro ustaje protiv nepravde i zla, koji je nepogriješiv, beskrajno dobar i snažan, i koji valja razbuditi iz letargije jer sa svih strana kidišu dušmani, krvi žedni i zlokobni, koji strada, žrtvuje se, pati, a svi ga ostali izdaju. Ta percepcija svog naroda kao nepogovorno dobrog, oslobađajućeg, patriotskog, a svačijeg drugog svjetonazora, stavova, prošlosti kao agresorske, zločinačke, nepopravljivo loše je konstanta - i Bošnjacima i Srbima i Hrvatima.
Ja sam protiv ovakvih transparenata na svim stadionima. Činjenica je da su mainstream bošnjačkih medija ovo popratili kao - hrabar, ponosit, mudar potez, a naprimjer podršku Šešelju u Banjaluci kao - politizaciju sporta, zloupotrebu javnog diskursa, samo potvrđuje ovo što sam gore napisao.